Heb 2,14-18

Pa budući da djeca imaju zajedničku krv i meso, i sam on tako postade u tome sudionikom da smrću obeskrijepi onoga koji imaše moć smrti, to jest đavla, pa oslobodi one koji – od straha pred smrću – kroza sav život bijahu podložni ropstvu. Ta ne zauzima se dašto za anđele, nego se zauzima za potomstvo Abrahamovo. Stoga je trebalo da u svemu postane braći sličan, da milosrdan bude i ovjerovljen Veliki svećenik u odnosu prema Bogu kako bi okajavao grijehe naroda. Doista, u čemu je iskušan trpio, može iskušavanima pomoći.

Ps 105,1-4.6-9

Aleluja! Hvalite Gospodina, prizivajte mu ime,
navješćujte među narodima djela njegova!

Pjevajte mu, svirajte mu,
pripovijedajte sva njegova čudesa!
Dičite se svetim imenom njegovim,
neka se raduje srce onih što traže Gospodina!

Tražite Gospodina i njegovu snagu,
tražite svagda njegovo lice!
Abrahamov rod sluga je njegov,
sinovi Jakovljevi njegovi izabranici!
On je Gospodin, Bog naš;
po svoj su zemlji njegovi sudovi!

On se uvijek sjeća svojega Saveza,
riječi koju dade tisući naraštaja:
Saveza koji sklopi s Abrahamom
i zakletve svoje Izaku.

Mk 1,29-39
I odmah pošto iziđoše iz sinagoge, uđe s Jakovom i Ivanom u kuću Šimunovu i Andrijinu. A punica Šimunova ležala u ognjici. I odmah mu kažu za nju. On pristupi, prihvati je za ruku i podiže. I pusti je ognjica. I posluživaše im.
Uvečer, kad sunce zađe, donošahu preda nj sve bolesne i opsjednute. I sav je grad nagrnuo k vratima. I on ozdravi bolesnike – a bijahu mnogi i razne im bolesti – i zloduhe mnoge izagna. I ne dopusti zlodusima govoriti jer su ga znali.
Rano ujutro, još za mraka, ustane, iziđe i povuče se na samotno mjesto i ondje se moljaše. Potražiše ga Šimun i njegovi drugovi. Kad ga nađoše, rekoše mu: »Svi te traže.« Kaže im: »Hajdemo drugamo, u obližnja mjesta, da i ondje propovijedam! Ta zato sam došao.« I prođe svom Galilejom: propovijedao je u njihovim sinagogama i zloduhe izgonio.

Pošto Ivan bijaše predan, otiđe Isus u Galileju. Propovijedao je evanđelje Božje: »Ispunilo se vrijeme, približilo se kraljevstvo Božje! Obratite se i vjerujte evanđelju!«I prolazeći uz Galilejsko more, ugleda Šimuna i Andriju, brata Šimunova, gdje ribare na moru; bijahu ribari. I reče im Isus: »Hajdete za mnom i učinit ću vas ribarima ljudi!« Oni odmah ostaviše mreže i pođoše za njim.Pošavši malo naprijed, ugleda Jakova Zebedejeva i njegova brata Ivana: u lađi su krpali mreže. Odmah pozva i njih. Oni ostave oca Zebedeja u lađi s nadničarima, i otiđu za njim.

U ono vrijeme: Kad je Isus čuo da je Ivan predan, povuče se u Galileju. Ostavi Nazaret te ode i nastani se u Kafarnaumu, uz more, na području Zebulunovu i Naftalijevu da se ispuni što je rečeno po proroku Izaiji:»Zemlja Zebulunova i zemlja Naftalijeva, Put uz more, s one strane Jordana, Galileja poganska — narod što je sjedio u tmini svjetlost vidje veliku; onima što mrkli kraj smrti obitavahu svjetlost jarka osvanu.«Otada je Isus počeo propovijedati: »Obratite se, jer približilo se kraljevstvo nebesko!«I obilazio je Isus svom Galilejom naučavajući po njihovim sinagogama, propovijedajući evanđelje o Kraljevstvu i liječeći svaku bolest i svaku nemoć u narodu.I glas se o njemu pronese svom Sirijom. I donosili su mu sve koji bolovahu od najrazličitijih bolesti i patnja — opsjednute, mjesečare, uzete — i on ih ozdravljaše.Za njim je pohrlio silan svijet iz Galileje, Dekapola, Jeruzalema, Judeje i Transjordanije.

1 Iv 3,11-21

Jer ovo je navještaj koji čuste od početka:
da ljubimo jedni druge.
Ne kao Kajin, koji bijaše od Zloga
i ubi brata svog.
A zašto ga ubi?
Jer mu djela bijahu zla,
a bratova pravedna.
Ne čudite se, braćo,
ako vas svijet mrzi.
Mi znamo
da smo iz smrti prešli u život
jer ljubimo braću;
tko ne ljubi, ostaje u smrti.
Tko god mrzi brata svoga, ubojica je.
A znate da nijedan ubojica
nema u sebi trajnoga, vječnoga života.
Po ovom smo upoznali Ljubav:
on je za nas položio život svoj.
I mi smo dužni živote položiti za braću.
Tko ima dobra ovoga svijeta
i vidi brata svoga u potrebi
pa zatvori pred njim srce –
kako ljubav Božja ostaje u njemu?
Dječice,
ne ljubimo riječju i jezikom,
već djelom i istinom.
Po tom ćemo znati da smo od istine.
I umirit ćemo pred njim srce svoje
ako nas ono bilo u čem osuđuje.
Jer Bog je veći od našega srca
i znade sve.
Ljubljeni,
ako nas srce ne osuđuje,
možemo zaufano k Bogu.

Ps 100,1b-5

Kliči Gospodinu, zemljo sva!

Služite Gospodinu u veselju!
Pred lice mu dođite s radosnim klicanjem!

Znajte da je Gospodin Bog:
on nas stvori, i mi smo njegovi,
njegov smo narod i ovce paše njegove.

Uđite s hvalama na vrata njegova,
u dvore njegove s pjesmama;
hvalite ga, ime mu slavite!

Jer dobar je Gospodin,
dovijeka je ljubav njegova,
od koljena do koljena vjernost njegova.

Iv 1,43-51

Sutradan naumi Isus poći u Galileju. Nađe Filipa i reče mu: »Pođi za mnom!« Filip je bio iz Betsaide, iz grada Andrijina i Petrova.
Filip nađe Natanaela i javi mu: »Našli smo onoga o kome je pisao Mojsije u Zakonu i Proroci: Isusa, sina Josipova, iz Nazareta.« Reče mu Natanael: »Iz Nazareta da može biti što dobro?« Kaže mu Filip: »Dođi i vidi.«
Kad Isus ugleda gdje Natanael dolazi k njemu, reče za njega: »Evo istinitog Izraelca u kojem nema prijevare!« Kaže mu Natanael: »Odakle me poznaješ?« Odgovori mu Isus: »Vidjeh te prije negoli te Filip pozva, dok si bio pod smokvom.« Nato će mu Natanael: »Učitelju, ti si Sin Božji! Ti kralj si Izraelov!« Odgovori mu Isus: »Stoga što ti rekoh: ‘Vidjeh te pod smokvom’, vjeruješ. I više ćeš od toga vidjeti!« I nadoda: »Zaista, zaista, kažem vam: gledat ćete otvoreno nebo i anđele Božje gdje uzlaze i silaze nad Sina Čovječjega.«

Fil 2,1-11

Ima li dakle u Kristu kakve utjehe, ima li kakva ljubazna bodrenja, ima li kakva zajedništva Duha, ima li kakva srca i samilosti, ispunite me radošću: složni budite, istu ljubav njegujte, jednodušni, jedne misli budite; nikakvo suparništvo ni umišljenost, nego – u poniznosti jedni druge smatrajte višima od sebe; ne starajte se samo svaki za svoje, nego i za ono što se tiče drugih! Neka u vama bude isto mišljenje kao i u Kristu Isusu:

On, trajni lik Božji,
nije se kao plijena držao
svoje jednakosti s Bogom,
nego sam sebe »oplijeni«
uzevši lik sluge,
postavši ljudima sličan;
obličjem čovjeku nalik,
ponizi sam sebe,
poslušan do smrti,
smrti na križu.
Zato Bog njega preuzvisi
i darova mu ime,
ime nad svakim imenom,
da se na ime Isusovo
prigne svako koljeno
nebesnikâ, zemnikâ i podzemnikâ.
I svaki će jezik priznati:
»Isus Krist jest Gospodin!« –
na slavu Boga Oca.

Ps 8,4-9

Gledam ti nebesa, djelo prstiju tvojih,
mjesec i zvijezde što ih učvrsti –
pa što je čovjek da ga se spominješ,
sin čovječji te ga pohodiš?

Ti ga učini malo manjim od Boga,
slavom i sjajem njega okruni.
Vlast mu dade nad djelima ruku svojih,
njemu pod noge sve podloži:
ovce i svakolika goveda,
i zvijeri poljske k tome,
ptice nebeske i ribe morske,
i što god prolazi stazama morskim.

Lk 2,21-24

Kad se navršilo osam dana da bude obrezan, nadjenuše mu ime Isus, kako ga je bio prozvao anđeo prije njegova začeća. Kad se zatim po Mojsijevu Zakonu navršiše dani njihova čišćenja, poniješe ga u Jeruzalem da ga prikažu Gospodinu – kao što piše u Zakonu Gospodnjem: Svako muško prvorođenče neka se posveti Gospodinu! – i da prinesu žrtvu kako je rečeno u Zakonu Gospodnjem: dvije grlice ili dva golubića.

Br 6,22-27

Gospodin reče Mojsiju: »Reci Aronu i njegovim sinovima: ‘Ovako blagoslivljajte Izraelce govoreći im:
Neka te blagoslovi Gospodin
i neka te čuva!
Neka te Gospodin licem svojim obasja,
milostiv ti bude!
Neka pogled svoj Gospodin svrati na te
i mir ti donese!’
Tako neka stavljaju moje ime nad sinove Izraelove, i ja ću ih blagoslivljati.«

Ps 67,2-3.5-6.8-8

Smilovao nam se Bog i blagoslovio nas,
obasjao nas licem svojim,
da bi sva zemlja upoznala putove tvoje,svi puci tvoje spasenje!

Nek’ se vesele i kliču narodi,
jer sudiš pucima pravedno
i narode vodiš na zemlji.
Neka te slave narodi, Bože,
svi narodi neka te slave!

Bog nas blagoslovio!
Neka ga štuju svi krajevi svjetski!

Gal 4,4-7

A kada dođe punina vremena,
odasla Bog Sina svoga:
od žene bî rođen,
Zakonu podložan
da podložnike Zakona otkupi
te primimo posinstvo.
A budući da ste sinovi,
odasla Bog u srca vaša Duha Sina svoga
koji kliče: »Abba! Oče!«
Tako više nisi rob nego sin;
ako pak sin,
onda i baštinik po Bogu.

Lk 2,16-21

I pohite te pronađu Mariju, Josipa i novorođenče gdje leži u jaslama. Pošto sve pogledaše, ispripovjediše što im bijaše rečeno o tom djetetu. A svi koji su to čuli divili se tome što su im pripovijedali pastiri.
Marija u sebi pohranjivaše sve te događaje i prebiraše ih u svome srcu.
Pastiri se zatim vratiše slaveći i hvaleći Boga za sve što su čuli i vidjeli kako im je bilo rečeno.
Kad se navršilo osam dana da bude obrezan, nadjenuše mu ime Isus, kako ga je bio prozvao anđeo prije njegova začeća.

Kol 3,12-21

Zaodjenite se dakle – kao izabranici Božji, sveti i ljubljeni – u milosrdno srce, dobrostivost, poniznost, blagost, strpljivost te podnosite jedni druge praštajući ako tko ima protiv koga kakvu pritužbu! Kao što je Gospodin vama oprostio, tako i vi! A povrh svega – ljubav! To je sveza savršenstva. I mir Kristov neka upravlja srcima vašim – mir na koji ste pozvani u jednom tijelu! I zahvalni budite!
Riječ Kristova neka u svem bogatstvu prebiva u vama! U svakoj se mudrosti poučavajte i urazumljujte! Psalmima, hvalospjevima, pjesmama duhovnim od srca pjevajte hvalu Bogu! I sve što god riječju ili djelom činite, sve činite u imenu Gospodina Isusa, zahvaljujući Bogu Ocu po njemu!
Žene, pokoravajte se svojim muževima kao što dolikuje u Gospodinu! Muževi, ljubite svoje žene i ne budite osorni prema njima. Djeco, slušajte roditelje u svemu, ta to je milo u Gospodinu! Očevi, ne ogorčujte svoje djece da ne klonu duhom.

Ps 128,1-5

Hodočasnička pjesma. Blago svakome koji se Gospodina boji,
koji njegovim hodi stazama!

Plod ruku svojih ti ćeš uživati,
blago tebi, dobro će ti biti.

Žena će ti biti kao plodna loza
u odajama tvoje kuće;
sinovi tvoji k’o mladice masline
oko stola tvojega.
Eto, tako će biti blagoslovljen čovjek
koji se Gospodina boji!

Blagoslovio te Gospodin sa Siona,
uživao sreću Jeruzalema
sve dane života svog!

Mt 2,13-15.19-23

A pošto oni otiđoše, gle, anđeo se Gospodnji u snu javi Josipu: »Ustani, reče, uzmi dijete i majku njegovu te bježi u Egipat i ostani ondje dok ti ne reknem jer će Herod tražiti dijete da ga pogubi.« On ustane, uzme noću dijete i majku njegovu te krene u Egipat. I osta ondje do Herodova skončanja – da se ispuni što Gospodin reče po proroku: Iz Egipta dozvah Sina svoga.
Nakon Herodova skončanja, gle, anđeo se Gospodnji javi u snu Josipu u Egiptu: »Ustani, reče, uzmi dijete i njegovu majku te pođi u zemlju izraelsku jer su umrli oni koji su djetetu o glavi radili.« On ustane, uzme dijete i njegovu majku te uđe u zemlju izraelsku. Ali saznavši da Arhelaj vlada Judejom namjesto svoga oca Heroda, bojao se poći onamo pa, upućen u snu, ode u kraj galilejski. Dođe i nastani se u gradu zvanu Nazaret – da se ispuni što je rečeno po prorocima: Zvat će se Nazarećanin.

1 Iv 1,5-10; 2,1-2

A ovo je navještaj koji smo čuli od njega
i navješćujemo vama:
Bog je svjetlost
i tame u njemu nema nikakve!

Reknemo li da imamo zajedništvo s njim,
a u tami hodimo,
lažemo i ne činimo istine.
Ako u svjetlosti hodimo,
kao što je on u svjetlosti,
imamo zajedništvo jedni s drugima
i krv Isusa, Sina njegova,
čisti nas od svakoga grijeha.
Reknemo li da grijeha nemamo,
sami sebe varamo
i istine nema u nama.
Ako priznamo grijehe svoje,
vjeran je on i pravedan:
otpustit će nam grijehe
i očistiti nas od svake nepravde.
Reknemo li da nismo zgriješili,
pravimo ga lašcem
i riječi njegove nema u nama.
Dječice moja, ovo vam pišem da ne griješite.
Ako tko i sagriješi,
zagovornika imamo kod Oca –
Isusa Krista, Pravednika.
On je pomirnica za grijeha naše,
i ne samo naše nego i svega svijeta.

Ps 124,2-5.7b-8

Da nije Gospodin za nas bio:
kad se ljudi digoše proti nama,

žive bi nas progutali.

Kad je uskipio bijes njihov na nas,
 

voda bi nas podavila;
bujica bi nas odnijela,
vode pobješnjele sve nas potopile.

Raskinula se zamka,
a mi umakosmo!
 

Pomoć je naša u imenu Gospodinovu
koji stvori nebo i zemlju.

Mt 2,13-18

A pošto oni otiđoše, gle, anđeo se Gospodnji u snu javi Josipu: »Ustani, reče, uzmi dijete i majku njegovu te bježi u Egipat i ostani ondje dok ti ne reknem jer će Herod tražiti dijete da ga pogubi.« On ustane, uzme noću dijete i majku njegovu te krene u Egipat. I osta ondje do Herodova skončanja – da se ispuni što Gospodin reče po proroku: Iz Egipta dozvah Sina svoga.
Vidjevši da su ga mudraci izigrali, Herod se silno rasrdi i posla poubijati sve dječake u Betlehemu i po svoj okolici, od dvije godine naniže – prema vremenu što ga razazna od mudraca. Tada se ispuni što je rečeno po proroku Jeremiji:

U Rami se glas čuje,
kuknjava i plač gorak:
Rahela oplakuje sinove svoje
i neće da se utješi
jer više ih nema.

Dj 6,8-10; 7,54-60

Stjepan je pun milosti i snage činio velika čudesa i znamenja u narodu. Nato se digoše neki iz takozvane sinagoge Slobodnjaka, Cirenaca, Aleksandrinaca te onih iz Cilicije i Azije pa počeše raspravljati sa Stjepanom, ali nisu mogli odoljeti mudrosti i Duhu kojim je govorio.
Kad su to čuli, uskipješe u srcima i počeše škripati zubima na njega. Ali on, pun Duha Svetoga, uprije pogled u nebo i ugleda slavu Božju i Isusa gdje stoji zdesna Bogu pa reče: »Evo vidim nebesa otvorena i Sina Čovječjega gdje stoji zdesna Bogu.« Vičući iza glasa, oni zatisnuše uši i navališe jednodušno na njega. Izbaciše ga iz grada pa ga kamenovahu. Svjedoci odložiše haljine do nogu mladića koji se zvao Savao. I dok su ga kamenovali, Stjepan je zazivao: »Gospodine Isuse, primi duh moj!« Onda se baci na koljena i povika iza glasa: »Gospodine, ne uzmi im ovo za grijeh!« Kada to reče, usnu.

Ps 31,3c-4.6a-6b.7b-7b.8a-8a.17-17.21a-21a

Budi mi hrid zaštite,
tvrđava spasenja.

Jer ti si hrid moja, tvrđava moja,
radi svoga imena vodi me i ravnaj.

U tvoje ruke duh svoj predajem:
Otkupi me, Gospodine, Bože vjerni.

U Gospodina ja se uzdam.

radosno ću klicat’ tvojoj milosti.

Rasvijetli lice nad slugom svojim,
po svojoj me dobroti spasi.

Zakloni me štitom lica svoga
od zavjera ljudskih.

Mt 10,17-22

Čuvajte se ljudi, jer će vas predavati vijećima i po svojim će vas sinagogama bičevati. Pred upravitelje i kraljeve vodit će vas poradi mene, za svjedočanstvo njima i poganima. Kad vas predadu, ne budite zabrinuti kako ili što ćete govoriti. Dat će vam se u onaj čas što ćete govoriti. Ta ne govorite to vi, nego Duh Oca vašega govori u vama!«
»Brat će brata predavati na smrt i otac dijete. Djeca će ustajati na roditelje i ubijati ih. Svi će vas zamrziti zbog imena moga. Ali tko ustraje do svršetka, bit će spašen.«

2 Sam 7,1-5.8b-12.14a-14a.16-16

Kad se David nastanio u svojem dvoru i kad mu je Gospodin pribavio mir od svih njegovih neprijatelja unaokolo, reče kralj proroku Natanu: »Pogledaj! Ja, evo, stojim u dvoru od cedrovine, a Kovčeg Božji stoji pod šatorom.« A Natan odgovori kralju: »Idi i čini sve što ti je na srcu jer je Gospodin s tobom.«
Ali još iste noći dođe Natanu ova Gospodnja riječ:

»Idi i reci mome sluzi Davidu: Ovako govori Gospodin:

‘Zar ćeš mi ti sagraditi kuću da u njoj prebivam?

Ja sam te doveo s pašnjaka, od ovaca i koza, da budeš knez nad mojim izraelskim narodom.

Bio sam s tobom kuda si god išao, iskorijenio sam sve tvoje neprijatelje pred tobom. Ja ću ti pribaviti veliko ime, kao što je velikaško ime na zemlji. Odredit ću prebivalište svojem izraelskom narodu, posadit ću ga da živi na svojem mjestu i da ne luta više naokolo, niti da ga zlikovci muče kao prije, onda kad sam odredio suce nad svojim izraelskim narodom. Ja ću mu pribaviti mir od svih njegovih neprijatelja. Gospodin će te učiniti velikim. Gospodin će ti podići dom. I kad se ispune tvoji dani i ti počineš kod svojih otaca, podići ću tvoga potomka nakon tebe, koji će se roditi od tvoga tijela, i utvrdit ću njegovo kraljevstvo.

Ja ću njemu biti otac, a on će meni biti sin.

Tvoja će kuća i tvoje kraljevstvo trajati dovijeka preda mnom, tvoje će prijestolje čvrsto stajati zasvagda.’«

Ps 89,2-5.27-27.29-29

O ljubavi Gospodnjoj pjevat ću dovijeka,
kroza sva koljena vjernost ću tvoju naviještati.
Ti reče: »Zavijeke je sazdana ljubav moja!«
U nebu utemelji vjernost svoju:

»Savez sklopih s izabranikom svojim,
zakleh se Davidu, sluzi svome:
tvoje potomstvo održat ću dovijeka,
za sva koljena sazdat ću prijestolje tvoje.«

On će me zvati: ‘Oče moj!
Bože moj i hridi spasa mojega.’
Njemu ću sačuvati dovijeka naklonost svoju
i savez svoj vjeran.

Lk 1,67-79

A Zaharija, otac njegov, napuni se Duha Svetoga i stade prorokovati:
»Blagoslovljen Gospodin Bog Izraelov,
što pohodi i otkupi narod svoj!
Podiže nam snagu spasenja
u domu Davida, sluge svojega,
kao što obeća na usta svetih proroka
svojih odvijeka:
spasiti nas od neprijatelja naših
i od ruke sviju koji nas mrze;
iskazati dobrotu ocima našim
i sjetiti se svetog Saveza svojega,
zakletve kojom se zakle Abrahamu,
ocu našemu:
da će nam dati
te mu, izbavljeni iz ruku neprijatelja,
služimo bez straha
u svetosti i pravednosti pred njim
u sve dane svoje.
A ti, dijete, prorok ćeš se Svevišnjega zvati
jer ćeš ići pred Gospodinom
da mu pripraviš putove,
da pružiš spoznaju spasenja narodu njegovu
po otpuštenju grijeha njihovih,
darom premilosrdnog srca Boga našega
po kojem će nas pohoditi
Mlado sunce s visine
da obasja one što sjede u tmini
i sjeni smrtnoj,
da upravi noge naše na put mira.«

Mal 3,1-4.23-24

Iz 7,10-14

Gospodin opet progovori Ahazu i reče mu: »Zaišti od Gospodina, Boga svoga, jedan znak za sebe iz dubine podzemlja ili gore iz visina.« Ali Ahaz odgovori: »Ne, neću iskati i neću iskušavati Gospodina.«
Tada reče Izaija: »Čujte, dome Davidov!
Zar vam je malo dodijavati ljudima,
pa i Bogu mom dodijavate!
Zato, sâm će vam Gospodin dati znak:
Evo, začet će djevica i roditi sina
i nadjenut će mu ime Emanuel!

Ps 24,1-4b.5-6

Gospodnja je zemlja i sve na njoj,
svijet i svi koji na njemu žive.

On ga na morima utemelji
i na rijekama učvrsti.

Tko će uzići na goru Gospodinovu,
tko će stajati na svetom mjestu njegovu?

Onaj u koga su ruke čiste i srce nedužno:
duša mu se ne predaje ispraznosti.

On blagoslov prima od Gospodina
i nagradu od Boga, spasitelja svoga.
Takav je naraštaj onih koji traže njega,
koji traže lice Boga Jakovljeva.

Lk 1,26-38

U šestome mjesecu posla Bog anđela Gabriela u galilejski grad imenom Nazaret k djevici zaručenoj s mužem koji se zvao Josip iz doma Davidova; a djevica se zvala Marija. Anđeo uđe k njoj i reče: »Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom!« Na tu se riječ ona smete i stade razmišljati kakav bi to bio pozdrav. No anđeo joj reče: »Ne boj se, Marijo! Ta našla si milost u Boga. Evo, začet ćeš i roditi sina i nadjenut ćeš mu ime Isus. On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega. Njemu će Gospodin Bog dati prijestolje Davida, oca njegova, i kraljevat će nad domom Jakovljevim uvijeke i njegovu kraljevstvu neće biti kraja.«
Nato će Marija anđelu: »Kako će to biti kad ja muža ne poznajem?« Anđeo joj odgovori: »Duh Sveti sići će na te i sila će te Svevišnjega osjeniti. Zato će to čedo i biti sveto, Sin Božji. A evo tvoje rođakinje Elizabete: i ona u starosti svojoj zače sina. I njoj, nerotkinjom prozvanoj, ovo je već šesti mjesec. Ta Bogu ništa nije nemoguće!«
Nato Marija reče: »Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!« I anđeo otiđe od nje.

Iz 7,10-14

Gospodin opet progovori Ahazu i reče mu: »Zaišti od Gospodina, Boga svoga, jedan znak za sebe iz dubine podzemlja ili gore iz visina.« Ali Ahaz odgovori: »Ne, neću iskati i neću iskušavati Gospodina.«
Tada reče Izaija: »Čujte, dome Davidov!
Zar vam je malo dodijavati ljudima,
pa i Bogu mom dodijavate!
Zato, sâm će vam Gospodin dati znak:
Evo, začet će djevica i roditi sina
i nadjenut će mu ime Emanuel!

Ps 24,1-6

Gospodnja je zemlja i sve na njoj,
svijet i svi koji na njemu žive.

On ga na morima utemelji
i na rijekama učvrsti.

Tko će uzići na goru Gospodinovu,
tko će stajati na svetom mjestu njegovu?

Onaj u koga su ruke čiste i srce nedužno:

duša mu se ne predaje ispraznosti.

i ne kune se varavo.

On blagoslov prima od Gospodina
i nagradu od Boga, spasitelja svoga.
Takav je naraštaj onih koji traže njega,
koji traže lice Boga Jakovljeva.

Rim 1,1-7

Pavao, sluga Krista Isusa,
pozvan za apostola,
odlučen za evanđelje Božje –
koje Bog unaprijed obećavaše
po svojim prorocima
u Pismima svetim
o Sinu svome,
potomku Davidovu
po tijelu,
postavljenu Sinom Božjim,
u snazi,
po Duhu posvetitelju
uskrsnućem od mrtvih,
o Isusu Kristu, Gospodinu našemu,
po komu primismo milost i apostolstvo
da na slavu imena njegova
k poslušnosti vjere
privodimo sve pogane
među kojima ste i vi
pozvanici Isusa Krista:
svima u Rimu,
miljenicima Božjim,
pozvanicima, svetima.
Milost vam i mir
od Boga, Oca našega,
i Gospodina Isusa Krista.

Mt 1,18-24
A rođenje Isusa Krista zbilo se ovako. Njegova majka Marija, zaručena s Josipom, prije nego se sastadoše nađe se trudna po Duhu Svetom. A Josip, muž njezin, pravedan, ne htjede je izvrgnuti sramoti, nego naumi da je potajice napusti. Dok je on to snovao, gle, anđeo mu se Gospodnji ukaza u snu i reče: »Josipe, sine Davidov, ne boj se uzeti k sebi Mariju, ženu svoju. Što je u njoj začeto, doista je od Duha Svetoga. Rodit će sina, a ti ćeš mu nadjenuti ime Isus jer će on spasiti narod svoj od grijeha njegovih.«
Sve se to dogodilo da se ispuni što Gospodin reče po proroku:
Evo, Djevica će začeti i roditi sina
i nadjenut će mu se ime Emanuel
– što znači: S nama Bog!

Kad se Josip probudi oda sna, učini kako mu naredi anđeo Gospodnji: uze k sebi svoju ženu.

Komentar

Ono što me oduševljava u ovom tekstu je način kako se Gospodin obraća Josipu - u snu - konkretno i direktno mu progovara i otkriva Svoju volju. Drugo što me oduševljava je Josipova odvažnost i poslušnost Bogu - odmah je učinio kako Mu je rekao, bez kalkuliranja. Kod Josipa pronalazim mnoštvo karakteristika koje vode u svetost, kao što su pravednost, hrabrost, poslušnost Božjoj volji, strah Božji, povjerenje u Boga, vjernost Bogu i čovjeku; ovo shvaćam kao upute i za moj život i hod prema svetosti.

Iz 56,1-3a.6-8

Ovako govori Gospodin: »Držite se prava i činite pravdu, jer će uskoro doći moj spas i objaviti se moja pravednost.«
Blago čovjeku koji čini tako i sinu čovječjem što se toga pridržava: koji poštuje subotu da je ne oskvrni i koji ruke svoje čuva od svakoga zla djela.
Neka sin tuđinčev koji je prionuo uz Gospodina ne govori: »Jamačno će me Gospodin odvojiti od svojega naroda.« Neka uškopljenik ne govori: »Ja sam, evo, tek suho drvo.«
A sinove tuđinske koji pristadoše uz Gospodina da mu služe i da ljube ime Gospodnje i da mu budu službenici, koji poštuju subotu i ne oskvrnjuju je i postojani su u savezu mome, njih ću dovesti na svoju svetu goru i razveseliti u svojem domu molitve. Njihove žrtve paljenice i klanice bit će ugodne na mojem žrtveniku, jer će se dom moj zvati dom molitve za sve narode.«
Riječ je Gospoda Gospodina koji sabire raspršene Izraelce: »Sabrat ću ih još povrh onih koji su već sabrani.«

Ps 67,2-7

Smilovao nam se Bog i blagoslovio nas,
obasjao nas licem svojim,
da bi sva zemlja upoznala putove tvoje,svi puci tvoje spasenje!

Neka te slave narodi, Bože,
svi narodi neka te slave!

Nek’ se vesele i kliču narodi,
jer sudiš pucima pravedno
i narode vodiš na zemlji.

Neka te slave narodi, Bože,
svi narodi neka te slave!

Zemlja plodom urodila!
Bog nas blagoslovio, Bog naš!

Iv 5,33-36

Vi ste poslali k Ivanu
i on je posvjedočio za istinu.
Ja ne primam svjedočanstva od čovjeka,
već govorim to da se vi spasite.
On bijaše svjetiljka
što gori i svijetli,
a vi se htjedoste samo za čas
naslađivati njegovom svjetlosti.
Ali ja imam svjedočanstvo
veće od Ivanova:
djela koja mi je dao izvršiti Otac,
upravo ta djela koja činim,
svjedoče za mene
– da me poslao Otac.

Komentar

U današnjem se evanđelju Isus uspoređuje sa Ivanom i objašnjava nam koliko su njihove uloge različite. Međutim, jedan dio Isusovih izjava mi je zvučao prilično ironično, a istovremeno i istinito. Isus, naime, govori židovima da su se htjeli samo za čas naslađivati njegovom svjetlosti, premda je on bio svjetiljka koja gori i svjetli. Dakle, Ivan je cijelo vrijeme bio svjedokom božje prisutnosti i nudio ju je svima koji su željeli uzeti dio tog blagoslova. Oni koju su dolazili k njemu, imali su različite razloge svoga dolaska, ali teško da je tko došao da bi se zaista obratio i promijenio svoj život. 
Gledam tako i nas u istim ulogama, kada odlazimo na mise ili na vjerske susrete. Različiti su motivi tih odlazaka. Neki idu iz tradicije, neki iz znatiželje, neki iz dosade, a malo je onih koji su došli čuti riječ i gorljivo žele promijenu svojega života. Takvi su i u Ivanovo vrijeme spoznali u njemu velikog proroka, kroz kojega progovara Bog.

Židovi su ignorirali i Ivana i Isusa i njihova djela. Tako i mi ignoriramo ljudsku duhovnost i gledamo samo tjelesnost. Bježimo od svakoga razmišljanja o Bogu, jer je to nešto za one dane kada budemo stari i bolesni, pa će naše molitve imati neki razlog. Ovako, iz dana u dan, posvećeni smo svojim životnim detaljima, koji nam ispunjavaju život i odvajaju od Boga. Isus traži od nas da malo zastanemo, pogledamo oko sebe i gledamo božja djela koja su stvorena za nas. Jedna je istina i On svjedoči za nju. Tko spozna Boga kao kreatora svega u nama i oko nas, taj će i vjerom u toga Boga mijenjati svoj život i dobiti smisao svega. O toj istini govore i Ivan i Isus i svjedoče za nju. Zastanimo za trenutak i odvojimo te trenutke za sebe i Boga. Amen.

Ja sam Gospodin i nema drugoga: ja tvorim svjetlost i stvaram tamu. Ja stvaram sreću i dovodim nesreću, ja, Gospodin, činim sve to.Rosite, nebesa, odozgo, i oblaci, daždite pravednošću. Neka se rastvori zemlja da procvjeta spasenje, da proklija izbavljenje! Ja, Gospodin, stvaram sve.Da, ovako govori, Gospodin, nebesa Stvoritelj - on je Bog - koji je oblikovao i sazdao zemlju, koji ju je učvrstio; nije je stvorio pustu, već ju je uobličio za obitavanje: "Ja sam Gospodin i nema drugoga.Nisam li ja, Gospodin? Nema drugoga boga do mene; Boga pravednog i Spasitelja osim mene nema. Obratite se k meni da se spasite, svi krajevi zemlje, jer ja sam Bog i nema drugoga! Sobom se samim kunem, iz mojih usta izlazi istina, riječ neopoziva, da će se preda mnom prignuti svako koljeno, svaki će me jezik priznati: Jedino je u Gospodinu pobjeda i snaga! K njemu će doći, postiđeni, svi što na nj su bjesnjeli. U Gospodinu će pobijediti i proslavit se sve potomstvo Izraelovo!"

U ono vrijeme: Ivan dozva dvojicu svojih učenika i posla ih Gospodinu da ga pitaju: "Jesi li ti Onaj koji ima doći ili drugoga da čekamo?" Došavši k njemu, rekoše ti ljudi: "Ivan Krstitelj posla nas k tebi da pitamo: 'Jesi li ti Onaj koji ima doći ili drugoga da čekamo?'" Upravo je u taj čas Isus ozdravio mnoge od bolesti, muka i zlih duhova i mnoge je slijepe podario vidom. Tada im odgovori: "Pođite i javite Ivanu što ste vidjeli i čuli: Slijepi progledaju, hromi hode, gubavi se čiste, gluhi čuju, mrtvi ustaju, siromasima se navješćuje evanđelje. I blago onom tko se ne sablazni o mene."

Br 24,2-7.15-17a

Bileam podiže oči i vidje Izraela utaborena po njegovim plemenima. Na nj siđe Duh Božji i on poče svoju pjesmu te reče: "Proročanstvo Bileama, sina Beorova,
proročanstvo čovjeka pronicava pogleda,
proročanstvo onoga koji riječi Božje sluša,
koji vidi viđenja Svesilnoga,
koji pada i oči mu se otvaraju.
Kako su lijepi ti šatori, Jakove,
i stanovi tvoji, Izraele!
Kao dolovi što se steru,
kao vrtovi uz obalu rijeke,
kao aloje što ih Gospodin posadi,
kao cedri pokraj voda!
Iz potomstva junak mu izlazi,
nad mnogim on vlada narodima.
Kralj će njegov nadvisit’ Agaga,
uzdiže se kraljevstvo njegovo.
I poče svoju pjesmu i reče: "Proročanstvo Bileama, sina Beorova,
proročanstvo čovjeka pronicava pogleda,
proročanstvo onoga koji riječi
Božje sluša,
koji poznaje mudrost Svevišnjega,
koji vidi viđenja Svesilnoga,
koji pada i oči mu se otvaraju.

Vidim ga, ali ne sada:
motrim ga, al’ ne iz blizine:
od Jakova zvijezda izlazi,
od Izraela zvijezda se diže.

Ps 25,4-5b.6-7c.8-9

Pokaži mi, Gospodine, svoje putove,
nauči me svojim stazama!
Istinom me svojom vodi i pouči me,

Jer ti si Bog, moj Spasitelj:

Spomeni se, Gospodine, svoje nježnosti
i ljubavi svoje dovijeka.
Ne spominji se grijehâ moje mladosti ni prijestupâ,

Spomeni me se po svojoj ljubavi -
 
radi dobrote svoje, o Gospodine!

Gospodin je sama dobrota i pravednost:
grešnike on na put privodi.

On ponizne u pravdi vodi
i uči malene putu svome.

Mt 21,23-27
I uđe u Hram. Dok je naučavao, pristupiše mu glavari svećenički i starješine narodne te ga upitaše: "Kojom vlašću to činiš? Tko ti dade tu vlast?"
Isus im odgovori: "I ja ću vas jedno upitati. Ako mi na to odgovorite, ja ću vama kazati kojom vlašću ovo činim. Krst Ivanov odakle li bijaše? Od Neba ili od ljudi?" A oni umovahu među sobom: "Reknemo li ‘Od Neba’, odvratit će nam: ‘Zašto mu, dakle, ne povjerovaste?’ A reknemo li ‘Od ljudi’, strah nas je mnoštva. Ta svi Ivana smatraju prorokom." Zato odgovore Isusu: "Ne znamo." I on njima reče: "Ni ja vama neću kazati kojom vlašću ovo činim."

Komentar

Ne bi se ni moje oči postupno otvarale da nisam padala i da ne padam. Da je sve što sam poželjela uspjelo, ne bih shvatila kako me pokreću isprazne težnje i kako su u mojem životu - mojim mislima, osjećajima i željama - umjesto Boga gospodarile pojedine osobe. Bez padova, malo bih naučila o svojom lošim sklonostima. Ne bih znala što je potrebno iskorijeniti iz mojeg srca.
Loše me sklonosti udaljavaju od Boga, a ja ne želim biti daleko od Njega. Želim se s Njime sjediniti. Što je više mraka u mojem srcu, to je sjedinjenje manje moguće. A život bez Boga u srcu nema smisla, to nije život.

Gospodin vodi ponizne, poniznima otkriva svoju istinu. Znam da nisam dovoljno ponizna, zapravo, uopće ne znam kako stvari točno stoje s poniznošću i sa mnom. Ima li u mojem srcu poniznosti?
Treba mi Božjeg strpljenja za sazrijevanje na putu poniznosti kako bi mi Gospodin mogao reći istinu o meni.

Kako mi Gospodin može odgovoriti na moja pitanja ako odgovore zapravo nisam spremna čuti?
Glavari svećenički i narodni starješine već su i prije nego što su Isusu postavili pitanje znali kako će ga moći osuditi ako odgovori da je Njegova vlast od Boga. Uopće nisu htjeli čuti istinit odgovor, vrebali su na priliku za ispunjenje loše želje njihova srca.
Ni meni Bog u buci mojih proračunatih, kojekakvih misli ne može reći nešto što ću stvarno čuti i poslušati.
Molim Gospodina za hrabrost, da moje srce pripremi za Riječ koju će ono poslušati. Molim Gospodina za hrabrost da Mu dopustim da moj život uredi prema svojoj volji.

Post 3,9-15.20-20
Gospodin, Bog, zovne čovjeka: »Gdje si?« – reče mu. On odgovori: »Čuo sam tvoj korak po vrtu; pobojah se jer sam gol, pa se sakrih.« Nato mu reče: »Tko ti kaza da si gol? Ti si, dakle, jeo sa stabla s kojega sam ti zabranio jesti?« Čovjek odgovori: »Žena koju si stavio uza me – ona mi je dala sa stabla pa sam jeo.« Gospodin, Bog, reče ženi: »Što si to učinila?« »Zmija me prevarila pa sam jela«, odgovori žena.
Nato Gospodin, Bog, reče zmiji:
»Kad si to učinila,
prokleta bila među svim životinjama
i svom zvjeradi divljom!
Po trbuhu svome puzat ćeš
i zemlju jesti sveg života svog!
Neprijateljstvo ja zamećem
između tebe i žene,
između roda tvojeg i roda njezina:
on će ti glavu satirati,
a ti ćeš mu vrebati petu.«
Svojoj ženi čovjek nadjene ime Eva, jer je majka svima živima. 
Ps 98,1-4

Pjevajte Gospodinu pjesmu novu,
jer učini djela čudesna.
Pobjedu mu pribavi desnica njegova
i sveta mišica njegova.

Gospodin obznani spasenje svoje,
pred poganima pravednost objavi.

Spomenu se dobrote i vjernosti

prema domu Izraelovu.

Svi krajevi svijeta vidješe

spasenje Boga našega.

Sva zemljo, poklikni Gospodinu,
raduj se, kliči i pjevaj!


Ef 1,3-6.11-12

Blagoslovljen Bog i Otac
Gospodina našega Isusa Krista,
on koji nas blagoslovi
svakim blagoslovom duhovnim
u nebesima,
u Kristu.

Tako: u njemu nas sebi izabra
prije postanka svijeta
da budemo sveti i bez mane pred njim;
u ljubavi nas predodredi za posinstvo,
za sebe,
po Isusu Kristu,
dobrohotnošću svoje volje,
na hvalu Slave svoje milosti.
Njome nas zamilova u Ljubljenome
U njemu, u kome i nama
– predodređenima
po naumu Onoga
koji sve izvodi po odluci svoje volje –
u dio pade
da budemo na hvalu Slave njegove –
mi koji smo se već prije nadali u Kristu.

Lk 1,26-38
U šestome mjesecu posla Bog anđela Gabriela u galilejski grad imenom Nazaret k djevici zaručenoj s mužem koji se zvao Josip iz doma Davidova; a djevica se zvala Marija. Anđeo uđe k njoj i reče: »Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom!« Na tu se riječ ona smete i stade razmišljati kakav bi to bio pozdrav. No anđeo joj reče: »Ne boj se, Marijo! Ta našla si milost u Boga. Evo, začet ćeš i roditi sina i nadjenut ćeš mu ime Isus. On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega. Njemu će Gospodin Bog dati prijestolje Davida, oca njegova, i kraljevat će nad domom Jakovljevim uvijeke i njegovu kraljevstvu neće biti kraja.«
Nato će Marija anđelu: »Kako će to biti kad ja muža ne poznajem?« Anđeo joj odgovori: »Duh Sveti sići će na te i sila će te Svevišnjega osjeniti. Zato će to čedo i biti sveto, Sin Božji. A evo tvoje rođakinje Elizabete: i ona u starosti svojoj zače sina. I njoj, nerotkinjom prozvanoj, ovo je već šesti mjesec. Ta Bogu ništa nije nemoguće!«
Nato Marija reče: »Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!« I anđeo otiđe od nje.

Komentar

Ovaj dio Lukinog evanđela lako se i jako brzo čita, moguće je zbog učestalosti koliko puta sam čula ovo evanđelje kao i sadržaja molive "Zdravo Marijo" često izgovaranog.

Danas me je nekako prvo dotaknulo ime anđela - Gabrijel, ime koje se u Hrvatskoj vrlo rijetko pojavljuje, a samo njegovo izgovaranje je toliko zvučno akustično, a da ne spominjem njegovu ulogu glasnika Božje riječi i onoga koji ohrabruje u prihvaćanju iste. Zatim su mi povijesne i geografske činjenice nekako ostale u "uhu" - galilejski grad Nazaret, iz doma Davidova, prijestolje Davida, kraljevat će nad domom Jakovljevim. Kako nema nekih pojašnjenja vjerovatno je usmjereno na obvezu mog dubljeg upoznavanja Isusova rodoslovlja, porijekla odakle potječe. Poznajem li svoje porijeklo, tko su moji preci? Generalnu sliku imam o tome kao što sam i sretna zbog svojih roditelja, baka i djedova. Zahvaljujem ti Gospodine što si me stvorio u tako divnoj obitelji, što su me roditelji upućivali i omogućili mi da te počnem tražiti i bake i djedovi su bili takvi pa su ih tome poučili. Hvala ti Gospodine.

"Milost, milost u Boga" "Duh Sveti sići će na te i sila će te Svevišnjeg osjeniti". Razinom ljudske mogućnosti spoznavanja to su nemoguće i neobašnjive činjenice. Vjerojatno je i u ovom tekstu zato navedeno ta Bogu ništa nije nemoguće".

Ali Majka Božja zna i bez filozofija i sto tisuća pitanja jednostavnošću i jasnoćom prihvaća i pokazuje svoju silnu spremnost biti u potpunosti Božja - ona je službenica i neka sve bude po Božjoj riječi. Gotovo svakodnevno verbalo se izjašnjavam neka bude volja tvoja, da li je to uistinu tako? Molim Gospodina da me oslobodi sebičnosti i usmjeravanja"vode na svoj mlin", te da s potpunim prihvaćanjem i spoznanjem naučim prihvatiti svaku situaciju jer na razini izgovorenih riječi u molitvi govorim o prihvaćanju svake situacije koja je u Božjoj prisutnosti.

Gospodine blagoslovi sve trudnice i mlade majke, kao i njihove muževe da odgajaju i usmjeravaju svoju djecu u svemu na veću slavu Gospodina našega.

Iz 40,1-11

»Tješite, tješite moj narod, govori Bog vaš.

Govorite srcu Jeruzalema,
vičite mu
da mu se ropstvo okonča,
da mu je krivnja okajana,
jer iz Gospodinove ruke primi
dvostruko za sve grijehe svoje.«
Glas viče: »Pripravite Gospodinu
put kroz pustinju.
Poravnajte u stepi
stazu Bogu našemu.
Nek’ se povisi svaka dolina,
nek’ se spusti svaka gora i brežuljak.
Što je neravno, nek’ se poravna,
strmine nek’ postanu ravni.
Otkrit će se tada slava Gospodnja
i svako će je tijelo vidjeti,
jer Gospodnja su usta govorila.«
Glas nalaže: »Viči!«
Odgovorih: »Što da vičem?«
– »Svako je tijelo k’o trava,
k’o cvijet poljski sva mu dražest.
Sahne trava, vene cvijet,
kad dah Gospodinov preko njih prođe.
Doista, narod je trava.
Sahne trava, vene cvijet,
ali riječ Boga našeg ostaje dovijeka.«
Na visoku se uspni goru,
glasniče radosne vijesti, Sione!
Podigni snažno svoj glas,
glasniče radosne vijesti, Jeruzaleme!
Podigni ga, ne boj se,
reci judejskim gradovima:
»Evo Boga vašega!«
Gle, Gospod Gospodin dolazi u moći,
mišicom svojom vlada!
Evo s njim naplata njegova,
a ispred njega njegova nagrada.
Kao pastir pase stado svoje,
u ruke uzima jaganjce,
nosi ih u svome naručju,
i brižljivo njeguje dojilice.

Ps 96,1-3.10a-10c.11-13

Pjevajte Gospodinu pjesmu novu!
Pjevaj Gospodinu, sva zemljo!

Pjevajte Gospodinu, hvalite ime njegovo!
Navješćujte iz dana u dan spasenje njegovo,
kazujte poganima njegovu slavu,
svim narodima čudesa njegova.

Nek’ se govori među poganima: »Gospodin kraljuje!«
Svijet on učvrsti da se ne pomakne,

narodima pravedno upravlja.

Raduj se, nebo, i kliči, zemljo!
Neka huči more i što je u njemu!
Nek’ se raduje polje i što je na njemu,
neka klikće šumsko drveće
pred Gospodinom, jer dolazi,
jer dolazi suditi zemlji.
Sudit će svijetu u pravdi
i narodima u istini svojoj.

Mt 18,12-14
»Što vam se čini? Ako neki čovjek imadne sto ovaca i jedna od njih zaluta, neće li on ostaviti onih devedeset i devet u gorama i poći u potragu za zalutalom? Posreći li mu se te je nađe, zaista, kažem vam, raduje se zbog nje više nego zbog onih devedeset i devet koje nisu zalutale. Tako ni Otac vaš, koji je na nebesima, neće da propadne ni jedan od ovih malenih.«

Komentar

Čitajući današnje evanđelje dođi mi misao kako bi danas Isus sasvim drukčije morao propovijedati, nego u ono vrijeme. Slika jedne ovce koja je zalutala, danas je skroz obrnuta. Danas je 99 ovci zalutalo, dok je jedna na sigurnome.
Ako gledamo na sliku današnjeg svijeta, mogli bi reći i da je danas puno lakše zalutati. Svuda nas mame neki lažni bogovi, sve je dostupno i sve je dozvoljeno. Čovjek današnjice, zaista mora imati čvrst karakter oduprijeti se blještavilu koje nas okružuje. Izvana je sve lijepo i krasno, a unutra prazno. Pogotovo ovaj adventski period, pruža nam lažnu sliku sreće i blagostanja. Sve je lijepo i krasno, svi nešto kupuju, svi su sretni. Pa kako se čovjek sa svojim životnim bremenima ne bi izgubio u toj atmosferi idealnoga života. 

Želja našega Boga je da nitko od nas ne zaluta. Vjerujem da naš nebeski otac zna kako će i u današnje vrijeme doprijeti do onih koji su u potrebi i koji Mu vape za pomoć.Ipak je On kreator sviju nas i svatko od nas Ga u dubini želi susresti. 

Molim Te Bože, da u ovo adventsko vrijeme, privućeš sebi zalutale ovce ovoga svijeta. Neka blagost ovih dana bude onaj magnet koji će privući duše tih ljudi i dovesti ih k Tebi. Bože, budi naš dobri pastiri daj da i u ovoj današnjoj buci čujemo tvoj glas. Amen.

Iz 30,19-21.23-26

Da, puče sionski koji živiš u Jeruzalemu, više ne plači! Čim začuje vapaj tvoj, odmah će ti se smilovati; čim te čuje, uslišit će te. Hranit će vas Gospod kruhom tjeskobe, pojiti vodom nevolje, al’ se više neće kriti tvoj Učitelj – oči će ti gledati Učitelja tvoga. I uši će tvoje čuti riječ gdje iza tebe govori: »To je put, njime idite«, bilo da vam je krenuti nadesno ili nalijevo. A on će dati kišu tvojem sjemenu što ga posiješ u zemlju, i kruh kojim zemlja urodi bit će obilat i hranjiv. Stoka će tvoja pásti u onaj dan po prostranim pašnjacima. Volovi i magarci što obrađuju zemlju jest će osoljenu krmu, ovijanu lopatom i vijačom. I na svakoj gori i na svakome povišenom brijegu bit će potokâ i rječicâ – u dan silnoga pokolja kad se kule budu rušile. Tada će svjetlost mjesečeva biti kao svjetlost sunčana, a svjetlost će sunčana postati sedam puta jača, kao svjetlost sedam dana – u dan kad Gospodin iscijeli prijelom svojemu narodu, izliječi rane svojih udaraca.

Ps 147,1-6

Aleluja!
Hvalite Gospodina jer je dobar,
pjevajte Bogu našem jer je sladak;
svake hvale on je dostojan!

Gospodin gradi Jeruzalem,
sabire raspršene Izraelce.
On liječi one koji su srca skršena
i povija rane njihove.
On određuje broj zvijezdâ,
svaku njezinim imenom naziva.

Velik je naš Gospodin i svesilan,
nema mjere mudrosti njegovoj.
Gospodin pridiže ponizne,
zlotvore do zemlje snizuje.

Mt 9,35-38; 10,1-1.6-8

I obilazio je Isus sve gradove i sela učeći po njihovim sinagogama, propovijedajući evanđelje o Kraljevstvu i liječeći svaku bolest i svaku nemoć.
Vidjevši mnoštvo, sažali mu se nad njim jer bijahu izmučeni i ophrvani kao ovce bez pastira. Tada reče svojim učenicima: »Žetve je mnogo, a radnikâ malo. Molite dakle gospodara žetve da pošalje radnike u žetvu svoju.«

Dozva dvanaestoricu svojih učenika i dade im vlast nad nečistim dusima: da ih izgone i da liječe svaku bolest i svaku nemoć.

Pođite radije k izgubljenim ovcama doma Izraelova! Putom propovijedajte: ‘Približilo se kraljevstvo nebesko!’ Bolesne liječite, mrtve uskrisujte, gubave čistite, zloduhe izgonite! Besplatno primiste, besplatno dajte!

Rim 10,9-18

Jer ako ustima ispovijedaš da je Isus Gospodin, i srcem vjeruješ da ga je Bog uskrisio od mrtvih, bit ćeš spašen. Doista, srcem vjerovati opravdava, a ustima ispovijedati spašava. Jer veli Pismo: Tko god u nj vjeruje, neće se postidjeti.
Nema uistinu razlike između Židova i Grka jer jedan je Gospodin sviju, bogat prema svima koji ga prizivlju. Jer: Tko god prizove ime Gospodnje, bit će spašen.
Ali kako da prizovu onoga u koga ne povjerovaše? A kako da povjeruju u onoga koga nisu čuli? Kako pak da čuju bez propovjednika? A kako propovijedati bez poslanja? Tako je pisano:
Kako li su ljupke noge
onih koji donose blagovijest dobra.

Ali nisu svi poslušali blagovijesti – evanđelja! Zaista, Izaija veli: Gospodine, tko povjerova našoj poruci?

Dakle: vjera po poruci, a poruka riječju Kristovom.
Nego pitam: Zar nisu čuli? Dapače!
Po svoj zemlji razliježe se jeka,
riječi njihove sve do nakraj svijeta.

Ps 19,2-5

Nebesa slavu Božju kazuju,
naviješta svod nebeski djelo ruku njegovih.
Dan danu to objavljuje,
a noć noći glas predaje.

Nije to riječ, a ni govor nije,
nije ni glas što se može čuti,

al’ po zemlji razliježe se jeka,
riječi sve do nakraj svijeta

Mt 4,18-22

Prolazeći uz Galilejsko more, ugleda dva brata, Šimuna zvanog Petar i brata mu Andriju, gdje bacaju mrežu u more; bijahu ribari. I kaže im: »Hajdete za mnom, učinit ću vas ribarima ljudi!« Oni brzo ostave mreže i pođu za njim.
Pošavši odande, ugleda druga dva brata, Jakova Zebedejeva i brata mu Ivana: u lađi su sa Zebedejem, ocem svojim, krpali mreže. Pozva i njih. Oni brzo ostave lađu i oca te pođu za njim.

Iz 11,1-10

Isklijat će mladica iz panja Jišajeva,
izdanak će izbit’ iz njegova korijena.
Na njemu će duh Gospodinov počivat’,
duh mudrosti i umnosti,
duh savjeta i jakosti,
duh znanja i straha Gospodnjeg.
Prodahnut će ga strah Gospodnji:
neće suditi po viđenju,
presuđivati po čuvenju,
već po pravdi će sudit’ ubogima
i sud prav izricat’ bijednima na zemlji.
Šibom riječi svoje ošinut će silnika,
a dahom iz usta ubit’ bezbožnika.
On će pravdom opasati bedra,
a vjernošću bokove.

Vuk će prebivati s jagnjetom,
ris ležati s kozlićem,
tele i lavić zajedno će pásti,
a djetešce njih će vodit’.
Krava i medvjedica zajedno će pásti,
a mladunčad njihova skupa će ležati,
lav će jesti slamu k’o govedo.
Nad rupom gujinom igrat će se dojenče,
sisanče će ruku zavlačiti u leglo zmijinje.
Zlo se više neće činiti, neće se pustošiti
na svoj svetoj gori mojoj:
zemlja će se ispuniti spoznajom Gospodnjom
kao što se vodom pune mora.
U dan onaj: Jišajev izdanak,
dignut kao stijeg narodima,
puci će željno tražiti.
I prebivalište njegovo bit će slavno.

Ps 72,1-2.7-8.12-13.17-17

 Bože, sud svoj daj kralju
i svoju pravdu sinu kraljevu.

Nek’ puku tvojem sudi pravedno,
siromasima po pravici!

U danima njegovim cvjetat će pravda
i mir velik – sve dok bude mjeseca.
I vladat će od mora do mora
i od Rijeke do granica svijeta.

On će spasiti siromaha koji uzdiše,
nevoljnika koji pomoćnika nema;
smilovat će se ubogu i siromahu
i spasit će život nevoljniku:
Bilo ime njegovo blagoslovljeno dovijeka!
Dok je sunca, živjelo mu ime!
Njim se blagoslivljala sva plemena zemlje,
svi narodi nazivali ga blaženim!

Lk 10,21-24
U taj isti čas uskliknu Isus u Duhu Svetom: »Slavim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima. Da, Oče! Tako se tebi svidjelo. Sve mi preda Otac moj i nitko ne zna tko je Sin – doli Otac; niti tko je Otac – doli Sin i onaj kome Sin hoće da objavi.«
Tada se okrene učenicima pa im nasamo reče: »Blago očima koje gledaju što vi gledate! Kažem vam: mnogi su proroci i kraljevi htjeli vidjeti što vi gledate, ali nisu vidjeli; i čuti što vi slušate, ali nisu čuli!«

Otk 22,1-7

I pokaza mi rijeku vode života, bistru kao prozirac: izvire iz prijestolja Božjeg i Jaganjčeva. Posred gradskoga trga, s obje strane rijeke, stablo života što rodi dvanaest puta, svakog mjeseca svoj rod. A lišće stabla za zdravlje je narodima. I neće više biti nikakva prokletstva. I prijestolje će Božje i Jaganjčevo biti u gradu i sluge će mu se njegove klanjati i gledati lice njegovo, a ime će im njegovo biti na čelima. Noći više biti neće i neće trebati svjetla od svjetiljke ni svjetla sunčeva: obasjavat će ih Gospod Bog i oni će kraljevati u vijeke vjekova.
I reče mi: »Ove su riječi vjerne i istinite jer Gospod Bog, nadahnitelj prorokâ, posla svoga anđela da on pokaže slugama njegovim što se ima dogoditi ubrzo. I evo, dolazim ubrzo! Blago onomu koji čuva riječi proroštva ove knjige!«

Ps 98,1-7

Pjevajte Gospodinu pjesmu novu,
jer učini djela čudesna.
Pobjedu mu pribavi desnica njegova
i sveta mišica njegova.

Gospodin obznani spasenje svoje,
pred poganima pravednost objavi.

Spomenu se dobrote i vjernosti

prema domu Izraelovu.

Svi krajevi svijeta vidješe

spasenje Boga našega.

Sva zemljo, poklikni Gospodinu,
raduj se, kliči i pjevaj!

Zapjevajte Gospodinu uz citaru,
uz citaru i uza zvuke harfe;
uz trublje i zvuke rogova:
kličite Gospodinu kralju!

Neka huči more i što je u njemu,
krug zemaljski i stanovnici njegovi!

Lk 21,34-36

»Pazite na se da vam srca ne otežaju u proždrljivosti, pijanstvu i u životnim brigama te vas iznenada ne zatekne onaj Dan jer će kao zamka doći na sve žitelje po svoj zemlji.«
»Stoga budni budite i u svako doba molite da uzmognete umaći svemu tomu što se ima zbiti i stati pred Sina Čovječjega.«

Otk 18,1-2.21-23; 19,1-3.9a-9a

Nakon toga vidjeh: jedan drugi anđeo silazi s neba s moći velikom! Sva se zemlja zasvijetlila od njegova sjaja. On povika iza glasa: »Pade, pade Babilon veliki – Bludnica – i postade prebivalištem zloduhâ, nastambom svih duhova nečistih, nastambom svih ptica nečistih mrskih I jedan snažan anđeo uze kamen, velik poput mlinskoga kamena, i baci ga u more govoreći: »Tako će silovito biti strovaljen Babilon, grad veliki, i nikada ga više biti neće!«

»Glas citraša i pjevača
i svirača i trubljača
u tebi se više neće čuti!
Obrtnik vješt kojem god umijeću
u tebi se više neće naći!
Klopot žrvnja
u tebi se više neće čuti!

Svjetlost svjetiljke
u tebi više neće sjati!
Glas zaručnika i zaručnice
u tebi se više neće čuti!
Jer trgovci tvoji bijahu velikaši zemlje
i čaranja tvoja zavedoše sve narode;
Nakon toga začujem kao jak glas silnoga mnoštva na nebu:
»Aleluja!
Spasenje i slava i moć Bogu našemu!
Doista, istiniti su i pravedni
sudovi njegovi
jer osudi veliku Bludnicu,
što pokvari zemlju bludom svojim,
i osveti na njoj krv slugu svojih!«
I ponove:
»Aleluja!
Dim njezin suklja u vijeke vjekova!«

I reče mi: »Piši! Blago onima koji su pozvani na svadbenu gozbu Jaganjčevu!« I reče mi: »Ove su riječi istinite, Božje.«

Ps 100,1b-5

Kliči Gospodinu, zemljo sva!

Služite Gospodinu u veselju!
Pred lice mu dođite s radosnim klicanjem!

Znajte da je Gospodin Bog:
on nas stvori, i mi smo njegovi,
njegov smo narod i ovce paše njegove.

Uđite s hvalama na vrata njegova,
u dvore njegove s pjesmama;
hvalite ga, ime mu slavite!

Jer dobar je Gospodin,
dovijeka je ljubav njegova,
od koljena do koljena vjernost njegova.

Lk 21,20-28
»Kad ugledate da vojska opkoljuje Jeruzalem, tada znajte: približilo se njegovo opustošenje. Koji se tada zateknu u Judeji, neka bježe u gore; a koji u Gradu, neka ga napuste; koji pak po poljima, neka se u nj ne vraćaju jer to su dani odmazde, da se ispuni sve što je pisano.«
»Jao trudnicama i dojiljama u one dane jer bit će jad velik na zemlji i gnjev nad ovim narodom. Padat će od oštrice mača, odvodit će ih kao roblje po svim narodima. I Jeruzalem će gaziti pogani sve dok se ne navrše vremena pogana.«
»I bit će znaci na suncu, mjesecu i zvijezdama, a na zemlji bezizlazna tjeskoba naroda zbog huke mora i valovlja. Izdisat će ljudi od straha i iščekivanja onoga što prijeti svijetu. Doista, sile će se nebeske poljuljati. Tada će ugledati Sina Čovječjega gdje dolazi u oblaku s velikom moći i slavom. Kad se sve to stane zbivati, uspravite se i podignite glave jer se približuje vaše otkupljenje.«

Komentar

Posljednji dani, dani suda i žetve, kraj svijeta i slični nazivi prolaze mi glavom nakon pročitanog. Ne znam bih li dane Božjeg suda nazvala tako ili bi to bili dani Novog života, Dani pobjede Kraljevstva Božjega.

Neke teme iz kršćanskog nauka vrlo su popularne, neke golicaju maštu, a od nekih tema se svi skrivaju i bježe. Božje zapovijedi ne privlače veliki broj poklonika, ali o "Sudnjem danu" svi vole raspravljati.

Kako god bilo Božja Riječ je jedna i jedina, živa i nepromjenjiva.Do svakoga će naći svoju put i svatko ima šansu. Šansu za što? Samo je jedan put a uska su vrata. Slušala sam propovjed na kojoj svećenik kaže da su vrata baš po mjeri čovjeka kakav treba biti. Ako smo previše uzvišeni (u svojoj glavi), nećemo moći proći kroz vrata. Ono što je u našem srcu određuje našu veličinu i našu malenost. A kada dosegnem veličinu vrata koja nam je Otac pripremio, onda kroz njih možemo i proći.

Često sam razmišljala kako ne znam bih li mogla živjeti bez vjere. Bez vjere u vječnost, u Ljubav Božju. I sada se toga ponekad sjetim, ali kao da imam sve manje vremena za takva razmišlajnja. Vjera je postala moja navika, neraskidivi dio moje osobnosti. Valjda. Sada se trudim prenijeti ju svojoj djeci. I bližnjima, osobama do kojih mi je stalo. Često im ne svjedočim onako kako bih trebala. Činim greške i nisam uvijek dobra majka, sestra, kćerka, prijateljica. Ali, ne zaboravljam s njima djeliti svoju vjeru. Govoriti im o Onome koji nam jedini daje smisao i koji je uvijek s nama.

Čudim se ljudima koji mogu živjeti bez Boga. Jesu li dovljno jaki za takav život?, pitam se ponekad. Vjerujem da Bog dopire do svake duše nebrojeno puta i da zove k sebi one kojima je udahnuo život. Radujmo se stoga u Gospodinu jer: "Svijet on učvrsti da se ne pomakne, 
narodima pravedno upravlja."

Molitva: Nemirno je naše srce dok se ne smiri u tebi, Bože naš. Velika su, Gospodine, djela koja svakodnevno činiš u mome životu. Većeras posebno osjećam tvoju veličinu i moć. Hvala ti, Gospodine i Bože moj! Amen

Otk 14,14-19

I vidjeh: gle, bijel oblak, a na oblak sjede Netko kao Sin Čovječji; na glavi mu zlatan vijenac, u ruci oštar srp. I drugi jedan anđeo iziđe iz hrama vičući iza glasa onomu što sjedi na oblaku: »Mahni srpom i žanji jer dođe čas žetvi, zrela je žetva zemaljska!« I onaj što sjedi na oblaku baci srp na zemlju i zemlja bi požnjevena.
I drugi jedan anđeo iziđe iz hrama nebeskoga. I on imaše oštar srp. I od žrtvenika iziđe drugi anđeo – onaj koji ima vlast nad ognjem – pa povika iza glasa onomu s oštrim srpom: »Mahni oštrim srpom i poberi grozdove u vinogradu zemaljskom jer sazri grožđe!« I anđeo baci srp na zemlju i obra vinograd zemaljski, a obrano baci u veliku kacu gnjeva Božjega.

Ps 96,10-13

Nek’ se govori među poganima: »Gospodin kraljuje!«

Svijet on učvrsti da se ne pomakne,

narodima pravedno upravlja.

Raduj se, nebo, i kliči, zemljo!
Neka huči more i što je u njemu!
Nek’ se raduje polje i što je na njemu,
neka klikće šumsko drveće
pred Gospodinom, jer dolazi,
jer dolazi suditi zemlji.
Sudit će svijetu u pravdi
i narodima u istini svojoj.

Lk 21,5-11
I dok su neki razgovarali o Hramu, kako ga resi divno kamenje i zavjetni darovi, reče: »Doći će dani u kojima se od ovoga što motrite neće ostaviti ni kamen na kamenu nerazvaljen.«
Upitaše ga: »Učitelju, a kada će to biti? I na koji se znak to ima dogoditi?« A on reče: »Pazite, ne dajte se zavesti. Mnogi će doista doći u moje ime i govoriti: ‘Ja sam’ i: ‘Vrijeme se približilo!’ Ne idite za njima. A kad čujete za ratove i pobune, ne prestrašite se. Doista treba da se to prije dogodi, ali to još nije odmah svršetak.«
Tada im kaza: »Narod će ustati protiv naroda i kraljevstvo protiv kraljevstva. I bit će velikih potresa i po raznim mjestima gladi i pošasti; bit će strahota i velikih znakova s neba.«

Komentar

Posljednji dani, dani suda i žetve, kraj svijeta i slični nazivi prolaze mi glavom nakon pročitanog. Ne znam bih li dane Božjeg suda nazvala tako ili bi to bili dani Novog života, Dani pobjede Kraljevstva Božjega.

Neke teme iz kršćanskog nauka vrlo su popularne, neke golicaju maštu, a od nekih tema se svi skrivaju i bježe. Božje zapovijedi ne privlače veliki broj poklonika, ali o "Sudnjem danu" svi vole raspravljati.

Kako god bilo Božja Riječ je jedna i jedina, živa i nepromjenjiva.Do svakoga će naći svoju put i svatko ima šansu. Šansu za što? Samo je jedan put a uska su vrata. Slušala sam propovjed na kojoj svećenik kaže da su vrata baš po mjeri čovjeka kakav treba biti. Ako smo previše uzvišeni (u svojoj glavi), nećemo moći proći kroz vrata. Ono što je u našem srcu određuje našu veličinu i našu malenost. A kada dosegnem veličinu vrata koja nam je Otac pripremio, onda kroz njih možemo i proći.

Često sam razmišljala kako ne znam bih li mogla živjeti bez vjere. Bez vjere u vječnost, u Ljubav Božju. I sada se toga ponekad sjetim, ali kao da imam sve manje vremena za takva razmišlajnja. Vjera je postala moja navika, neraskidivi dio moje osobnosti. Valjda. Sada se trudim prenijeti ju svojoj djeci. I bližnjima, osobama do kojih mi je stalo. Često im ne svjedočim onako kako bih trebala. Činim greške i nisam uvijek dobra majka, sestra, kćerka, prijateljica. Ali, ne zaboravljam s njima djeliti svoju vjeru. Govoriti im o Onome koji nam jedini daje smisao i koji je uvijek s nama.

Čudim se ljudima koji mogu živjeti bez Boga. Jesu li dovljno jaki za takav život?, pitam se ponekad. Vjerujem da Bog dopire do svake duše nebrojeno puta i da zove k sebi one kojima je udahnuo život. Radujmo se stoga u Gospodinu jer: "Svijet on učvrsti da se ne pomakne, 
narodima pravedno upravlja."

Molitva: Nemirno je naše srce dok se ne smiri u tebi, Bože naš. Velika su, Gospodine, djela koja svakodnevno činiš u mome životu. Većeras posebno osjećam tvoju veličinu i moć. Hvala ti, Gospodine i Bože moj! Amen

2 Sam 5,1-3

Tada se sabraše sva izraelska plemena k Davidu u Hebron i rekoše: »Evo, mi smo od tvoje kosti i od tvoga mesa. Još prije, dok je još Šaul bio kralj nad nama, ti si upravljao svim pokretima Izraela, a Gospodin ti je rekao: ‘Ti ćeš pásti moj izraelski narod i ti ćeš biti knez nad Izraelom!’« Tako dođoše sve izraelske starješine kralju u Hebron, a kralj David sklopi s njima savez u Hebronu pred Gospodinom; i pomazaše Davida za kralja nad Izraelom.

Ps 122,1-5

Obradovah se kad mi rekoše:
»Hajdemo u dom Gospodinov!«

Eto, noge nam već stoje
na vratima tvojim, Jeruzaleme.

Jeruzaleme, grade čvrsto sazdani
i kao u jedno saliveni!
Onamo uzlaze plemena, plemena Gospodnja,
po Zakonu Izraelovu,
da slave ime Gospodnje.
Ondje stoje sudačke stolice,
stolice doma Davidova.

Kol 1,12-20

s radošću zahvaljujući Ocu koji vas osposobi za dioništvo u baštini svetih u svjetlosti.
On nas izbavi iz vlasti tame i prenese u kraljevstvo Sina, ljubavi svoje, u kome imamo otkupljenje, otpuštenje grijeha.

On je slika Boga nevidljivoga,
Prvorođenac svakog stvorenja.
Ta u njemu je sve stvoreno
na nebesima i na zemlji,
vidljivo i nevidljivo,
bilo Prijestolja, bilo Gospodstva,
bilo Vrhovništva, bilo Vlasti –
sve je po njemu i za njega stvoreno:
on je prije svega
i sve stoji u njemu.
On je Glava Tijela, Crkve;
on je Početak,
Prvorođenac od mrtvih,
da u svemu bude Prvak.
Jer svidjelo se Bogu
u njemu nastaniti svu Puninu
i po njemu
– uspostavivši mir krvlju križa njegova –
izmiriti sa sobom sve,
bilo na zemlji, bilo na nebesima.

Lk 23,35-43

Stajao je ondje narod i promatrao. A podrugivali se i glavari govoreći: »Druge je spasio, neka spasi sam sebe ako je on Krist Božji, Izabranik!«
Izrugivali ga i vojnici, prilazili mu i nudili ga octom govoreći: »Ako si ti kralj židovski, spasi sam sebe!«
A bijaše i natpis ponad njega: »Ovo je kralj židovski.«
Jedan ga je od obješenih zločinaca pogrđivao: »Nisi li ti Krist? Spasi sebe i nas!« A drugi ovoga prekoravaše: »Zar se ne bojiš Boga ni ti, koji si pod istom osudom? Ali mi po pravdi jer primamo što smo djelima zaslužili, a on – on ništa opako ne učini.« Onda reče: »Isuse, sjeti me se kada dođeš u kraljevstvo svoje.« A on će mu: »Zaista ti kažem: danas ćeš biti sa mnom u raju!«

Otk 10,8-11

I glas što ga začuh s neba opet prozbori sa mnom: »Idi, uzmi otvorenu knjigu iz ruke anđela što stoji na moru i na zemlji!« Pristupim k anđelu i zamolim ga da mi dade knjižicu. A on će mi: »Uzmi je i progutaj! Zagorčit će ti utrobu, ali će ti u ustima biti slatka kao med.« Uzeh knjižicu iz ruke anđelove i progutah je. I bijaše mi u ustima kao med slatka, ali kad je progutah, zagorči mi utrobu. I rečeno mi je: »Treba da ponovno prorokuješ proti pucima i narodima i kraljevima mnogim!«

Ps 119,14-14.24-24.72-72.103-103.111-111.131-131

 Putu se propisa tvojih radujem
više no svemu bogatstvu.
 Jer tvoja su svjedočanstva uživanje moje,
tvoja su pravila moji savjetnici.

 Draži mi je zakon usta tvojih
no tisuće zlatnika i srebrnika.

 Kako su slatke nepcu mom riječi tvoje,
od meda su slađe ustima mojim.
 Svjedočanstva tvoja vječna su mi baština,
ona su radost mome srcu.
 Otvaram usta svoja zadahtan u žudnji
jer čeznem za zapovijedima tvojim.

Lk 19,45-48

Ušavši u Hram, stane izgoniti prodavače. Kaže im: »Pisano je: Dom moj bit će Dom molitve, a vi od njega načiniste pećinu razbojničku!«
I danomice naučavaše u Hramu.
A glavari su svećenički i pismoznanci tražili kako da ga pogube, a tako i prvaci narodni, ali nikako naći što da učine jer je sav narod visio o njegovoj riječi.

Otk 4,1-11

Nakon toga vidjeh: gle, vrata otvorena na nebu! A onaj prijašnji glas, što ga ono začuh kao glas trublje što govoraše sa mnom, reče: »Uziđi ovamo i pokazat ću ti što se ima dogoditi nakon ovoga!« I odmah se u duhu zanijeh kad gle: prijestolje stajaše na nebu i na prijestolje Netko sjede. Taj što sjede bijaše nalik na jaspis i sard. A uokolo prijestolja dúga slična smaragdu. Uokolo prijestolja dvadeset i četiri prijestolja, a na prijestolja sjedoše dvadeset i četiri starješine, obučene u bijele haljine, sa zlatnim vijencima na glavi. Od prijestolja izlaze munje, i glasovi, i gromovi; pred prijestoljem gori sedam ognjenih zubalja, to jest sedam duhova Božjih, a pred prijestoljem kao neko stakleno more, nalik na prozirac. U sredini prijestolja, oko prijestolja, četiri bića, sprijeda i straga puna očiju: prvo biće slično lavu, drugo biće slično juncu, treće biće s licem kao čovječjim, četvrto biće slično letećem orlu. Ta su četiri bića – u svakoga po šest krila – sve naokolo i iznutra puna očiju. Bez predaha dan i noć govore:
»Svet! Svet! Svet
Gospodin, Bog, Svevladar,
Onaj koji bijaše i koji jest i koji dolazi!«

I kad god bića dadu slavu i čast pohvalnicu Onomu koji sjedi na prijestolju, Živomu u vijeke vjekova, dvadeset i četiri starješine padnu ničice pred Onim koji sjedi na prijestolju i poklone se njemu – Živomu u vijeke vjekova. I stavljaju svoje vijence pred prijestolje govoreći:

»Dostojan si, Gospodine, Bože naš,
primiti slavu i čast i moć!
Jer ti si sve stvorio,
i tvojom voljom sve postade
i bî stvoreno!«

Ps 150,1-6

Aleluja! Hvalite Boga u svetištu njegovu,
slavite ga u veličanstvu svoda nebeskog!

Hvalite ga zbog silnih djela njegovih,
slavite ga zbog beskrajne veličine njegove!

Hvalite ga zvucima roga,
slavite ga harfom i citarom!
Hvalite ga igrom i bubnjem,
slavite ga glazbalima zvonkim i frulom!
Hvalite ga cimbalima zvučnim,
slavite ga cimbalima gromkim!
Sve što god diše
Gospodina neka slavi! Aleluja!

Lk 19,11-28
Kako su oni to slušali, dometnu on prispodobu – zato što bijaše nadomak Jeruzalemu i oni mislili da će se umah pojaviti kraljevstvo Božje. Reče dakle:
»Neki je ugledan čovjek imao otputovati u daleku zemlju da primi svoje kraljevstvo pa da se vrati. Dozva svojih deset slugu, dade im deset mna i reče: ‘Trgujte dok ne dođem.’ A njegovi ga građani mrzili te poslaše za njim poslanstvo s porukom: ‘Nećemo da se ovaj zakralji nad nama.’«
»Kad je on primio kraljevstvo i vratio se, naredi da mu dozovu one sluge kojima je predao novac da sazna što su zaradili.«
»Pristupi prvi i reče: ‘Gospodaru, tvoja mna donije deset mna.’ Reče mu: ‘Vàljaš, slugo dobri! U najmanjem si bio vjeran, vladaj nad deset gradova!’ Dođe i drugi govoreći: ‘Mna je tvoja, gospodaru, donijela pet mna.’ I tomu reče: ‘I ti budi nad pet gradova!’«
»Treći, opet, dođe govoreći: ‘Gospodaru, evo ti tvoje mne. Držao sam je pohranjenu u rupcu. Bojao sam te se jer si čovjek strog: uzimaš što nisi pohranio, žanješ što nisi posijao.’«
»Kaže mu: ‘Iz tvojih te usta sudim, zli slugo! Znao si da sam čovjek strog, da uzimam što nisam pohranio i žanjem što nisam posijao? Zašto onda nisi uložio moj novac u novčarnicu? Ja bih ga po povratku podigao s dobitkom.’ Nato reče nazočnima: ‘Uzmite od njega mnu i dajte onomu koji ih ima deset.’ Rekoše mu: ‘Gospodaru, ta već ima deset mna!’ ‘Kažem vam: svakomu koji ima još će se dati, a od onoga koji nema oduzet će se i ono što ima.

A moje neprijatelje – one koji me ne htjedoše za kralja – dovedite ovamo i smaknite ih pred mojim očima!’«

Rekavši to, nastavi put uzlazeći u Jeruzalem.

Komentar

Jedna sam od desetorice slugu kojima je Gospodar dao "novac". Cijelim svojim životom trebala bih slaviti Gospodina. Kad u nečemu uspijem, kad je neko moje djelo blizu savršenstvu - u njemu je Bog. Njemu sve uspijeva.
Ne znam jesam li već kako umnožila "mnu" koju mi je Gospodin povjerio. Većinu vremena osjećam se kao da bezvoljna hodam po prašnjavome putu, kao čovjek koga je netko istukao, a ne da istinski sudjelujem u životu i njime slavim svojeg Stvoritelja.
Na jednoj strani: slava, veličanstven život, punina pravoga života, na drugoj strani: slabost i bol.
Da Isus nije podnio sve što je podnio, umrla bih u krvi, bespovratno. Ja sam ništa i nemam moći kojima bih se obranila od smrti, imam "samo" Isusa kojeg smijem dozvati u pomoć. Ja sam ništa, a Bog me želi učiniti svime. Teško je, baš je teško to posve prihvatiti. Čeznemo za životom, manjka nam života, mučimo se i teško nam je povjerovati da stvarno postoje prava ljubav i radostan život u kojem se ostvarujemo kao stvorenja koja je stvorio Bog. Baš Bog. Bog čije veličanstvo nismo sposobni pojmiti. Kad na to mislim, i fizički osjećam da ja to nisam sposobna primiti, presitna sam.

Gospodin je kralj, sve je Njegovo. On odbacuje samo one koji ne pridonesu ničemu, koji Njegovu životu kažu "ne". Zar će ih prisiljavati da žive ako ne žele?
"Građani" Ga nisu htjeli za kralja, ali On jest kralj i to je naprosto tako. Možemo se mi buniti i negodovati, ali - On je stvoritelj, Njemu pripadaju sve zasluge, pa čak i ako uspijemo bogato umnožiti "novac" koji nam je ostavio.
Kako to shvatiti? Baš sam ograničena!

On želi živjeti sa mnom, a ja nisam čak ni svjesna svoje ništavnosti, nego si umišljam da sam "ovo" ili "ono", znam biti bijesna što u mojem životu nema slave koju iz nekog čudnog razloga mislim da zaslužujem. Zašto to mislim? Što će mi to? Zašto ne mogu biti ponizna i strpljivo čekati ostvarenje onoga što je Gospodin sa mnom namijenio?
Zašto ne mogu biti zahvalna za to što mi je ovaj život darovan, za sve što se u njemu po Božjoj volji dogodilo? Ništa nisam zaslužila, a ponašam se kao razmaženo derište.

Voljela bih i ja srcem kleknuti pred Gospodina i zahvaliti Mu što me stvorio.

Otk 1,1-4; 2,1-5a

Otkrivenje Isusa Krista: njemu ga dade Bog da on pokaže slugama svojim ono što se ima dogoditi ubrzo. I on to označi poslavši svog anđela sluzi svomu Ivanu koji posvjedoči za riječ Božju i za svjedočanstvo Isusa Krista – za sve što vidje.
Blago onomu koji čita i onima što slušaju riječi ovog proroštva te čuvaju što je u njem napisano. Jer vrijeme je blizu!

Ivan sedmerim crkvama u Aziji. Milost vam i mir od Onoga koji jest i koji bijaše i koji dolazi i od sedam duhova što su pred Prijestoljem njegovim Anđelu Crkve u Efezu napiši: »Ovo govori Onaj koji drži sedam zvijezda u desnici, Onaj koji stupa posred sedam zlatnih svijećnjaka: Znam tvoja djela, tvoj trud i postojanost tvoju i da ne možeš podnijeti opakih. Iskušao si one koji se prave apostolima, a nisu, i otkrio si da su lažljivci. Postojan si, podnio si za ime moje i nisi smalaksao. Ali imam protiv tebe: prvu si ljubav svoju ostavio. Spomeni se dakle odakle si pao, obrati se i čini prva djela. Inače dolazim k tebi i – uklonit ću tvoj svijećnjak s mjesta njegova ako se ne obratiš.

Ps 1,1-4.6-6

Blago čovjeku koji ne slijedi savjeta opakih,
ne staje na putu grešničkom
i ne sjeda u zbor podrugljivaca,

već uživa u zakonu Gospodinovu,
o zakonu njegovu misli dan i noć.
On je k’o stablo zasađeno
pokraj vódâ tekućica
što u svoje vrijeme plod donosi;
lišće mu nikad ne vene,
sve što radi dobrim urodi.

Nisu takvi opaki, ne, nisu takvi!
Oni su k’o pljeva što je vjetar raznosi.
Jer Gospodin zna put pravednih,
a propast će put opakih.

Lk 18,35-43

A kad se približavao Jerihonu, neki slijepac sjedio kraj puta i prosio. Čuvši gdje mnoštvo prolazi, raspitivao se što je to. Rekoše mu: »Isus Nazarećanin prolazi.« Tada povika: »Isuse, Sine Davidov, smiluj mi se!« Oni ga sprijeda ušutkivali, ali on je još jače vikao: »Sine Davidov, smiluj mi se!«
Isus se zaustavi i zapovjedi da ga dovedu k njemu. Kad se on približi, upita ga: »Što hoćeš da ti učinim?« A on će: »Gospodine, da progledam.« Isus će mu: »Progledaj! Vjera te tvoja spasila.« I umah progleda i uputi se za njim slaveći Boga. I sav narod koji to vidje dade hvalu Bogu.

Komentar

U ovom ulomku mi se kao najvaznija misao nekako istaknula ta da Boga trebamo staviti na prvo mjesto u zivotu, jer on tu pripada i jer je jedino ispravno i pravedno da bude na tom mjestu. On jest prvi i iznad je svega. Ako nam je On na prvom mjestu, onda mi ne mozemo biti ispred ispred njega...
Molim te Gospodine pomozi mi da se odreknem sama sebe. Cesto te se postidim Gospodine, a to je zato jer sam ocito tebe pretpostavila sebi. Molim te da mi po tvojoj svetoj rijeci utisnes u srce pravu sliku o sebi, kako bi mi ti uvijek bio na prvom mjestu, u svim okolnostima. Put za tobom Gospodine je tezak, a ja te ovako slaba zelim nasljedovati. Molim te da iskoristis moje slabosti kako bi ti bio taj koji je jak u mom zivotu. Amen.

3 Iv 1,5-8

Ljubljeni, pravi si vjernik u svemu što činiš za braću, i to za došljake. Oni posvjedočiše tvoju ljubav pred Crkvom i dobro ćeš učiniti ako ih ispratiš Boga dostojno. Jer poradi Imena iziđoše i ne primaju ništa od pogana. Mi smo dakle dužni takve primati da budemo suradnici Istine.

Ps 112,1-6

Aleluja!

Blago čovjeku koji se boji Gospodina

i koji uživa u naredbama njegovim:

moćno će mu biti na zemlji potomstvo,

na pravednu će pokoljenju počivati blagoslov.

Blagostanje i bogatstvo bit će u domu njegovu,

njegova pravednost ostaje dovijeka.

Čestitima sviće k’o svjetlost u tami:

blag, milosrdan i pravedan Gospodin.
Dobro je čovjeku koji je milostiv i daje u zajam,

koji poslove svoje obavlja pravedno.
Dovijeka neće on posrnuti:

Lk 18,1-8

Kaza im i prispodobu kako valja svagda moliti i nikada ne sustati: »U nekom gradu bio sudac. Boga se nije bojao, za ljude nije mario. U tom gradu bijaše i neka udovica. Dolazila k njemu i molila: ‘Obrani me od mog tužitelja!’ No on ne htjede zadugo. Napokon reče u sebi: ‘Iako se Boga ne bojim nit za ljude marim, ipak, jer mi udovica ova dodijava, obranit ću je da vječno ne dolazi mučiti me.’«
Nato reče Gospodin: »Čujte što govori nepravedni sudac! Neće li onda Bog obraniti svoje izabrane koji dan i noć vape k njemu sve ako i odgađa stvar njihovu? Kažem vam, ustat će žurno na njihovu obranu. Ali kad Sin Čovječji dođe, hoće li naći vjere na zemlji?«

Flm 1,7-20

Uvelike si me doista obradovao i utješio svojom ljubavlju jer si, brate, okrijepio srca svetih.
Stoga, premda imam punu slobodu u Kristu da ti zapovjedim što ti je činiti,

poradi ljubavi radije molim, kakav već jesam. 

Pavao, starac, a sada i sužanj Krista Isusa

molim te za svoje dijete koje rodih u okovima, za Onezima,

negda tebi nekorisna, a sada i tebi i meni veoma korisna. Šaljem ti ga – njega, srce svoje. Htjedoh ga zadržati kod sebe da mi mjesto tebe posluži u okovima evanđelja. Ali ne htjedoh preko tvoje volje da ne bi tvoja dobrota bila od nevolje, nego od dobre volje. Možda baš zato bî za čas odijeljen da ga dobiješ zauvijek – ne kao roba, nego više od roba, kao brata ljubljenoga, osobito meni, a koliko više tebi, i po tijelu i po Gospodinu. Smatraš li me dakle drugom, primi ga kao mene. Ako ti je u čemu skrivio ili ti je što dužan, to meni upiši. Ja, Pavao, potpisujem svojom rukom: ja ću platiti. Da ti ne reknem da mi i samoga sebe duguješ! Hajde, brate, da se tobom okoristim u Gospodinu: okrijepi srce moje u Kristu!

Ps 146,6c-10

On ostaje vjeran dovijeka,
potlačenima vraća pravicu,
a gladnima kruh daje.
Gospodin oslobađa sužnje,

Gospodin slijepcima oči otvara.
Gospodin uspravlja prignute,
Gospodin ljubi pravedne.

Gospodin štiti tuđince,
sirote i udovice podupire,
a grešnicima mrsi putove.
Gospodin će kraljevati dovijeka,
tvoj Bog, Sione, od koljena do koljena.
Aleluja!

Lk 17,20-25
Upitaju ga farizeji: »Kad će doći kraljevstvo Božje?« Odgovori im: »Kraljevstvo Božje ne dolazi primjetljivo. Niti će se moći kazati: ‘Evo ga ovdje!’ ili: ‘Eno ga ondje!’ Ta evo – kraljevstvo je Božje među vama!«
Zatim reče učenicima: »Doći će dani kad ćete zaželjeti vidjeti i jedan dan Sina Čovječjega, ali ga nećete vidjeti. Govorit će vam: ‘Eno ga ondje, evo ovdje!’ Ne odlazite i ne pomamite se! Jer kao što munja sijevne na jednom kraju obzorja i odbljesne na drugom, tako će biti i sa Sinom Čovječjim u Dan njegov. No prije treba da on mnogo pretrpi i da ga ovaj naraštaj odbaci.«

Tit 2,1-8.11-14

Ti, naprotiv, govori što se priliči zdravu nauku: starci da budu trijezni, ozbiljni, razumni, zdrave vjere, ljubavi, postojanosti; starice isto tako – vladanja kakvo dolikuje svetima: ne klevetnice, ne ropkinje mnogog vina, nego učiteljice dobra da urazumljuju mlađe neka ljube svoje muževe, djecu, neka budu razumne, čiste, kućevne, dobre, podložne svojim muževima da se riječ Božja ne bi pogrđivala.
Mladiće isto tako potiči da budu razumni. U svemu se pokaži uzorom dobrih djela: u poučavanju – nepokvarljivost, ozbiljnost, riječ zdrava, besprigovorna da se onaj nasuprot postidi nemajući o nama reći ništa zlo.
Pojavila se doista milost Božja, spasiteljica svih ljudi; odgojila nas da se odreknemo bezbožnosti i svjetovnih požuda te razumno, pravedno i pobožno živimo u sadašnjem svijetu, iščekujući blaženu nadu i pojavak slave velikoga Boga i Spasitelja našega Isusa Krista. On sebe dade za nas da nas otkupi od svakoga bezakonja i očisti sebi Narod izabrani koji revnuje oko dobrih djela.

Ps 37,3-4.18-18.23-23.27-27.29-29

U Gospodina se uzdaj i čini dobro,
da smiješ stanovati u zemlji
i živjeti u miru.

 Sva radost tvoja neka bude Gospodin:
on će ispuniti želje tvoga srca!

Gospodin se brine za život čestitih,
dovijeka će trajati baština njihova.

Gospodin vodi i učvršćuje korake čovjeku
i mio mu je put njegov.

Zla se kloni i čini dobro,
i ostat ćeš dovijeka.

 Zemlju će posjedovati pravednici
i živjet će na njoj dovijeka.

Lk 17,7-10

»Tko će to od vas reći sluzi svomu, oraču ili pastiru, koji se vrati s polja: ‘Dođi brzo i sjedni za stol?’ Neće li mu, naprotiv, reći: ‘Pripravi što ću večerati pa se pripaši i poslužuj mi dok jedem i pijem; potom ćeš ti jesti i piti’? Zar duguje zahvalnost sluzi jer je izvršio što mu je naređeno? Tako i vi: kad izvršite sve što vam je naređeno, recite: ‘Sluge smo beskorisne! Učinismo što smo bili dužni učiniti!’«

Komentar

Čitajući Pavlovu poslanicu, mogao bih primjetiti da se u posljednjih dva tisućljeća i nije mnogo promijenilo u ponašanju ljudi. Komentare i upute koje je apostol dao, mogli bi slobodno i u potpunosti prijeminiti i u današnje vrijeme. Očito je da se ljudi baš i nisu nešto mijenjali na bolje. Da li mi danas možemo po djelima i riječima raspoznati tko je kršćanin,a tko nevjenik? Bojim se da ne možemo. Pavao je bio svjestan ljudske dvoličnosti i velikog raskoraka između teorije i prakse u životu jednoga kršćanina. Ako mi sami ne potvrđujemo djelima svoju vjeru, pa koga mi možemo obratiti?  Ako mi sami svojim riječima govorimo laži i ogovaranja, kako će nam itko povjerovati da živimo uronjeni u božju milost? Dakle, da bi ikoga mogli obratiti, prvo moramo to učiniti sa sobom. Jer, obraćenje ne znači ići u crkvu na mise i sakramente, već živjeti onako kako nam je zapovijeđeno i kako dolikuje jednom revnom kršćaninu.

Da bi se mi sami mogli promijeniti, moramo živjeti u istini i prihvaćati sebe kao grešnika na kojem treba "raditi". Praviti se uzvišenim, jer smo kršćani, a oni drugi nekakvi teški grešnici, nije ništa drugo nego oholost. I sam je Isus rekao da će nas takvi preteći u Kraljevstvu božjem.
Zamolimo Boga da nam otvori oči i pobudi nas na spremnost mijenjanja na bolje, jer ćemo to sami od sebe teško činiti. Pavao naziva tu milost Božju spasiteljicom, a to nam dovoljno govori koliko malo mi sami možemo učiniti, osim tražiti i željeti promijenu. Onaj tko nas spašava, čini to svojom voljom i snagom, dok smo mi samo puki objekt radnje. Molimo Boga, iskreno i ponizno, da "malo" poradi na nama i da nam da snage da prihvatimo svoje mane i grijehe i pouzdamo se u Njegovu milost. Amen.

2 Mak 7,1-2.9-14Uhvatiše tako i sedmoricu braće zajedno s njihovom majkom. Kralj naredi da ih biju bičevima i volovskim žilama: htio ih je prisiliti da jedu zabranjeno svinjsko meso. Jedan od njih progovori u njihovo ime: »Što nas želiš pitati i od nas saznati? Radije ćemo umrijeti nego da prestupimo zakone svojih otaca!« Izdišući reče: »Ti nam, zlikovče, oduzimaš sadašnji život, ali će nas Kralj svijeta, zato što umiremo za njegove zakone, uskrisiti na život vječni.«
Poslije njega mučili su trećega. On spremno isplazi jezik kad su zatražili i hrabro pruži ruke. Junački reče: »Od Neba sam primio ove udove, ali ih zbog njegovih zakona prezirem i nadam se da ću ih od njega natrag dobiti.« I sam kralj i njegova pratnja zadiviše se hrabrosti mladića koji je prezirao muke.
Kad je taj preminuo, podvrgli su četvrtoga istim mukama. Prije nego što je izdahnuo, reče ovo: »Blago onom koji umre od ruke ljudi, u čvrstoj nadi koju ima od Boga: da će ga Bog uskrisiti! A ti – za tebe nema uskrsnuća na život!«Ps 17,1-1.5-6.8b-8b.15-15Počuj, Gospodine pravedni,
i vapaj mi poslušaj,
usliši molitvu iz usta iskrenih!
Korak mi čvrsto prionu za tvoje staze,
ne zasta mi noga na putima tvojim.
Zazivam te, Bože, ti ćeš me uslišit’:
prikloni mi uho i čuj riječi moje.Sakrij me u sjenu krila svojihA ja ću u pravdi gledati lice tvoje,
i jednom kad se probudim,
naužiti se pojave tvoje.2 Sol 2,16-17; 3,1-5A sâm Gospodin naš Isus Krist i Bog, Otac naš, koji nas uzljubi i koji nam po milosti dade trajno ohrabrenje i dobru nadu, neka ohrabri vaša srca i neka ih učvrsti u svakom dobru djelu i riječi!
Uostalom, molite, braćo, za nas da riječ Gospodnja trči i proslavlja se kao i u vas i da se oslobodimo nezgodnih i opakih ljudi. Jer nemaju svi vjere! Ali vjeran je Gospodin koji će nas učvrstiti i sačuvati od Zloga. A uzdamo se, u Gospodinu, u vas: da vršite i da ćete vršiti ono što vam zapovijedamo. A Gospodin neka upravi srca vaša k ljubavi Božjoj i postojanosti Kristovoj.Lk 20,27-30
Pristupe mu neki od saduceja, koji niječu uskrsnuće. Upitaše ga: »Učitelju! Mojsije nam napisa: Umre li bez djece čiji brat koji imaše ženu, neka njegov brat uzme tu ženu te podigne porod bratu svomu. Bijahu tako sedmorica braće. Prvi se oženi i umrije bez djece. Drugi uze njegovu ženu, onda treći; i tako redom sva sedmorica pomriješe ne ostavivši djece. Naposljetku umrije i žena. Kojemu će dakle od njih ta žena pripasti o uskrsnuću? Jer sedmorica su je imala za ženu.«
Reče im Isus: »Djeca se ovog svijeta žene i udaju. No oni koji se nađoše dostojni onog svijeta i uskrsnuća od mrtvih niti se žene niti udaju. Zaista, ni umrijeti više ne mogu: anđelima su jednaki i sinovi su Božji jer su sinovi uskrsnuća.«
»A da mrtvi ustaju, naznači i Mojsije kad u odlomku o grmu Gospodina zove Bogom Abrahamovim, Bogom Izakovim i Bogom Jakovljevim. A nije on Bog mrtvih, nego živih. Ta svi njemu žive!«

Fil 3,17-21; 4,1-1

Braćo! Nasljedovatelji moji budite i promatrajte one koji žive po uzoru koji imate u nama. Jer često sam vam govorio, a sada i plačući govorim: mnogi žive kao neprijatelji križa Kristova. Svršetak im je propast, bog im je trbuh, slava u sramoti – jer misle na zemaljsko. Naša je pak domovina na nebesima, odakle iščekujemo Spasitelja, Gospodina našega Isusa Krista: snagom kojom ima moć sve sebi podložiti on će preobraziti ovo naše bijedno tijelo i suobličiti ga tijelu svomu slavnomu.
Stoga, braćo moja ljubljena i željkovana, radosti moja i vijenče moj, tako – čvrsto stojte u Gospodinu.

Ps 122,1-5

Obradovah se kad mi rekoše:
»Hajdemo u dom Gospodinov!«

Eto, noge nam već stoje
na vratima tvojim, Jeruzaleme.

Jeruzaleme, grade čvrsto sazdani
i kao u jedno saliveni!
Onamo uzlaze plemena, plemena Gospodnja,
po Zakonu Izraelovu,
da slave ime Gospodnje.
Ondje stoje sudačke stolice,
stolice doma Davidova.

Lk 16,1-8

Govoraše i svojim učenicima: »Bijaše neki bogat čovjek koji je imao upravitelja. Ovaj je bio optužen pred njim kao da mu rasipa imanje. On ga pozva pa mu reče: ‘Što to čujem o tebi? Položi račun o svom upravljanju jer više ne možeš biti upravitelj!’ Nato upravitelj reče u sebi: ‘Što da učinim kad mi gospodar moj oduzima upravu? Kopati? Nemam snage. Prositi? Stidim se. Znam što ću da me prime u svoje kuće kad budem maknut s uprave.’«
»I pozva dužnike svoga gospodara, jednog po jednog. Upita prvoga: ‘Koliko duguješ gospodaru mojemu?’ On reče: ‘Sto bata ulja.’ A on će mu: ‘Uzmi svoju zadužnicu, sjedni brzo, napiši pedeset.’ Zatim reče drugomu: ‘A ti, koliko ti duguješ?’ On odgovori: ‘Sto kora pšenice.’ Kaže mu: ‘Uzmi svoju zadužnicu i napiši osamdeset.’«
»I pohvali gospodar nepoštenog upravitelja što snalažljivo postupi jer sinovi su ovoga svijeta snalažljiviji prema svojima od sinova svjetlosti.«

Mudr 3,1-9

A duše su pravednika u ruci Božjoj i njih se ne dotiče muka nikakva.
Očima se bezbožničkim čini da oni umiru
i njihov odlazak s ovog svijeta kao nesreća;
i to što nas napuštaju kao propast,
ali oni su u miru.
Ako su, u očima ljudskim, bili kažnjeni,
nada im je puna besmrtnosti.
Za malo muke zadobili su dobra velika
jer Bog ih je stavio na kušnju
i našao da su ga dostojni.
Iskušao ih je kao zlato u taljiku
i primio ih kao žrtvu paljenicu.
Zato će se u vrijeme posjeta njegova zasjati
te će vrcati kao iskre u strnjici.
Sudit će pucima i vladati narodima
i Gospodin će kraljevat’ nad njima uvijeke.
Koji se u nj ufaju spoznat će istinu,
i koji su vjerni bit će u ljubavi s njim,
jer izabranici njegovi stječu milost i milosrđe.

Ps 42,2-3.5b-5b; 43,3-5

Kao što košuta žudi za izvor-vodom,
tako duša moja čezne, Bože, za tobom.

Žedna mi je duša Boga, Boga živoga:
o, kada ću doći i lice Božje gledati?

uz radosno klicanje i hvalopojke
u povorci svečanoj.

Pošlji svjetlost svoju i vjernost: nek’ me vode,
nek’ me dovedu na tvoju svetu goru, u šatore tvoje!

I pristupit ću Božjem žrtveniku,
Bogu, radosti svojoj.
Harfom ću slaviti tebe,
Bože, o Bože moj!

Što si mi, dušo, klonula
i što jecaš u meni?
U Boga se uzdaj, jer opet ću ga slaviti,
spasenje svoje, Boga svog!

Otk 21,1-5a.6b-7

I vidjeh novo nebo i novu zemlju jer – prvo nebo i prva zemlja uminu; ni mora više nema. I Sveti grad, novi Jeruzalem, vidjeh: silazi s neba od Boga, opremljen kao zaručnica nakićena za svoga muža. I začujem jak glas s prijestolja:
»Evo Šatora Božjeg s ljudima!
On će prebivati s njima:
oni će biti narod njegov,
a on će biti Bog s njima.
I otrt će im svaku suzu s očiju
te smrti više neće biti,
ni tuge, ni jauka, ni boli više neće biti
jer – prijašnje uminu.«

Tada Onaj što sjedi na prijestolju reče:
»Evo, sve činim novo!«

Ja sam Alfa i Omega,
Početak i Svršetak!
Ja ću žednomu dati
s izvora vode života zabadava.

To će biti baština pobjednikova.
I ja ću njemu biti Bog,
a on meni sin.

Mt 11,25-30
U ono vrijeme reče Isus: »Slavim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima. Da, Oče, tako se tebi svidjelo. Sve je meni predao Otac moj i nitko ne pozna Sina doli Otac niti tko pozna Oca doli Sin i onaj kome Sin hoće objaviti.«
»Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti. Uzmite jaram moj na sebe, učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca i naći ćete spokoj dušama svojim. Uistinu, jaram je moj sladak i breme moje lako.«

Fil 2,1-4

Ima li dakle u Kristu kakve utjehe, ima li kakva ljubazna bodrenja, ima li kakva zajedništva Duha, ima li kakva srca i samilosti, ispunite me radošću: složni budite, istu ljubav njegujte, jednodušni, jedne misli budite; nikakvo suparništvo ni umišljenost, nego – u poniznosti jedni druge smatrajte višima od sebe; ne starajte se samo svaki za svoje, nego i za ono što se tiče drugih!

Ps 131,1-3

Hodočasnička pjesma.
Davidova. O Gospodine, ne gordi se moje srce
niti se oči uznose.
Ne idem za stvarima velikim
ni za čudima što su iznad mene.

Ne, ja sam se smirio
i upokojio dušu svoju;
kao dojenče na grudima majke,
kao dojenče duša je moja u meni.
U Gospodina se, Izraele, uzdaj
odsada dovijeka.

Lk 14,12-14

A i onome koji ga pozva, kaza: »Kad priređuješ objed ili večeru, ne pozivaj svojih prijatelja, ni braće, ni rodbine, ni bogatih susjeda, da ne bi možda i oni tebe pozvali i tako ti uzvratili. Nego kad priređuješ gozbu, pozovi siromahe, sakate, hrome, slijepe. Blago tebi jer oni ti nemaju čime uzvratiti. Uzvratit će ti se doista o uskrsnuću pravednih.«

Fil 1,18b-26

Samo se na svaki način, bilo himbeno, bilo istinito, Krist navješćuje. I tome se radujem, a i radovat ću se. Jer znadem: po vašoj molitvi i pomoći Duha Isusa Krista to će mi biti na spasenje, kako željno i očekujem i nadam se da se ni zbog čega neću smesti, nego da će se mojom posvemašnjom odvažnošću – kako uvijek tako i sada. Krist uzveličati u mome tijelu, bilo životom, bilo smrću. Ta meni je živjeti Krist, a umrijeti dobitak! A ako mi živjeti u tijelu omogućuje plodno djelovanje, što da odaberem? Ne znam! Pritiješnjen sam od ovoga dvoga: želja mi je otići i s Kristom biti jer to je mnogo, mnogo bolje; ali ostati u tijelu potrebnije je poradi vas. U to uvjeren, znam da ću ostati i biti uz vas sve, za vaš napredak i na radost vjere, da ponos vaš mnome poraste u Kristu Isusu kad opet dođem k vama.

Ps 42,2-3.5a-5a

Kao što košuta žudi za izvor-vodom, tako duša moja čezne, Bože, za tobom. Žedna mi je duša Boga, Boga živoga: o, kada ću doći i lice Božje gledati? Duša moja gine kada se spomenem kako koračah u mnoštvu predvodeć’ ih k domu Božjem

Lk 14,1-1.7-11

Jedne subote dođe on u kuću nekoga prvaka farizejskog na objed. A oni ga vrebahu. Promatrajući kako uzvanici biraju prva mjesta, kaza im prispodobu: »Kada te tko pozove na svadbu, ne sjedaj na prvo mjesto da ne bi možda bio pozvan koji časniji od tebe, te ne dođe onaj koji je pozvao tebe i njega i ne rekne ti: ‘Ustupi mjesto ovome.’ Tada ćeš, postiđen, morati zauzeti posljednje mjesto. Nego kad budeš pozvan, idi i sjedni na posljednje mjesto pa, kada dođe onaj koji te pozvao, da ti rekne: ‘Prijatelju, pomakni se naviše!’ Bit će ti to tada na čast pred svim sustolnicima, jer – svaki koji se uzvisuje, bit će ponižen, a koji se ponizuje, bit će uzvišen.«

Ef 6,1-9

Djeco, slušajte svoje roditelje u Gospodinu jer to je pravedno. Poštuj oca svoga i majku – to je prva zapovijed s obećanjem: da ti dobro bude i da dugo živiš na zemlji. A vi, očevi, ne srdite djece svoje, nego ih odgajajte stegom i urazumljivanjem Gospodnjim! Robovi, slušajte svoje zemaljske gospodare kao Krista – sa strahom i trepetom, u jednostavnosti srca. Ne naoko, kao oni koji se ulaguju ljudima, nego kao sluge Kristove koje zdušno vrše volju Božju; dragovoljno služe – kao Gospodinu, a ne ljudima, znajući da će svatko, bio on rob ili slobodnjak, učini li što dobro, za to dobiti plaću od Gospodina. I vi, gospodari, isto se tako vladajte prema njima: kanite se prijetnje, znajući da je i njihov i vaš Gospodar na nebesima i da u njega nema pristranosti.

Ps 145,10-14

Nek’ te slave, Gospodine, sva djela tvoja i tvoji sveti nek’ te blagoslivlju! Neka kazuju slavu tvoga kraljevstva, neka o sili tvojoj govore da objave ljudskoj djeci silu tvoju i slavu divnoga kraljevstva tvoga. Kraljevstvo tvoje kraljevstvo je vječno, tvoja vladavina za sva pokoljenja. Vjeran je Gospodin u svim riječima svojim i svet u svim svojim djelima. Gospodin podupire sve koji posrću i pognute on uspravlja.

Lk 13,22-30

Putujući tako u Jeruzalem, prolazio je i naučavao gradovima i selima. Reče mu tada netko: »Gospodine, je li malo onih koji se spašavaju?« A on im reče: »Borite se da uđete na uska vrata jer mnogi će, velim vam, tražiti da uđu, ali neće moći.« »Kada gospodar kuće ustane i zaključa vrata, a vi stojeći vani počnete kucati na vrata: ‘Gospodine, otvori nam!’, on će vam odgovoriti: ‘Ne znam vas odakle ste!’ Tada ćete početi govoriti: ‘Pa mi smo s tobom jeli i pili, po našim si trgovima naučavao!’ A on će vam reći: ‘Kažem vam: ne znam odakle ste. Odstupite od mene, svi zlotvori!’« »Ondje će biti plač i škrgut zubi kad ugledate Abrahama i Izaka i Jakova i sve proroke u kraljevstvu Božjem, a sebe vani, izbačene. I doći će s istoka i zapada, sa sjevera i juga i sjesti za stol u kraljevstvu Božjem. Evo, ima posljednjih koji će biti prvi, ima i prvih koji će biti posljednji.«

Ef 6,10-20

Ubuduće jačajte se u Gospodinu i u silnoj snazi njegovoj. Obucite svu opremu Božju da se mognete oduprijeti lukavstvima đavlovim. Jer nije nam se boriti protiv krvi i mesa, nego protiv Vrhovništava, protiv Vlasti, protiv upravljača ovoga mračnoga svijeta, protiv zlih duhova po nebesima. Zbog toga posegnite za svom opremom Božjom da uzmognete odoljeti u dan zli i održati se kada sve nadvladate. Držite se dakle! Opašite bedra istinom, obucite oklop pravednosti, potpašite noge spremnošću za evanđelje mira! U svemu imajte uza se štit vjere: njime ćete moći ugasiti ognjene strijele Zloga. Uzmite i kacigu spasenja i mač Duha, to jest Riječ Božju. Svakovrsnom se molitvom i prošnjom u svakoj prigodi u Duhu molite. Poradi toga i bdijte sa svom ustrajnošću i molitvom za sve svete, i za me, da mi se otvore usta i dade riječ hrabro obznaniti otajstvo evanđelja kojeg sam poslanik u okovima, da se ohrabrim o njemu kako treba govoriti.

Ps 144,1-2.9-10

Blagoslovljen Gospodin, hridina moja: ruke mi uči boju a prste ratu. On je ljubav moja i tvrđava moja, zaštita moja, izbavitelj moj, štit moj za koji se sklanjam; on mi narode stavlja pod noge! Pjevat ću ti, Bože, pjesmu novu, na harfi od deset žica svirat ću. Ti daješ pobjedu kraljevima, koji si spasio Davida, slugu svojega. Od pogubna mača

Lk 13,31-35

U taj čas pristupe neki farizeji i reknu mu: »Otiđi, otputuj odavde jer te Herod hoće ubiti.« A on će njima: »Idite i kažite toj lisici: ‘Evo, izgonim đavle i liječim danas i sutra, a treći dan dovršujem. Ali danas, sutra i prekosutra moram nastaviti put jer ne priliči da prorok pogine izvan Jeruzalema.’« »Jeruzaleme, Jeruzaleme, koji ubijaš proroke i kamenuješ one što su tebi poslani! Koliko li puta htjedoh skupiti djecu tvoju kao kvočka piliće pod krila i ne htjedoste! Evo, napuštena vam kuća. A kažem vam, nećete me vidjeti dok ne dođe čas te reknete: »Blagoslovljen Onaj koji dolazi u ime Gospodnje!«

Sir 35,12-14.16-18

jer je Gospod sudac
i ne gleda tko je tko.
Nije pristran na štetu siromahovu
i sluša molitvu potlačenoga.
Ne prezire jauk siročeta
ni udovice kad izlijeva svoj bol.
Tko Boga služi svim srcem svojim, bit će uslišan,
jer njegove se molbe dižu do oblaka.
Molitva poniznog prodire kroz oblake
i on nema mira dok ona ne dođe do Boga
i ne popušta dok ga Svevišnji ne pogleda,
pravedno ne presudi i pravdu ne uspostavi.

Ps 34,2-3.17-19.23-23

Blagoslivljat ću Gospodina u svako doba, njegova će mi hvala biti svagda na ustima!

Nek se Gospodinom duša moja hvali:

nek čuju ponizni i nek se raduju!

Lice se Gospodnje okreće protiv zločinaca
da im spomen zatre na zemlji.

Pravednici zazivaju, i Gospodin ih čuje,
izbavlja ih iz svih tjeskoba.

Blizu je Gospodin onima koji su skršena srca,
a klonule duše spašava.

Gospodin izbavlja duše slugu svojih,
i neće platiti tko god se njemu utječe.

2 Tim 4,6-8.16-18

Jer ja se već prinosim za žrtvu ljevanicu, prispjelo je vrijeme moga odlaska. Dobar sam boj bio, trku završio, vjeru sačuvao. Stoga, pripravljen mi je vijenac pravednosti kojim će mi u onaj Dan uzvratiti Gospodin, pravedan sudac; ne samo meni nego i svima koji s ljubavlju čekaju njegov pojavak.
Za prve moje obrane nitko ne bijaše uza me, svi me napustiše. Ne uračunalo im se! Ali Gospodin je stajao uza me, on me krijepio da se po meni potpuno razglasi Poruka te je čuju svi narodi; i izbavljen sam iz usta lavljih. Izbavit će me Gospodin od svakoga zla djela i spasiti za svoje nebesko kraljevstvo. Njemu slava u vijeke vjekova! Amen!

Lk 18,9-14

Nekima pak koji se pouzdavahu u sebe da su pravednici, a druge podcjenjivahu, reče zatim ovu prispodobu: »Dva čovjeka uziđoše u Hram pomoliti se: jedan farizej, drugi carinik. Farizej se uspravan ovako u sebi molio: ‘Bože, hvala ti što nisam kao ostali ljudi: grabežljivci, nepravednici, preljubnici ili – kao ovaj carinik. Postim dvaput u tjednu, dajem desetinu od svega što steknem.’ A carinik, stojeći izdaleka, ne usudi se ni očiju podignuti k nebu, nego se udaraše u prsa govoreći: ‘Bože, milostiv budi meni grešniku!’ Kažem vam: ovaj siđe opravdan kući svojoj, a ne onaj! Svaki koji se uzvisuje, bit će ponižen; a koji se ponizuje, bit će uzvišen.«

Ef 4,1-6

Zaklinjem vas dakle ja, sužanj u Gospodinu: sa svom poniznošću i blagošću, sa strpljivošću živite dostojno poziva kojim ste pozvani!

Podnosite jedni druge u ljubavi; trudite se sačuvati jedinstvo Duha svezom mira! Jedno tijelo i jedan Duh – kao što ste i pozvani na jednu nadu svog poziva! Jedan Gospodin! Jedna vjera! Jedan krst! Jedan Bog i Otac sviju, nad svima i po svima i u svima!

Ps 24,1-4b.5-6

Gospodnja je zemlja i sve na njoj,
svijet i svi koji na njemu žive.

On ga na morima utemelji
i na rijekama učvrsti.

Tko će uzići na goru Gospodinovu,
tko će stajati na svetom mjestu njegovu?

Onaj u koga su ruke čiste i srce nedužno:
duša mu se ne predaje ispraznosti.

On blagoslov prima od Gospodina
i nagradu od Boga, spasitelja svoga.
Takav je naraštaj onih koji traže njega,
koji traže lice Boga Jakovljeva.

Lk 12,54-59
Zatim je govorio mnoštvu: »Kad opazite da se oblak diže na zapadu, odmah kažete: ‘Kiša će!’ I bude tako. Kad zapuše južnjak, kažete: ‘Bit će vrućine!’ I bude. Licemjeri! Lice zemlje i neba umijete rasuditi, kako onda ovo vrijeme ne rasuđujete?«
»Zašto sami od sebe ne sudite što je pravo? Kad s protivnikom ideš glavaru, na putu sve uloži da ga se oslobodiš pa te ne odvuče k sucu. Sudac će te predati izvršitelju, a izvršitelj baciti u tamnicu. Kažem ti: nećeš izići odande dok ne isplatiš do posljednjega novčića.«

Komentar

"Licemjeri" zazvoni strašno u mojim ušima. Tako snažno upozorenje koje u meni izaziva takvu postiđenost, sram. 

Kakva su to moja mjerila prema kojima nešto prosuđujem i donosim odluke? Temeljem pokazatelja u nekim situacijama (oblaci - bit će kiše, južina - bit će vruće) odmah donosim odluke koje se kao takve i ispune. Kao da od Isusa čujem riječi od kuda ti pravo, tako si malena  da ovozemaljske pojavnosti nastojiš tumačiti oholo i suvereno, dok o ključnim pitanjima neba i zemlje nemaš tako čvrste i sigurne odluke. 

Oprosti mi Gospodine moju oholost, umišljenost uvjerenost u ispravnost svojih odluka, kada mi ništa ne bi bilo moguće da nema Tebe Gospodine. Molim i vapim za oproštenjem svih mojih grijeha koje su iz te oholosti nanijele loše drugome. Gospodine tvoj križ i tvoja patnja su jedina vrata na koja svoje grijehe možemo donijeti. Molim te pogledaj na mene slugu svoga i uzmi grijehe moje. Isuse, volim te hvala ti.

Ef 3,2-12

Zacijelo ste čuli za rasporedbu milosti Božje koja mi je dana za vas:

objavom mi je obznanjeno otajstvo

, kako netom ukratko opisah.

Čitajući to, možete dokučiti kako ja shvaćam Kristovo otajstvo, koje nije bilo obznanjeno sinovima ljudskim drugih naraštaja. Ono je sada u Duhu objavljeno svetim njegovim apostolima i prorocima: da su pogani subaštinici i »sutijelo« i sudionici obećanja u Kristu Isusu – po evanđelju, kojega postadoh poslužiteljem darom milosti Božje koja mi je dana djelotvornošću snage njegove.
Meni, najmanjemu od svih svetih, dana je ova milost: poganima biti blagovjesnikom neistraživog bogatstva Kristova i osvijetliti rasporedbu otajstva, pred vjekovima skrivena u Bogu, koji sve stvori, da sada – po Crkvi – Vrhovništvima i Vlastima na nebesima bude obznanjena mnogolika mudrost Božja zasnovana – po naumu o vjekovima – u Kristu Isusu Gospodinu našemu. U njemu, s pouzdanjem po vjeri u njega, imamo slobodan pristup.

Iz 12,2-3.4b-6

Evo, Bog je spasenje moje,
uzdam se, ne bojim se više,
jer je Gospodin snaga moja i pjesma,
on je moje spasenje.«
I s radošću ćete crpsti vodu
iz izvorâ spasenja.

»Hvalite Gospodina,
prizivajte ime njegovo!
Objavite narodima djela njegova

razglašujte uzvišenost imena njegova!

Pjevajte Gospodinu, jer stvori divote,
neka je to znano po svoj zemlji!
Kličite i radujte se,
stanovnici Siona,
jer je velik među vama
Svetac Izraelov!«

Lk 12,39-48

»A ovo znajte: kad bi domaćin znao u koji čas kradljivac dolazi, ne bi dao prokopati kuće. I vi budite pripravni jer u čas kad i ne mislite Sin Čovječji dolazi.«
Nato će Petar: »Gospodine, govoriš li tu prispodobu samo za nas ili i za sve?« Reče Gospodin: »Tko li je onaj vjerni i razumni upravitelj što će ga gospodar postaviti nad svojom poslugom da im u pravo vrijeme daje obrok? Blago onome sluzi kojega gospodar kada dođe nađe da tako radi. Uistinu, kažem vam, postavit će ga nad svim imanjem svojim.«
»No rekne li taj sluga u srcu: ‘Okasnit će gospodar moj’ pa stane tući sluge i sluškinje, jesti, piti i opijati se, doći će gospodar toga sluge u dan u koji mu se ne nada i u čas u koji i ne sluti; rasjeći će ga i dodijeliti mu udes među nevjernicima.«
»I onaj sluga što je znao volju gospodara svoga, a nije bio spreman ili nije učinio po volji njegovoj, dobit će mnogo udaraca. A onaj koji nije znao, ali je učinio što zaslužuje udarce, dobit će malo udaraca. Kome je god mnogo dano, od njega će se mnogo iskati. Kome je mnogo povjereno, više će se od njega iskati.«

Komentar

Gospodine Isuse, Ti si pastir moj, Ti si snaga moja, Ti si spasenje moje, u Tebe se uzdam, ne bojim se više, strahovi moji nestaju pred Imenom Tvojim u moj život ulazi Tvoj mir, u moj život ulazi Tvoja radost, u moj život ulazi Tvoje spasenje, hvala Ti Gospodine Isuse i još Te molim ne dozvoli nikome, ne dozvoli ničemu da me odvoji od Tebe.

Ef 2,1-10

I vi bijaste mrtvi zbog prijestupâ i grijehâ u kojima ste nekoć živjeli po Eonu ovoga svijeta, po Knezu vlasti zraka, po tomu duhu koji sada djeluje u sinovima neposlušnima. Među njima smo i mi nekoć živjeli u požudama tijela svoga, udovoljavajući prohtjevima tijela i ćudi, te po naravi bijasmo djeca gnjeva kao i drugi.
Ali Bog, bogat milosrđem, zbog velike ljubavi kojom nas uzljubi, nas koji bijasmo mrtvi zbog prijestupâ, oživi zajedno s Kristom – milošću ste spašeni! – te nas zajedno s njim uskrisi i posadi na nebesima u Kristu Isusu: da u dobrohotnosti prema nama u Kristu Isusu pokaže budućim vjekovima preobilno bogatstvo milosti svoje. Ta milošću ste spašeni po vjeri! I to ne po sebi! Božji je to dar! Ne po djelima, da se ne bi tko hvastao. Njegovo smo djelo, stvoreni u Kristu Isusu za dobra djela, koja Bog unaprijed pripravi da u njima živimo.

Ps 100,1b-5

Kliči Gospodinu, zemljo sva!

Služite Gospodinu u veselju!
Pred lice mu dođite s radosnim klicanjem!

Znajte da je Gospodin Bog:
on nas stvori, i mi smo njegovi,
njegov smo narod i ovce paše njegove.

Uđite s hvalama na vrata njegova,
u dvore njegove s pjesmama;
hvalite ga, ime mu slavite!

Jer dobar je Gospodin,
dovijeka je ljubav njegova,
od koljena do koljena vjernost njegova.

Lk 12,13-21

Tada mu netko iz mnoštva reče: »Učitelju, reci mome bratu da podijeli sa mnom baštinu.« Nato mu on reče: »Čovječe, tko me postavio sucem ili djeliocem nad vama?« I dometnu im: »Klonite se i čuvajte svake pohlepe: koliko god netko obilovao, život mu nije u onom što posjeduje.«
Kaza im i prispodobu: »Nekomu bogatu čovjeku obilno urodi zemlja pa u sebi razmišljaše: ‘Što da učinim? Nemam gdje skupiti svoju ljetinu.’ I reče: ‘Evo što ću učiniti! Srušit ću svoje žitnice i podignuti veće pa ću ondje zgrnuti sve žito i dobra svoja. Tada ću reći duši svojoj: dušo, evo imaš u zalihi mnogo dobara za godine mnoge. Počivaj, jedi, pij, uživaj!’ Ali Bog mu reče: ‘Bezumniče! Već noćas duša će se tvoja zaiskati od tebe! A što si pripravio, čije će biti?’ Tako biva s onim koji sebi zgrće blago, a ne bogati se u Bogu.«

Komentar

Isuse molim Te za milost da mogu kada mi je teško kada sam izgubljen, kada sam bolestan, kada me obuzme gnjev, Isuse molim te za milost da Tebe tada mogu pozvati u pomoć, molim Te za milost da Tebi tada mogu iskazati povjerenje, pouzdanje, molim Te za milost da tada mogu zvati Tvoje sveto Ime, molim Te za milost da tada Tebi mogu zahvaljivati, molim Te za milost da tada Tebe mogu slaviti, da mogu Tebi klicati , jer do vijeka je ljubav Tvoja Gospodine, jer mi smo Tvoji Gospodine, mi smo Tvoj narod, mi smo ovce paše Tvoje, Ti si Gospodine Isuse naš Bog, mi se Tebi klanjamo, mi Tebe slavimo, mi se u Tebe uzdamo, mi se Tebi predajemo.

Amen.

Ef 1,15-23

Zato i ja, otkad sam čuo za vašu vjeru u Gospodinu Isusu i za ljubav prema svima svetima, ne prestajem zahvaljivati za vas i sjećati vas se u svojim molitvama: Bog Gospodina našega Isusa Krista, Otac Slave, dao vam Duha mudrosti i objave kojom ćete ga spoznati; prosvijetlio vam oči srca da upoznate koje li nade u pozivu njegovu, koje li bogate slave u baštini njegovoj među svetima i koje li prekomjerne veličine u moći njegovoj prema nama koji vjerujemo: ona je primjerena djelotvornosti sile i snage njegove koju na djelu pokaza u Kristu, kad ga uskrisi od mrtvih i posjede sebi zdesna na nebesima iznad svakog Vrhovništva i Vlasti i Moći i Gospodstva i svakog imena imenovana ne samo na ovom svijetu nego i u budućemu. Sve mu podloži pod noge, a njega postavi – nad svime – Glavom Crkvi, koja je Tijelo njegovo, punina Onoga koji sve u svima ispunja.

Ps 8,2-3a.4-7

Gospodine, Bože naš,
divno je ime tvoje po svoj zemlji!
veličanstvom nebo natkriljuješ!
 
U ustima djece i dojenčadi
hvalu si pripravio.

Gledam ti nebesa, djelo prstiju tvojih,
mjesec i zvijezde što ih učvrsti –
pa što je čovjek da ga se spominješ,
sin čovječji te ga pohodiš?

Ti ga učini malo manjim od Boga,
slavom i sjajem njega okruni.
Vlast mu dade nad djelima ruku svojih,
njemu pod noge sve podloži:

Lk 12,8-12
»A kažem vam: tko se god prizna mojim pred ljudima, i Sin Čovječji priznat će se njegovim pred anđelima Božjim. A tko mene zaniječe pred ljudima, bit će zanijekan pred anđelima Božjim.«
»I tko god rekne riječ na Sina Čovječjega, oprostit će mu se. Ali tko pohuli protiv Duha Svetoga, neće mu se oprostiti.«
»Nadalje, kad vas budu dovodili pred sinagoge i poglavarstva i vlasti, ne budite zabrinuti kako ćete se ili čime braniti, što li reći! Ta Duh Sveti poučit će vas u taj čas što valja reći.«

U gradu Kafarnaumu Isus u subotu uđe u sinagogu i poče naučavati. Bijahu zaneseni njegovim naukom. Ta učio ih je kao onaj koji ima vlast, a ne kao pismoznanci.A u njihovoj se sinagogi upravo zatekao čovjek opsjednut nečistim duhom. On povika: »Što ti imaš s nama, Isuse Nazarećanine? Došao si da nas uništiš? Znam tko si: Svetac Božji!«Isus mu zaprijeti: »Umukni i iziđi iz njega!« Nato nečisti duh potrese njime pa povika iz svega glasa i iziđe iz njega.Svi se zaprepastiše te se zapitkivahu: »Što li je ovo? Nova li i snažna nauka! Pa i samim nečistim dusima zapovijeda, i pokoravaju mu se.«I pročulo se odmah o njemu posvuda, po svoj okolici galilejskoj.

U ono vrijeme: Dođe Isus iz Galileje na Jordan Ivanu da ga on krsti. Ivan ga odvraćaše: »Ti mene treba da krstiš, a ti da k meni dolaziš?« Ali mu Isus odgovori: »Pusti sada! Ta dolikuje nam da tako ispunimo svu pravednost!« Tada mu popusti. Odmah nakon krštenja izađe Isus iz vode. I gle! Otvoriše se nebesa i ugleda Duha Božjega gdje silazi kao golub i spušta se na nj. I eto glasa s neba: »Ovo je Sin moj, ljubljeni! U njemu mi sva milina!«

Iz 60,1-6

Ustani, zasini, jer svjetlost tvoja dolazi,
nad tobom blista slava Gospodnja.
A zemlju, evo, tmina pokriva,
i mrklina narode!
A tebe obasjava Gospodin,
i slava se njegova javlja nad tobom.
K tvojoj svjetlosti koračaju narodi,
i kraljevi k istoku tvoga sjaja.

Podigni oči, obazri se:
svi se sabiru, k tebi dolaze.
Sinovi tvoji dolaze izdaleka,
kćeri ti nose u naručju.

Gledat ćeš tad i sjati radošću,
igrat će srce i širit’ se,
jer k tebi će poteći bogatstvo mora,
blago naroda k tebi će pritjecati.

Mnoštvo deva prekrit će te,
jednogrbe deve iz Midjana i Efe.
Svi će iz Šebe doći
donoseći zlato i tamjan
i hvale Gospodinu pjevajući.

Ps 72,1-2.7-8.10-13

 Bože, sud svoj daj kralju
i svoju pravdu sinu kraljevu.

Nek’ puku tvojem sudi pravedno,
siromasima po pravici!

U danima njegovim cvjetat će pravda
i mir velik – sve dok bude mjeseca.
I vladat će od mora do mora
i od Rijeke do granica svijeta.

Kraljevi Taršiša i otokâ nosit će dare,
vladari od Arabije i Sabe danak donositi.
Klanjat će mu se svi vladari,
svi će mu narodi služiti.

On će spasiti siromaha koji uzdiše,
nevoljnika koji pomoćnika nema;
smilovat će se ubogu i siromahu
i spasit će život nevoljniku:

Ef 3,2-3a.5-6

Zacijelo ste čuli za rasporedbu milosti Božje koja mi je dana za vas:

objavom mi je obznanjeno otajstvo

koje nije bilo obznanjeno sinovima ljudskim drugih naraštaja. Ono je sada u Duhu objavljeno svetim njegovim apostolima i prorocima: da su pogani subaštinici i »sutijelo« i sudionici obećanja u Kristu Isusu – po evanđelju,

Mt 2,1-12

Kad se Isus rodio u Betlehemu judejskome u dane Heroda kralja, gle, mudraci se s Istoka pojaviše u Jeruzalemu raspitujući se: »Gdje je taj novorođeni kralj židovski? Vidjesmo gdje izlazi zvijezda njegova pa mu se dođosmo pokloniti.«
Kada to doču kralj Herod, uznemiri se on i sav Jeruzalem s njime. Sazva sve glavare svećeničke i pismoznance narodne pa ih ispitivaše gdje se Krist ima roditi. Oni mu odgovoriše: »U Betlehemu judejskome jer ovako piše prorok:

A ti, Betleheme, zemljo Judina!
Nipošto nisi najmanji
među kneževstvima Judinim
jer iz tebe će izaći vladalac
koji će pasti narod moj – Izraela!«
Tada Herod potajno dozva mudrace i razazna od njih vrijeme kad se pojavila zvijezda. Zatim ih posla u Betlehem: »Pođite, reče, i pomno se raspitajte za dijete. Kad ga nađete, javite mi da i ja pođem te mu se poklonim.«
Oni saslušavši kralja, pođoše. I gle, zvijezda kojoj vidješe izlazak iđaše pred njima sve dok ne stiže i zaustavi se povrh mjesta gdje bijaše dijete. Kad ugledaše zvijezdu, obradovaše se radošću veoma velikom. Uđu u kuću, ugledaju dijete s Marijom, majkom njegovom, padnu ničice i poklone mu se. Otvore zatim svoje blago i prinesu mu darove: zlato, tamjan i smirnu. Upućeni zatim u snu da se ne vraćaju Herodu, otiđoše drugim putem u svoju zemlju.

1 Iv 3,7-10

Dječice,
nitko neka vas ne zavede!
Tko čini pravdu, pravedan je
kao što je On pravedan.
Tko čini grijeh, od đavla je
jer đavao griješi od početka.
Zato se pojavi Sin Božji:
da razori djela đavolska.
Tko god je rođen od Boga, ne čini grijeha
jer njegovo sjeme ostaje u njemu;
ne može griješiti jer je rođen od Boga.
Po ovom se raspoznaju djeca Božja
i djeca đavolska:
tko god ne čini pravde
i tko ne ljubi brata,
nije od Boga.

Ps 98,1-1.7-9

Pjevajte Gospodinu pjesmu novu,
jer učini djela čudesna.
Pobjedu mu pribavi desnica njegova
i sveta mišica njegova.

Neka huči more i što je u njemu,
krug zemaljski i stanovnici njegovi!
Rijeke nek’ plješću rukama,
zajedno s njima neka se brda raduju!

Jer Gospodin dolazi,
dolazi suditi zemlji.
Vladat će krugom zemaljskim po pravdi
i pucima po pravici.

Iv 1,35-42

Sutradan opet stajaše Ivan s dvojicom svojih učenika. Ugleda Isusa koji je onuda prolazio i reče: »Evo Jaganjca Božjega!« Te njegove riječi čula ona dva njegova učenika pa pođoše za Isusom. Isus se obazre i vidjevši da idu za njim, upita ih: »Što tražite?« Oni mu rekoše: »Rabbi« – što znači: »Učitelju – gdje stanuješ?« Reče im: »Dođite i vidjet ćete.« Pođoše dakle i vidješe gdje stanuje i ostadoše kod njega onaj dan. Bila je otprilike deseta ura.
Jedan od one dvojice, koji su čuvši Ivana pošli za Isusom, bijaše Andrija, brat Šimuna Petra. On najprije nađe svoga brata Šimuna te će mu: »Našli smo Mesiju!« – što znači »Krist – Pomazanik«. Dovede ga Isusu, a Isus ga pogleda i reče: »Ti si Šimun, sin Ivanov! Zvat ćeš se Kefa!« – što znači »Petar – Stijena«.

1 Iv 2,22-28

Tko je lažac, ako ne onaj koji tvrdi
da Isus nije Krist?
Antikrist je onaj tko niječe Oca i Sina.
Svaki koji niječe Sina, nema ni Oca,
a tko priznaje Sina, ima i Oca.
A vi –
što čuste od početka, u vama nek’ ostane.
Ako u vama ostane što čuste od početka,
i vi ćete ostati u Sinu i Ocu.
A ovo je obećanje koje nam on obeća:
život vječni.
Ovo vam napisah o onima koji vas zavode.
A vi –
Pomazanje koje primiste od njega
u vama ostaje
i ne treba da vas itko poučava.
Nego njegovo vas Pomazanje uči o svemu,
a istinito je i nije laž,
pa kao što vas je ono naučilo,
ostanite u njemu.
I sada, dječice,
ostanite u njemu
da budemo puni pouzdanja kad se pojavi
te se ne postidimo pred njim
o njegovu dolasku.

Ps 98,1-4

Pjevajte Gospodinu pjesmu novu,
jer učini djela čudesna.
Pobjedu mu pribavi desnica njegova
i sveta mišica njegova.
Gospodin obznani spasenje svoje,
pred poganima pravednost objavi.

Spomenu se dobrote i vjernosti
prema domu Izraelovu.
Svi krajevi svijeta vidješe
spasenje Boga našega.
Sva zemljo, poklikni Gospodinu,
raduj se, kliči i pjevaj!

Iv 1,19-28

A evo svjedočanstva Ivanova. Kad su Židovi iz Jeruzalema poslali k njemu svećenike i levite da ga upitaju: »Tko si ti?«, on prizna; ne zanijeka, nego prizna: »Ja nisam Krist.« Upitaše ga nato: »Što dakle? Jesi li Ilija?« Odgovori: »Nisam.« »Jesi li Prorok?« Odgovori: »Ne.« Tada mu rekoše: »Pa tko si da dadnemo odgovor onima koji su nas poslali? Što kažeš sam o sebi?« On odgovori: »Ja sam glas koji viče u pustinji:
Poravnite put Gospodnji!
– kako reče prorok Izaija.«
A neki izaslanici bijahu farizeji. Oni prihvatiše riječ i upitaše ga: »Zašto onda krstiš kad nisi Krist, ni Ilija, ni Prorok?« Ivan im odgovori: »Ja krstim vodom. Među vama stoji koga vi ne poznate – onaj koji za mnom dolazi, komu ja nisam dostojan odriješiti remenje na obući.« To se dogodilo u Betaniji s onu stranu Jordana, gdje je Ivan krstio.

1 Iv 2,18-21

Djeco,
posljednji je čas!
I, kako ste čuli, dolazi Antikrist.
I sad su se već mnogi antikristi pojavili.
Odatle znamo da je posljednji čas.
Od nas iziđoše, ali ne bijahu od nas.
Jer kad bi bili od nas, ostali bi s nama;
ali neka se očituje da nisu od nas.
A vi imate Pomazanje od Svetoga,
i znanje svi imate.
Ne pisah vam zato što ne biste znali istine,
nego jer je znate
i jer znate da nikakva laž nije od istine.

Ps 96,1-2.11-13

Pjevajte Gospodinu pjesmu novu!
Pjevaj Gospodinu, sva zemljo!

Pjevajte Gospodinu, hvalite ime njegovo!
Navješćujte iz dana u dan spasenje njegovo,
Raduj se, nebo, i kliči, zemljo!
Neka huči more i što je u njemu!
Nek’ se raduje polje i što je na njemu,
neka klikće šumsko drveće
pred Gospodinom, jer dolazi,
jer dolazi suditi zemlji.
Sudit će svijetu u pravdi
i narodima u istini svojoj.

Iv 1,1-18

U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga
i Riječ bijaše Bog.

Ona bijaše u početku u Boga.
Sve postade po njoj
i bez nje ne postade ništa.
Svemu što postade
u njoj bijaše život
i život bijaše ljudima svjetlo;
i svjetlo u tami svijetli
i tama ga ne obuze.

Bî čovjek poslan od Boga,
ime mu Ivan.
On dođe kao svjedok
da posvjedoči za Svjetlo
da svi vjeruju po njemu.
Ne bijaše on Svjetlo,
nego - da posvjedoči za Svjetlo.

Svjetlo istinsko
koje prosvjetljuje svakog čovjeka
dođe na svijet;
bijaše na svijetu
i svijet po njemu posta
i svijet ga ne upozna.
K svojima dođe
i njegovi ga ne primiše.
A onima koji ga primiše
podade moć
da postanu djeca Božja:
onima koji vjeruju u njegovo ime,
koji su rođeni
ne od krvi,
ni od volje tjelesne,
ni od volje muževlje,
nego - od Boga.
I Riječ tijelom postade
i nastani se među nama
i vidjesmo slavu njegovu
- slavu koju ima kao Jedinorođenac
od Oca - pun milosti i istine.

Ivan svjedoči za njega. Viče:
»To je onaj o kojem rekoh:
koji za mnom dolazi, preda mnom je
jer bijaše prije mene!«

Doista, od punine njegove
svi mi primismo,
i to milost na milost.
Uistinu, Zakon bijaše dan po Mojsiju,
a milost i istina nasta po Isusu Kristu.

Boga nitko nikada ne vidje:
Jedinorođenac - Bog -
koji je u krilu Očevu,
on ga obznani.

Komentar

Mi živimo u posljednjim vremenima u kojima očekujemo drugi Kristov dolazak, dolazak pravednog suca. Ali diže se i Antikrist, diže mnoge od ljudi koji ga žele slušati. Potkupljuje ih i zamračuje im um. Sve je više onih koji pristaju uz njega, a on mora tako djelovati jer je i Božjih ljudi sve više. Hrvatska se duhovno budi, vjernicima jača vjera, Duh Sveti diže laike, i stare i mlade, čak i djecu, i zove ih u službe. 
Uskoro neće biti ni jednog nesvrstanog od nas, svaki će od nas pristati ili uz Gospodina ili uz Antikrista. Dolazi dan kad će Krist odijeliti laž od istine, dobre i zle. I brat će brata predavati, i sestra sestru, i majka će upirati prstom u kćer, i kći u majku, i svatko će od nas pokazati kome služi. A služiti se može ili Bogu Spasitelju, ili Antikristu ubojici. 
Svi imamo jednake predispozicije i za jedno i za drugo, svi imamo milosrđe Božje i znanje koje daje Duh Sveti, ali imamo i đavolje zamke i napasti, nagovaranja i pomutnje. Što ćemo odbaciti, a što prihvatiti, na čijoj se strani boriti, ovisi isključivo o nama! 

Smiluj nam se Bože po milosrđu Svome!

Amen. 

Ps 96,5b-6

Gospodin stvori nebesa!

Slava je i veličanstvo pred njim,
sila i sjaj u svetištu njegovu.

Lk 2,22-35

Kad se zatim po Mojsijevu Zakonu navršiše dani njihova čišćenja, poniješe ga u Jeruzalem da ga prikažu Gospodinu – kao što piše u Zakonu Gospodnjem: Svako muško prvorođenče neka se posveti Gospodinu! – i da prinesu žrtvu kako je rečeno u Zakonu Gospodnjem: dvije grlice ili dva golubića.
Živio tada u Jeruzalemu čovjek po imenu Šimun. Taj čovjek, pravedan i bogobojazan, iščekivaše Utjehu Izraelovu i Duh Sveti bijaše na njemu. Objavio mu Duh Sveti da neće vidjeti smrti dok ne vidi Pomazanika Gospodnjega. Ponukan od Duha, dođe u Hram. I kad roditelji uniješe dijete Isusa da obave što o njemu propisuje Zakon, primi ga on u naručje, blagoslovi Boga i reče:

»Sad otpuštaš slugu svojega, Gospodaru,
po riječi svojoj, u miru!
Ta vidješe oči moje
spasenje tvoje,
koje si pripravio
pred licem svih naroda:
svjetlost na prosvjetljenje naroda,
slavu puka svoga izraelskoga.«

Otac njegov i majka divili se što se to o njemu govori. Šimun ih blagoslovi i reče Mariji, majci njegovoj: »Ovaj je evo postavljen na propast i uzdignuće mnogima u Izraelu i za znak osporavan – a i tebi će samoj mač probosti dušu – da se razotkriju namisli mnogih srdaca!«

1 Iv 1,1-4

Što bijaše od početka, što smo čuli,
što smo vidjeli očima svojim,
što razmotrismo i ruke naše opipaše
o Riječi, Životu –

da, Život se očitova,
i vidjeli smo i svjedočimo,
i navješćujemo vam Život vječni,
koji bijaše kod Oca i očitova se nama –
što smo vidjeli i čuli,
navješćujemo i vama
da i vi imate zajedništvo s nama.
A naše je zajedništvo s Ocem
i sa Sinom njegovim Isusom Kristom.
I to vam pišemo
da radost naša bude potpuna.

Ps 97,1-2.5-6.11-12

Gospodin kraljuje: neka kliče zemlja,
nek’ se vesele otoci mnogi!

Oblak i tama ovijaju njega,

Pravda i pravo temelji su prijestolja njegova.

Brda se tope pred Gospodinom k’o vosak,
pred vladarom zemlje sve.
Nebesa navješćuju pravednost njegovu,
svi narodi gledaju mu slavu.

Svjetlost sviće pravedniku
i radost čestitima u srcu.
Radujte se, pravednici, u Gospodinu,
slavite sveto ime njegovo!

Iv 20,1-8

Prvog dana u tjednu rano ujutro, još za mraka, dođe Marija Magdalena na grob i opazi da je kamen s groba dignut.

Otrči stoga i dođe k Šimunu Petru i drugom učeniku, kojega je Isus ljubio, pa im reče: »Uzeše Gospodina iz groba i ne znamo gdje ga staviše.«
Uputiše se onda Petar i onaj drugi učenik i dođoše na grob. Trčahu obojica zajedno, ali onaj drugi učenik prestignu Petra i stiže prvi na grob. Sagne se i opazi povoje gdje leže, ali ne uđe. Uto dođe i Šimun Petar koji je išao za njim i uđe u grob. Ugleda povoje gdje leže i ubrus koji bijaše na glavi Isusovoj, ali nije bio uz povoje, nego napose svijen na jednome mjestu.
Tada uđe i onaj drugi učenik koji prvi stiže na grob i vidje i povjerova.

Iz 52,7-10

Kako su ljupke po gorama
noge glasonoše radosti
koji oglašava mir, nosi sreću,
i spasenje naviješta,
govoreć Sionu:
»Bog tvoj kraljuje!«
Čuj, stražari ti glas podižu,
zajedno svi kliču od radosti,
jer na svoje oči vide
gdje se na Sion vraća Gospodin.

Radujte se, kličite,
razvaline jeruzalemske,
jer je Gospodin utješio narod svoj
i otkupio Jeruzalem.

Ogolio je Gospodin svetu svoju mišicu
pred očima svih naroda,
da svi krajevi zemaljski vide
spasenje Boga našega.

Ps 98,1-6

Pjevajte Gospodinu pjesmu novu,
jer učini djela čudesna.
Pobjedu mu pribavi desnica njegova
i sveta mišica njegova.

Gospodin obznani spasenje svoje,
pred poganima pravednost objavi.

Spomenu se dobrote i vjernosti

prema domu Izraelovu.

Svi krajevi svijeta vidješe

spasenje Boga našega.

Sva zemljo, poklikni Gospodinu,
raduj se, kliči i pjevaj!

Zapjevajte Gospodinu uz citaru,
uz citaru i uza zvuke harfe;
uz trublje i zvuke rogova:
kličite Gospodinu kralju!

Heb 1,1-6

Više puta i na više načina Bog nekoć govoraše ocima po prorocima;

konačno, u ove dane, progovori nama u Sinu. Njega postavi baštinikom svega; Njega po kome sazda svjetove. On, koji je odsjaj Slave i otisak Bića njegova te sve nosi snagom riječi svoje, pošto očisti grijehe, sjede zdesna Veličanstvu u visinama; postade toliko moćniji od anđela koliko je uzvišenije nego oni baštinio ime.

Ta kome od anđelâ ikad reče:
Ti si sin moj,
danas te rodih;

ili pak:
Ja ću njemu biti otac,
a on će meni biti sin.

A opet, kad uvodi Prvorođenca u svijet, govori:
Nek pred njim nice padnu
svi anđeli Božji.

Iv 1,1-18

U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga
i Riječ bijaše Bog.

Ona bijaše u početku u Boga.
Sve postade po njoj
i bez nje ne postade ništa.
Svemu što postade
u njoj bijaše život
i život bijaše ljudima svjetlo;
i svjetlo u tami svijetli
i tama ga ne obuze.

Bî čovjek poslan od Boga,
ime mu Ivan.
On dođe kao svjedok
da posvjedoči za Svjetlo
da svi vjeruju po njemu.
Ne bijaše on Svjetlo,
nego – da posvjedoči za Svjetlo.

Svjetlo istinsko
koje prosvjetljuje svakog čovjeka
dođe na svijet;
bijaše na svijetu
i svijet po njemu posta
i svijet ga ne upozna.
K svojima dođe
i njegovi ga ne primiše.
A onima koji ga primiše
podade moć
da postanu djeca Božja:
onima koji vjeruju u njegovo ime,
koji su rođeni
ne od krvi,
ni od volje tjelesne,
ni od volje muževlje,
nego – od Boga.
I Riječ tijelom postade
i nastani se među nama
i vidjesmo slavu njegovu
– slavu koju ima kao Jedinorođenac
od Oca – pun milosti i istine.

Ivan svjedoči za njega. Viče:
»To je onaj o kojem rekoh:
koji za mnom dolazi, preda mnom je
jer bijaše prije mene!«

Doista, od punine njegove
svi mi primismo,
i to milost na milost.
Uistinu, Zakon bijaše dan po Mojsiju,
a milost i istina nasta po Isusu Kristu.

Boga nitko nikada ne vidje:
Jedinorođenac – Bog –
koji je u krilu Očevu,
on ga obznani.

1 Sam 1,24-28; 2,1-1.4-8

Pj 2,8-14

Glas dragoga moga! Evo ga, dolazi,
prelijeće brda, preskakuje brežuljke.

Dragi je moj kao srna,
on je kao jelenče.
Evo ga za našim zidom,
gleda kroz prozore, zaviruje kroz rešetke.

Dragi moj podiže glas i govori mi:
»Ustani, dragano moja, ljepoto moja, i dođi,
jer evo, zima je već minula,
kiša je prošla i nestala.
Cvijeće se po zemlji ukazuje,
vrijeme pjevanja dođe
i glas se grličin čuje
u našem kraju.
Smokva je izbacila prve plodove,
vinograd, u cvatu, miriše.
Ustani, dragano moja, ljepoto moja, i dođi.
Golubice moja, u špiljama kamenim,
u skrovištima vrletnim,
daj da ti vidim lice
i da ti čujem glas,
jer glas je tvoj ugodan
i lice je tvoje krasno.«

Ps 33,2-3.11-12.20-21

Slavite Gospodina na harfi
na liri od deset žica veličajte njega!
Pjesmu novu zapjevajte njemu
i glazbala skladna popratite poklicima.

Naum Gospodinov dovijeka ostaje
i misli srca njegova od koljena do koljena.
Blago narodu kojemu je Gospodin Bog,
Narodu koji on odabra sebi za baštinu!

Naša se duša Gospodinu nada,
on je pomoć i zaštita naša.
Srce nam se u njemu raduje,
u njegovo sveto ime mi se uzdamo.

Lk 1,39-45

Tih dana usta Marija i pohiti u Gorje, u grad Judin. Uđe u Zaharijinu kuću i pozdravi Elizabetu. Čim Elizabeta začu Marijin pozdrav, zaigra joj čedo u utrobi. I napuni se Elizabeta Duha Svetoga i povika iz svega glasa: »Blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje! Ta otkuda meni da mi dođe majka Gospodina mojega? Gledaj samo! Tek što mi do ušiju doprije glas pozdrava tvojega, zaigra mi od radosti čedo u utrobi. Blažena ti što povjerova da će se ispuniti što ti je rečeno od Gospodina!«

Suci 13,2-7.24-25a

A bijaše neki čovjek iz Sore, od Danova plemena, po imenu Manoah. Žena mu bila nerotkinja i nije imala djece. Toj se ženi ukaza anđeo Gospodnji i reče joj: »Ti si neplodna i nisi rađala. Ali se odsad pazi: da ne piješ ni vina ni žestoka pića i da ne jedeš ništa nečisto. Jer, zatrudnjet ćeš, evo, i rodit ćeš sina. I neka mu britva ne prijeđe po glavi, jer će od majčine utrobe dijete biti Bogu posvećeno – bit će nazirej Božji i on će početi izbavljati Izraela iz ruke Filistejaca.«
Žena ode i kaza mužu: »Božji čovjek došao k meni, lice mu kao u Božjeg anđela, puno dostojanstva. Nisam ga upitala odakle je došao, niti mi on kaza svog imena. Ali mi je rekao: ‘Ti ćeš začeti i roditi sina. Ne pij odsad ni vina ni žestoka pića i ne jedi ništa nečisto jer će ti dijete biti nazirej Božji od majčine utrobe do smrti.’«
Žena rodi sina i nadjenu mu ime Samson. Dijete odraste i Gospodin ga blagoslovi.

I Duh Gospodnji poče djelovati u njemu.

Ps 71,3-6b.16-17

Budi mi hrid utočišta i čvrsta utvrda spasenja:
jer ti si stijena i utvrda moja.

Bože moj, istrgni me iz ruke zlotvora.
iz šake silnika i tlačitelja:
Ti si, o Gospode, ufanje moje,
Gospodine, uzdanje od moje mladosti!
Na te se oslanjam od utrobe;
ti si mi zaštitnik od majčina krila.

Kazivat ću silu Gospodinovu,
Gospode, slavit ću samo tvoju pravednost.
Bože, ti mi bijaše učitelj od mladosti moje,
i sve do sada naviještam čudesa tvoja.

Lk 1,5-25

U dane Heroda, kralja judejskoga, bijaše neki svećenik imenom Zaharija iz razreda Abijina. Žena mu bijaše od kćeri Aronovih, a ime joj Elizabeta.

Oboje bijahu pravedni pred Bogom: živjeli su besprijekorno po svim zapovijedima i odredbama Gospodnjim. No nisu imali djeteta jer Elizabeta bijaše nerotkinja, a oboje već poodmakle dobi.
Dok je Zaharija jednom po redu svoga razreda obavljao svećeničku službu pred Bogom, ždrijebom ga zapade po bogoslužnom običaju da uđe u Svetište Gospodnje i prinese kâd. Za vrijeme kađenice sve je ono mnoštvo naroda vani molilo.
A njemu se ukaza anđeo Gospodnji. Stajao je s desne strane kadionoga žrtvenika. Ugledavši ga, Zaharija se prepade i strah ga spopade. No anđeo mu reče: »Ne boj se, Zaharija! Uslišana ti je molitva: žena će ti Elizabeta roditi sina. Nadjenut ćeš mu ime Ivan. Bit će ti radost i veselje i rođenje će njegovo mnoge obradovati. Bit će doista velik pred Gospodinom. Ni vina ni drugoga opojnog pića neće piti. Duha Svetoga bit će pun već od majčine utrobe. Mnoge će sinove Izraelove obratiti Gospodinu, Bogu njihovu. Ići će pred njim u duhu i sili Ilijinoj da obrati srce otaca k sinovima i nepokorne k razumnosti pravednih te spremi Gospodinu narod pripravan.«
Nato Zaharija reče anđelu: »Po čemu ću ja to razaznati? Ta star sam i žena mi poodmakle dobi.« Anđeo mu odgovori: »Ja sam Gabriel koji stojim pred Bogom. Poslan sam da govorim s tobom i da ti donesem ovu radosnu poruku. I evo, budući da nisi povjerovao mojim riječima, koje će se ispuniti u svoje vrijeme, zanijemjet ćeš i nećeš moći govoriti do dana dok se to ne zbude.«
Narod je iščekivao Zahariju i čudio se što se toliko zadržao u Svetištu. Kad je napokon izašao, nije im mogao ništa reći pa zaključiše da je u Svetištu imao viđenje. Nastojao im se doduše izraziti znakovima, ali osta nijem.
Kad se navršiše dani njegove službe, otiđe kući. Nakon tih dana zatrudnje Elizabeta, njegova žena. Krila se pet mjeseci govoreći: »Evo, to mi je učinio Gospodin u dane kad mu se svidje skinuti s mene sramotu među ljudima.«

Post 49,2-2.8-10

Okupite se, čujte, sinovi Jakovljevi,
čujte oca svoga Izraela!
Judo! Tvoja braća slavit će te;
svagda ti je šaka na šiji dušmana,
sinci oca tvoga tebi će se klanjat’.
Judo, laviću mali!
Plijenom si se, sine, udebljao;
poput lava, poput lavice
legao potrbuške!
Tko bi ga dražiti smio?
Od Jude žezlo se kraljevsko,
ni palica vladalačka od nogu njegovih udaljiti neće
dok ne dođe onaj kome pripada –
kome će se narodi pokoriti.

Ps 72,1-4b.7-8.17-17

 Bože, sud svoj daj kralju
i svoju pravdu sinu kraljevu.

Nek’ puku tvojem sudi pravedno,
siromasima po pravici!

Nek’ bregovi narodu urode mirom,
a brežuljci pravdom.

Sudit će pravo ubogim pučanima,
djeci siromaha donijet će spasenje,
a tlačitelja on će smrviti.

U danima njegovim cvjetat će pravda
i mir velik – sve dok bude mjeseca.
I vladat će od mora do mora
i od Rijeke do granica svijeta.

Bilo ime njegovo blagoslovljeno dovijeka!
Dok je sunca, živjelo mu ime!
Njim se blagoslivljala sva plemena zemlje,
svi narodi nazivali ga blaženim!

Mt 1,1-17

Abrahamu se rodi Izak. Izaku se rodi Jakov. Jakovu se rodi Juda i njegova braća. Judi Tamara rodi Peresa i Zeraha. Peresu se rodi Hesron. Hesronu se rodi Ram. Ramu se rodi Aminadab. Aminadabu se rodi Nahšon. Nahšonu se rodi Salma. Salmi Rahaba rodi Boaza. Boazu Ruta rodi Obeda. Obedu se rodi Jišaj. Jišaju se rodi David kralj.
Davidu bivša žena Urijina rodi Salomona. Salomonu se rodi Roboam. Roboamu se rodi Abija. Abiji se rodi Asa. Asi se rodi Jozafat. Jozafatu se rodi Joram. Joramu se rodi Ahazja. Ahazji se rodi Jotam. Jotamu se rodi Ahaz. Ahazu se rodi Ezekija. Ezekiji se rodi Manaše. Manašeu se rodi Amon. Amonu se rodi Jošija. Jošiji se rodi Jehonija i njegova braća u vrijeme progonstva u Babilon.
Poslije progonstva u Babilon Jehoniji se rodi Šealtiel. Šealtielu se rodi Zerubabel. Zerubabelu se rodi Abiud. Abiudu se rodi Elijakim. Elijakimu se rodi Azor. Azoru se rodi Sadok. Sadoku se rodi Akim. Akimu se rodi Elijud. Elijudu se rodi Eleazar. Eleazaru se rodi Matan. Matanu se rodi Jakov. Jakovu se rodi Josip, muž Marije, od koje se rodio Isus koji se zove Krist.
U svemu dakle: od Abrahama do Davida četrnaest naraštaja; od Davida do progonstva u Babilon četrnaest naraštaja; poslije progonstva u Babilon do Krista četrnaest naraštaja.

Iz 54,1-10

Kliči, nerotkinjo, koja nisi rađala;
podvikuj od radosti, ti što ne znaš za trudove!
Jer osamljena više djece ima
negoli udana, kaže Gospodin.
Raširi prostor svog šatora,
razastri, ne štedi platna svog prebivališta,
produži mu užeta, kolčiće učvrsti!
Jer proširit ćeš se desno i lijevo.
Tvoje će potomstvo zavladat’ narodima
i napučit će opustjele gradove.
Ne boj se, nećeš se postidjeti;
ne srami se, nećeš se crvenjeti.
Zaboravit ćeš sramotu svoje mladosti
i više se nećeš spominjati rugla udovištva svoga.
Jer suprug ti je tvoj Stvoritelj,
ime mu je Gospodin nad vojskama;
tvoj je otkupitelj Svetac Izraelov,
Bog zemlje svekolike on se zove.

Jest, k’o ženu ostavljenu, u duši ucviljenu,
Gospodin te pozvao.
Zar se smije otpustiti žena svoje mladosti,
pita Bog tvoj.

»Za kratak trenutak ostavih tebe,
al’ u sućuti velikoj opet ću te prigrliti.
U provali srdžbe sakrih načas
od tebe lice svoje,
al’ u ljubavi vječnoj smilovah se tebi«,
govori Gospodin, tvoj otkupitelj.

»Bit će mi k’o za Noinih dana,
kad se zakleh da vode Noine
neće više preplaviti zemlju;
tako se zaklinjem da se više neću
na tebe srditi nit’ ću ti prijetiti.

Nek’ se pokrenu planine i potresu brijezi,
al’ se ljubav moja neće odmać’ od tebe,
nit’ će se pokolebati moj savez mira«,
kaže Gospodin koji ti se smilovao.

Ps 30,2-2.4-6.11-13

Veličam te, Gospodine, jer si me izbavio
i nisi dao da se raduju nada mnom dušmani.
Gospodine, izveo si mi dušu iz podzemlja,
na rubu groba ti si me oživio.

Pjevajte Gospodinu, vjernici njegovi,
zahvaljujte svetom imenu njegovu!
Jer samo za tren traje srdžba njegova,
a čitav život dobrota njegova.
Večer donese suze, a jutro klicanje.

Slušaj, o Gospodine, i smiluj se meni;
Gospodine, budi mi na pomoć!

Okrenuo si moj plač u igranje,

skinuo kostrijet s mene

i opasao me radošću.

Zato ti pjeva duša moja i neće zamuknuti:

Gospodine, Bože moj,
dovijeka ću te hvaliti!

Lk 7,24-30

Kad Ivanovi glasnici odoše, poče Isus govoriti mnoštvu o Ivanu: »Što ste izašli u pustinju gledati? Trsku koju vjetar ljulja? Ili što ste izašli vidjeti: Čovjeka u mekušaste haljine odjevena? Eno, oni u sjajnoj odjeći i raskošju po kraljevskim su dvorima. Ili što ste izašli vidjeti? Proroka? Uistinu, kažem vam, i više nego proroka! On je onaj o kome je pisano: Evo, šaljem glasnika svoga
pred licem tvojim
da pripravi put pred tobom.

Kažem vam: među rođenima od žene nitko nije veći od Ivana. A ipak, i najmanji u kraljevstvu Božjem veći je od njega.«
Sav narod koji ga je slušao, pa i carinici, uvidješe pravednost Božju: pokrstiše se Ivanovim krstom. Naprotiv, farizeji i zakonoznanci ometoše što je Bog s njima naumio jer ne htjedoše da ih Ivan krsti.

Sef 3,1-2.9-13

Teško nepokornom, okaljanom, nasilničkom gradu!
On nikada nije čuo poziva,
nikada nije prihvatio pouku;
Gospodinu on se nikada nije povjerio;
svome Bogu nije se nikada približio.

»Dat ću narodima čiste usne,
da svi mogu zazivati ime Gospodnje
i služiti mu jednodušno.
S druge obale rijeka etiopskih
prinosit će mi žrtvene darove moji štovaoci.«
»U onaj dan
nećeš se sramiti svih svojih nedjela
koja si protiv mene počinio,
jer ću ukloniti iz tebe
tvoje ohole hvalisavce;
i nećeš se više šepiriti
na svetoj gori mojoj,
jer ću pustiti da u tebi opstane
samo skroman i čedan narod,
i u imenu Gospodinovu tražit će okrilje
ostatak Izraelov.
Oni neće više činiti nepravdu,
neće više govoriti laži;
u njihovim ustima neće se više naći
jezik prijevarni.
Moći će pâsti i odmarati se,
i nitko im neće smetati.«

Ps 34,2-3.6-7.17-19.23-23

Blagoslivljat ću Gospodina u svako doba, njegova će mi hvala biti svagda na ustima!

Nek se Gospodinom duša moja hvali:

nek čuju ponizni i nek se raduju!

U njega gledajte i razveselite se,
da se ne postide lica vaša.

Eto, jadnik vapi, a Gospodin ga čuje,
izbavlja ga iz svih tjeskoba.

Lice se Gospodnje okreće protiv zločinaca
da im spomen zatre na zemlji.

Pravednici zazivaju, i Gospodin ih čuje,
izbavlja ih iz svih tjeskoba.

Blizu je Gospodin onima koji su skršena srca,
a klonule duše spašava.

Gospodin izbavlja duše slugu svojih,
i neće platiti tko god se njemu utječe.

Mt 21,28-32

»A što vam se čini? Čovjek neki imao dva sina. Priđe prvomu i reče: ‘Sinko, hajde danas na posao u vinograd!’ On odgovori: ‘Neću!’ No poslije se predomisli i ode. Priđe i drugomu pa mu reče isto tako. A on odgovori: ‘Evo me, gospodaru!’ i ne ode. Koji od te dvojice izvrši volju očevu?« Kažu: »Onaj prvi.« Nato će im Isus: »Zaista, kažem vam, carinici i bludnice pretekoše vas u kraljevstvo Božje! Doista, Ivan dođe k vama putom pravednosti i vi mu ne povjerovaste, a carinici mu i bludnice povjerovaše. Vi pak, makar to vidjeste, ni kasnije se ne predomisliste da mu povjerujete.«

Iz 48,17-19
Ovako govori Gospodin, otkupitelj tvoj,
Svetac Izraelov:
»Ja, Gospodin, Bog tvoj,
tvojem dobru te učim,
vodim te putem kojim ti je ići.
O, da si pazio na zapovijedi moje,
kao rijeka sreća bi tvoja bila,
a pravda tvoja kao morski valovi!
Potomstva bi tvojeg bilo kao pijeska,
a poroda utrobe tvoje kao njegovih zrnaca!
Nikad ti se ime ne bi zatrlo
niti izbrisalo preda mnom!«

Ps 1,1-4.6-6

Blago čovjeku koji ne slijedi savjeta opakih,
ne staje na putu grešničkom
i ne sjeda u zbor podrugljivaca,

već uživa u zakonu Gospodinovu,
o zakonu njegovu misli dan i noć.
On je k’o stablo zasađeno
pokraj vódâ tekućica
što u svoje vrijeme plod donosi;
lišće mu nikad ne vene,
sve što radi dobrim urodi.

Nisu takvi opaki, ne, nisu takvi!
Oni su k’o pljeva što je vjetar raznosi.
Jer Gospodin zna put pravednih,
a propast će put opakih.

Mt 11,16-19
»A komu da prispodobim ovaj naraštaj? Nalik je djeci što sjede na trgovima pa jedni drugima dovikuju:
‘Zasvirasmo vam i ne zaigraste,
zakukasmo i ne zaplakaste.’«
»Doista, dođe Ivan. Nije jeo ni pio, a govori se: ‘Đavla ima.’ Dođe Sin Čovječji koji jede i pije, a govori se: ‘Gle, izjelice i vinopije, prijatelja carinikâ i grešnikâ!’ Ali opravda se Mudrost djelima svojim.«

Iz 40,25-31
»S kime ćete mene prispodobit’,
tko mi je ravan?« kaže Svetac.
Podignite oči i gledajte:
tko je to stvorio?
Onaj koji na broj izvodi vojsku njihovu,
i koji ih sve zove po imenu.
Zašto kažeš, Jakove,
i ti, Izraele, govoriš:
»Moj put sakriven je Gospodinu,
Bogu mom izmiče moja pravica?«
Zar ne znaš?
Zar nisi čuo?
Gospodin je Bog vječni,
krajeva zemaljskih stvoritelj.
On se ne umara, ne sustaje,
i um je njegov neizmjerljiv.
Umornome snagu vraća,
jača nemoćnoga.

Mladići se more i malakšu,
iznemogli, momci posrću.
Al’ onima što se u Gospodina uzdaju
snaga se obnavlja,
krila im rastu kao orlovima,
trče i ne sustaju, hode i ne more se.

Ps 103,1-4.8-8.10-10

Blagoslivljaj Gospodina, dušo moja
i sve što je u meni sveto ime njegovo!

Blagoslivljaj Gospodina, dušo moja,
i ne zaboravi dobročinstva njegova:

on ti otpušta sve grijehe tvoje,
on iscjeljuje sve slabosti tvoje;
on ti od propasti čuva život,
kruni te dobrotom i ljubavlju;
Milosrdan i milostiv je Gospodin,
spor na srdžbu i vrlo dobrostiv.
Ne postupa s nama po grijesima našim
niti nam plaća po našim krivnjama.

Mt 11,28-30
»Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti. Uzmite jaram moj na sebe, učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca i naći ćete spokoj dušama svojim. Uistinu, jaram je moj sladak i breme moje lako.«

Iz 35,1-10

Nek’ se uzraduje pustinja, zemlja sasušena,
neka kliče stepa, nek’ ljiljan procvjeta.
Nek’ bujno cvatom cvate,
da, neka od veselja kliče i nek’ se raduje.
Dana joj je slava Libanona,
divota Karmela i Šarona;
oni će vidjeti slavu Gospodinovu,
divotu Boga našega.
Ukrijepite ruke klonule,
učvrstite koljena klecava!
Recite preplašenim srcima:
»Budite jaki, ne bojte se!
Evo Boga vašega,
odmazda dolazi, Božja naplata,
on sam hita da nas spasi!«

Sljepačke će oči progledati,
uši će se gluhih otvoriti,
tad će hromi skakati k’o jelen,
njemakov će jezik klicati.
Jer će u pustinji provreti voda,
i u stepi potoci,
sažgana će zemlja postat’ jezero,
a tlo žedno – izvori.
U brlozima gdje ležahu čaglji
izrast će rogoz i trska.

Bit će ondje čista cesta,
a zvat će se sveti put:
nitko nečist njime neće proći,
bezumnici njime neće lutati.
Ondje neće više biti lava,
nit’ će onud zvijer prolaziti,
već će hodit’ samo otkupljeni,
vraćati se otkupljenici Gospodinovi.
Doći će u Sion kličuć’ od radosti,
s veseljem vječnim na čelima;
pratit će ih radost i veselje,
pobjeći će bol i jauci.

Ps 85,9a-9b.10-14

Da poslušam što mi to Gospodin govori:

Gospodin obećava mir narodu svomu

Zaista, blizu je njegovo spasenje onima koji ga se boje,
i slava će njegova živjeti u zemlji našoj.
Ljubav će se i vjernost sastati,
pravda i mir zagrliti.
Vjernost će nicat’ iz zemlje,
Pravda će gledat’ s nebesa.

Gospodin će dati blagoslov i sreću,
i zemlja naša urod svoj.
Pravda će stupati pred njim,
a mir tragom stopa njegovih.

Lk 5,17-26

I jednog je dana on naučavao. A sjeđahu ondje farizeji i učitelji Zakona koji bijahu došli iz svih galilejskih i judejskih sela i Jeruzalema. A sila ga je Gospodnja nukala da liječi.
I gle, ljudi doniješe na nosiljci čovjeka koji bijaše uzet. Tražili su da ga unesu i stave preda nj. Budući da zbog mnoštva nisu našli kuda bi ga unijeli, popnu se na krov te ga između crepova s nosiljkom spuste u sredinu pred Isusa. Vidjevši njihovu vjeru reče on: »Čovječe, otpušteni su ti grijesi!« Pismoznanci i farizeji počeše mudrovati: »Tko je ovaj što huli? Tko može grijehe otpuštati doli Bog jedini?« Proniknuvši njihovo mudrovanje, upita ih Isus: »Što mudrujete u sebi? Što je lakše? Reći: ‘Otpušteni su ti grijesi’ ili reći: ‘Ustani i hodi?’ Ali da znate: Vlastan je Sin Čovječji na zemlji otpuštati grijehe!« I reče uzetomu: »Tebi zapovijedam: ustani, uzmi nosiljku i idi kući!« I on odmah usta pred njima, uze na čemu ležaše i ode kući slaveći Boga.
A sve obuze zanos te su slavili Boga i puni straha govorili: »Danas vidjesmo nešto neviđeno!«

Iz 26,1-6

U onaj dan pjevat ću ovu pjesmu u zemlji Judinoj: "Tvrd grad mi imamo:
za obranu nam On podiže zidove i predziđa.
Otvorite vrata! Nek’ uđe narod pravedni
koji čuva vjernost,
čiji je značaj čvrst,
koji čuva mir jer se u te uzda.
Uzdajte se u Gospodina dovijeka,
jer Gospodin je stijena vječna;
on obara one koji obitavahu visoko,
razvaljuje tvrđu visoku,
ruši u prah,
sravnjuje sa zemljom,
te je gaze noge,
noge ubogih i koraci nevoljnih."

Ps 118,1-1.8-9.19-21.25-27a

Aleluja! Zahvaljujte Gospodinu jer je dobar,
jer je vječna ljubav njegova!

Bolje se Gospodinu uteći
nego se uzdat’ u čovjeka.
Bolje se Gospodinu uteći
nego se uzdat’ u mogućnike.

Otvorite mi širom vrata pravde:
ući ću, Gospodinu zahvalit’!
"Ovo su vrata Gospodnja,
na njih ulaze pravedni!"
Zahvalit ću ti što si me uslišio
i moj postao spasitelj.

O Gospodine, spasenje nam daj!
Gospodine, sreću nam daj!
Blagoslovljen koji dolazi u imenu Gospodinovu!
Blagoslivljamo vas iz doma Gospodnjeg!

Bog je  Gospodin, on nas obasjava!

Mt 7,21-21.24-27

"Neće u kraljevstvo nebesko ući svaki koji mi govori: ‘Gospodine, Gospodine!’, nego onaj koji vrši volju Oca mojega, koji je na nebesima. (Lk 6, 47-49)
"Stoga, tko god sluša ove moje riječi i izvršava ih, bit će kao mudar čovjek koji sagradi kuću na stijeni. Zapljušti kiša, navale bujice, duhnu vjetrovi i sruče se na tu kuću, ali ona ne pada. Jer - utemeljena je na stijeni."
"Naprotiv, tko god sluša ove moje riječi, a ne vrši ih, bit će kao lud čovjek koji sagradi kuću na pijesku. Zapljušti kiša, navale bujice, duhnu vjetrovi i sruče se na tu kuću i ona se sruši. I bijaše to ruševina velika."

Iz 4,2-6

U onaj će dan izdanak Gospodinov
biti na diku i na slavu,
a plod zemlje na ponos i ures
spašenima u Izraelu.
Koji ostanu na Sionu
i prežive u Jeruzalemu,
zvat će se »sveti«
i bit će upisani da u Jeruzalemu žive.
Kad Gospod spere
ljagu kćeri sionskih
i obriše s Jeruzalema krv prolivenu
dahom suda i dahom što spaljuje,
sazdat će Gospodin nad svom gorom sionskom
i nad svima što ondje budu zborovali
oblak s dimom danju,
a noću sjaj ognja žarkoga.
Jer, vrh svega Slava će biti zaklon
i sjenica da zasjenjuje danju od pripeke,
štit i utočište od pljuska i oluje.

Ps 122,1-9

Obradovah se kad mi rekoše:
»Hajdemo u dom Gospodinov!«

Eto, noge nam već stoje
na vratima tvojim, Jeruzaleme.

Jeruzaleme, grade čvrsto sazdani
i kao u jedno saliveni!
Onamo uzlaze plemena, plemena Gospodnja,
po Zakonu Izraelovu,
da slave ime Gospodnje.
Ondje stoje sudačke stolice,
stolice doma Davidova.

Molite za mir Jeruzalemov!
Blago onima koji tebe ljube!
Neka bude mir u zidinama tvojim
i pokoj u tvojim palačama!

Radi braće i prijatelja svojih
klicat ću: »Mir tebi!«
Radi doma Gospodin, Boga našega,
za sreću tvoju ja ću moliti.

Mt 8,5-11
Kad uđe u Kafarnaum, pristupi mu satnik pa ga zamoli: »Gospodine, sluga mi leži kod kuće uzet, u strašnim mukama.« Kaže mu: »Ja ću doći izliječiti ga.« Odgovori satnik: »Gospodine, nisam dostojan da uđeš pod krov moj, nego samo reci riječ i izliječen će biti sluga moj. Ta i ja, premda sam čovjek pod vlašću, imam pod sobom vojnike pa reknem jednomu: ‘Idi!’ – i ode, drugomu: ‘Dođi!’ – i dođe, a sluzi svomu: ‘Učini to’ – i učini.«
Čuvši to, zadivi se Isus i reče onima koji su išli za njim: »Zaista, kažem vam, ni u koga u Izraelu ne nađoh tolike vjere. A kažem vam: Mnogi će s istoka i zapada doći i sjesti za stol s Abrahamom, Izakom i Jakovom u kraljevstvu nebeskom,

Iz 2,1-5

Viđenje Izaije, sina Amosova, o Judeji i Jeruzalemu:
Dogodit će se na kraju danâ:
Gora doma Gospodnja
bit će postavljena vrh svih gora,
uzvišena iznad svih bregova.
K njoj će se stjecati svi narodi,
nagrnut će mnoga plemena i reći:
»Hajde, uziđimo na goru Gospodinovu,
pođimo u dom Boga Jakovljeva!
On će nas naučiti svojim putovima,
hodit ćemo stazama njegovim.
Jer će iz Siona zakon doći,
iz Jeruzalema riječ Gospodnja.«
On će biti sudac narodima,
mnogim će sudit’ plemenima,
koji će mačeve prekovati u plugove,
a koplja u srpove.
Neće više narod dizat’ mača protiv naroda
nit’ se više učit’ ratovanju.
Hajde, dome Jakovljev,
u Gospodnjoj hodimo svjetlosti!

Ps 122,1-2.4-9

Obradovah se kad mi rekoše:
»Hajdemo u dom Gospodinov!«

Eto, noge nam već stoje
na vratima tvojim, Jeruzaleme.

Onamo uzlaze plemena, plemena Gospodnja,
po Zakonu Izraelovu,
da slave ime Gospodnje.
Ondje stoje sudačke stolice,
stolice doma Davidova.

Molite za mir Jeruzalemov!
Blago onima koji tebe ljube!
Neka bude mir u zidinama tvojim
i pokoj u tvojim palačama!

Radi braće i prijatelja svojih
klicat ću: »Mir tebi!«
Radi doma Gospodin, Boga našega,
za sreću tvoju ja ću moliti.

Rim 13,11-14a

To tim više što shvaćate ovaj čas: vrijeme je već da se oda sna prenemo jer nam je sada spasenje bliže nego kad povjerovasmo. Noć poodmače, dan se približi! Odložimo dakle djela tame i zaodjenimo se oružjem svjetlosti. Kao po danu pristojno hodimo, ne u pijankama i pijančevanjima, ne u priležništvima i razvratnostima, ne u svađi i ljubomoru, nego zaodjenite se Gospodinom Isusom Kristom i, u brizi za tijelo, ne pogodujte požudama.

Mt 24,37-44

Kao u dane Noine, tako će biti i dolazak Sina Čovječjega. Kao što su u dane one – prije potopa – jeli i pili, ženili se i udavali do dana kad Noa uđe u korablju i ništa nisu ni slutili dok ne dođe potop i sve odnije – tako će biti i dolazak Sina Čovječjega. Dvojica će tada biti u polju: jedan će se uzeti, drugi ostaviti. Dvije će mljeti u mlinu: jedna će se uzeti, druga ostaviti.«
»Bdijte dakle jer ne znate u koji dan Gospodin vaš dolazi. A ovo znajte: kad bi domaćin znao o kojoj straži kradljivac dolazi, bdio bi i ne bi dopustio potkopati kuće. Zato i vi budite pripravni jer u čas kad i ne mislite Sin Čovječji dolazi.«

Otk 20,1-4.11-11; 21,2-2

I vidjeh anđela: siđe s neba s ključima Bezdana i s velikim okovima u ruci. Zgrabi Zmaja, Staru zmiju, to jest Đavla, Sotonu, i okova ga za tisuću godina. Baci ga u Bezdan koji nad njim zatvori i zapečati da više ne zavodi narode dok se ne navrši tisuću godina. Nakon toga ima biti odriješen za malo vremena.
I vidjeh prijestolja – onima što sjedoše na njih dano je suditi – i duše pogubljenih zbog svjedočanstva Isusova i zbog Riječi Božje i sve koji se ne pokloniše Zvijeri ni kipu njezinu te ne primiše žiga na čela svoja ni na ruke. Oni oživješe i zakraljevaše s Kristom tisuću godina. I vidjeh veliko bijelo prijestolje i Onoga što sjede na nj: pred licem njegovim pobježe zemlja i nebo; ni mjesta im se više ne nađe. I Sveti grad, novi Jeruzalem, vidjeh: silazi s neba od Boga, opremljen kao zaručnica nakićena za svoga muža.

Ps 84,3-6a.8a-8a

Duša mi gine i čezne
za dvorima Gospodinovim.
Srce moje i moje tijelo
kliču Bogu živomu.

I vrabac sebi log nalazi,
i lastavica gnjezdašce
gdje će položiti mlade svoje:
a ja žrtvenike tvoje, Gospodine nad vojskama,
Kralju moj i Bože moj!

Blaženi koji prebivaju u domu tvome
slaveć’ te bez prestanka!
Blažen komu je pomoć u tebi

Snaga im raste od časa do časa
 
Lk 21,29-33
I reče im prispodobu: »Pogledajte smokvu i sva stabla. Kad već propupaju, i sami vidite i znate: blizu je već ljeto. Tako i vi kad vidite da se to zbiva, znajte: blizu je kraljevstvo Božje. Zaista, kažem vam, ne, neće uminuti naraštaj ovaj dok se sve ne zbude. Nebo će i zemlja uminuti, ali moje riječi ne, neće uminuti.«

Otk 15,1-4

I vidjeh drugo znamenje na nebu, veliko i čudesno: sedam anđela sa sedam zála posljednjih – s njima se navršuje gnjev Božji. I vidjeh kao neko more od prozirca pomiješano s ognjem. Oni koji pobijediše Zvijer i kip njezin i broj imena njezina stoje u moru od prozirca s citrama Božjim u ruci. Pjevaju pjesmu Mojsija, sluge Božjega, i pjesmu Jaganjčevu:
»Velika su i čudesna djela tvoja,
Gospodine, Bože, Svevladaru!
Pravedni su i istiniti putovi tvoji,
Kralju narodâ!

Tko da te se ne boji, Gospodine,
tko da ne slavi ime tvoje!
Ti si jedini svet!
I zato svi će narodi doći
i klanjati se pred tobom
jer se očitovahu pravedna djela tvoja!«

Ps 98,1-3b.7-9

Pjevajte Gospodinu pjesmu novu,
jer učini djela čudesna.
Pobjedu mu pribavi desnica njegova
i sveta mišica njegova.

Gospodin obznani spasenje svoje,
pred poganima pravednost objavi.

Spomenu se dobrote i vjernosti

prema domu Izraelovu.

Neka huči more i što je u njemu,
krug zemaljski i stanovnici njegovi!
Rijeke nek’ plješću rukama,
zajedno s njima neka se brda raduju!

Jer Gospodin dolazi,
dolazi suditi zemlji.
Vladat će krugom zemaljskim po pravdi
i pucima po pravici.

Lk 21,12-19

»No prije svega toga podignut će na vas ruke i progoniti vas, predavati vas u sinagoge i tamnice. Vući će vas pred kraljeve i upravitelje zbog imena mojega. Zadesit će vas to radi svjedočenja.«
»Stoga uzmite k srcu: nemojte unaprijed smišljati obranu! Ta ja ću vam dati usta i mudrost kojoj se neće moći suprotstaviti niti oduprijeti nijedan vaš protivnik. A predavat će vas čak i vaši roditelji i braća, rođaci i prijatelji. Neke će od vas i ubiti.«
»Svi će vas zamrziti zbog imena mojega. Ali ni vlas vam s glave neće propasti. Svojom ćete se postojanošću spasiti.«

Zah 2,14-17

»Kliči i raduj se, Kćeri sionska,
jer evo, dolazim usred tebe prebivat’« – riječ je Gospodnja.

»U onaj dan mnogi će narodi uz Gospodina prionuti
i bit će narod moj,
a ja ću prebivati usred tebe.«

Znat ćeš tako da me tebi posla Gospodin nad vojskama.

I Judeja će biti baština Gospodnja,
njegov dio u svetoj zemlji,
i on će opet izabrati Jeruzalem.
Tiho, ljudi svi, pred Gospodinom,
jer, evo, on ustaje iz svetoga prebivališta svojega!

Lk 1,46-55

Tada Marija reče:
»Veliča duša moja Gospodina,
klikće duh moj u Bogu,
mome Spasitelju,
što pogleda na neznatnost službenice svoje:
odsad će me, evo, svi naraštaji
zvati blaženom.
Jer velika mi djela učini Svesilni,
sveto je ime njegovo!
Od koljena do koljena dobrota je njegova
nad onima što se njega boje.
Iskaza snagu mišice svoje,
rasprši oholice umišljene.
Silne zbaci s prijestolja,
a uzvisi neznatne.
Gladne napuni dobrima,
a bogate otpusti prazne.
Prihvati Izraela, slugu svoga,
kako obeća ocima našim:
spomenuti se dobrote svoje
prema Abrahamu i potomstvu
njegovudovijeka.«

Mt 12,46-50
Dok on još govoraše mnoštvu, eto majke i braće njegove. Stajahu vani tražeći da s njime govore. Reče mu netko: »Evo majke tvoje i braće tvoje, vani stoje i traže da s tobom govore.« Tomu koji mu to javi on odgovori: »Tko je majka moja, tko li braća moja?« I pruži ruku prema učenicima: »Evo«, reče, »majke moje i braće moje! Doista, tko god vrši volju Oca mojega, koji je na nebesima, taj mi je brat i sestra i majka.«

Otk 11,4-12

Oni su dvije masline i dva svijećnjaka što stoje pred Gospodarom zemlje. Ako im tko hoće nauditi, oganj suče iz usta njihovih i proždire njihove neprijatelje. Doista, htjedne li im tko nauditi, tako treba da pogine. Oni imaju vlast zaključati nebo da ne pada kiša dok prorokuju; imaju vlast pretvoriti vode u krv i udariti zemlju kojim god zlom kad god htjednu.
A kada dovrše svoje svjedočanstvo, Zvijer koja izlazi iz Bezdana zaratit će s njima, pobijediti ih i ubiti. I njihova će trupla ležati na trgu grada velikoga koji se duhovno zove Sodoma i Egipat, gdje je i Gospodin njihov raspet. Ljudi iz svih pûka i plemena i jezika i naroda gledat će njihova trupla tri i pol dana i neće dopustiti da im se trupla u grob polože. Pozemljari će se radovati i veseliti zbog njihove nesreće i darivati jedan drugoga jer su ta dva proroka zadavala muku pozemljarima.« Ali nakon tri i pol dana duh životni od Boga uđe u njih i stadoše na noge te strah velik obuze one koji ih promatrahu. I začuše glas s neba silan: »Uziđite ovamo!« I uziđoše na oblaku u nebo na očigled svojih neprijatelja.

Ps 144,1-2.9-10

Blagoslovljen Gospodin, hridina moja:

ruke mi uči boju a prste ratu.

On je ljubav moja i tvrđava moja,

zaštita moja, izbavitelj moj,

štit moj za koji se sklanjam;

on mi narode stavlja pod noge!

Pjevat ću ti, Bože, pjesmu novu,
na harfi od deset žica svirat ću.
Ti daješ pobjedu kraljevima,
koji si spasio Davida, slugu svojega.
Od pogubna mača

Lk 20,27-40
Pristupe mu neki od saduceja, koji niječu uskrsnuće. Upitaše ga: »Učitelju! Mojsije nam napisa: Umre li bez djece čiji brat koji imaše ženu, neka njegov brat uzme tu ženu te podigne porod bratu svomu. Bijahu tako sedmorica braće. Prvi se oženi i umrije bez djece. Drugi uze njegovu ženu, onda treći; i tako redom sva sedmorica pomriješe ne ostavivši djece. Naposljetku umrije i žena. Kojemu će dakle od njih ta žena pripasti o uskrsnuću? Jer sedmorica su je imala za ženu.«
Reče im Isus: »Djeca se ovog svijeta žene i udaju. No oni koji se nađoše dostojni onog svijeta i uskrsnuća od mrtvih niti se žene niti udaju. Zaista, ni umrijeti više ne mogu: anđelima su jednaki i sinovi su Božji jer su sinovi uskrsnuća.«
»A da mrtvi ustaju, naznači i Mojsije kad u odlomku o grmu Gospodina zove Bogom Abrahamovim, Bogom Izakovim i Bogom Jakovljevim. A nije on Bog mrtvih, nego živih. Ta svi njemu žive!«
Neki pismoznanci primijete: »Učitelju! Dobro si rekao!« I nisu se više usuđivali upitati ga bilo što.

Otk 5,1-10

I vidjeh: na desnici Onoga koji sjedi na prijestolju – knjiga, iznutra i izvana ispisana, zapečaćena sa sedam pečata! I vidjeh snažna anđela gdje iza glasa proglašuje: »Tko je dostojan otvoriti knjigu i otpečatiti pečate njezine?« I nitko – ni na nebu, ni na zemlji, ni pod zemljom – nije mogao otvoriti knjige i pogledati u nju. Briznem u plač jer se nitko ne nađe dostojan otvoriti knjigu i pogledati u nju. A jedan od starješina reče: »Ne plači! Evo, pobijedi Lav iz plemena Judina, Korijen Davidov, on će otvoriti knjigu i sedam pečata njezinih.«
I vidjeh: posred prijestolja i četiriju bića i posred starješina stoji, kao zaklan, Jaganjac sa sedam rogova i sedam očiju, to jest sedam duhova Božjih, po svoj zemlji poslanih. On pristupi te iz desnice Onoga koji sjedi na prijestolju uzme knjigu. A kad on uze knjigu, četiri bića i dvadeset i četiri starješine padoše ničice pred Jaganjca. U svakoga bijahu citre i zlatne posudice pune kâda, to jest molitava svetačkih. Pjevaju oni pjesmu novu:
»Dostojan si uzeti knjigu
i otvoriti pečate njezine
jer si bio zaklan
i otkupio, krvlju svojom, za Boga
ljude iz svakoga plemena i jezika,
puka i naroda;
učinio si ih Bogu našemu
kraljevstvom i svećenicima
i kraljevat će na zemlji.«

Ps 149,1-6a.9b-9b

Aleluja!

Pjevajte Gospodinu pjesmu novu
i u zboru svetih hvalu njegovu!

Nek’ se raduje Izrael Stvoritelju svojem!
Kralju svom neka klikću sinovi Siona!
Neka u kolu hvale ime njegovo,
bubnjem i citarom neka ga slave!

Jer Gospodin ljubi narod svoj,
spasenjem ovjenčava ponizne!
Neka se sveti raduju u slavi,
neka kliču s ležaja svojih!

Nek’ im pohvale Božje budu na ustima,

nek’ bude na čast svim pobožnicima njegovim!  

Lk 19,41-44

Kad se približi i ugleda grad, zaplaka nad njim govoreći: »O kad bi i ti u ovaj dan spoznao što je za tvoj mir! Ali sada je sakriveno tvojim očima. Doći će dani na tebe kad će te neprijatelji tvoji opkoliti opkopom, okružit će te i pritijesniti odasvud. Smrskat će o zemlju tebe i djecu tvoju u tebi. I neće ostaviti u tebi ni kamena na kamenu zbog toga što nisi upoznao časa svoga pohođenja.«

Otk 3,1-6.14-22

I anđelu Crkve u Sardu napiši: »Ovo govori Onaj koji ima sedam duhova Božjih i sedam zvijezda: Znam tvoja djela: imaš ime da živiš, a mrtav si. Budan budi i utvrdi ostatak koji tek što ne umre. Doista, ne nađoh da su ti djela pred Bogom mojim savršena. Spomeni se dakle: kako si primio Riječ i poslušao, tako je i čuvaj – i obrati se. Ne budeš li dakle budan, doći ću kao tat, a nećeš znati u koji ću čas doći na te. Ali imaš u Sardu nekolicinu imena što ne okaljaše svojih haljina; oni će hoditi sa mnom u bjelini jer su dostojni.«
»Tako će pobjednik biti odjeven u bijele haljine i neću izbrisati imena njegova iz knjige života i priznat ću ime njegovo pred Ocem svojim i anđelima njegovim.«
»Tko ima uho, nek posluša što Duh govori crkvama!«
I anđelu Crkve u Laodiceji napiši: »Ovo govori Amen, Svjedok vjerni i istiniti, Početak Božjeg stvorenja: Znam tvoja djela: nisi ni studen ni vruć. O da si studen ili vruć! Ali jer si mlak, ni vruć ni studen, povratit ću te iz usta. Govoriš: ‘Bogat sam, obogatih se, ništa mi ne treba!’ A ne znaš da si nevolja i bijeda, i ubog, i slijep, i gol. Savjetujem ti: kúpi od mene zlata u vatri žežena da se obogatiš i bijele haljine da se odjeneš da se ne vidi tvoja sramotna golotinja; i pomasti da oči pomažeš i vidiš. Ja korim i odgajam one koje ljubim. Revan budi i obrati se! Evo, na vratima stojim i kucam; posluša li tko glas moj i otvori mi vrata, unići ću k njemu i večerati s njim i on sa mnom.«
»Pobjednika ću posjesti sa sobom na prijestolje svoje, kao što i ja, pobijedivši, sjedoh s Ocem svojim na prijestolje njegovo.«
»Tko ima uho, nek posluša što Duh govori crkvama!«

Ps 15,2-5

Onaj samo tko živi čestito,
koji čini pravicu,
i istinu iz srca zbori,

i ne kleveće jezikom;

koji bližnjem zla ne nanosi

i ne sramoti susjeda svoga;

koji zlikovca prezire,
a poštuje one što se Gospodina boje;

koji se zaklinje prijatelju, a ne krši prisege,
i ne daje novca na lihvu,
i ne prima mita protiv nedužna.

Tko tako čini,pokolebat’ se neće dovijeka.

Lk 19,1-10

I uđe u Jerihon. Dok je njime prolazio, eto čovjeka imenom Zakej. Bijaše on nadcarinik, i to bogat. Želio je vidjeti tko je to Isus, ali ne mogaše od mnoštva jer je bio niska stasa. Potrča naprijed, pope se na smokvu da ga vidi jer je onuda imao proći. Kad Isus dođe na to mjesto, pogleda gore i reče mu: »Zakeju, žurno siđi! Danas mi je proboraviti u tvojoj kući.« On žurno siđe i primi ga sav radostan. A svi koji to vidješe stadoše mrmljati: »Čovjeku se grešniku svratio!« A Zakej usta i reče Gospodinu: »Evo, Gospodine, polovicu svog imanja dajem siromasima! I ako sam koga u čemu prevario, vraćam četverostruko.« Reče mu na to Isus: »Danas je došlo spasenje ovoj kući jer i on je sin Abrahamov! Ta Sin Čovječji dođe potražiti i spasiti izgubljeno!«

Komentar

U današnjem čitanju, možemo zorno vidjeti kako Bog gleda na nas ljude. Isus ne gleda tko je kako obućen, ni kakav mu je posao. On gleda u srce čovjeka i kao takvoga ga može puno bolje razumijeti, nego mi ljudi, koji ostajemo na površnom shvaćanju svojega bližnjega. Isus je vidio Zakeja i njegovu želju da izbliza vidi Onoga o kojemu bruji cijeli grad. Zakej je bio materijalno bogat čovjek, ali siromašan u duši. Imao je silno bogatstvo, ali je ipak u sebi osjećao prazninu. Nešto mu je nedostajalo u životu i osjećao je da je Isus taj koji mu može pomoći. Nije znao kako, ali ipak je došao k Isusu. 

Neki bi mogli reći da je Zakeja dovela čista radoznalost. Ali, zar ne bi njegov ponos bio dovoljna prepreka, da se on kao nadcarinik, ne penje na drvo i na neki način izlaže svoje dostojanstvo poruzi drugih. Zamislimo sebe, kao nekakvog poznatog političara ili bogataša, da se u masi ljudi penjemo na drvo. Ta nam slika pokazuje ozbiljnost Zakejeve namjere da upozna Isusa.

Zakejevo je srce postalo plodno tlo za Isusove riječi obraćenje. Zakejeva slobodna volja otvorila je širom vrata svojega doma i svojega srca. Zakej je shvatio. Novi život stoji pred njim. Onaj stari život je već dobro upoznao i više ga ne želi živjeti. Zakej želi konačno živjeti. Ozbiljnost njegove namjere potvrđena je odricanjem od materijalnog bogatstva. On priznaje javno svoje grijehe i plaća četverostruko za svoje prijevare. 
Pitam se da li bi mi na njegovom mjestu bili spremni na ovoliku poniznost? Koliko smo mi spremni platiti za naše grijehe? Teško pitanje, a još teži odgovor. 
Zato je Isus taj kojemu je dovoljna naša volja i želja za promjenom i on onda podiže pogled prema nama i dolazi u naš dom, naš život, naše srce. Amen.

Mal 3,19-20a

Jer evo dan dolazi poput peći užaren; oholi i zlikovci bit će kao strnjika: dan koji se bliži spalit će ih – govori Gospodin nad vojskama – da im neće ostati ni korijena ni grančice.

A vama koji se imena moga bojite sunce pravde će ogranuti sa zdravljem u zrakama.

Ps 98,5-9

Zapjevajte Gospodinu uz citaru,
uz citaru i uza zvuke harfe;
uz trublje i zvuke rogova:
kličite Gospodinu kralju!

Neka huči more i što je u njemu,
krug zemaljski i stanovnici njegovi!
Rijeke nek’ plješću rukama,
zajedno s njima neka se brda raduju!

Jer Gospodin dolazi,
dolazi suditi zemlji.
Vladat će krugom zemaljskim po pravdi
i pucima po pravici.

2 Sol 3,7-12

Ta sami znate kako nas treba nasljedovati. Jer dok bijasmo među vama, nismo živjeli neuredno: ničiji kruh nismo badava jeli, nego smo u trudu i naporu noću i danju radili da ne bismo opteretili koga od vas. Ne što ne bismo imali prava, nego da vam sebe damo za uzor koji ćete nasljedovati. Doista, dok bijasmo u vas, ovo vam zapovijedasmo: Tko neće da radi, neka i ne jede! A čujemo da neki od vas žive neuredno: ništa ne rade, nego dangube. Takvima zapovijedamo i zaklinjemo ih u Gospodinu Isusu Kristu: neka s mirom rade i svoj kruh jedu.

Lk 21,5-19
I dok su neki razgovarali o Hramu, kako ga resi divno kamenje i zavjetni darovi, reče: »Doći će dani u kojima se od ovoga što motrite neće ostaviti ni kamen na kamenu nerazvaljen.«
Upitaše ga: »Učitelju, a kada će to biti? I na koji se znak to ima dogoditi?« A on reče: »Pazite, ne dajte se zavesti. Mnogi će doista doći u moje ime i govoriti: ‘Ja sam’ i: ‘Vrijeme se približilo!’ Ne idite za njima. A kad čujete za ratove i pobune, ne prestrašite se. Doista treba da se to prije dogodi, ali to još nije odmah svršetak.«
Tada im kaza: »Narod će ustati protiv naroda i kraljevstvo protiv kraljevstva. I bit će velikih potresa i po raznim mjestima gladi i pošasti; bit će strahota i velikih znakova s neba.«
»No prije svega toga podignut će na vas ruke i progoniti vas, predavati vas u sinagoge i tamnice. Vući će vas pred kraljeve i upravitelje zbog imena mojega. Zadesit će vas to radi svjedočenja.«
»Stoga uzmite k srcu: nemojte unaprijed smišljati obranu! Ta ja ću vam dati usta i mudrost kojoj se neće moći suprotstaviti niti oduprijeti nijedan vaš protivnik. A predavat će vas čak i vaši roditelji i braća, rođaci i prijatelji. Neke će od vas i ubiti.«
»Svi će vas zamrziti zbog imena mojega. Ali ni vlas vam s glave neće propasti. Svojom ćete se postojanošću spasiti.«

2 Iv 1,4-9

Obradovah se veoma što sam među tvojom djecom našao takve koji hode u istini, kao što primismo zapovijed od Oca.
I sada te molim, Gospođo, ne kao da ti novu zapovijed pišem, nego onu koju smo imali od početka: da ljubimo jedni druge.
A ovo je ta ljubav: da živimo po zapovijedima njegovim. To je zapovijed, kao što čuste od početka, da u njoj živite.
Jer iziđoše na svijet mnogi zavodnici koji ne ispovijedaju Isusa Krista koji dolazi u tijelu. To je zavodnik i Antikrist. Čuvajte se da ne izgubite što ste stekli, nego da primite potpunu plaću. Tko god pretjera i ne ostane u nauku Kristovu, nema Boga. Tko ostaje u nauku, ima i Oca i Sina.

Ps 119,1-2.10-11.17-18

Blaženi oni kojih je put neokaljan,  koji hode po zakonu Gospodinovu!

 Blaženi oni koji čuvaju propise njegove,
čitavim srcem njega traže;

Svim srcem svojim tebe tražim;
ne daj da zastranim od zapovijedi tvojih.

 U srce pohranih riječ tvoju
da protiv tebe ne sagriješim.

Milostiv budi meni, sluzi svojem,
da živim i tvoje riječi čuvam.

 Otvori oči moje
da gledam divote tvoga zakona!

Lk 17,26-37

"I kao što bijaše u dane Noine, tako će biti i u dane Sina Čovječjega: jeli su, pili, ženili se i udavali do dana kad Noa uđe u korablju. I dođe potop i sve uništi. Slično kao što bijaše u dane Lotove: jeli su, pili, kupovali, prodavali, sadili, gradili. A onog dana kad Lot iziđe iz Sodome, zapljušti s neba oganj i sumpor i sve uništi. Tako će isto biti u dan kad se Sin Čovječji objavi."
"U onaj dan tko bude na krovu, a stvari mu u kući, neka ne siđe da ih uzme. I tko bude u polju, neka se ne okreće natrag. Sjetite se žene Lotove! Tko god bude nastojao život svoj sačuvati, izgubit će ga; a tko ga izgubi, živa će ga sačuvati."
"Kažem vam, one će noći biti dvojica u jednoj postelji: jedan će se uzeti, drugi ostaviti. Dvije će mljeti zajedno: jedna će se uzeti, druga ostaviti.« Upitaše ga na to: »Gdje to, Gospodine?« A on im reče: »Gdje bude trupla, ondje će se okupljati i orlovi."

Komentar

Kad za to dođe vrijeme, neki će zakoračiti u život, a oko tijela onih koji će umrijeti okupljat će se orlovi.
Čini se da neki žive jer štošta poduzimaju, čini se i da nekima lijepi događaji ispunjavaju život. Za druge pak gotovo i ne znamo jer ne izgleda da čine nešto posebno. Što je mjera pravoga života?
U svim današnjim čitanjima jedno je jasno: života izvan Božjih zakona nema.
Možda se život nekog čovjeka može učiniti istinski "živim", no oko njega se skupljaju "orlovi". Znači - mrtav je. Po Duhu Kristovu znamo da je "zavodnik".
Pravi je život na Zemlji otkrivanje Istine, jačanje ljubavi prema Istini, nesposobnost da se smirimo u laži, čežnja za Istinom, borba da Istina bude osvijetljena, poznata, priznata.
Teško je prosuditi zašto netko ima mnoga "dobra", a nije stvarno živ, a za drugoga se čini kako ga "život šamara", kako nema blagoslova, no taj je mnogo više živ od prvoga. Ne znam posve objasniti zašto je to tako.
Ponavljam si: sve će se pročistiti i sjesti na pravo mjesto, ja sam sada na putu.
Ako se želi oživjeti i živjeti, nema druge nego srcem prihvatiti Njegove zakone. Njegovi zakoni moraju odjeknuti u mojem srcu! On je tvorac života, nitko drugi ne može upravljati životom osim Njega. U okrilju Njegova zakona ja imam Oca, imam Nekoga tko se za mene brine. Ako istupim izvan Zakona, spriječit ću Ga da u mene udiše život.
U okrilju Njegova zakona imam i Sina, ostajem otkupljena, kći sam Božja.
Živim za dane kad će mi sve postati jasno, kad će Bog moje oči otvoriti tako da mogu biti oduševljena time što je sve tako kako jest, tako kako je On osmislio, što je sve savršeno.
Ne bih htjela izgubiti ono što sam stekla Isusovom zaslugom. Ne bih htjela da se ikomu od nas to dogodi.

Ez 47,1-2.8-9.12-12

Zatim me odvede natrag k vratima Doma. I gle: voda izvirala ispod praga Doma, prema istoku – jer pročelje Doma bijaše prema istoku – i voda otjecaše ispod desne strane Doma, južno od žrtvenika. Zatim me izvede na sjeverna vrata i provede me uokolo vanjskim putem k vanjskim vratima koja gledaju na istok. I gle, voda izvirala s desne strane. I reče mi: »Ova voda teče u istočni kraj, spušta se u Arabu i teče u more; a kad se u more izlije, vode mu ozdrave. I kuda god potok protječe, sve živo što se miče oživi; i bit će vrlo mnogo riba, jer kamo god dođe ova voda, sve ozdravi i oživi – kuda god protječe ovaj potok. Duž potoka na obje strane rast će svakovrsne voćke: lišće im neće otpadati i s njih neće nestajati ploda; svakog će mjeseca roditi novim plodom jer im voda dotječe iz Svetišta. Plod će njihov biti za jelo, a lišće za lijek.«

Ps 46,2-3.5-6.8-9

Bog nam je zaklon i utvrda,
pomoćnik spreman u nevolji.
Stoga, ne bojmo se kad se ljulja zemlja,
kad se bregovi ruše u more.

Rijeka i rukavci njezini vesele grad Božji,
presveti šator Višnjega.
Bog je sred njega, poljuljat se neće,
od rane zore Bog mu pomaže.
s nama je Gospodin nad vojskama,
naša je utvrda Bog Jakovljev!

Dođite, gledajte djela Gospodnja,
strahote koje on na zemlji učini.

Iv 2,13-22
Blizu bijaše židovska Pasha. Stoga Isus uziđe u Jeruzalem. U Hramu nađe prodavače volova, ovaca i golubova i mjenjače gdje sjede. I načini bič od užetâ te ih sve istjera iz Hrama zajedno s ovcama i volovima. Mjenjačima rasu novac i stolove isprevrta, a prodavačima golubova reče: »Nosite to odavde i ne činite od kuće Oca mojega kuću trgovačku.« Prisjetiše se njegovi učenici da je pisano: Izjeda me revnost za Dom tvoj.
Nato se umiješaju Židovi i upitaju ga: »Koje nam znamenje možeš pokazati da to smiješ činiti?« Odgovori im Isus: »Razvalite ovaj hram i ja ću ga u tri dana podići.« Rekoše mu nato Židovi: »Četrdeset i šest godina gradio se ovaj Hram, a ti da ćeš ga u tri dana podići?« No on je govorio o hramu svoga tijela. Pošto uskrsnu od mrtvih, prisjetiše se njegovi učenici da je to htio reći te povjerovaše Pismu i besjedi koju Isus reče.

Tit 1,1-9

Pavao, sluga Božji i apostol Isusa Krista poradi vjere izabranika Božjih i spoznanja istine usmjerene k pobožnosti u nadi života vječnoga što ga, prije vremenâ vjekovječnih, obeća Bog, On koji ne laže, a u svoje doba očitova riječ svoju u propovijedanju koje je meni povjereno po odredbi Spasitelja našega, Boga: Titu, pravomu sinu po zajedničkoj vjeri, milost i mir od Boga i Krista Isusa, Spasitelja našega!
Poradi toga ostavih te na Kreti da urediš preostalo te po gradovima postaviš starješine kako sam ti ja odredio: je li tko besprigovoran, jedne žene muž, jesu li mu djeca vjernici i ne pod optužbom raskalašenosti ili nepokorna... Jer nadstojnik kao Božji upravitelj treba da bude besprigovoran: ne samoživ, ne jedljiv, ne vinu sklon, ni nasilju, ni prljavu dobitku, nego gostoljubiv, ljubitelj dobra, razuman, pravedan, svet, suzdržljiv, priljubljen uz vjerodostojnu riječ nauka da može i hrabriti u zdravom nauku i uvjeravati protivnike.

Ps 24,1-4b.5-6

Gospodnja je zemlja i sve na njoj,
svijet i svi koji na njemu žive.

On ga na morima utemelji
i na rijekama učvrsti.

Tko će uzići na goru Gospodinovu,
tko će stajati na svetom mjestu njegovu?

Onaj u koga su ruke čiste i srce nedužno:
duša mu se ne predaje ispraznosti.

On blagoslov prima od Gospodina
i nagradu od Boga, spasitelja svoga.
Takav je naraštaj onih koji traže njega,
koji traže lice Boga Jakovljeva.

Lk 17,1-6

I reče svojim učenicima: »Nije moguće da ne dođu sablazni, no jao onome po kom dolaze; je li s mlinskim kamenom o vratu strovaljen u more, korisnije mu je nego da sablazni jednoga od ovih malenih. Čuvajte se!«
»Pogriješi li tvoj brat, prekori ga; ako se obrati, oprosti mu. Pa ako se sedam puta na dan ogriješi o tebe i sedam se puta obrati tebi govoreći: ‘Žao mi je!’, oprosti mu.«
Apostoli zamole Gospodina: »Um-noži nam vjeru!« Gospodin im odvrati: »Da imate vjere koliko je zrno gorušičino, rekli biste ovom dudu: ‘Iščupaj se s korijenom i presadi se u more!’ I on bi vas poslušao.«

Komentar

Čitajuci prvi dio Evandjelja, razmisljala sam je li i Juda Iskariotski bio s ostalim apostolima i slusao ovo. Je li cuo jasno Isusovo upozorenje: "Cuvajte se!"
I pojavio se strah, kako se ja cuvam? Cuvam li se kao Juda Iskariotski, bas tako da cu ja, neshvacajuci Isusa,  biti ta koja ce sablazniti malene.
Tajna je u  milosrdnom oprastanju, beskonacnom. Ti si taj koji oprasta bez umora. Toga mi fali Isuse. Umnozi moje oprastanje drugima!
Daj da im se divim poradi Tvog Imena! Tebi u njima! I u njihovim slabostima da ih ne osudjujem.
Hvala Ti na izabranicima. Hvala Ti sto si iznad nasih misli i spoznaja.
Hvala sto su Tvoji odgovori za zajednicku gradnju Kraljestva.
Hvala Ti na snazi Rijeci, na toj darovanoj Rijeci koja moze iskorijeniti i najdublje grijehe. Pomozi nam da gradimo Tvoje Kraljestvo po snazi te Rijeci, da budemo djelotvorni i u svemu milosrdni.
Molim Te za svu bracu i sestre, ocuvaj nas u Svojoj ljubavi.
Rasvijetljuj pravu Istinu u nasim zivotima, pomozi da razumijemo Tvoje odgovore i da ih u strahu ne odbacujemo.
Cuvaj nas u Svome srcu.

Fil 4,10-19

Uvelike se obradovah u Gospodinu što ste napokon procvali te mislite na me; mislili ste i prije, ali niste imali prigode. Govorim to ne zbog oskudice, ta naučen sam u svakoj prigodi biti zadovoljan. Znam i oskudijevati, znam i obilovati! Na sve sam i na svašta navikao: i sit biti i gladovati, i obilovati i oskudijevati. Sve mogu u Onome koji me jača! Ipak, lijepo je od vas što sa mnom podijeliste moju nevolju. A i vi, Filipljani, znate: u početku evanđelja, kad otputovah iz Makedonije, nijedna mi se Crkva nije pridružila u pogledu izdataka i primitaka, doli vi jedini. Čak ste mi i u Solun i jednom, i dvaput, za potrebe poslali. Ne, ne tražim dara; tražim samo plod izobilan u vašu korist. Imam svega i u izobilju; namiren sam otkad po Epafroditu primih ono od vas, miris ugodan, žrtvu milu, ugodnu Bogu. A Bog moj ispunit će svaku vašu potrebu po bogatstvu svome, veličanstveno, u Kristu Isusu.

Ps 112,1-2.5-6.8a-8a.9-9

Aleluja!

Blago čovjeku koji se boji Gospodina

i koji uživa u naredbama njegovim:

moćno će mu biti na zemlji potomstvo,

blag, milosrdan i pravedan Gospodin.
Dobro je čovjeku koji je milostiv i daje u zajam,

koji poslove svoje obavlja pravedno.
Dovijeka neće on posrnuti:

Hrabro mu je srce, ničeg se ne boji,

neprijatelje svoje prezire.

On prosipa, daje sirotinji:pravednost njegova ostaje dovijeka,
njegovo će se čelo slavno uzdići.

Lk 16,9-15

»I ja vama kažem: napravite sebi prijatelje od nepoštena bogatstva pa kad ga nestane da vas prime u vječne šatore.«
»Tko je vjeran u najmanjem, i u najvećem je vjeran; a tko je u najmanjem nepošten, i u najvećem je nepošten. Ako dakle ne bijaste vjerni u nepoštenom bogatstvu, tko li će vam istinsko povjeriti? I ako u tuđem ne bijaste vjerni, tko li će vam vaše dati?«
»Nijedan sluga ne može služiti dvojici gospodara. Ili će jednoga mrziti, a drugoga ljubiti; ili će uz jednoga prianjati, a drugoga prezirati. Ne možete služiti Bogu i bogatstvu.«
Sve su to slušali farizeji, srebroljupci, i rugali mu se. On im reče: »Vi se pravite pravedni pred ljudima, ali zna Bog srca vaša. Jer što je ljudima uzvišeno, odvratnost je pred Bogom.«

Fil 3,3-8a

Jer mi smo obrezanje, mi koji u Duhu Božjemu obavljamo bogoslužje i dičimo se Kristom Isusom, a ne pouzdajemo se u tijelo, iako bih se ja mogao pouzdati i u tijelo. Smatra li tko drugi da se može uzdati u tijelo, ja još više: obrezan osmog dana, od roda sam Izraelova, plemena Benjaminova, Hebrej od Hebrejâ; po Zakonu farizej, po revnosti progonitelj Crkve, po pravednosti zakonskoj besprijekoran. Ali što mi god bijaše dobitak, to poradi Krista smatram gubitkom. Štoviše, čak sve gubitkom smatram zbog onoga najizvrsnijeg, zbog spoznanja Isusa Krista, Gospodina mojega, radi kojega sve izgubih i otpadom smatram: da Krista steknem

Ps 105,2-7

Pjevajte mu, svirajte mu,
pripovijedajte sva njegova čudesa!
Dičite se svetim imenom njegovim,
neka se raduje srce onih što traže Gospodina!

Tražite Gospodina i njegovu snagu,
tražite svagda njegovo lice!
Sjetite se čudesa koja učini,
njegovih čuda i sudova usta njegovih!

Abrahamov rod sluga je njegov,
sinovi Jakovljevi njegovi izabranici!
On je Gospodin, Bog naš;
po svoj su zemlji njegovi sudovi!

Lk 15,1-10

Okupljahu se oko njega svi carinici i grešnici da ga slušaju. Stoga farizeji i pismoznanci mrmljahu: »Ovaj prima grešnike, i blaguje s njima.«
Nato im Isus kaza ovu prispodobu: »Tko to od vas, ako ima sto ovaca pa izgubi jednu od njih, ne ostavi onih devedeset i devet u pustinji te pođe za izgubljenom dok je ne nađe? A kad je nađe, stavi je na ramena sav radostan pa došavši kući, sazove prijatelje i susjede i rekne im: ‘Radujte se sa mnom! Nađoh ovcu svoju izgubljenu.’ Kažem vam, tako će na nebu biti veća radost zbog jednog obraćena grešnika negoli zbog devedeset i devet pravednika kojima ne treba obraćenja.«
»Ili koja to žena, ima li deset drahma pa izgubi jednu drahmu, ne zapali svjetiljku, pomete kuću i brižljivo pretraži dok je ne nađe? A kad je nađe, pozove prijateljice i susjede pa će im: ‘Radujte se sa mnom! Nađoh drahmu što je bijah izgubila.’ Tako, kažem vam, biva radost pred anđelima Božjim zbog jednog obraćena grešnika.«

Otk 7,2-4.9-14

I vidjeh drugoga jednog anđela gdje uzlazi od istoka sunčeva s pečatom Boga živoga. On povika iza glasa onoj četvorici anđela kojima bî dano nauditi zemlji i moru: »Ne udite ni zemlji ni moru ni drveću dok ne opečatimo sluge Boga našega na čelima!« I začujem broj opečaćenih – sto četrdeset i četiri tisuće opečaćenih iz svih plemena sinova Izraelovih:

Nakon toga vidjeh: eno velikoga mnoštva, što ga nitko ne mogaše izbrojiti, iz svakoga naroda, i plemena, i puka, i jezika! Stoje pred prijestoljem i pred Jaganjcem odjeveni u bijele haljine; palme im u rukama. Viču iza glasa:
»Spasenje Bogu našemu
koji sjedi na prijestolju
i Jaganjcu!«

I svi anđeli, što stajahu uokolo prijestolja i starješina i četiriju bića, padoše pred prijestoljem ničice, na svoja lica, i pokloniše se Bogu govoreći:
»Amen!
Blagoslov i slava,
i mudrost, i zahvalnica,
i čast, i moć i snaga
Bogu našemu
u vijeke vjekova. Amen.«

I jedan me od starješina upita: »Ovi odjeveni u bijele haljine, tko su i odakle dođoše?«

Odgovorih mu: »Gospodine moj, ti to znaš.« A on će mi:

 »Oni dođoše iz nevolje velike i oprali su haljine svoje i ubijelili ih u krvi Jaganjčevoj.

Ps 24,1-6

Gospodnja je zemlja i sve na njoj,
svijet i svi koji na njemu žive.

On ga na morima utemelji
i na rijekama učvrsti.

Tko će uzići na goru Gospodinovu,
tko će stajati na svetom mjestu njegovu?

Onaj u koga su ruke čiste i srce nedužno:

duša mu se ne predaje ispraznosti.

i ne kune se varavo.

On blagoslov prima od Gospodina
i nagradu od Boga, spasitelja svoga.
Takav je naraštaj onih koji traže njega,
koji traže lice Boga Jakovljeva.

1 Iv 3,1-3

Gledajte koliku nam je ljubav darovao Otac:
djeca se Božja zovemo, i jesmo.
A svijet nas ne poznaje zato
što ne poznaje njega.

Ljubljeni,
sad smo djeca Božja
i još se ne očitova što ćemo biti.
Znamo:
kad se očituje, bit ćemo njemu slični
jer vidjet ćemo ga kao što jest.
I tko god ima tu nadu u njemu, čisti se
kao što je on čist.

Mt 5,1-12a

Ugledavši mnoštvo, uziđe na goru. I kad sjede, pristupe mu učenici.

On progovori i stane ih naučavati:

»Blago siromasima duhom:
njihovo je kraljevstvo nebesko!
Blago ožalošćenima:
oni će se utješiti!
Blago krotkima:
oni će baštiniti zemlju!
Blago gladnima i žednima pravednosti:
oni će se nasititi!
Blago milosrdnima:
oni će zadobiti milosrđe!
Blago čistima srcem:
oni će Boga gledati!
Blago mirotvorcima:
oni će se sinovima Božjim zvati!
Blago progonjenima zbog pravednosti:
njihovo je kraljevstvo nebesko!«

»Blago vama kad vas – zbog mene – pogrde i prognaju i sve zlo slažu protiv vas! Radujte se i kličite: velika je plaća vaša na nebesima! Ta progonili su tako proroke prije vas!«

Mudr 11,22-26; 12,1-2

Sav je svijet pred tobom kao zrnce praha na tezulji
i kao kaplja jutarnje rose što se spušta na zemlju.
A ti si milostiv svemu jer možeš sve
i kroz prste gledaš na grijehe ljudima
da bi se pokajali.
Jer ti ljubiš sva bića
i ne mrziš ni jedno koje si stvorio.
Jer da si štogod mrzio,
ne bi ga ni stvorio.
A kako bi išta moglo opstojati ako ti ne bi htio?
Ili se održati ako ga ti nisi u život dozvao?
Ali ti štediš, jer sve je tvoje,
Gospodaru, ljubitelju života,
i tvoj je besmrtni duh u svemu.
Blago kažnjavaš prestupnike,
koriš ih i opominješ za grijehe njihove
da se ostave zloće
i da se ufaju u tebe, Gospode!

Ps 145,1-2.8-11.13c-13d.14-14

Slavit ću te, o Bože, kralju moj,
ime ću tvoje blagoslivljat’ uvijek i dovijeka.

Svaki ću dan tebe slaviti,
ime ću tvoje hvaliti uvijek i dovijeka.

Milostiv je Gospodin i milosrdan,
spor na srdžbu, bogat dobrotom.

Gospodin je dobar svima,
milosrdan svim djelima svojim.

Nek’ te slave, Gospodine, sva djela tvoja
i tvoji sveti nek’ te blagoslivlju!

Neka kazuju slavu tvoga kraljevstva,
neka o sili tvojoj govore

Vjeran je Gospodin u svim riječima svojim

i svet u svim svojim djelima.

Gospodin podupire sve koji posrću
i pognute on uspravlja.

2 Sol 1,11-12; 2,1-2

Zato i molimo uvijek za vas da vas Bog učini dostojnima poziva i snažno dovede do punine svako vaše nastojanje oko dobra i djelo vaše vjere te da se proslavi ime Gospodina našega Isusa u vama i vi u njemu – po milosti Boga našega i Gospodina Isusa Krista.

A što se tiče dolaska Gospodina našega Isusa Krista i našeg okupljanja oko njega, molimo vas, braćo: ne dajte se brzo pokolebati u svom shvaćanju niti uznemiriti ni nekim duhom, ni nekom riječju, ni nekim tobože našim pismom, kao da će sad-na Dan Gospodnji. 

Lk 19,1-10

I uđe u Jerihon. Dok je njime prolazio, eto čovjeka imenom Zakej. Bijaše on nadcarinik, i to bogat. Želio je vidjeti tko je to Isus, ali ne mogaše od mnoštva jer je bio niska stasa. Potrča naprijed, pope se na smokvu da ga vidi jer je onuda imao proći. Kad Isus dođe na to mjesto, pogleda gore i reče mu: »Zakeju, žurno siđi! Danas mi je proboraviti u tvojoj kući.« On žurno siđe i primi ga sav radostan. A svi koji to vidješe stadoše mrmljati: »Čovjeku se grešniku svratio!« A Zakej usta i reče Gospodinu: »Evo, Gospodine, polovicu svog imanja dajem siromasima! I ako sam koga u čemu prevario, vraćam četverostruko.« Reče mu na to Isus: »Danas je došlo spasenje ovoj kući jer i on je sin Abrahamov! Ta Sin Čovječji dođepotražiti i spasiti izgubljeno!«

Ef 2,19-22

Tako dakle više niste tuđinci ni pridošlice, nego sugrađani ste svetih i ukućani Božji nazidani na temelju apostolâ i prorokâ, a zaglavni je kamen sam Krist Isus. U njemu je sva građevina povezana i raste u hram svet u Gospodinu. U njemu ste i vi ugrađeni u prebivalište Božje u Duhu.

Ps 19,2-5

Nebesa slavu Božju kazuju, naviješta svod nebeski djelo ruku njegovih. Dan danu to objavljuje, a noć noći glas predaje. Nije to riječ, a ni govor nije, nije ni glas što se može čuti, al’ po zemlji razliježe se jeka, riječi sve do nakraj svijeta sežu.

Lk 6,12-19

Onih dana iziđe na goru da se pomoli. I provede noć moleći se Bogu. Kad se razdanilo, dozva k sebi učenike te između njih izabra dvanaestoricu, koje prozva apostolima: Šimuna, koga prozva Petrom, i Andriju, brata njegova, i Jakova, i Ivana, i Filipa, i Bartolomeja, i Mateja, i Tomu, i Jakova Alfejeva, i Šimuna zvanoga Revnitelj, i Judu Jakovljeva, i Judu Iškariotskoga, koji posta izdajica. Isus siđe s njima i zaustavi se na ravnu. I silno mnoštvo njegovih učenika i silno mnoštvo naroda iz cijele Judeje i Jeruzalema, iz primorja tirskog i sidonskog nagrnuše da ga slušaju i da ozdrave od svojih bolesti. I ozdravljali su oni koje su mučili nečisti dusi. Sve je to mnoštvo tražilo da ga se dotakne jer je snaga izlazila iz njega i sve ozdravljala.

Ef 5,21-33

Podložni budite jedni drugima u strahu Kristovu! Žene svojim muževima kao Gospodinu! Jer muž je glava žene kao i Krist Glava Crkve – On, Spasitelj Tijela. Pa kao što se Crkva podlaže Kristu, tako i žene muževima u svemu!
Muževi, ljubite svoje žene kao što je Krist ljubio Crkvu te sebe predao za nju da je posveti, očistivši je kupelji vode uz riječ te sebi predvede Crkvu slavnu, bez ljage i nabora ili čega takva, nego da bude sveta i bez mane. Tako treba da i muževi ljube svoje žene kao svoja tijela. Tko ljubi svoju ženu, sebe ljubi. Ta nitko nikada ne mrzi svoga tijela, nego ga hrani i njeguje kao i Krist Crkvu. Doista, mi smo udovi njegova Tijela! Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu; dvoje njih bit će jedno tijelo. Otajstvo je to veliko! Ja smjeram na Krista i na Crkvu. Dakle, neka svaki od vas ljubi svoju ženu kao samog sebe, a žena neka poštuje svog muža.Ps 128,1-5 Hodočasnička pjesma. Blago svakome koji se Gospodina boji,
koji njegovim hodi stazama!
Plod ruku svojih ti ćeš uživati,
blago tebi, dobro će ti biti.Žena će ti biti kao plodna loza
u odajama tvoje kuće;
sinovi tvoji k’o mladice masline
oko stola tvojega.
Eto, tako će biti blagoslovljen čovjek
koji se Gospodina boji!Blagoslovio te Gospodin sa Siona,
uživao sreću Jeruzalema
sve dane života svog!

Lk 13,18-21
Govoraše dakle: »Čemu je slično kraljevstvo Božje? Čemu da ga prispodobim? Ono je kao kad čovjek uze gorušičino zrno i baci ga u svoj vrt. Uzraste i razvi se u stablo te mu se ptice nebeske gnijezde po granama.«

I opet im reče: »Čemu da prispodobim kraljevstvo Božje? Ono je kao kad žena uze kvasac i zamijesi ga u tri mjere brašna dok sve ne uskisne.«

Ef 4,32-32; 5,1-8

Naprotiv! Budite jedni drugima dobrostivi, milosrdni; praštajte jedni drugima kao što i Bog u Kristu nama oprosti.
Budite dakle nasljedovatelji Božji kao djeca ljubljena i hodite u ljubavi kao što je i Krist ljubio vas i sebe predao za nas kao prinos i žrtvu Bogu na ugodan miris.
A bludnost i svaka nečistoća ili pohlepa neka se i ne spominje među vama, kako dolikuje svetima! Ni prostota, ni ludorija, ni dvosmislica, što se ne priliči, nego radije zahvaljivanje! Jer dobro znajte ovo: nijedan bludnik, ili bestidnik, ili pohlepnik – taj idolopoklonik – nema baštine u kraljevstvu Kristovu i Božjemu. Nitko neka vas ispraznim riječima ne zavarava: zbog toga dolazi gnjev Božji na sinove neposlušne. Nemajte dakle ništa s njima! Da, nekoć bijaste tama, a sada ste svjetlost u Gospodinu: kao djeca svjetlosti hodite –

Ps 1,1-4.6-6

Blago čovjeku koji ne slijedi savjeta opakih,
ne staje na putu grešničkom
i ne sjeda u zbor podrugljivaca,

već uživa u zakonu Gospodinovu,
o zakonu njegovu misli dan i noć.
On je k’o stablo zasađeno
pokraj vódâ tekućica
što u svoje vrijeme plod donosi;
lišće mu nikad ne vene,
sve što radi dobrim urodi.

Nisu takvi opaki, ne, nisu takvi!
Oni su k’o pljeva što je vjetar raznosi.
Jer Gospodin zna put pravednih,
a propast će put opakih.

Lk 13,10-17

Jedne je subote naučavao u nekoj sinagogi. Kad eto žene koja je osamnaest godina imala duha bolesti. Bila je zgrbljena i nikako se nije mogla uspraviti. Kad je Isus opazi, dozva je i reče joj: »Ženo, oslobođena si svoje bolesti!« I položi na nju ruke, a ona se umah uspravi i poče slaviti Boga.
Nadstojnik sinagoge – ozlovoljen što je Isus u subotu izliječio – govoraše mnoštvu: »Šest je dana u koje treba raditi! U te dakle dane dolazite i liječite se, a ne u dan subotnji!« Odgovori mu Gospodin: »Licemjeri! Ne driješi li svaki od vas u subotu svoga vola ili magarca od jasala da ga vodi na vodu? Nije li dakle i ovu kćer Abrahamovu, koju Sotona sveza evo osamnaest je već godina, trebalo odriješiti od tih spona u dan subotnji?«
Na te njegove riječi postidješe se svi protivnici njegovi, a sav se narod radovaše zbog svega čime se on proslavio.

Ef 4,7-16

A svakomu je od nas dana milost po mjeri dara Kristova. Zato veli:
Na visinu uzađe vodeći sužnje,
dade dare ljudima.

Ono »uzađe« – što drugo znači doli to da i siđe u donje krajeve, na zemlju? Koji siđe, isti je onaj koji i uzađe ponad svih nebesa da sve ispuni. On i »dade« jedne za apostole, druge za proroke, jedne opet za evanđeliste, a druge za pastire i učitelje da opremi svete za djelo služenja, za izgrađivanje Tijela Kristova dok svi ne prispijemo do jedinstva vjere i spoznaje Sina Božjega, do čovjeka savršena, do mjere uzrasta punine Kristove: da više ne budemo nejačad kojom se valovi poigravaju i koje goni svaki vjetar nauka u ovom kockanju ljudskom, u lukavosti što put krči zabludi. Nego, istinujući u ljubavi da poradimo te sve uzraste u Njega, koji je Glava, Krist, od kojega sve Tijelo, usklađeno i povezano svakovrsnim zglobom zbrinjavanja po djelotvornosti primjerenoj svakomu pojedinom dijelu, promiče svoj rast na saziđivanje u ljubavi.

Ps 122,1-5

Obradovah se kad mi rekoše:
»Hajdemo u dom Gospodinov!«

Eto, noge nam već stoje
na vratima tvojim, Jeruzaleme.

Jeruzaleme, grade čvrsto sazdani
i kao u jedno saliveni!
Onamo uzlaze plemena, plemena Gospodnja,
po Zakonu Izraelovu,
da slave ime Gospodnje.
Ondje stoje sudačke stolice,
stolice doma Davidova.

Lk 13,1-9

Upravo u taj čas dođoše neki te mu javiše što se dogodilo s Galilejcima kojih je krv Pilat pomiješao s krvlju njihovih žrtava. Isus im odgovori: »Mislite li da ti Galilejci, jer tako postradaše, bijahu grešniji od drugih Galilejaca? Nipošto, kažem vam, nego ako se ne obratite, svi ćete slično propasti! Ili onih osamnaest na koje se srušila kula u Siloamu i ubila ih, zar mislite da su oni bili veći dužnici od svih Jeruzalemaca? Nipošto, kažem vam, nego ako se ne obratite, svi ćete tako propasti.«
Nato im pripovjedi ovu prispodobu: »Imao netko smokvu zasađenu u svom vinogradu. Dođe tražeć ploda na njoj i ne nađe pa reče vinogradaru: ‘Evo, već tri godine dolazim i tražim ploda na ovoj smokvi i ne nalazim. Posijeci je. Zašto da iscrpljuje zemlju?’ A on mu odgovori: ‘Gospodaru, ostavi je još ove godine dok je ne okopam i ne pognojim. Možda će ubuduće ipak uroditi. Ako li ne, posjeći ćeš je.’«

Ef 3,14-21

Zato prigibam koljena pred Ocem, od koga ime svakom očinstvu na nebu i na zemlji: neka vam dadne po bogatstvu Slave svoje ojačati se po Duhu njegovu u snazi za unutarnjeg čovjeka da po vjeri Krist prebiva u srcima vašim te u ljubavi ukorijenjeni i utemeljeni mognete shvatiti sa svima svetima što je Dužina i Širina i Visina i Dubina te spoznati nadspoznatljivu ljubav Kristovu da se ispunite do sve Punine Božje.
Onomu pak koji snagom u nama djelatnom može učiniti mnogo izobilnije nego li mi moliti ili zamisliti – Njemu slava u Crkvi i u Kristu Isusu za sva pokoljenja vijeka vjekovječnoga! Amen.

Ps 33,1-2.4-5.11-12.18-19

Pravednici, Gospodinu kličite! Hvaliti ga pristoji se čestitima.

Slavite Gospodina na harfi
na liri od deset žica veličajte njega!
Jer prava je riječ Gospodnja
i vjernost su sva djela njegova.
On ljubi pravdu i pravo:
puna je zemlja dobrote Gospodinove.

Naum Gospodinov dovijeka ostaje
i misli srca njegova od koljena do koljena.
Blago narodu kojemu je Gospodin Bog,
Narodu koji on odabra sebi za baštinu!

Oko je Gospodnje nad onima koji ga se boje,
nad onima koji se uzdaju u milost njegovu:
da im od smrti život spasi,
da ih hrani u danima gladi.

Lk 12,49-53

»Oganj dođoh baciti na zemlju pa što hoću ako je već planuo! Ali krstom mi se krstiti i kakve li muke za me dok se to ne izvrši!«
»Mislite li da sam došao mir dati na zemlji? Nipošto, kažem vam, nego razdjeljenje. Ta bit će odsada petorica u jednoj kući razdijeljena: razdijelit će se trojica protiv dvojice i dvojica protiv trojice – otac protiv sina i sin protiv oca, mati protiv kćeri i kći protiv matere, svekrva protiv snahe i snaha protiv svekrve.«

Komentar

Gospodine Isuse, pomiritelju s Ocem, izmiritelju s Ocem, otkupitelju za sva pokoljenja i vjekove, snaga Tvoja djelotvorna čini nama izobilja raznovrsna, našim očima ponekad nedostupna, ali stvarna i istinska i veća negoli što mi možemo moliti ili zamisliti, predajem se i prepuštam nadspoznatljivoj ljubavi tvojoj, predajem se i prepuštam nadspoznatljivoj istini tvojoj, predajem se i prepuštam nadspoznatljivoj dobroti tvojoj.

Amen

2 Tim 4,10-17

Jer Dema me, zaljubljen u sadašnji svijet, napustio i otišao u Solun; Krescencije u Galaciju, Tit u Dalmaciju. Luka je jedini sa mnom. Marka uzmi i dovedi sa sobom jer mi je koristan za služenje. Tihika sam poslao u Efez. Kabanicu koju ostavih u Troadi kod Karpa, kada dođeš, donesi. I knjige, osobito pergamene. Aleksandar kovač nanio mi je mnogo zla. Uzvratio mu Gospodin po njegovim djelima! Njega se i ti čuvaj jer se veoma usprotivio našim riječima.
Za prve moje obrane nitko ne bijaše uza me, svi me napustiše. Ne uračunalo im se! Ali Gospodin je stajao uza me, on me krijepio da se po meni potpuno razglasi Poruka te je čuju svi narodi; i izbavljen sam iz usta lavljih.

Ps 145,10-13b.17-18

Nek’ te slave, Gospodine, sva djela tvoja
i tvoji sveti nek’ te blagoslivlju!
Neka kazuju slavu tvoga kraljevstva,
neka o sili tvojoj govore
da objave ljudskoj djeci silu tvoju
i slavu divnoga kraljevstva tvoga.
Kraljevstvo tvoje kraljevstvo je vječno,

tvoja vladavina za sva pokoljenja.

Pravedan si, Gospodine, na svim putovima svojim
i svet u svim svojim djelima.

Blizu je Gospodin svima koji ga prizivlju,
svima koji ga zazivaju iskreno.

Lk 10,1-9

Nakon toga odredi Gospodin drugih sedamdesetdvojicu učenika i posla ih po dva pred sobom u svaki grad i u svako mjesto kamo je kanio doći. Govorio im je: »Žetva je velika, ali radnika malo. Molite dakle gospodara žetve da radnike pošalje u žetvu svoju. Idite! Evo, šaljem vas kao janjce među vukove. Ne nosite sa sobom ni kese, ni torbe, ni obuće. I nikoga putem ne pozdravljajte.
U koju god kuću uđete, najprije recite: ‘Mir kući ovoj!’ Bude li tko ondje prijatelj mira, počinut će na njemu mir vaš. Ako li ne, vratit će se na vas. U toj kući ostanite, jedite i pijte što se kod njih nađe. Ta vrijedan je radnik plaće svoje. Ne prelazite iz kuće u kuću.«
»Kad u koji grad uđete pa vas prime, jedite što vam se ponudi i liječite bolesnike koji su u njemu. I kazujte im: ‘Približilo vam se kraljevstvo Božje!’

Komentar

U današnjem nam čitanju Isus kao da daje opis radnog mjesta, ne samo za one koji su potpuno uronjeni u službu evangelizacije, već i za sve nas ostale. Također, možemo pažljivim čitanjem naći i upute za rad, na tome neobičnom radnom mjestu.

Isus ne obećaje ugodnu atmosferu na tom radnom mjestu i unaprijed upozorava na moguće probleme. Jedno je sigurno, posla ima napretek, jer, žetva je velika. Dakle, imamo sigurno radno mjesto, ne baš previše plaćeno, a i malo kasni, jer je plaća tek u nekom drugom svijetu. Oni koji se misle zaposliti na takvo radno mjesto, moraju dobro razmisliti o uvjetima. Jedino što je djelomično osigurano su hrana i piće. Za ostalo treba imati pravu vjeru. Nekako mi to zvuči kao naša uzrečica: Bog će ti platiti.

Isus čak ne nudi ni dobru atmosferu na tom radnom mjestu. Od zaposlenika se traži da puno rade i malo govore i to sve u relativno mirnoj atmosferi. Ako baš i ne bude mirna, trebali bi ostati mirni, jer plaća samo što nije stigla. 
Nude se mir i vjera, a sve za neki sitniš. Kaže Isus da nam ne treba ni torbe, ni kese, ni obuće. Za sve će se pobrinuti poslodavac, jednoga dana.

Dakle, ako netko želi biti u isto vrijeme i pastir i doktor i psiholog, može se slobodno prijaviti kod Isusa na razgovor. Ako nas primi na razgovor, što inače uvijek čini, smiješi nam se doživotno radno mjesto. I na kraju još jedna informacija: za dobre radnike, kada dođu u mirovinu, osigurane su kraljevske pozicije.

Izl 17,8-13

Uto dođu Amalečani i zarate s Izraelcima kod Refidima. A Mojsije reče Jošui: »Odaberi momčad pa pođi i zapodjeni borbu s Amalečanima. Ja ću sutra stati na vrh brda, sa štapom Božjim u ruci.« Jošua učini kako mu je Mojsije rekao te zađe u borbu s Amalečanima, a Mojsije, Aron i Hur uzađoše na vrh brda. I dok bi Mojsije držao ruke uzdignute, Izraelci bi nadjačavali; a kad bi ruke spustio, nadjačavali bi Amalečani. Ali Mojsiju ruke napokon klonu. Zato uzeše kamen, staviše ga poda nj i on sjede, dok mu Aron i Hur, jedan s jedne, a drugi s druge strane, držahu ruke, tako da mu izdržaše do sunčanog zalaska. I Jošua oštricom mača svlada Amaleka i njegov narod.

Ps 121,1-8

Hodočasnička pjesma. K brdima oči svoje uzdižem:
odakle će mi doći pomoć?
Pomoć je moja od Gospodina
koji stvori nebo i zemlju.

Tvojoj nozi on posrnuti ne da
i neće zadrijemati on, čuvar tvoj.
Ne, ne drijema i ne spava
on, čuvar Izraelov.

Gospodin je čuvar tvoj,
Gospodin je zasjen tvoj s desne tvoje!
Neće ti sunce nauditi danju
ni mjesec noću.

Čuvao te Gospodin od zla svakoga,
čuvao dušu tvoju!
Čuvao Gospodin tvoj izlazak i povratak
odsada dovijeka.

2 Tim 3,14-17; 4,1-2

Predragi! ostani u onome u čemu si poučen i čemu si vjeru dao, svjestan od koga si sve poučen

i da od malena poznaješ Sveta pisma koja su vrsna učiniti te mudrim tebi na spasenje po vjeri, vjeri u Kristu Isusu.
Sve Pismo, bogoduho, korisno je za poučavanje, uvjeravanje, popravljanje, odgajanje u pravednosti, da čovjek Božji bude vrstan, za svako dobro djelo podoban.
Zaklinjem te pred Bogom i Kristom Isusom, koji će suditi žive i mrtve, zaklinjem te pojavkom njegovim i kraljevstvom njegovim: propovijedaj Riječ, uporan budi – bilo to zgodno ili nezgodno – uvjeravaj, prijeti, zapovijedaj sa svom strpljivošću i poukom.

Lk 18,1-8

Kaza im i prispodobu kako valja svagda moliti i nikada ne sustati: »U nekom gradu bio sudac. Boga se nije bojao, za ljude nije mario. U tom gradu bijaše i neka udovica. Dolazila k njemu i molila: ‘Obrani me od mog tužitelja!’ No on ne htjede zadugo. Napokon reče u sebi: ‘Iako se Boga ne bojim nit za ljude marim, ipak, jer mi udovica ova dodijava, obranit ću je da vječno ne dolazi mučiti me.’«
Nato reče Gospodin: »Čujte što govori nepravedni sudac! Neće li onda Bog obraniti svoje izabrane koji dan i noć vape k njemu sve ako i odgađa stvar njihovu? Kažem vam, ustat će žurno na njihovu obranu. Ali kad Sin Čovječji dođe, hoće li naći vjere na zemlji?«

Ef 1,11-14
U njemu, u kome i nama
– predodređenima
po naumu Onoga
koji sve izvodi po odluci svoje volje –
u dio pade
da budemo na hvalu Slave njegove –
mi koji smo se već prije nadali u Kristu.
U njemu ste i vi,
pošto ste čuli Riječ istine
– evanđelje spasenja svoga –
u njemu ste,
prigrlivši vjeru,
opečaćeni Duhom obećanim, Svetim,
koji je zalog naše baštine:
otkupljenja, posvojenja –
na hvalu Slave njegove.

Ps 33,1-2.4-5.12-13

Pravednici, Gospodinu kličite! Hvaliti ga pristoji se čestitima.

Slavite Gospodina na harfi
na liri od deset žica veličajte njega!
Jer prava je riječ Gospodnja
i vjernost su sva djela njegova.
On ljubi pravdu i pravo:
puna je zemlja dobrote Gospodinove.

Blago narodu kojemu je Gospodin Bog,
Narodu koji on odabra sebi za baštinu!

Gospodin motri s nebesa
i gleda sve sinove čovječje.

Lk 12,1-7
Kad se uto skupilo mnoštvo, tisuće i tisuće, te su jedni druge gazili, poče Isus govoriti najprije svojim učenicima: »Čuvajte se kvasca farizejskoga, to jest licemjerja. Ništa nije skriveno što se neće otkriti ni tajno što se neće saznati. Naprotiv, sve što u tami rekoste, na svjetlu će se čuti; i što ste po skrovištima u uho šaptali, propovijedat će se po krovovima.«

»A kažem vama, prijateljima svojim: ne bojte se onih koji ubijaju tijelo, a nakon toga nemaju više što učiniti. Pokazat ću vam koga vam se bojati: onoga se bojte koji pošto ubije, ima moć baciti u pakao. Da, velim vam, njega se bojte! Ne prodaje li se pet vrapčića za dva novčića? Pa ipak ni jednoga od njih Bog ne zaboravlja. A vama su i vlasi na glavi sve izbrojene. Ne bojte se! Vredniji ste nego mnogo vrabaca!«