Mih 2,1-5
Teško onima koji smišljaju nedjelo i snuju zlo na posteljama svojim! Kad svane dan, oni ga izvrše, jer je sila u njihovoj ruci. Zažele li polja, otimaju ih, i kuće, uzimaju ih; čine nasilje čovjeku i kući njegovoj, vlasniku i posjedu njegovu.
Zato ovako govori Gospodin: »Evo tome rodu smišljam zlo iz kojega nećete izvući vratova, niti ćete hoditi ponosito, jer će biti zlo vrijeme. U onaj će vam se dan složiti rugalica, zapjevati tužaljka i reći: ‘Propalo je! Posve smo opustošeni, baština je naroda moga otuđena i nitko da mu je vrati, naša polja podijeljena su odmetniku.’ Zato neće biti nikoga tko bi bacio kocku za dio tvoj u zboru Gospodinovu.«

Ps 10,1-4.7-8.14-14

PSALAM 10 (9)

LAMEDZašto, Gospodine, stojiš daleko, zašto se skrivaš u dane tjeskobe? Obijesni bezbožnik jadnika goni, u zamke ga hvata koje mu postavi.
MEMBezbožnik se pohlepom hvali, lakomac psuje i Gospodina prezire. NUNBezbožnik zbori u obijesti svojoj: »Ne, istrage nema! Ta ni Boga nema!« I u tome sva mu je misao. PEUsta mu puna kletve, lukavstva i prijevare, pod jezikom njegovim muka i nesreća. U zasjedi čuči pokraj ograda, potajno ubija nevina, očima siromaha vreba. REŠJer ti vidiš, gledaš jad i nevolju, u ruci je mjeriš. Siromah se tebi predaje, ubogu ti si pomoć!

Mt 12,14-21
A farizeji iziđoše i održaše vijećanje protiv njega, kako da ga pogube. Kad Isus to dozna, ukloni se odande. Za njim je išlo mnoštvo. On ih sve ozdravi i poprijeti im da ga ne prokazuju – da se ispuni što je rečeno po Izaiji proroku:
Evo Sluge mojega, koga sebi izabrah: mog ljubimca, miljenika duše moje! Stavit ću Duha svoga na njega: naviještat će pravo narodima; preti se neće, neće bučiti, glas mu se neće čuti po trgovima; trske stučene prelomiti neće, stijenja što tek tinja neće ugasiti – sve dok do pobjede ne izvede pravo. Ime njegovo nada je narodima!

Iz 26,7-9.12-12.16-19

Put je pravednikov prav,
ti ravniš stazu pravednom.
Da, na stazi tvojih sudova
željno te, Gospodine, čekamo;
ime tvoje i spomen tvoj
duša nam žudi.
Dušom svojom žudim tebe noću
i duhom svojim u sebi te tražim.
Jer kad se na zemlji pojave tvoji sudovi,
uče se pravdi stanovnici kruga zemaljskoga.
Gospodine, ti mir nama daješ,
jer ti si tvorac
svih djela naših.

Gospodine, tražili su te u nevolji;
izlijevali tihu molitvu,
kad ih je stigla tvoja kazna.
Kao što se trudna žena pred porođajem
grči i viče u bolovima,
takvi smo, Gospodine, pred tobom.

Zatrudnjeli smo, u mukama smo
kao da rađamo,
nismo donijeli duha spasenja zemlji
nit’ se rodiše stanovnici svijeta.

Tvoji će mrtvi oživjeti, uskrsnut će tijela.
Probudite se i kličite, stanovnici praha!
Jer rosa je tvoja – rosa svjetlosti,
i zemlja će sjene na svijet dati.

Ps 102,13-21

A ti, o Gospodine, ostaješ dovijeka
i tvoje ime kroza sva koljena.
Ustani, smiluj se Sionu:
vrijeme je da mu se smiluješ
– sada je čas!
Jer milo je slugama tvojim kamenje njegovo,
žale ruševine njegove.

Tad će se pogani bojati, Gospodine, imena tvojega
i svi kraljevi zemlje slave tvoje
kad Gospodin opet sazda Sion,
kad se pokaže u slavi svojoj,
kad se osvrne na prošnju ubogih
i ne prezre molitve njihove.

Nek’ se zapiše ovo za budući naraštaj,
puk što nastane neka hvali Gospodina.
Jer Gospodin gleda sa svog uzvišenog svetišta,
s nebesa na zemlju gleda
da čuje jauke sužnjeva,
da izbavi smrti predane,

Mt 11,28-30

»Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti. Uzmite jaram moj na sebe, učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca i naći ćete spokoj dušama svojim. Uistinu, jaram je moj sladak i breme moje lako.«

Iz 7,1-9
U dane judejskoga kralja Ahaza, sina Jotamova, sina Uzijina, aramski kralj Rason i izraelski kralj Pekah, sin Remalijin, zavojštiše na Jeruzalem, ali ga ne mogoše zauzeti. Tada dojaviše domu Davidovu: »Aramci se utaborili u Efrajimu.« Na tu vijest uzdrhta srce kraljevo i srce svega naroda, kao što u šumi drveće ustrepti od vjetra. I Gospodin reče Izaiji: »Iziđi pred Ahaza, ti i sin tvoj Šear Jašub, do nakraj vodovoda gornjeg ribnjaka na putu u Valjarevo polje. Reci mu: ‘Pazi, smiri se, ne boj se, i nek’ ti ne premire srce od ovih dvaju ugaraka zadimljenih, od raspaljenog bijesa Rasona aramskog i sina Remalijina, jer Aram, Efrajim i sin Remalijin smisliše tvoju propast.’ Pođimo, rekoše, na Judeju, uplašimo je i osvojimo da u njoj zakraljimo sina Tabelova. Ovako govori Gospodin Bog: ‘To se neće zbiti: toga biti neće! <8a>Damask je glava Aramcima, a Damasku je glava Rason; <9a>Samarija je glava Efrajimcima, a Samariji glava je Remalija. <8b>Još šezdeset i pet godina, i Efrajim, razoren, neće više biti narod. <9b>Ako se na me ne oslonite, održat’ se nećete!’«

Ps 48,2-8
Velik je Gospodin, hvale predostojan u gradu Boga našega. Sveto brdo njegovo, brijeg veličanstven, radost je zemlji svoj. Gora Sion, na krajnjem sjeveru, grad je Kralja velikog. Bog u kulama njegovim jakom se pokaza utvrdom.
Jer gle, složiše se kraljevi, navališe zajedno. Čim vidješe, zapanjiše se i zbunjeni u bijeg nagnuše.
Ondje ih trepet obuze kao muka porodilje, kao kad vjetar istočni razbija brodove taršiške.

Mt 11,20-24
Tada stane prekoravati gradove u kojima se dogodilo najviše njegovih čudesa, a oni se ne obratiše: »Jao tebi, Korozaine! Jao tebi, Betsaido! Da su se u Tiru i Sidonu zbila čudesa koja su se dogodila u vama, odavna bi se već oni u kostrijeti i pepelu bili obratili. Ali kažem vam: Tiru i Sidonu bit će na Dan sudnji lakše negoli vama.« »I ti, Kafarnaume! Zar ćeš se do neba uzvisiti? Do u podzemlje ćeš se strovaliti! Doista, da su se u Sodomi zbila čudesa koja su se dogodila u tebi, ostala bi ona do danas. Ali kažem vam: Zemlji će sodomskoj biti na Dan sudnji lakše nego tebi.«

Komentar

Gospodine Isuse , kada navale nevolje , kada navale kušnje, kada navale misli, molim Te za milost da se da se oslonim na Tebe , molim Te da zazovem Tvoje Ime , Tvoje sveto Ime  hvale predostojno, veličanstveno, radost je zemlji svoj, jaka je utvrda moja , pouzdanje moje , ufanje moje, spas moj, molim Te za milost slavljenja Tvoga Imena, molim Te za milost zahvaljivanja Tvome Imenu, molim Te za milost veličanja Tvoga Imena, sada kada navale kušnje , na času smrti moje i u vijeke vjekova.

Amen

Pnz 30,10-14
kad poslušaš glas Gospodina, Boga svoga, držeći njegove zapovijedi i njegove naredbe zapisane u knjizi ovoga Zakona, to jest kada se obratiš Gospodinu, Bogu svome, svim srcem svojim i svom dušom svojom.« »Ova zapovijed što ti je danas dajem nije za te preteška niti je od tebe predaleko. Nije na nebesima da bi rekao: ‘Tko će se za nas popeti na nebesa, skinuti nam je te nam je objaviti da je vršimo?’ Nije ni preko mora da bi mogao reći: ‘Tko će preko mora za nas poći, donijeti nam je te nam je objaviti da je vršimo?’ Jer, riječ je posve blizu tebe, u tvojim ustima i u tvome srcu da je vršiš.«

Ps 69,14-14.17-17.30-31.33-34.36a-36a.37a-37a
No tebi se molim, Gospodine, u vrijeme milosti, Bože; po velikoj dobroti svojoj ti me usliši po svojoj vjernoj pomoći!
Usliši me, Gospodine, jer je dobrostiva milost tvoja, po velikom milosrđu pogledaj na me! A ja sam jadnik i bolnik – nek’ me štiti tvoja pomoć, o Bože! Božje ću ime hvaliti popijevkom, hvalit ću ga zahvalnicom. Gledajte, ubogi, i radujte se, nek’ vam oživi srce, svima koji Boga tražite. Jer siromahe Gospodin čuje, on ne prezire sužanja svojih.
Jer Bog će spasiti Sion – on će sagradit’ gradove Judine –
Baštinit će ga potomci slugu njegovih; prebivat će u njemu oni što ljube ime Božje.

Kol 1,15-20
On je slika Boga nevidljivoga, Prvorođenac svakog stvorenja. Ta u njemu je sve stvoreno na nebesima i na zemlji, vidljivo i nevidljivo, bilo Prijestolja, bilo Gospodstva, bilo Vrhovništva, bilo Vlasti – sve je po njemu i za njega stvoreno: on je prije svega i sve stoji u njemu. On je Glava Tijela, Crkve; on je Početak, Prvorođenac od mrtvih, da u svemu bude Prvak. Jer svidjelo se Bogu u njemu nastaniti svu Puninu i po njemu – uspostavivši mir krvlju križa njegova – izmiriti sa sobom sve, bilo na zemlji, bilo na nebesima.

Lk 10,25-37
I gle, neki zakonoznanac usta i, da ga iskuša, upita: »Učitelju, što mi je činiti da život vječni baštinim?« A on mu reče: »U Zakonu što piše? Kako čitaš?« Odgovori mu onaj: »Ljubi Gospodina Boga svojega iz svega srca svoga, i svom dušom svojom, i svom snagom svojom, i svim umom svojim; i svoga bližnjega kao sebe samoga!« Reče mu na to Isus: »Pravo si odgovorio. To čini i živjet ćeš.« Ali hoteći se opravdati, reče on Isusu: »A tko je moj bližnji?« Isus prihvati i reče: »Čovjek neki silazio iz Jeruzalema u Jerihon. Upao među razbojnike koji ga svukoše i izraniše pa odoše ostavivši ga polumrtva. Slučajno je onim putem silazio neki svećenik, vidje ga i zaobiđe. A tako i levit: prolazeći onuda, vidje ga i zaobiđe. Neki Samarijanac putujući dođe do njega, vidje ga, sažali se pa mu pristupi i povije rane zalivši ih uljem i vinom. Zatim ga posadi na svoje živinče, odvede ga u gostinjac i pobrinu se za nj. Sutradan izvadi dva denara, dade ih gostioničaru i reče: ‘Pobrini se za njega. Ako što više potrošiš, isplatit ću ti kad se budem vraćao.’« »Što ti se čini, koji je od ove trojice bio bližnji onomu koji je upao među razbojnike?« On odgovori: »Onaj koji mu iskaza milosrđe.« Nato mu reče Isus: »Idi pa i ti čini tako!«

Komentar

Hoš 14,2-10

Vrati se, Izraele, Gospodinu Bogu svome, jer zbog svojeg si bezakonja posrnuo.
Uzmite sa sobom riječi i Gospodinu se vratite. Recite mu: »Skini s nas bezakonje i dobrohotno primi da ti prinesemo plod svojih usana. Asirac nas neće izbavljati i nećemo konje više jahati niti ćemo djelu ruku svojih govoriti: ‘Bože naš!’ – jer u tebe sirota milost nalazi.« Iscijelit ću ih od njihova otpada, od svega ću ih srca ljubiti; jer gnjev se moj odvratio od njih. Bit ću kao rosa Izraelu; kao ljiljan on će cvasti, pustit će korijen poput jablana, nadaleko pružat će izdanke. Ljepota će mu biti kao u masline, miris poput libanonskog. Opet će u mojoj sjeni boraviti, uzgajat će svoju pšenicu, vinograde gajit’ što će steći ime vina helbonskog. Efrajime, što ti imaš još s kumirima? Ja sam ga uslišao i pogledao. Ja sam poput zelena čempresa: po meni si rodan plodovima.
Tko je mudar neka shvati ovo, i čovjek razuman neka spozna! Jer pravi su putovi Gospodinovi: pravednici hode po njima, grešnici na njima posrću.

Ps 51,3-4.8-9.12-14.17-17
Smiluj mi se, Bože, po milosrđu svome, po velikom smilovanju izbriši moje bezakonje! Operi me svega od moje krivice, od grijeha me mojeg očisti!
Evo, ti ljubiš srce iskreno, u dubini duše učiš me mudrosti. Poškropi me izopom da se očistim, operi me, i bit ću bjelji od snijega!
Čisto srce stvori mi, Bože, i duh postojan obnovi u meni! Ne odbaci me od lica svojega i svoga svetog duha ne uzmi od mene!
Vrati mi radost svoga spasenja i učvrsti me duhom spremnim! Otvori, Gospodine, usne moje, i usta će moja naviještati hvalu tvoju.

Mt 10,16-23
»Evo, ja vas šaljem kao ovce među vukove. Budite dakle mudri kao zmije, a bezazleni kao golubovi! Čuvajte se ljudi, jer će vas predavati vijećima i po svojim će vas sinagogama bičevati. Pred upravitelje i kraljeve vodit će vas poradi mene, za svjedočanstvo njima i poganima. Kad vas predadu, ne budite zabrinuti kako ili što ćete govoriti. Dat će vam se u onaj čas što ćete govoriti. Ta ne govorite to vi, nego Duh Oca vašega govori u vama!« »Brat će brata predavati na smrt i otac dijete. Djeca će ustajati na roditelje i ubijati ih. Svi će vas zamrziti zbog imena moga. Ali tko ustraje do svršetka, bit će spašen.« »Kad vas stanu progoniti u jednom gradu, bježite u drugi. Zaista, kažem vam, nećete obići gradova izraelskih prije nego što dođe Sin Čovječji.«

Komentar

Gospodine, skini sa mene bezakonje moje i pogreške moje i slabosti moje  i lutanja moja i dobrohotnom me  primi  za ruku i povedi me u svjetlu svojemu da Ti mogu  prinositi plod svojih usana , da Ti mogu prinositi žrtvu slavljena, da Ti mogu prinositi žrtvu štovanja, da Ti mogu prinositi žrtvu hvala, da Ti mogu prinositi žrtvu slave, da Ti mogu prinositi žrtvu klanjanja , jer u Tebi nalazim milost , operi me od svega, od mojih krivica i od grijeha me mojih očisti , učini da imam srce pravedno , učini da imam srce čisto , učini da imam srce mudro , učini da imam srce pošteno , učini da imam srce razuma i duh postojan , ustrajan , neustrašiv, poškropi ne rosom Duha Svojega Svetoga , operi me , neka mi srce i duša budu čisti i bjelji od snijega i ne dopust da se više ikada okrenem od Tebe , od Tvoga Svijetla, od Tvoje dobrote , od Tvoje ljubavi , Gospodine čvrsto me primi za ruku i ne ispuštaj me.

Amen

Hoš 10,1-3.7-8.12-12
Bujna je loza bio Izrael, rod bogat ona je nosila. I što mu je više rodilo plodova, to je više umnažao žrtvenike; što mu je bogatija zemlja bila, to je kićenije dizao stupove. Srce je njihovo prijevarno, okajat će to oni! Porušit će im On žrtvenike, polomiti stupove njihove.
Kazat će tada: »Mi kralja nemamo jer se Gospodina bojali nismo. Ta čemu bi nam bio kralj?« Uništena je Samarija. Njen kralj tek trunak je vodi na površju. Bit će razorene sramne uzvišice, grijeh Izraelov; trnje će i čičak rasti po žrtvenicima njihovim. Tad će govoriti brdima: »Pokrijte nas!« i bregovima: »Padnite na nas!« Sijte pravednost, požet ćete ljubav; krčite zemlje nove: vrijeme je da Gospodina tražite dok ne dođe i podaždi vam pravdom.

Ps 105,2-7
Pjevajte mu, svirajte mu, pripovijedajte sva njegova čudesa! Dičite se svetim imenom njegovim, neka se raduje srce onih što traže Gospodina!
Tražite Gospodina i njegovu snagu, tražite svagda njegovo lice! Sjetite se čudesa koja učini, njegovih čuda i sudova usta njegovih!
Abrahamov rod sluga je njegov, sinovi Jakovljevi njegovi izabranici! On je Gospodin, Bog naš; po svoj su zemlji njegovi sudovi!

Mt 10,1-7
Dozva dvanaestoricu svojih učenika i dade im vlast nad nečistim dusima: da ih izgone i da liječe svaku bolest i svaku nemoć.
A ovo su imena dvanaestorice apostola: prvi Šimun, zvani Petar, i Andrija, brat njegov; i Jakov, sin Zebedejev, i Ivan, brat njegov; Filip i Bartolomej; Toma i Matej carinik; Jakov Alfejev i Tadej; Šimun Kananaj i Juda Iškariotski, koji ga izda. Tu dvanaestoricu posla Isus uputivši ih: »K poganima ne idite i ni u koji samarijski grad ne ulazite! Pođite radije k izgubljenim ovcama doma Izraelova! Putom propovijedajte: ‘Približilo se kraljevstvo nebesko!’

Komentar

Gospodine i ja Te tražim i ja čeznem za Tobom i ja čeznem za snagom Tvojom , za prisutnost Tvoju, makni Gospodine okove, makni Gospodine zidine, makni Gospodine prepreke, makni sumnje, makni prisilne misli i dozvoli mi da Te mogu hvaliti , da Te mogu slaviti , da Ti se mogu klanjati, dozvoli da mogu biti sretan u Tvojoj prisutnosti, Oče daj da Te osjetim , daj da sam s Tobom u Tvojoj prisutnosti , ja bih to želio ali sam slab , i napadaju me misli koje ne želim, to me uznemiruje, to me plaši, odagnaj Gospodine misli koje nisu Tvoje i daj mi Tvoje misli, daj mi Tvoj sveti mir, neka Tvoj sveti mir vlada, neka Tvoja beskonačna dobrota vlada, neka Tvoja velika ljubav vlada, svoto je ime Tvoje Gospodine, slava je Tvoja velika , Gospodaru neba i zemlje hvala Ti što si dobar, hvala Ti što mi opraštaš za moje slabosti , hvala Ti što si uvijek sa mnom i što mi pomažeš , uzdam se u Tebe, predajem se Tebi Gospodine Isuse, predajem  TI svoju obitelj , predajem Ti i svoj posao, predajem Ti svoje financije , neka bude dovoljno posuda Gospodine, neka ih ne bude premalo , neka ih bude u izobilju za sve što mi želiš dati i neka budu zatvorena vrata da ne može ući tat da ne može ući onaj koji krade , zaštiti me Gospodine Isuse i pomozi i što god da se dogodi samo neka bude volja Tvoja Isuse.

Amen

Hoš 2,16-16.17b-18.21-22
»Stoga ću je, evo, primamiti, odvesti je u pustinju i njenu progovorit’ srcu.
Ondje će mi odgovarat’ ona kao u dane svoje mladosti, kao u vrijeme kada je izišla iz Egipta.
U onaj dan« – riječ je Gospodnja – »ti ćeš me zvati: ‘Mužu moj’, a nećeš me više zvati: ‘Moj Baale’.
Zaručit ću te sebi dovijeka; zaručit ću te u pravdi i u pravu, u nježnosti i u ljubavi; zaručit ću te sebi u vjernosti i ti ćeš spoznati Gospodina.

Ps 145,2-9
Svaki ću dan tebe slaviti, ime ću tvoje hvaliti uvijek i dovijeka.
Velik je Gospodin i svake hvale dostojan, nedokučiva je veličina njegova!
Naraštaj naraštaju kazuje djela tvoja i silu tvoju navješta.
Govore o blistavoj slavi tvoga veličanstva i čudesa tvoja objavljuju.
Kazuju strahovitu silu djela tvojih, veličinu tvoju pripovijedaju.
Razglašuju spomen velike dobrote tvoje i pravednosti tvojoj kliču.
Milostiv je Gospodin i milosrdan, spor na srdžbu, bogat dobrotom.
Gospodin je dobar svima, milosrdan svim djelima svojim.

Mt 9,18-26
Dok im on to govoraše, gle, pristupi neki glavar, pokloni mu se do zemlje i reče: »Kći mi, evo, umrije, ali dođi, stavi ruku na nju, i oživjet će.« Isus usta te s učenicima pođe za njim. I gle, neka žena koja bolovaše dvanaest godina od krvarenja priđe odostraga i dotaknu se skuta njegove haljine. Mislila je: »Dotaknem li se samo njegove haljine, spasit ću se.« A Isus se okrenu i vidjevši je reče: »Hrabro, kćeri, vjera te tvoja spasila.« I žena bî spašena od toga časa. I uđe Isus u kuću glavarovu. Ugleda svirače i bučno mnoštvo pa reče: »Odstupite! Djevojka nije umrla, nego spava.« Oni mu se podsmjehivahu. A kad je svijet bio izbačen, uđe on, primi djevojku za ruku i ona bî uskrišena. I razglasi se to po svem onom kraju.

Komentar

Duše Sveti izoštri oči i uši moga duha, izoštri oči i uši moga srca da mogu žarko moliti , da mogu žarko zahvaljivati , da mogu žarko slaviti svoga Gospodine, svoga Kralja, Kralja vječne slave, Kralja vječne ljubavi, Kralja vječne dobrote, Kralja vječne radosti, Kralja vječnog veselja , Kralja vječne kreacije, Kralja smisla moga postojanja, Kralja naše pomoći na putu kojim idemo i koračamo , Kralja spasa u našim sadašnjim nevoljama , Kralja pomoći  u našim sadašnjim poteškoćama , Kralja koji nas izbavlja iz bunila i ludila ovoga svijeta , Kralja koji nam pokazuje put, Kralja koji nam pokazuje istinu, Kralja koji nam pokazuje život istinsku , Duše sveti izoštri mi oči i uši duha, izoštri mi oči i uši srca da mogu slaviti svoga Gospodina svaki dan , da mogu ime njegovo dozivati i hvaliti svaki dan jer velika su djela njegova, On nam daje novi život, On nam daje novu nadu, On nam daje novo zdravlje, ako Ga samo dotaknemo, ako samo dotaknemo njegove haljine, ako dotaknemo njegovu prisutnost , ako dotaknemo njegov mir , njegov svati mir koji nadilazi svako ljudsko razumijevanje i shvaćanje , hvala Ti Isuse na Tvome miru, hvala Ti na Tvojoj prisutnosti, hvala Ti na tvojoj pomoći, hvala Ti na Tvojoj slavi, hvala Ti na danu, hvala Ti na kiši koja pada, hvala ti na satu koji kuca, Hvala Ti za suzu u oku , hvala Ti što Ti sada mogu reći hvala za sve.

Amen

Am 9,11-15

»U dan ću onaj podići raspalu kolibu Davidovu, zatvorit’ joj pukotine, popraviti mjesta ruševna, opet je sazidati k’o u stara vremena, da osvoje ostatak Edoma i svih naroda nad kojima je zazvano ime moje« – riječ je Gospodina Boga, tvorca svega toga. »Evo dolaze dani« – riječ je Gospodnja – »kada će orač stizat’ žeteoca, mastilac grožđa sijača, kad će planine procuriti mladim vinom i svi se bregovi prelijevati njime.
Okrenut ću sudbinu naroda moga Izraela: obnovit će gradove srušene i živjeti u njima, saditi vinograde i vino im piti, zasaditi vrtove i jesti njihov rod. Posadit ću ih u zemlju njihovu i nikad se više neće iščupati iz zemlje koju im dadoh« – veli Gospodin, Bog tvoj.

Ps 85,9-9.11-14

Da poslušam što mi to Gospodin govori:
Gospodin obećava mir narodu svomu
narodu svomu, vjernima svojim,
onima koji mu se svim srcem vrate.
Ljubav će se i vjernost sastati, pravda i mir zagrliti. Vjernost će nicat’ iz zemlje, Pravda će gledat’ s nebesa.
Gospodin će dati blagoslov i sreću, i zemlja naša urod svoj. Pravda će stupati pred njim, a mir tragom stopa njegovih
Mt 9,14-17
Tada pristupe k njemu Ivanovi učenici govoreći: »Zašto mi i farizeji postimo, a učenici tvoji ne poste?« Nato im Isus reče: »Mogu li svatovi tugovati dok je s njima zaručnik? Doći će već dani kad će im se ugrabiti zaručnik, i tada će postiti!« »A nitko ne stavlja krpe od sirova sukna na staro odijelo, jer zakrpa vuče s odijela pa nastane još veća rupa.« »I ne ulijeva se novo vino u stare mješine. Inače se mješine proderu, vino prolije, a mješine propadnu. Nego, novo se vino ulijeva u nove mješine pa se oboje sačuva.«

Am 7,10-17

Amasja, svećenik betelski, poruči izraelskom kralju Jeroboamu: »Amos se urotio protiv tebe usred doma Izraelova; zemlja ne može više podnijeti njegovih riječi. Jer ovako on govori: ‘Jeroboam će poginuti od mača, a Izrael će iz svoje zemlje u izgnanstvo.’« Amasja reče Amosu: »Odlazi, vidioče! Bježi u zemlju Judinu, ondje jedi kruh i ondje prorokuj! Ali u Betelu da više nisi prorokovao, jer ovo je kraljevsko svetište, kraljevski hram.« »Nisam bio prorok ni proročki sin« – odgovori Amos Amasji – »bio sam stočar i gajio sam divlje smokve: ali me Gospodin uze od stada i Gospodin mi reče: ‘Idi, prorokuj mojemu narodu Izraelu.’ Sada čuj riječ Gospodinovu. Ti veliš: ‘Ne prorokuj protiv Izraela,
ne proriči protiv doma Izakova.’
Zato ovako govori Gospodin:
‘Tvoja će žena bludničit’ po gradu,
sinovi tvoji i kćeri od mača će pasti,
tvoja će se zemlja užetom razdijeliti,
a ti ćeš umrijeti na nečistu tlu,
i Izrael će otići u izgnanstvo iz svoje zemlje.’«
Ps 19,8-11

Savršen je zakon Gospodinov – dušu krijepi;
pouzdano je svjedočanstvo Gospodnje – neuka uči;
prava je naredba Gospodnja – srce sladi;
čista je zapovijed Gospodnja – oči prosvjetljuje;
neokaljan strah Gospodinov – ostaje svagda;
istiniti sudovi Gospodinovi – svi jednako pravedni,
dragocjeniji od zlata, od mnogo zlata čistoga,
slađi od meda, meda samotoka.
Mt 9,1-8
I ušavši u lađu, preplovi i dođe u svoj grad. Kad gle, doniješe mu uzetoga koji je ležao na nosiljci. Vidjevši njihovu vjeru, reče Isus uzetomu: »Hrabro, sinko, otpuštaju ti se grijesi!«
A gle, neki od pismoznanaca rekoše u sebi: »Ovaj huli!« Prozrevši njihove misli, Isus reče: »Zašto snujete zlo u srcima? Ta što je lakše reći: ‘Otpuštaju ti se grijesi’ ili reći: ‘Ustani i hodi’? Ali da znate: vlastan je Sin Čovječji na zemlji otpuštati grijehe!« Tada reče uzetomu: »Ustani, uzmi nosiljku i pođi kući!«
I on usta te ode kući.
Kad mnoštvo to vidje, zaprepasti se i poda slavu Bogu koji takvu vlast dade ljudima.

---

Komentar

Gospodine Isuse , samo reci riječ i ozdraviti će duša moja, samo reci riječ i ozdraviti će tijelo moje, samo reci riječ i oprosti će se moji grijesi, samo reci riječ i narasti će moja vjera , smilju se Gospodine Isuse i pomozi , i samo reci riječ za mene , samo reci riječ za moju obitelj i pomozi nam , pomozi nam na putu uskom, pomozi nam na vratima tijesnim, pomozi nam da nam Tvoja riječ dušu okrijepi, da nam Tvoja riječ srce osladi, da nam Tvoja riječ srce osladi, da nam Tvoja riječ oči prosvijetli , Tvoja je riječ Gospodine dragocjenija od zlata, Tvoja je riječ Gospodine slađa od meda, mi Te trebamo Gospodine Isuse, predajemo se Tebi , uzdamo se u Tebe Isuse

Amen

1 Sol 2,1-8

Sami doista znate, braćo: naš dolazak k vama nije bio uzaludan. Naprotiv, i pošto smo, kako znate, u Filipima trpjeli i bili pogrđeni, odvažismo se u Bogu našemu iznijeti vam, uz tešku borbu, evanđelje Božje. Uistinu, naše poticanje ne proistječe iz zablude, ni nečistoće, ni prijevare, nego kako je Bog prosudio povjeriti nam evanđelje, tako ga i navješćujemo – ne kao da želimo ugoditi ljudima, nego Bogu koji prosuđuje srca naša. Nikada se zaista, kako znate, ne poslužismo ni laskavom riječju ni – Bog nam je svjedok – prikrivenom pohlepom. Niti smo od ljudi iskali slavu – ni od vas, ni od drugih – premda smo se mogli nametnuti kao Kristovi apostoli. Ali bili smo među vama nježni kao majka što hrani i njeguje svoju djecu. Tako, puni ljubavi prema vama, htjedosmo vam predati ne samo evanđelje Božje nego i naše duše jer ste nam omiljeli.
Ps 139,1-6

Gospodine, proničeš me svega i poznaješ,

ti znaš kada sjednem i kada ustanem,
izdaleka ti već misli moje poznaješ.
Hodam li ili ležim, sve ti vidiš,
znani su ti svi moji putovi.

Riječ mi još nije na jezik došla,
a ti, Gospodine, sve već znadeš.
S leđa i s lica ti me obuhvaćaš,
na mene si ruku svoju stavio.
Znanje to odveć mi je čudesno,
previsoko da bih ga dokučio.

Mt 23,23-26

»Jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Namirujete desetinu od metvice i kopra i kima, a propuštate najvažnije u Zakonu: pravednost, milosrđe, vjernost. Ovo je trebalo činiti, a ono ne propuštati. Slijepe vođe! Cijedite komarca, a gutate devu!«
»Jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Čistite čašu i zdjelu izvana, a iznutra su pune grabeža i pohlepe. Farizeju slijepi! Očisti najprije nutrinu čaše da joj i vanjština bude čista.«

---

Komentar

Gospodine Isuse po tvojoj riječi se i vjetrovi i mora pokoravaju , po tvojoj riječi ozdravljaju bolesni , po Tvojoj riječi opraštaju se naši grijesi , Gospodine Isuse reci riječ da i ja po velikoj dobroti Tvojoj mogu uči u dom Tvoj, Gospodine Isuse reci riječ da i ja padnem ničice pred Svetim Duhom tvojim , prepun poštovanja, prepun povjerenja , prepun odvažnosti da mogu primiti Tvoju riječ da ju mogu u srce duboko utisnuti da ju mogu vršiti prepun poštovanja, prepun povjerenja , prepun odvažnosti, pa i kada se opustim , pa i kada se ulijenim pa i kada zaboravim i kada potonem i počnem se udaljavati od Tebe Gospodine i tada reci riječ i vrati me nazad k sebi i molim te da moje oscilacije budu čim manje u udaljavanju a čim bliže u približavanju prema Tebi Gospodine Isuse . I još Ti želim reći hvala Ti Gospodine Isuse na Tvojoj riječi, hvala ti na Duhu Tvojemu Svetome, hvala Ti na tvojoj i našoj Majci, hvala ti za sve zaštitnike svih nas, članova naših obitelji, članova škole molitve, naših voditelja i svih nas, hvala ti za anđele čuvare svakog od nas, hvala ti za njihovu neprestanu pomoć i zaštitu, slava Tebi Kralju vječne slave, slava tebi Gospodine Isuse.

Amen

---

1 Kr 19,16b-16b.19-21

Pomaži Elizeja, sina Šafatova, iz Abel Mehole, za proroka namjesto sebe.Ode on i na povratku naiđe na Elizeja, sina Šafatova, gdje ore: pred njim dvanaest jarmova, sâm bijaše kod dvanaestoga. Ilija prođe kraj njega i baci na nj svoj plašt. On ostavi volove, potrča za Ilijom i reče: »Dopusti mi da zagrlim svoga oca i majku, pa ću poći za tobom.« Ilija mu odgovori: »Idi, vrati se, jer što sam ti učinio?« On ga ostavi, uze jaram volova i žrtvova ih. Volujskim jarmom skuha meso i dade ga ljudima da jedu. Zatim ustade i pođe za Ilijom da ga poslužuje.

Ps 16,1-2a.5-5.7-11

Miktam.
Davidov. Čuvaj me, Bože, jer se tebi utječem.

Gospodinu rekoh: »Ti si moj gospodar!«

Gospodin mi je baština i kalež:
Ti u ruci držiš moju sudbinu.
Blagoslivljam Gospodina koji me svjetuje
te me i noću srce opominje.
Gospodin mi je svagda pred očima;
jer mi je zdesna, neću posrnuti.

Stog’ mi se raduje srce i kliče duša,
i tijelo mi spokojno počiva.
Jer mi nećeš ostavit’ dušu u podzemlju
ni dati da pravednik tvoj truleži ugleda.
Pokazat ćeš mi stazu u život,
puninu radosti pred licem svojim,
sebi zdesna blaženstvo vječno.

Gal 5,1-1.13-18

Za slobodu nas Krist oslobodi! Držite se dakle i ne dajte se ponovno u jaram ropstva!Doista vi ste, braćo, na slobodu pozvani! Samo neka ta sloboda ne bude izlikom tijelu, nego – ljubavlju služite jedni drugima. Ta sav je Zakon ispunjen u jednoj jedinoj riječi, u ovoj: Ljubi bližnjega svoga kao sebe samoga! Ako li pak jedni druge grizete i glođete, pazite da jedni druge ne proždrete.
Hoću reći: po Duhu živite pa nećete ugađati požudi tijela! Jer tijelo žudi protiv Duha, a Duh protiv tijela. Doista, to se jedno drugomu protivi da ne činite što hoćete. Ali ako vas Duh vodi, niste pod Zakonom.

Lk 9,51-62

Kad su se navršili dani da bude uznesen, krenu Isus sa svom odlučnošću prema Jeruzalemu.I posla glasnike pred sobom. Oni odoše i uđoše u neko samarijansko selo da mu priprave mjesto. No ondje ga ne primiše jer je bio na putu u Jeruzalem. Kada to vidješe učenici Jakov i Ivan, rekoše: »Gospodine, hoćeš li da kažemo neka oganj siđe s neba i uništi ih?« No on se okrenu i prekori ih. I odoše u drugo selo.

Dok su išli putom, reče mu netko: »Za tobom ću kamo god ti pošao.« Reče mu Isus: »Lisice imaju jazbine, ptice nebeske gnijezda, a Sin Čovječji nema gdje bi glavu naslonio.«
Drugomu nekom reče: »Pođi za mnom!« A on će mu: »Dopusti mi da prije odem i pokopam oca.« Reče mu: »Pusti neka mrtvi pokapaju svoje mrtve, a ti idi i navješćuj kraljevstvo Božje.«
I neki drugi reče: »Za tobom ću, Gospodine, ali dopusti mi da se prije oprostim sa svojim ukućanima.« Reče mu Isus: »Nitko tko stavi ruku na plug pa se obazire natrag, nije prikladan za kraljevstvo Božje.«

Iz 49,1-6

Čujte me, otoci, slušajte pomno, narodi daleki!
Gospodin me pozvao od krila materina,
od utrobe majke moje spomenuo se moga imena.
Od usta mojih britak mač je načinio,
sakrio me u sjeni ruke svoje,
od mene je oštru načinio strijelu,
sakrio me u svome tobolcu.
Rekao mi: »Ti si sluga moj, Izraele,
u kom ću se proslaviti!«
A ja rekoh: »Zaludu sam se mučio,
nizašto naprezao snagu.«
Ipak, kod Gospodina je moje pravo,
kod mog Boga nagrada je moja.
A sad govori Gospodin,
koji me od utrobe slugom svojim načini,
da mu vratim natrag Jakova,
da se sabere Izrael.
Proslavih se u očima Gospodinovim,
Bog moj bijaše mi snaga.
I reče mi:
»Premalo je da mi budeš sluga,
da podigneš plemena Jakovljeva
i vratiš ostatak Izraelov,
nego ću te postaviti za svjetlost narodima,
da spas moj do nakraj zemlje doneseš.«

Ps 139,1-3.13-15

Gospodine, proničeš me svega i poznaješ,ti znaš kada sjednem i kada ustanem,
izdaleka ti već misli moje poznaješ.
Hodam li ili ležim, sve ti vidiš,
znani su ti svi moji putovi.

Jer ti si moje stvorio bubrege,
satkao me u krilu majčinu.
Hvala ti što sam stvoren tako čudesno,
što su djela tvoja predivna.

Dušu moju do dna si poznavao,kosti moje ne bjehu ti sakrite
dok nastajah u tajnosti,
otkan u dubini zemlje.

Dj 13,22-26

Pošto svrgnu njega, podiže im za kralja Davida za kojega posvjedoči: Nađoh Davida, sina Jišajeva, čovjeka po svom srcu, koji će ispuniti sve moje želje. Iz njegova potomstva izvede Bog po svom obećanju Izraelu Spasitelja, Isusa. Pred njegovim je dolaskom Ivan propovijedao krštenje obraćenja svemu narodu izraelskomu. A kad je Ivan dovršavao svoju trku, govorio je: ‘Nisam ja onaj za koga me vi držite. Nego za mnom evo dolazi onaj komu ja nisam dostojan odriješiti obuće na nogama.’«
»Braćo, sinovi roda Abrahamova, vi i oni koji se među vama Boga boje, nama je upravljena ova Riječ spasenja.

Lk 1,57-66.80-80

Elizabeti se, međutim, navršilo vrijeme da rodi. I porodi sina. Kad su njezini susjedi i rođaci čuli da joj Gospodin obilno iskaza dobrotu, radovahu se s njome.
Osmoga se dana okupe da obrežu dječaka. Htjedoše ga prozvati imenom njegova oca – Zaharija, no mati se njegova usprotivi: »Nipošto, nego zvat će se Ivan!« Rekoše joj na to: »Ta nikoga nema od tvoje rodbine koji bi se tako zvao.« Tada znakovima upitaju oca kojim ga imenom želi prozvati. On zaiska pločicu i napisa »Ivan mu je ime!« Svi se začude, a njemu se umah otvoriše usta i jezik te progovori blagoslivljajući Boga.
Strah obuze sve njihove susjede, a po svem su se Gorju judejskom razglašavali svi ti događaji. I koji su god čuli, razmišljahu o tome pitajući se: »Što li će biti od ovoga djeteta?« Uistinu, ruka Gospodnja bijaše s njime.
Dječak je, međutim, rastao i duhom jačao. Boravio je u pustinji sve do dana svoga javnog nastupa pred Izraelom.

2 Kr 22,8-13; 23,1-3

Veliki svećenik Hilkija reče tajniku Šafanu: »Našao sam knjigu Zakona u domu Gospodnjem.« I Hilkija dade knjigu Šafanu, koji ju je pročitao. Tajnik Šafan dođe kralju te ga izvijesti: »Tvoje sluge«, reče on, »pokupile su novac koji se našao u Domu i predale su ga poslovođama postavljenim u domu Gospodnjem.« Tada tajnik Šafan obavijesti kralja: »Svećenik Hilkija dade mi jednu knjigu.« I Šafan je poče čitati pred kraljem.
Čuvši riječi knjige Zakona, kralj razdrije haljine svoje. I naredi svećeniku Hilkiji, Šafanovu sinu Ahikamu, Mikinu sinu Akboru, tajniku Šafanu i kraljevu sluzi Asaji: »Idite i upitajte Gospodina o meni, i o narodu, i o svoj Judeji zbog ove knjige što je nađena, jer je velika Gospodnja jarost što se izlila na nas zato što naši očevi nisu slušali riječi ove knjige, nisu vršili što nam je u njoj napisano.«
Tada kralj posla da se saberu kod njega sve judejske i jeruzalemske starješine. Kralj potom uzađe u Dom Gospodnji s Judejcima, Jeruzalemcima, svećenicima i prorocima i sa svim narodom, od najmanjega do najvećega. I pročita im sve riječi Knjige Saveza koja je nađena u domu Gospodnjem. Kralj, stojeći na svome mjestu, obnovi pred Gospodinom savez da će slijediti Gospodina i držati se njegovih zapovijedi, pouka i uredaba svim srcem i svom dušom da bi ispunio sve stavke toga Saveza zapisane u ovoj knjizi. Sav je narod stupio u Savez.

Ps 119,33-34.36-37.40-40

Pokaži mi, Gospodine, stazu pravila svojih
i ja ću je čuvati do kraja. Pouči me da se tvoga držim zakona
i čuvat ću ga svim srcem.
 Prikloni mi srce propisima svojim,
a ne k pohlepi!
 Odvrati moje oči da ne vide ništavost,
život mi čuvaj na putu svojemu!
 Evo, čeznem za naredbama tvojim:
pravdom me svojom poživi.

Mt 7,15-20

»Čuvajte se lažnih proroka koji dolaze k vama u ovčjem odijelu, a iznutra su vuci grabežljivi. Po njihovim ćete ih plodovima prepoznati. Bere li se s trnja grožđe ili s bodljike smokve? Tako svako dobro stablo rađa dobrim plodovima, a nevaljalo stablo rađa plodovima zlim. Ne može dobro stablo donijeti zlih plodova niti nevaljalo stablo dobrih plodova. Svako stablo koje ne rađa dobrim plodom siječe se i u oganj baca. Dakle: po plodovima ćete ih njihovim prepoznati.«

Komentar

Roso Duha Svetoga smekšaj moje srce, da postane novo srce, da postanem novi čovjek , da mogu u svoje srce posaditi Riječ Gospodnju u plodno tlo, a Ti ga Roso Duha Svetoga zalijevaj da ne uvene, Ti mi čuvaj Riječ u srcu, Ti mi čuvaj riječ Gospodnju, Ti mi čuvaj zakon Gospodnji i pouči me da se toga zakona držim, Ti me vodi stazama zapovjedi Gospodnjih, Ti me vodi stazama pravila Gospodnjih, Ti odvrati moje oči od ništavnosti, Ti odvrati moje oči od proroka lažnih, Ti odvrati moje oči od proroka koji dolaze u ovčjim odijelima a iznutra su vuci grabežljivi, Ti me brani i odvrati od plodova zlih , Roso Duha Svetoga zalijevaj riječ Očevu da raste u mom srcu , snaži zakon Gospodnji da me čuva na stazi života, evo, čeznem za naredbama tvojim, Roso Duha Svetoga snagom svojom, pravdom svojom , mudrošću svojom, me poživi i vodi.
Amen
 

2 Kr 17,5-8.13-15a.18-18

Asirski kralj osvoji svu zemlju i krenu opsjedati Samariju. Opsjedao ju je tri godine. Devete godine Hošeine vladavine zauze asirski kralj Samariju i odvede Izraelce u sužanjstvo u Asiriju. Naselio ih je u Helahu, i na Haboru, rijeci u Gozanu, i u gradovima medijskim.
I tako se dogodilo zato što su Izraelci sagriješili protiv Gospodina, Boga svoga, koji ih je izveo iz zemlje egipatske, ispod vlasti faraona, kralja egipatskog. Štovali su druge bogove, slijedili običaje naroda što ih je Gospodin protjerao pred sinovima Izraelovim, živjeli po običajima što su ih uveli kraljevi Izraelovi. A Gospodin opominjaše Izraelce i Judejce preko svih svojih proroka i sviju vidjelaca: »Obratite se od zlog puta svoga«, govorio je, »i pokoravajte se naredbama i zapovijedima mojim prema Zakonu koji sam naložio ocima vašim i prema svemu što sam vam objavio preko slugu svojih – proroka.« Ali oni nisu poslušali, nego su ostali tvrdovrati kao i njihovi oci, koji nisu vjerovali u Gospodina, Boga svoga. Prezreli su njegove zakone i savez koji je sklopio s njihovim ocima i opomene njegove koje im je upućivao. Težili su za ispraznošću, pa su i sami postali isprazni slijedeći narode oko sebe, premda im je Gospodin zapovjedio da ne čine kao oni. Tada se Gospodin razgnjevi na Izraela i odbaci ga ispred svoga lica. Ostalo je samo pleme Judino.

Ps 60,3-5.12-13

Bože, ti nas odbâcî i bojne nam redove probî,
razjari se, a sad nas opet vrati!
Potrese zemlju, rasječe je,
zatvori joj usjeline jer se poljuljala.

Zlu si kob na svoj narod navalio,
napio nas vinom omamnim.
Zar nećeš ti, o Bože, što nas odbaci?
Zar više nećeš, Bože, s četama našim?

Pomozi nam protiv dušmana,
jer ljudska je pomoć ništavna!

Mt 7,1-5

»Ne sudite da ne budete suđeni! Jer sudom kojim sudite bit ćete suđeni. I mjerom kojom mjerite mjerit će vam se. Što gledaš trun u oku brata svojega, a brvna u oku svome ne opažaš? Ili kako možeš reći bratu svomu: ‘De da ti izvadim trun iz oka’, a eto brvna u oku tvom? Licemjere, izvadi najprije brvno iz oka svoga pa ćeš onda dobro vidjeti izvaditi trun iz oka bratova!«

Komentar

Bog je silno ljubio svoj izraelski narod, velika i čudesna djela je činio vodeći ih iz ropstva u obećanu zemlju. Sklopio je s njima Savez i dao obećanje da će uvijek bditi nad njima ukoliko se budu držali Saveza.
No, Izraelci su se često okretali od svoga Boga, a vrhunac nevjere se dogodio u sjevernom Izraelskom kraljevstvu kada su počinili najveću uvredu Bogu Izraelovu štujući bogove i običaje okolnih poganskih naroda.
Bog ih ni tada nije napustio već ih je po svojim prorocima opominjao da se odvrate od zlog puta svoga. Kada su prezreli i opomene njegove, Bog ih je odbacio.
Na niz mjesta u Starom zavjetu Bog nas upozorava da se klonemo lažnih bogova, vračarstva i sličnog, jer će za taj grijeh (najteži od svih grijeha) snositi posljedice čak naše treće i četvrto koljeno: "Jahve! Jahve! Bog milosrdan i milostiv, spor na srdžbu, bogat ljubavlju i vjernošću, iskazuje milost tisućama, podnosi opačinu, grijeh i prijestup, ali krivca nekažnjena ne ostavlja nego kažnjava opačinu otaca na djeci - čak na unučadi do trećega i četvrtog koljena." (Izl 34,6-7)
Povijest kao da se ponavlja. Naš Gospodin Isus Krist svojom nas je Krvlju otkupio od Zloga, spasio od vječne tame, pomirio s Ocem, na svoj križ uzeo naše grijehe, bolesti, prokletstva, smrt, ali svijet se rađe klanja Zlatnom teletu, New Ageu i ostalim vračarskim područjima: reiki, vidovnjaci, tarot, razni "proroci" (Sai Baba, Sun Myung Moon), astrolozi, joga itd. Ne treba ići dalje od Hrvatske. Kod nas djeluju po nekima 40 000, a po drugima čak 60 000 raznih vračara, gatara i sličnih.
Kada zlo ima ulaz na pedesetak tisuća vrata, onda je cijelo društvo kontaminirano. Zato je toliko mita, korupcije, krađa, raznih ovisnosti, bluda, abortusa, psovke. Mi uporno biramo ovu ili onu političku opciju da nas izvede iz opće krize, ali ne znamo da takve snage ne postoje sve dok se ne oslobodimo prokletstva koje smo navukli slijedeći zle putove.
 

2 Ljet 24,17-25

Poslije Jojadine smrti došli su Judini knezovi i poklonili se kralju. Tada ih kralj poče slušati. Judejci bijahu ostavili Gospodina, Boga otaca, i stali služiti ašerama i likovima; došla je Božja srdžba na Judejce i na Jeruzalem za tu krivicu. Slao im je Bog proroke da ih obrate k Gospodinu, oni su ih opominjali, ali oni nisu htjeli slušati. Tada Božji duh napuni Jojadina sina, svećenika Zahariju, koji, stavši poviše naroda, reče: »Ovako veli Bog: ‘Zašto kršite Gospodinove zapovijedi? Zašto nećete da budete sretni? Kako ste vi ostavili Gospodina, i on će vas ostaviti.’« Ali su se oni pobunili protiv njega i zasuli ga kamenjem po kraljevoj zapovijedi u predvorju Gospodnjeg doma. Ni kralj Joaš ne sjeti se ljubavi koju mu učini otac Jojada, nego mu ubi sina; a on je umirući rekao: »Gospodin neka vidi i osveti!«
Kad je prošla godina dana, diže se na nj aramejska vojska i, navalivši na Judu i Jeruzalem, pobi sve knezove u narodu i posla sav plijen kralju u Damask. Iako je aramejska vojska bila malena po ljudstvu, ipak joj je Gospodin predao u ruke vrlo brojnu vojsku, jer ostaviše Gospodina, Boga svojih otaca.
Tako su se Aramejci na Joašu osvetili. Kad su otišli od njega, ostavivši ga u teškim bolestima, pobuniše se protiv njega njegovi časnici jer bijaše ubio sina svećenika Jojade, pa i oni njega ubiše na postelji te je poginuo. Sahranili su ga u Davidovu gradu, ali ga nisu ukopali u kraljevskoj grobnici.

Ps 89,4-5.29-34

»Savez sklopih s izabranikom svojim,
zakleh se Davidu, sluzi svome:
tvoje potomstvo održat ću dovijeka,
za sva koljena sazdat ću prijestolje tvoje.«

Njemu ću sačuvati dovijeka naklonost svoju
i savez svoj vjeran.
Njegovo ću potomstvo učiniti vječnim
i prijestolje mu kao dan nebeski.

Ako li mu sinovi zakon moj ostave
i ne budu hodili po naredbama mojim,
ako li prestupe odredbe moje
i ne budu čuvali zapovijedi mojih;
šibom ću kazniti nedjelo njihovo,
udarcima ljutim krivicu njihovu,
ali mu naklonosti svoje oduzeti neću
niti ću prekršiti vjernosti svoje.

Mt 6,24-34

»Nitko ne može služiti dvojici gospodara. Ili će jednoga mrziti, a drugoga ljubiti; ili će uz jednoga prianjati, a drugoga prezirati. Ne možete služiti Bogu i bogatstvu.«

»Zato vam kažem: Ne budite zabrinuti za život svoj: što ćete jesti, što ćete piti; ni za tijelo svoje: u što ćete se obući. Zar život nije vredniji od jela i tijelo od odijela?«
»Pogledajte ptice nebeske! Ne siju, ne žanju niti sabiru u žitnice, pa ipak ih hrani vaš nebeski Otac. Zar niste vi vredniji od njih? A tko od vas zabrinutošću može svome stasu dodati jedan lakat? I za odijelo što ste zabrinuti? Promotrite poljske ljiljane, kako rastu! Ne muče se niti predu. A kažem vam: ni Salomon se u svoj svojoj slavi ne zaodjenu kao jedan od njih. Pa ako travu poljsku, koja danas jest a sutra se u peć baca, Bog tako odijeva, neće li još više vas, malovjerni?«
»Nemojte dakle zabrinuto govoriti: ‘Što ćemo jesti?’ ili: ‘Što ćemo piti?’ ili: ‘U što ćemo se obući?’ Ta sve to pogani ištu. Zna Otac vaš nebeski da vam je sve to potrebno. Tražite stoga najprije Kraljevstvo i pravednost njegovu, a sve će vam se ostalo dodati. Ne budite dakle zabrinuti za sutra. Sutra će se samo brinuti za se. Dosta je svakom danu zla njegova.«

---

Komentar

Ne budite dakle zabrinuti za sutra. Sutra će se samo brinuti za se.

Koliko god se trudim predati svoj život Bogu, tek sada vidim da se stalno oko nečega brinem. I sada brinem za sutra. Kamo ću na Misu, što ću obući, koga ću tamo sresti? Sutra ću vjerojatno brinuti za ponedjeljak, za sav posao koji me čeka, za kolege, što ću obući, što ću jesti? Nekako mi je to postalo normalno, stalno brinuti, ali je i jako opterećujuće. Iskreno, niti se ne usudim te brige predati Isusu, valjda su se već toliko usadile u mene, da ih smatram dijelom sebe i ne znam što bih bez njih, a ni kako ih predati Bogu. A isto tako brinem i za prošlost, kome sam što rekla, tko je meni što rekao, što bi mi mogao reći... Zapravo sam rijetko kad u sadašnjosti. Mogu se samo nadati da ću nekako uspjet povjerovat ovom Evanđelju i predat svoje brige Bogu.  

Sir 48,1-14

I usta prorok Ilija kao oganj, riječ mu plamtjela kao buktinja.
On je na njih donio glad
i revnošću je svojom umanjio njihov broj.
Po riječi je Božjoj nebo zatvorio
i tri puta oganj s neba sveo.
Kako li si strašan bio, Ilija, u čudesima svojim!
I može li se itko dičiti koliko ti?
Podigao si mrtva od smrti
iz podzemlja po riječi Svevišnjeg.
Bacio si u propast kraljeve
i vukao odličnike s odra njihova.
Na Sinaju si čuo ukore
i sud osvetni na Horebu.
Pomazao si kraljeve osvetničke
i proroka sebi za nasljednika.
Podignut si bio u vihoru ognja,
u kolima s plamenim konjima.
Određen si u prijetnjama budućim
da umiriš srdžbu Božju prije no što ona provali,
da obratiš srca otačka sinovima
i da obnoviš plemena Jakovljeva.
Blago onomu koji će te vidjeti
i onima koji su usnuli u ljubavi,
jer i mi ćemo posjedovati život.
Kad je vihor zastro Iliju,
napuni se duhom njegovim Elizej:
za života ga nijedan vladar ne mogaše pobijediti
i nitko ga ne mogaše podjarmiti.
Ništa mu ne bijaše teško,
i iz groba mu je tijelo prorokovalo.
Za života je čudesa činio,
a u smrti svojoj djela divotna.

Ps 97,1-7

Gospodin kraljuje: neka kliče zemlja,
nek’ se vesele otoci mnogi!

Oblak i tama ovijaju njega,
Pravda i pravo temelji su prijestolja njegova.

Oganj ide pred njim
i sažiže okolo dušmane njegove.
Munje mu svijet osvjetljuju;
zemlja to vidi i strepi.

Brda se tope pred Gospodinom k’o vosak,
pred vladarom zemlje sve.
Nebesa navješćuju pravednost njegovu,
svi narodi gledaju mu slavu.

Nek’ se postide svi što likove štuju
i koji se hvale kumirima.

Poklonite mu se, svi anđeli!

Mt 6,7-15

»Kad molite, ne blebećite kao pogani. Misle da će s mnoštva riječi biti uslišani. Ne nalikujte na njih. Ta zna vaš Otac što vam treba i prije negoli ga zaištete. Vi, dakle, ovako molite:
‘Oče naš, koji jesi na nebesima!
Sveti se ime tvoje!

Dođi kraljevstvo tvoje!
Budi volja tvoja
kako na nebu tako i na zemlji!

Kruh naš svagdanji daj nam danas!

I otpusti nam duge naše
kako i mi otpustismo
dužnicima svojim!

I ne uvedi nas u napast,
nego izbavi nas od Zloga!’«

»Doista, ako vi otpustite ljudima njihove prijestupke, otpustit će i vama Otac vaš nebeski. Ako li vi ne otpustite ljudima, ni Otac vaš neće otpustiti vaših prijestupaka.«

---

Komentar

Slava Tebi Kriste Kralju vječne slave, slava Tebi Kriste Kralju vječne radosti, vječne ljubavi, vječne ljepote, vječne dobrote, vječnog veselja, slava Tebi i hvala na Tvojoj riječi , na Tvojoj poduci , na Tvome učenju, na molitvama koje si nas učio i na načinu kako si nas učio moliti. Gospodine molim Te za milost , molim Te za silu i snagu Duha Svetoga Tvojega da budem postojan i ustrajan u molitvi, da budem postojan i ustrajan u opraštanju braći i sestrama , ženi i djeci, prijateljima i neprijateljima, nauči me Gospodine slušati i razumjeti bližnjega, nauči me Gospodine slušati i razumjeti bližnjega u poniznosti, nauči me Gospodine slušati i razumjeti bližnjega s ljubavlju, nauči me Gospodine slušati i razumjeti bližnjega u punini Duha Svetoga Tvojega, nauči me Gospodine moliti za bližnjega ponizno , s ljubavlju s Duhom Svetim , nauči me moliti Gospodine s ljubavlju za Istinom, nauči me moliti s vjerom, nauči me moliti u poniznosti i poslušnosti Tvojoj Riječi Gospodine. Amen

1 Kr 21,17-29

Tada bi upućena riječ Gospodnja Iliji Tišbijcu: »Ustani i siđi u Samariju, ususret Ahabu, kralju izraelskom. Eno ga u vinogradu Nabotovu u koji je sišao da ga zaposjedne. Reci mu: ‘Ovako veli Gospodin: Umorio si, oteo si! Zato ovako veli Gospodin: Na mjestu gdje su psi lizali Nabotovu krv, lizat će psi i tvoju.’« Ahab reče Iliji: »Nađe li me, neprijatelju moj?« Ilija odgovori: »Nađoh te, jer si se prodao da činiš što je zlo u očima Gospodnjim. Evo, tek što nisam navukao na te nesreću. Pomest ću tvoje potomstvo, istrijebiti Ahabu sve što mokri uza zid, robove i slobodnjake u Izraelu. Učinit ću s tvojom kućom kao s kućom Jeroboama, sina Nebatova, i s kućom Baše, sina Ahijina, jer si me rasrdio i naveo Izraela na grijeh. I nad Izebelom reče Gospodin: psi će proždrijeti Izebelu na Jizreelskom polju. Tko od obitelji Ahabove umre u gradu, psi će ga izjesti, a tko umre u polju, pojest će ga ptice nebeske.«
Doista, nitko se nije prodao tako kao Ahab da čini što je zlo u očima Gospodnjim, jer ga je zavodila njegova žena Izebela. Činio je vrlo odvratna djela: išao je za idolima baš kao što su činili Amorejci, koje je Gospodin protjerao ispred Izraelaca.
Kad je Ahab čuo te riječi, razdrije svoje haljine i stavi kostrijet na tijelo; i postio je, u kostrijeti je spavao i naokolo išao tiho jecajući. Tada dođe riječ Gospodnja Iliji Tišbijcu: »Jesi li vidio kako se Ahab preda mnom ponizio? Budući da se tako ponizio preda mnom, neću zla pustiti za njegova života; u vrijeme njegova sina pustit ću zlo na kuću njegovu.«

Ps 51,3-6b.11-11.16-16

Smiluj mi se, Bože, po milosrđu svome,
po velikom smilovanju izbriši moje bezakonje!
Operi me svega od moje krivice,
od grijeha me mojeg očisti!

Bezakonje svoje priznajem,
grijeh je moj svagda preda mnom.

Tebi, samom tebi ja sam zgriješio
i učinio što je zlo pred tobom:
pravedan ćeš biti kad progovoriš,
bez prijekora kada presudiš.

Odvrati lice od grijeha mojih,
izbriši svu moju krivicu!

Oslobodi me od krvi prolivene,
Bože, Bože spasitelju moj!
Nek’ mi jezik kliče pravednosti tvojoj!

Mt 5,43-48

»Čuli ste da je rečeno: Ljubi svoga bližnjega, a mrzi neprijatelja. A ja vam kažem: Ljubite neprijatelje, molite za one koji vas progone da budete sinovi svoga Oca koji je na nebesima, jer on daje da sunce njegovo izlazi nad zlima i dobrima i da kiša pada pravednicima i nepravednicima. Jer ako ljubite one koji vas ljube, kakva li vam plaća? Zar to isto ne čine i carinici? I ako pozdravljate samo braću, što osobito činite? Zar to isto ne čine i pogani?«
»Budite dakle savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski!«

---

Komentar

Gospodine tako često se pitam u čemu je problem ljubiti drugu osobu, voljeti drugu osobu bezuvjetno , kako je to moguće , kako je moguće ljubiti onoga koji te udara , onoga koji ti nanosi bol odnosno kako izdržati kada ljubav nije ljubljena , što se to događa u srcu , koje to rane nastaju , koji se to zidovi podižu, a onda si mi Ti Gospodine pokazao malo dijete koje drži roditelj i koje je zločesto, koje udara svoga roditelja i čupa ga i plaće, a roditelj ga ipak nježno spušta u krevetić i voli ga premda je dijete jako nemirno. Gospodine da li je to nemirno dijete, da li ovo dijete može predstavljati moju ljubav za drugog čovjeka, ljubav koja i udara i čupa i baca se i otima se ali , Gospodine , molim Te za milost , molim Te za Tvoju snagu, molim Te za Tvoju mudrost i razum , molim Te za pomoć Duha Svetoga, da onaj tko se uzda u Tebe ne prestaje voljeti svoje dijete , ne prestaje voljeti svoju ljubav prema drugom čovjeku , nego ju njeguje, nego ju hrani Tvojom riječi, nego ju hrani Tvojom ljubavlju, hrani ju silom i snagom Duha Svetoga, hrani ju Tvojim Tijelom i Tvojom Krvlju , da može narasti, da može odrasti , da može ojačati , može postati jaka snažna ljubav u kojoj si prisutan Ti Gospodine u kojoj je prisutna sila i snaga Duha Svetoga i ljubav koja je u Tebi. Amen

2 Sam 12,7-10.13-13

Tada Natan reče Davidu: »Ti si taj čovjek! Ovako govori Gospodin, Bog Izraelov: ‘Ja sam te pomazao za kralja nad Izraelom, ja sam te izbavio iz Šaulove ruke. Predao sam ti kuću tvoga gospodara, položio sam žene tvoga gospodara na tvoje krilo, dao sam ti dom Izraelov i dom Judin; a ako to nije dosta, dodat ću ti još ovo ili ono. Zašto si prezreo Gospodina i učinio ono što je zlo u njegovim očima? Ubio si mačem Uriju Hetita, a njegovu si ženu uzeo za svoju ženu. Jest, njega si ubio mačem Amonaca. Zato se neće nikada više okrenuti mač od tvoga doma, jer si me prezreo i jer si uzeo ženu Urije Hetita da ti bude žena.’ Tada David reče Natanu: »Sagriješio sam protiv Gospodina!« A Natan odvrati Davidu: »Gospodin ti oprašta tvoj grijeh: nećeš umrijeti.

Ps 32,1-2.5-5.7-7.11-11

Davidov.
Poučna pjesma. Blažen onaj kome je grijeh otpušten,
kome je zločin pokriven!
Blago čovjeku kome Gospodin ne ubraja krivnju
i u čijemu duhu nema prijevare!

Tad grijeh svoj tebi priznah
i krivnju svoju više ne skrivah.
Rekoh: »Priznat ću Gospodinu prijestup svoj«,
i ti si mi krivnju grijeha oprostio.

Utočište ti si moje,
od tjeskobe ti ćeš me sačuvat’,
odjenut’ me radošću spasenja.

Radujte se Gospodinu i kličite, pravedni,
kličite svi koji ste srca čestita!

Gal 2,16-16.19-21

Ali znamo: čovjek se ne opravdava po djelima Zakona, nego vjerom u Isusa Krista. Zato i mi u Krista Isusa povjerovasmo da se opravdamo po vjeri u Krista, a ne po djelima Zakona jer se po djelima Zakona nitko neće opravdati.
Ta po Zakonu ja Zakonu umrijeh da Bogu živim. S Kristom sam razapet. Živim, ali ne više ja, nego živi u meni Krist. A što sada živim u tijelu, u vjeri živim u Sina Božjega koji me ljubio i predao samoga sebe za mene. Ne dokidam milosti Božje! Doista, ako je opravdanje po Zakonu, onda je Krist uzalud umro.

Lk 7,36-50; 8,1-3

Neki farizej pozva Isusa da bi blagovao s njime. On uđe u kuću farizejevu i priđe stolu. Kad eto neke žene koja bijaše grešnica u gradu. Dozna da je Isus za stolom u farizejevoj kući pa ponese alabastrenu posudicu pomasti i stade odostrag kod njegovih nogu. Sva zaplakana poče mu suzama kvasiti noge: kosom ih glave svoje otirala, cjelivala i mazala pomašću.
Kad to vidje farizej koji ga pozva, pomisli: »Kad bi ovaj bio Prorok, znao bi tko i kakva je to žena koja ga se dotiče: da je grešnica.« A Isus, da mu odgovori, reče: »Šimune, imam ti nešto reći.« A on će: »Učitelju, reci!« A on: »Neki vjerovnik imao dva dužnika. Jedan mu dugovaše pet stotina denara, drugi pedeset. Budući da nisu imali odakle vratiti, otpusti obojici. Koji će ga dakle od njih više ljubiti?« Šimun odgovori: »Predmnijevam, onaj kojemu je više otpustio.« Reče mu Isus: »Pravo si prosudio.« I okrenut ženi reče Šimunu: »Vidiš li ovu ženu? Uđoh ti u kuću, nisi mi vodom noge polio, a ona mi suzama noge oblila i kosom ih svojom otrla. Poljupca mi nisi dao, a ona, otkako uđe, ne presta mi noge cjelivati. Uljem mi glave nisi pomazao, a ona mi pomašću noge pomaza. Stoga, kažem ti, oprošteni su joj grijesi mnogi jer ljubljaše mnogo. Komu se malo oprašta, malo ljubi.« A ženi reče: »Oprošteni su ti grijesi.« Sustolnici počeli nato među sobom govoriti: »Tko je ovaj da i grijehe oprašta?« A on reče ženi: »Vjera te tvoja spasila! Idi u miru!«
Zatim zareda obilaziti gradom i selom propovijedajući i navješćujući evanđelje o kraljevstvu Božjemu. Bila su s njim dvanaestorica i neke žene koje bijahu izliječene od zlih duhova i bolesti: Marija zvana Magdalena, iz koje bijaše izagnao sedam đavola; zatim Ivana, žena Herodova upravitelja Huze; Suzana i mnoge druge. One su im posluživale od svojih dobara.

---

Komentar

Životne okolnosti koje su izgledale nepopravljivo - žena ostaje sama na svijetu, bez obitelji. Ljudskim očima gledano, izgubljena nada i svaka mogućnost za bolje sutra. Ali u nadi protiv svake nade u trenu se mijenja stvarnost jer pristupa Isus i uskrisuje mrtvoga sina. Nema riječi o tome je li ta žena bila pobožna ili ne, je li po našim ograničenim kriterijima „zaslužila“ milost koju je dobila od Gospodina da joj je vratio sina. Naglasak je na Njegovome milosrđu koje je toliko veliko da nadilazi naše mogućnosti percipiranja i nije povezano s našim zaslugama, u smislu da mi možemo zavrijediti to da nam je On „dužan“ nešto učiniti. S druge strane, sliku povorke u kojoj ženu pratimnogo naroda iz grada doživljavam kao sliku zajedništva u molitvi, tj. kao sliku zajedništva Crkve i potvrdu da kad smo doista okupljeni u Njegovo ime da je i On tu s nama. Gospodine, pomozi mi da budem otvorena primiti Te u svakom trenutku i svim životnim okolnostima. Amen!

1 Kr 19,9a-9a.11-16

Ondje je ušao u neku špilju i prenoćio u njoj. I gle, eto k njemu riječi Gospodinove: »Što ćeš ti ovdje, Ilija?« Glas mu reče: »Iziđi i stani u gori pred Gospodinom. Evo Gospodin upravo prolazi.« Pred Gospodinom je bio silan vihor, tako snažan da je drobio brda i lomio hridi, ali Gospodin nije bio u olujnom vihoru; poslije olujnog vihora bio je potres, ali Gospodin nije bio u potresu; a poslije potresa bio je oganj, ali Gospodin nije bio u ognju; poslije ognja šapat laganog i blagog lahora. Kad je to čuo Ilija, zakri lice plaštem, iziđe i stade na ulazu u pećinu. Tada mu progovori glas i reče: »Što ćeš ovdje, Ilija?« On odgovori: »Revnovao sam veoma gorljivo za Gospodina nad vojskama, jer su sinovi Izraelovi napustili tvoj Savez, srušili tvoje žrtvenike i mačem poubijali tvoje proroke. Ostadoh sâm, a oni traže da i meni oduzmu život.«
Gospodin mu reče: »Idi, vrati se istim putem u damaščansku pustinju. Kad dođeš, pomaži ondje Hazaela za kralja aramskog.
Pomaži Jehuu, sina Nimsijeva, za kralja izraelskoga i
Pomaži Elizeja, sina Šafatova, iz Abel Mehole, za proroka namjesto sebe.

Ps 27,7-9.13-14

Slušaj, o Gospodine, glas moga vapaja,
milostiv mi budi, usliši me!

Moje mi srce govori: »Traži lice njegovo!«

Da, lice tvoje, o Gospodine, ja tražim.

Ne skrivaj lica svoga od mene.

Ne odbij u gnjevu slugu svoga!

Ti, pomoći moja, nemoj me odbaciti!

I ne ostavi me, Bože, spasitelju moj!

Vjerujem da ću uživati dobra Gospodnja
u zemlji živih.
U Gospodina se uzdaj, ojunači se,
čvrsto nek’ bude srce tvoje:
u Gospodina se uzdaj!

Mt 5,27-32

»Čuli ste da je rečeno: Ne čini preljuba! A ja vam kažem: Tko god s požudom pogleda ženu, već je s njome učinio preljub u srcu. Ako te desno oko sablažnjava, iskopaj ga i baci od sebe. Ta bolje je da ti propadne jedan od udova, nego da ti cijelo tijelo bude bačeno u pakao. Ako te desnica tvoja sablažnjava, odsijeci je i baci od sebe. Ta bolje je da ti propadne jedan od udova, nego da ti cijelo tijelo ode u pakao.«

»Rečeno je također: Tko otpusti svoju ženu, neka joj dade otpusnicu. A ja vam kažem: Tko god otpusti svoju ženu – osim zbog bludništva – navodi je na preljub i tko se god otpuštenom oženi, čini preljub.«

1 Kr 18,20-39

Ahab pozva sve sinove Izraelove i sakupi proroke na gori Karmelu. Ilija pristupi svemu narodu i reče: »Dokle ćete hramati na obje strane? Ako je Gospodin Bog, slijedite ga; ako je Baal, slijedite njega.« A narod mu nije ništa odgovorio. Ilija nastavi: »Ja sam još jedini ostao kao prorok Gospodinov, a Baalovih je proroka četiri stotine i pedeset. Dajte nam dva junca. Neka oni izaberu sebi jednoga, neka ga sasijeku i stave na drva, ali neka ne podmeću ognja. Ja ću spremiti drugoga junca i neću podmetati ognja. Vi zazovite ime svoga boga, a ja ću zazvati ime Gospodnje: bog koji odgovori ognjem pravi je Bog.« Sav narod odgovori: »Dobro!«
Potom reče Ilija prorocima Baalovim: »Izaberite sebi jednoga junca i počnite, jer vas je mnogo više. Zazovite ime svoga boga, ali ne stavljajte ognja.«
Oni uzeše junca koji je njima pripao i pripremiše ga. Zazivali su ime Baalovo od jutra do podne govoreći: »O Baale, usliši nas!« Ali nije bilo ni glasa ni odgovora. I skakahu i prigibahu koljena pred žrtvenikom koji su načinili.
U podne im se Ilija naruga i reče: »Glasnije vičite, jer on je bog; zauzet je, ili ima posla, ili je na putu; možda spava pa ga treba probuditi!« A oni okrenuše vikati još glasnije i parati se noževima i sulicama, kako je u njih običaj, sve dok ih nije oblila krv. Kad je prošlo podne, pali su u bunilo i bjesnjeli sve dok nije bilo vrijeme da se prinese žrtva; ali nije bilo nikakva glasa ni odgovora niti znaka da ih tkogod sluša.
Tada Ilija reče svemu narodu: »Priđite k meni!« I sav mu narod pristupi. On popravi žrtvenik Gospodnji koji bijaše srušen. Ilija uze dvanaest kamenova prema broju plemena sinova Jakova, kome je Bog rekao: »Izrael će biti ime tvoje!« I sagradi od toga kamenja žrtvenik imenu Gospodnjem i iskopa jarak oko žrtvenika, širok da bi se mogle posijati dvije mjere pšenice. Složi drva, rasiječe junca i stavi ga na drva. Tada reče: »Napunite vodom četiri vrča i izlijte na paljenicu i na drva!« Učiniše tako. Zapovjedi im: »Ponovite«, i oni ponoviše. Tada reče: »Učinite i treći put.« Oni tako i treći put. Voda je tekla oko žrtvenika i jarak se ispunio vodom.
Kad bijaše vrijeme da se prinese žrtva, pristupi prorok Ilija i reče: »Gospodine, Bože Abrahamov, Izakov i Izraelov, objavi danas da si ti Bog u Izraelu, da sam ja sluga tvoj i da sam po zapovijedi tvojoj učinio sve ovo. Usliši me, Gospodine; usliši me, da bi sav ovaj narod znao da si ti, Gospodin, Bog i da ćeš ti obratiti njihova srca.«
I oganj Gospodnji pade i proguta paljenicu i drva, kamenje i prašinu, čak i vodu u jarku isuši. Sav narod se uplaši, ljudi padoše ničice i rekoše: »Gospodin je Bog! Gospodin je Bog!«

Ps 16,1-2.4-5.8-8.11-11

Čuvaj me, Bože, jer se tebi utječem.

Gospodinu rekoh: »Ti si moj gospodar!«

Gomilaju patnje moje
koji slijede bogove tuđe.
Ja im ljevanicâ nalijevat’ neću,
ime im spominjat’ neću usnama.

Gospodin mi je baština i kalež:
Ti u ruci držiš moju sudbinu.
Gospodin mi je svagda pred očima;
jer mi je zdesna, neću posrnuti.

Pokazat ćeš mi stazu u život,
puninu radosti pred licem svojim,
sebi zdesna blaženstvo vječno.

Mt 5,17-19

»Ne mislite da sam došao ukinuti Zakon ili Proroke. Nisam došao ukinuti, nego ispuniti. Zaista, kažem vam, dok ne prođe nebo i zemlja, ne, ni jedno slovce, ni jedan potezić iz Zakona neće proći, dok se sve ne zbude. Tko dakle ukine jednu od tih, pa i najmanjih zapovijedi i tako nauči ljude, najmanji će biti u kraljevstvu nebeskom. A tko ih bude vršio i druge učio, taj će biti velik u kraljevstvu nebeskom.«

---

Komentar

Nisam došao ukinuti, nego ispuniti. Ključna riječ ovog teksta je ispuniti. Isus je, dakle, ispunio Zakon, a to je učinio za nas. Stari zavjet ima stotine zapovjedi, naredaba, propisa. Današnjem čovjeku je nemoguće sve to obdržavati. Zato je to učinio Isus za nas. Obdržavanjem propisa i naredbi nitko se ne može spasiti. Jedino spasenje je Isusov križ i Sveta Krv na njemu prolivena. No, Zakon i cijeli Stari zavjet i dalje ostaju kao vječna Riječ Božja koja nas usmjerava, otkriva nam što je grijeh i otkriva nam povijest Božjeg plana spasenja, posebno u svojoj proročkoj riječi i navještaju Mesije. Stoga “pustite Duha da vas vodi, niste više pod Zakonom” (Gal 5,18).

1 Kr 17,1-6

Ilija Tišbijac, iz Tišbe Gileadske, reče Ahabu: »Živoga mi Gospodina, Boga Izraelova, komu služim, neće ovih godina biti ni rose ni kiše, osim na moju zapovijed.«
Upućena mu je riječ Gospodnja ovako: »Idi odavde i kreni na istok i sakrij se na potoku Keritu, koji je nasuprot Jordanu. Pit ćeš iz potoka, a gavranima sam zapovjedio da te ondje hrane.« Ode on i učini po riječi Gospodnjoj i nastani se na potoku Keritu, nasuprot Jordanu. Gavrani su mu jutrom donosili kruha, a večerom mesa; iz potoka je pio.

Ps 121,1-8

Hodočasnička pjesma. K brdima oči svoje uzdižem:
odakle će mi doći pomoć?
Pomoć je moja od Gospodina
koji stvori nebo i zemlju.

Tvojoj nozi on posrnuti ne da
i neće zadrijemati on, čuvar tvoj.
Ne, ne drijema i ne spava
on, čuvar Izraelov.

Gospodin je čuvar tvoj,
Gospodin je zasjen tvoj s desne tvoje!
Neće ti sunce nauditi danju
ni mjesec noću.

Čuvao te Gospodin od zla svakoga,
čuvao dušu tvoju!
Čuvao Gospodin tvoj izlazak i povratak
odsada dovijeka.

Mt 5,1-12

Ugledavši mnoštvo, uziđe na goru. I kad sjede, pristupe mu učenici.

On progovori i stane ih naučavati:

»Blago siromasima duhom:
njihovo je kraljevstvo nebesko!
Blago ožalošćenima:
oni će se utješiti!
Blago krotkima:
oni će baštiniti zemlju!
Blago gladnima i žednima pravednosti:
oni će se nasititi!
Blago milosrdnima:
oni će zadobiti milosrđe!
Blago čistima srcem:
oni će Boga gledati!
Blago mirotvorcima:
oni će se sinovima Božjim zvati!
Blago progonjenima zbog pravednosti:
njihovo je kraljevstvo nebesko!«

»Blago vama kad vas – zbog mene – pogrde i prognaju i sve zlo slažu protiv vas! Radujte se i kličite: velika je plaća vaša na nebesima! Ta progonili su tako proroke prije vas!«

---

Komentar

Gospodine molim se Tebi, Gospodine utječem se Tebi, čuvaj me Gospodine od svakoga zla, čuvaj dušu moju, čuvaj me od laži i prevara , čuvaj me od napasti i grijeha, čuvaj i vodi moj izlazak u novi život i moj povratak Tebi, udijeli mi milost , Gospodine, da postanem svjestan Tvoje velike plaće na nebesima, udijeli mi milost da se mogu radovati i klicati u veselju, udijeli mi čisto srce Gospodine, udijeli mi srce i razum mirotvorcima da mogu za Tvoju riječ svjedočiti i da mogu radosnu vijest širiti, da drugi ljudi u mojoj blizinu mogu Tvoju riječ , mogu radosnu vijest čuti, osjetiti , vidjeti ne samo ušima, ne samo očima, nego i silom Duha Svetoga Tvojega Gospodine. Amen

2 Tim 2,8-15

Spominji se Isusa Krista, uskrsla od mrtvih, od potomstva Davidova – po mojem evanđelju. Za nj se ja zlopatim sve do okova, kao zločinac. Ali riječ Božja nije okovana! Stoga sve podnosim radi izabranih, da i oni postignu spasenje, spasenje u Kristu Isusu, zajedno s vječnom slavom.

Vjerodostojna je riječ:
Ako s njime umrijesmo,
s njime ćemo i živjeti.
Ako ustrajemo,
s njime ćemo i kraljevati.
Ako ga zaniječemo,
i on će zanijekati nas.
Ako ne budemo vjerni,
on vjeran ostaje.
Ta ne može sebe zanijekati!
Na to podsjećaj zaklinjući pred Bogom neka ne bude rječoborstva: ničemu ne koristi, a na propast je onima koji slušaju. Uznastoj da kao prokušan staneš pred Boga kao radnik koji se nema čega stidjeti, koji ispravno reže riječ istine.

Ps 25,4-5b.8-10.14-14

Pokaži mi, Gospodine, svoje putove,
nauči me svojim stazama!
Istinom me svojom vodi i pouči me,

Jer ti si Bog, moj Spasitelj:

Gospodin je sama dobrota i pravednost:
grešnike on na put privodi.

On ponizne u pravdi vodi
i uči malene putu svome.

 Sve su staze Gospodinove istina i ljubav
za onog koji čuva savez njegov i propise.

Prisan je Gospodin s onima koji ga se boje
i savez svoj objavljuje njima.

Mk 12,28b-34

U ono vrijeme: Pristupi Isusu jedan od pismoznanaca i upita ga: "Koja je zapovijed prva od sviju?"

Isus odgovori: »Prva je: Slušaj, Izraele! Gospodin Bog naš Gospodin je jedini. Zato ljubi Gospodina Boga svojega iz svega srca svojega, i iz sve duše svoje, i iz svega uma svoga, i iz sve snage svoje!«
»Druga je: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga. Nema druge zapovijedi veće od tih.«
Nato će mu pismoznanac: »Dobro, učitelju! Po istini si kazao: On je jedini, nema drugoga osim njega. Njega ljubiti iz svega srca, iz svega razuma i iz sve snage i ljubiti bližnjega kao sebe samoga – više je nego sve paljenice i žrtve.«
Kad Isus vidje kako je pametno odgovorio, reče mu: »Nisi daleko od kraljevstva Božjega!« I nitko se više nije usuđivao pitati ga.

---

Komentar

Gospodine Isuse Ti si kralj koji kraljuje u kraljevstvu vječne slave, u kraljevstvu vječnoga veselja , u kraljevstvu vječne radosti, u kraljevstvu vječne ljubavi, da li ljudsko srce , da li moje srce može to razumjeti, da li može razumjeti Tvoju veličinu, da li može razumijete Tvoju slavu, da li može razumjeti Tvoju radost, da li može razumjeti Tvoju ljubav, teško Isuse bez Tvoje pomoći, slabi smo ljudi, ljudi smo grešni i često naši grijesi, naše slabosti naše rane stvaraju zidove straha, stvaraju zidove nepovjerenja, stvaraju zidove nerazumijevanja i shvaćanja Tvoje riječi. Gospodine molim Te za milost da Tvoja riječ , da Tvoja ljubav prodre kroz sve oklope do moga srca i nastani se u njemu i da to bude sjeme iz kojega će niknuti jaka i snažna vjera, jaka i snažna ljubav u Gospodine Boga našega, vjera iz sveg srca, vjera iz sve duše, vjera iz sveg uma, vjera i sve snage moje, bezuvjetna i potpuna vjera, ali i ljubav prema bližnjem ,prema bratu i sestri , prema obitelji , ljubav prava , ljubav iskrena, ljubav vođena Duhom Svetim. Amen

Sef 3,14-18a

Klikći od radosti, Kćeri sionska,
viči od veselja, Izraele!
Veseli se i raduj se iz sveg srca,
Kćeri jeruzalemska!
Gospodin te riješio tvoje osude,
neprijatelje tvoje uklonio!
Gospodin, kralj Izraelov, u sredini je tvojoj!
Ne boj se više zla!

U onaj dan
reći će se Jeruzalemu:
»Ne boj se, Sione!
Neka ti ne klonu ruke!
Gospodin, Bog tvoj, u sredini je tvojoj,
silni spasitelj!
On će se radovati tebi pun veselja,
obnovit će ti svoju ljubav,
kliktat će nad tobom radosno
kao u dan svečani.

Iz 12,2-3.4b-6

Evo, Bog je spasenje moje,
uzdam se, ne bojim se više,
jer je Gospodin snaga moja i pjesma,
on je moje spasenje.«
I s radošću ćete crpsti vodu
iz izvorâ spasenja.

»Hvalite Gospodina,
prizivajte ime njegovo!
Objavite narodima djela njegova
razglašujte uzvišenost imena njegova!

Pjevajte Gospodinu, jer stvori divote,
neka je to znano po svoj zemlji!
Kličite i radujte se,
stanovnici Siona,
jer je velik među vama
Svetac Izraelov!«

Lk 1,39-56

Tih dana usta Marija i pohiti u Gorje, u grad Judin. Uđe u Zaharijinu kuću i pozdravi Elizabetu. Čim Elizabeta začu Marijin pozdrav, zaigra joj čedo u utrobi. I napuni se Elizabeta Duha Svetoga i povika iz svega glasa: »Blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje! Ta otkuda meni da mi dođe majka Gospodina mojega? Gledaj samo! Tek što mi do ušiju doprije glas pozdrava tvojega, zaigra mi od radosti čedo u utrobi. Blažena ti što povjerova da će se ispuniti što ti je rečeno od Gospodina!«
Tada Marija reče:
»Veliča duša moja Gospodina,
klikće duh moj u Bogu,
mome Spasitelju,
što pogleda na neznatnost službenice svoje:
odsad će me, evo, svi naraštaji
zvati blaženom.
Jer velika mi djela učini Svesilni,
sveto je ime njegovo!
Od koljena do koljena dobrota je njegova
nad onima što se njega boje.
Iskaza snagu mišice svoje,
rasprši oholice umišljene.
Silne zbaci s prijestolja,
a uzvisi neznatne.
Gladne napuni dobrima,
a bogate otpusti prazne.
Prihvati Izraela, slugu svoga,
kako obeća ocima našim:
spomenuti se dobrote svoje
prema Abrahamu i potomstvu
njegovudovijeka.«

Marija osta s Elizabetom oko tri mjeseca, a onda se vrati kući.

---

Komentar

Marija je putovala k rođakinji oko 5 dana , trudna, noseći spasitelja. Malo bi se koja žena danas otisnula trudna na tako dalek put. Vjerojatno je Elizabeti trebala i Marijanijina pomoć jer je i ona bila trudna i to već u podmaklim godinama. Mariju je vodila ljubav prema Elizabeti. Milosrđe zbog potrebe u kojoj je Elizabeta bila i napose vodila ju je i spoznaja da je i njoj Gospodin darovao sinka, darovao život, nasljednika. One su po milosti Božjoj , ali i po spasiteljskom sudjelovanju u Gospodnjem planu, najprije sebe i zatim svoje djece postale sestre. Već samim pozdravom Duh Sveti se spušta, zato jer je Elizabeta prepoznala tko je Marija i da je Gospodin u njenoj utobi. Na tu spoznaju se i mi punimo Duhom , povjerovaši u savršeni plan otkupljenja, u Mariju kao Božju majku i u Isusa kao Sina Svevišnjeg. Mi postajemo Elizabeta i klikćemo od radosti ispunjeni Duhom Svetim. Sretni smo jer je Spasitelj došao po vjeri k nama. Elizabeta je bila žena vjere. Nikad se nije pitala zašto Marija je zaručnica Duha Svetoga. Dakle , bila je skromna i ponizna. Voljela je Boga dragoga, utekla se s pozdanjem u njega, u njegov plan. Njoj se se nije cinio suludim kao ni činjenica da Marija nosi Spasitelja. Elizabeta je bila od vrlo velike vjere! A i mi sami ne bi trebali pred svakog dok nosimo Isusa u sebi , dok je naša vjera tek začela i naš put tek počeo. Mi smo tek oni koji su u samom začetku. Trebali bi samo sa rijetkima razgovarat o Bogu. Samo s onima koji vole nas i koji poznaju Krista te vjeruju. Inače će nas prezreti, naštetit nama i plodu. Elizabetin govor je ispunjen Duhom. Zanimljivo je vidjeti koliko sile i snage radosti ima u njenim riječima. Veliča - Marijin hvalospjev. Umijeće zahvalnosti i slavljenja. Samo ponizni i sretni s onim što imaju mogu tako hvaliti Gospodina. On je naš. On nas štiti. On nas pomazuje svakakvim blagoslovima jer ga ljubimo, jer vjerujemo i jer ne tražimo nemoguće. On uzvraća poniznima i čistima srcem dajući im sebe, Sina Svog,, spasenje i život vječni. Amen

2 Pt 1,1-7

Šimun Petar, sluga i apostol Isusa Krista, onima koje pravednošću Boga našega i Spasitelja Isusa Krista zapade ista dragocjena vjera kao i nas.

Punina vam milosti i mira po spoznaji Boga i Isusa, Gospodina našega!
Doista, po spoznaji njega, koji nas pozva slavom svojom i krepošću, božanska nas je snaga njegova obdarila svime za život i pobožnost. Time smo obdareni dragocjenim, najvećim obećanjima da po njima postanete zajedničari božanske naravi umakavši pokvarenosti koja je u svijetu zbog požude.
Zbog toga svim marom prionite: vjerom osigurajte krepost, krepošću spoznanje, spoznanjem suzdržljivost, suzdržljivošću postojanost, postojanošću pobožnost, pobožnošću bratoljublje, bratoljubljem ljubav.

Ps 91,1-2.14-16

Ti što prebivaš pod zaštitom Višnjega,
što počivaš u sjeni Svemogućega,

reci Gospodinu: »Zaklone moj! Utvrdo moja!
Bože moj u koga se uzdam!«

»Izbavit ću ga jer me ljubi,
zakrilit’ ga jer poznaje ime moje.
Zazvat će me, a ja ću ga uslišiti,
s njim ću biti u nevolji,
spasit ću ga i proslaviti.
Nasitit ću ga danima mnogim,
pokazat’ mu spasenje svoje.«

Mk 12,1-12

I uze im zboriti u prispodobama: »Čovjek vinograd posadi, ogradom ogradi, iskopa tijesak i kulu podiže pa ga iznajmi vinogradarima i otputova. I u svoje vrijeme posla vinogradarima slugu da od njih uzme dio uroda vinogradarskoga. A oni ga pograbiše, istukoše i otposlaše praznih ruku. I opet posla k njima drugog slugu: i njemu razbiše glavu i izružiše ga. Trećega također posla: njega ubiše. Tako i mnoge druge: jedne istukoše, druge pobiše.«
»Još jednoga imaše, sina ljubljenoga. Njega naposljetku posla k njima misleći: ‘Poštovat će sina moga.’ Ali ti vinogradari među sobom rekoše: ‘Ovo je baštinik! Hajde da ga ubijemo i baština će biti naša.’ I pograbe ga, ubiju i izbace iz vinograda.«
»Što li će učiniti gospodar vinograda? Doći će i pobiti te vinogradare i dati vinograd drugima.

Niste li čitali ovo Pismo:
Kamen što ga odbaciše graditelji
postade kamen zaglavni.
Gospodnje je to djelo –
kakvo čudo u očima našim!«

I tražili su da ga uhvate, ali se pobojaše mnoštva. Razumješe da je protiv njih izrekao prispodobu pa ga ostave i odu.

---

Komentar

Slava Tebi Kriste Kralju vječne slave, Ti nisi došao da nas kazniš , Ti nisi došao da nas uništiš, Ti si došao da nas obraniš, Ti si došao da nas spasiš, Ti si došao da doneseš savez , da doneseš milost i milosrđe Boga Oca našega, Ti si došao da nas otkupiš od naših grijeha, Ti si došao da nas spasiš od naših grijeha, Ti si došao da nas otkupiš i spasiš od grijeha naših predaka sve do Adama i Eve, Ti si došao da nam pokažeš put, da nam pokažeš istinu, da nam pokažeš život u kraljevstvu Očevu, da nam pokažeš život koji nadilazi svako naše razumijevanje, život u slavljenju, život u veselju , život u ljubavi život u Očevoj dobroti, život vječni u milosti, u miru u spoznaji Boga i Sina, Gospodine našega, doista Isuse po snazi svojoj, po slavi svojoj i nas pozivaš da po Tvojim dragocjenim obećanjima da po Tvojemu dragocjenom Imenu postanemo zajedničari Tvoji, postanemo zajedničari Božanske naravi, da se odmaknemo i da umaknemo od pokvarenosti i požuda ovoga svijeta. Isuse Ti si moja nada, Isuse Ti si moja vjera, Isuse Ti si moje povjerenje, moja nada, moje pouzdanje, uzdam se u Tebe Isuse i predajem se Tebi, i u tome predanju Isuse prikazujem Ti svoju obitelj, suprugu, sina i snahu, svoju kćer, svoje prijatelje i braću i sestre članove škole molitve, naše voditelje, Isuse budi nam prijatelj da bi naša radost bila potpuna, Amen

Jd 1,17-17.20-25

A vi, ljubljeni, sjetite se riječi što ih prorekoše apostoli Gospodina našega Isusa Krista. A vi, ljubljeni, naziđujte se na presvetoj vjeri svojoj moleći se u Duhu Svetom, uščuvajte se u ljubavi Božjoj, iščekujući milosrđe Gospodina našega Isusa Krista za vječni život. I jedne, svadljivce, karajte, druge spašavajte otimajući ih ognju, trećima se pak smilujte sa strahom, mrzeći i haljinu puti okaljanu.
Onomu koji vas može očuvati od pada i besprijekorne postaviti pred svoju Slavu u klicanju – jedinomu Bogu, Spasitelju našemu, po Isusu Kristu, Gospodinu našemu: slava, veličanstvo, vlast i moć i prije svakoga vijeka, i sada, i u sve vijeke. Amen.

Ps 63,2-6

O Bože, ti si Bog moj:
gorljivo tebe tražim;
tebe žeđa duša moja, tebe želi tijelo moje,
kao zemlja suha, žedna, bezvodna.
U Svetištu sam tebe motrio
gledajuć’ ti moć i slavu.

Ljubav je tvoja bolja od života,
moje će te usne slavit’.
Tako ću te slavit’ za života,
u tvoje ću ime ruke dizati.
Duša će mi biti kao sala i mrsa sita,
hvalit ću te kliktavim ustima.

Mk 11,27-33

I dođu opet u Jeruzalem. Dok je obilazio Hramom, dođu k njemu glavari svećenički, pismoznanci i starješine. I govorahu mu: »Kojom vlašću to činiš? Ili tko ti dade tu vlast da to činiš?« A Isus im reče: »Jedno ću vas upitati. Odgovorite mi pa ću vam kazati kojom vlašću ovo činim. Krst Ivanov bijaše li od Neba ili od ljudi? Odgovorite mi!« A oni umovahu među sobom: »Reknemo li ‘od Neba’, odvratit će ‘Zašto mu dakle ne povjerovaste?’ Nego, da reknemo ‘od ljudi’?« – Bojahu se mnoštva. Ta svi Ivana smatrahu doista prorokom. I odgovore Isusu: »Ne znamo.« A Isus će im: »Ni ja vama neću kazati kojom vlašću ovo činim.«

1 Pt 1,18-25

Ta znate da od svog ispraznog načina života, što vam ga oci namriješe, niste otkupljeni nečim raspadljivim, srebrom ili zlatom, nego dragocjenom krvlju Krista, Jaganjca nevina i bez mane. On bijaše doduše predviđen prije postanka svijeta, ali se očitova na kraju vremenâ radi vas koji po njemu vjerujete u Boga koji ga uskrisi od mrtvih te mu dade slavu da vjera vaša i nada bude u Bogu.
Pošto ste posluhom istini očistili duše svoje za nehinjeno bratoljublje, od srca žarko ljubite jedni druge. Ta nanovo ste rođeni, ne iz sjemena raspadljiva, nego neraspadljiva: riječju Boga koji živi i ostaje. Doista,
svako je tijelo kao trava,
sva mu slava ko cvijet poljski:
sahne trava, vene cvijet,
ali Riječ Gospodnja ostaje dovijeka.

Ta pak riječ jest evanđelje koje vam je naviješteno.

Ps 147,12-15.9-20

Slavi Gospodina, Jeruzaleme,
hvali Boga svoga, Sione!

On učvrsti zasune vrata tvojih,
blagoslovi u tebi tvoje sinove.
On dade mir granicama tvojim,
pšenicom te hrani najboljom.

Besjedu svoju šalje na zemlju,
brzo trči riječ njegova.
On stoci hranu daje
i mladim gavranima kada grakću.

Za konjsku snagu on ne mari
nit’ mu se mile bedra čovječja.
Mili su Gospodinu oni koji se njega boje,
koji se uzdaju u dobrotu njegovu.

Slavi Gospodina, Jeruzaleme,
hvali Boga svoga, Sione!

On učvrsti zasune vrata tvojih,
blagoslovi u tebi tvoje sinove.
On dade mir granicama tvojim,
pšenicom te hrani najboljom.

Besjedu svoju šalje na zemlju,
brzo trči riječ njegova.
Kao vunu snijeg razbacuje,
prosipa mraz poput pepela.

On sipa grad kao zalogaje,
voda mrzne od njegove studeni.
Riječ svoju pošalje i vode se tope;
dunu vjetrom i vode otječu.

Riječ svoju on objavi Jakovu,
odluke svoje i zakone Izraelu.
Ne učini tako nijednom narodu:
nijednom naredbe svoje ne objavi! Aleluja!

Mk 10,32-45

Putovali su tako uzlazeći u Jeruzalem. Isus je išao pred njima te bijahu zaprepašteni, a oni koji su išli za njima, prestrašeni.
Tada Isus opet uze dvanaestoricu i poče im kazivati što će ga zadesiti: »Evo, uzlazimo u Jeruzalem i Sin Čovječji bit će predan glavarima svećeničkim i pismoznancima. Osudit će ga na smrt, predati poganima, izrugati i popljuvati. Izbičevat će ga, ubit će ga, ali on će nakon tri dana ustati.«

I pristupe mu Jakov i Ivan, sinovi Zebedejevi, govoreći mu: »Učitelju, htjeli bismo da nam učiniš što te zaištemo.« A on će im: »Što hoćete da vam učinim?« Oni mu rekoše: »Daj nam da ti u slavi tvojoj sjednemo jedan zdesna, a drugi slijeva.« A Isus im reče: »Ne znate što ištete. Možete li piti čašu koju ja pijem, ili krstiti se krstom kojim se ja krstim?« Oni mu rekoše: »Možemo.« A Isus će im: »Čašu koju ja pijem pit ćete i krstom kojim se ja krstim bit ćete kršteni, ali sjesti meni zdesna ili slijeva nisam ja vlastan dati – to je onih kojima je pripravljeno.«
Kad su to čula ostala desetorica, počeše se gnjeviti na Jakova i Ivana. Zato ih Isus dozva i reče im: »Znate da oni koji se smatraju vladarima gospoduju svojim narodima i velikaši njihovi drže ih pod vlašću. Nije tako među vama! Naprotiv, tko hoće da među vama bude najveći, neka vam bude poslužitelj! I tko hoće da među vama bude prvi, neka bude svima sluga. Jer ni Sin Čovječji nije došao da bude služen, nego da služi i život svoj dade kao otkupninu za mnoge.«

---

Komentar

Sveti Petar apostol nam poručuje čemu imamo zahvaliti naše otkupljenje i spasenje: dragocjenoj Krvi Krista, Jaganjca nevina i bez mane i riječju Boga koji živi i ostaje. Dragocjena Krv Kristova, kroz koju su nam grijesi oprošteni, izbavlja nas iz ruku đavla, čini nas pravednim pred Bogom, posvećuje nas. Riječ Božja, ako je posluhom prihvaćamo, čisti našu dušu, ispunja nas ljubavlju i rađa u nama novog čovjeka. Sve je na ovom svijetu prolazno i raspadljivo, samo Riječ Gospodnja ostaje dovijeka.

 

1 Pt 1,3-9

Blagoslovljen Bog
i Otac Gospodina našega Isusa Krista
koji nas po velikom milosrđu svojemu
uskrsnućem Isusa Krista od mrtvih
nanovo rodi za životnu nadu,
za baštinu neraspadljivu,
neokaljanu i neuvelu,
pohranjenu na nebesima za vas,
vas koje snaga Božja
po vjeri čuva
za spasenje,
spremno da se objavi
u posljednje vrijeme.

Zbog toga se radujte, makar se sada možda trebalo malo i žalostiti zbog različitih kušnja: da prokušanost vaše vjere – dragocjenija od propadljivog zlata, koje se ipak u vatri kuša – stekne hvalu, slavu i čast o Objavljenju Isusa Krista. Njega vi ljûbite iako ga ne vidjeste; u njega, iako ga još ne gledate, vjerujete te klikćete od radosti neizrecive i proslavljene što postigoste svrhu svoje vjere: spasenje duša.

Ps 111,1-2.5-6.9-9.10c-10c

Hvalit ću Gospodina svim srcem svojim
u zboru pravednika, u zajednici njihovoj.

Silna su djela Gospodnja,
nek’ razmišljaju o njima svi koji ih ljube.

Hranu dade štovateljima svojim,
dovijeka se sjeća svoga saveza.

Silna djela svoja objavi svom narodu,
u posjed im dade zemlju pogana.

On posla spasenje svom narodu,
Savez svoj postavi zauvijek:

sveto je i časno ime njegovo!
Slava njegova ostaje dovijeka

Mk 10,17-27

I dok je izlazio na put, dotrči netko, klekne preda nj pa ga upita: »Učitelju dobri, što mi je činiti da baštinim život vječni?« Isus mu reče: »Što me zoveš dobrim? Nitko nije dobar doli Bog jedini! Zapovijedi znadeš: Ne ubij!
Ne čini preljuba!
Ne ukradi!
Ne svjedoči lažno!
Ne otmi!
Poštuj oca svoga i majku!«

On mu odgovori: »Učitelju, sve sam to čuvao od svoje mladosti.« Isus ga nato pogleda, zavoli ga i rekne mu: »Jedno ti nedostaje! Idi i što imaš, prodaj i podaj siromasima pa ćeš imati blago na nebu. A onda dođi i idi za mnom.« On se na tu riječ smrkne i ode žalostan jer imaše velik imetak.
Isus zaokruži pogledom pa će svojim učenicima: »Kako li će teško imućnici u kraljevstvo Božje!« Učenici ostadoše zapanjeni tim njegovim riječima. Zato im Isus ponovi: »Djeco, kako je teško u kraljevstvo Božje! Lakše je devi kroz ušice iglene nego bogatašu u kraljevstvo Božje.«
Oni se još većma snebivahu te će jedan drugome: »Pa tko se onda može spasiti?« Isus upre u njih pogled i reče: »Ljudima je nemoguće, ali ne Bogu! Ta Bogu je sve moguće!«

2 Sol 3,6-12.16-16

Zapovijedamo vam, braćo, u ime Gospodina Isusa Krista da se klonite svakoga brata što živi neuredno i ne po predaji koju primiste od nas. Ta sami znate kako nas treba nasljedovati. Jer dok bijasmo među vama, nismo živjeli neuredno: ničiji kruh nismo badava jeli, nego smo u trudu i naporu noću i danju radili da ne bismo opteretili koga od vas. Ne što ne bismo imali prava, nego da vam sebe damo za uzor koji ćete nasljedovati. Doista, dok bijasmo u vas, ovo vam zapovijedasmo: Tko neće da radi, neka i ne jede! A čujemo da neki od vas žive neuredno: ništa ne rade, nego dangube. Takvima zapovijedamo i zaklinjemo ih u Gospodinu Isusu Kristu: neka s mirom rade i svoj kruh jedu.
A sam Gospodin mira dao vam mir zauvijek i na svaki način! Gospodin sa svima vama!

Ps 127,1-2

Hodočasnička pjesma.
Salomonova. Ako Gospodin kuću ne gradi,
uzalud se muče graditelji.
Ako Gospodin grad ne čuva,
uzalud stražar bdi.

Uzalud vam je ustat’ prije zore
i dugo u noć sjediti,
vi što jedete kruh muke:
miljenicima svojim u snu on daje.

Mt 25,14-30

»Doista, kao kad ono čovjek, polazeći na put, dozva sluge i dade im svoj imetak. Jednomu dade pet talenata, drugomu dva, a trećemu jedan – svakomu po njegovoj sposobnosti. I otputova. Onaj koji je primio pet talenata odmah ode, upotrijebi ih i stekne drugih pet. Isto tako i onaj sa dva stekne druga dva. Onaj, naprotiv, koji je primio jedan ode, otkopa zemlju i sakri novac gospodarov.«
»Nakon dugo vremena dođe gospodar tih slugu i zatraži od njih račun. Pristupi mu onaj što je primio pet talenata i donese drugih pet govoreći: ‘Gospodaru! Pet si mi talenata predao. Evo, drugih sam pet talenata stekao!’ Reče mu gospodar: ‘Valjaš, slugo dobri i vjerni! U malome si bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti! Uđi u radost gospodara svoga!’«
»Pristupi i onaj sa dva talenta te reče: ‘Gospodaru! Dva si mi talenta predao. Evo, druga sam dva talenta stekao!’ Reče mu gospodar: ‘Valjaš, slugo dobri i vjerni! U malome si bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti! Uđi u radost gospodara svoga.’«
»A pristupi i onaj koji je primio jedan talenat te reče: ‘Gospodaru! Znadoh te: čovjek si strog, žanješ gdje nisi sijao i kupîš gdje nisi vijao. Pobojah se stoga, odoh i sakrih talenat tvoj u zemlju. Evo ti tvoje!’ A gospodar mu reče: ‘Slugo zli i lijeni! Znao si da žanjem gdje nisam sijao i kupîm gdje nisam vijao! Trebalo je dakle da uložiš moj novac kod novčara i ja bih po povratku izvadio svoje s dobitkom.’«
»’Uzmite stoga od njega talenat i podajte onomu koji ih ima deset. Doista, onomu koji ima još će se dati, neka ima u izobilju, a od onoga koji nema oduzet će se i ono što ima. A beskorisnoga slugu izbacite van u tamu. Ondje će biti plač i škrgut zubî.’«

---

Komentar

Ako Gospodin kuću ne gradi, uzalud se muče graditelji. Gospodine budi sa mnom, gradi sa mnom , gradi sa mnom moje misli, gradi sa mnom moje riječi, gradi sa mnom moje molitve, gradi sa mnom moj život, budi sa mnom među ljudima, budi sa mnom u mojoj obitelji koju si mi povjerio, budi sa mnom s mojim djecom, budi sa mnom s mojom ženom, budi sa mnom s mojim prijateljima, budi sa mnom među mojom braćom i sestrama, budi sa mnom kada koristim talente koje si mi udijelio, budi samtnom kada želim postići nove talente, budi sa mnom kada radim, Gospodine budi sa mnom uvijek, pošalji anđele svoje da me čuvaju da me vode , da me spriječe ako bih pošao krivim putem i da idem ispravnim putem da me ništa ne može odvojiti od tebe , ni legije, ni laži , ni prevare, ni nevolje ovoga svijeta, ni bolesti , ni tuge mi ne mogu ništa jer si Ti sa mnom Gospodine, budi sa mnom uvijek. Amen

Jak 5,1-6

De sada, bogataši, proplačite i zakukajte zbog nevolja koje će vas zadesiti! Bogatstvo vam istrunu, haljine vaše postadoše hrana moljcima, zlato vam i srebro zarđa i rđa će njihova biti svjedočanstvo protiv vas te će kao vatra izjesti tijela vaša! Zgrnuste blago u posljednje dane! Evo: plaća kosaca vaših njiva – koju im uskratiste – viče i vapaji žetelaca dopriješe do ušiju Gospoda nad Vojskama. Raskošno ste na zemlji i razvratno živjeli, utoviste srca svoja za dan klanja! Osudiste i ubiste pravednika: on vam se ne suprotstavlja!

Ps 49,14-20

Takav je put onih koji se ludo uzdaju,
to je konac onih koji uživaju u sreći:

Poput stada redaju se u podzemlju,
smrt im je pastir, a dobri njima vladaju.
Njihova će lika brzo nestati,
podzemlje će im biti postojbina.
A moju će dušu Bog ugrabiti podzemlju iz pandža
i milostivo me primiti.

Ne boj se ako se tko obogati
i ako se poveća blago doma njegova:
kad umre, ništa neće ponijeti sa sobom,
i blago njegovo neće s njime sići.

Ako se u životu držao sretnim
– »Govorit će se da ti je dobro bilo!« –
i on će doći u skup otaca svojih,
gdje svjetlosti više vidjeti neće.

Mk 9,41-50

»Uistinu, tko vas napoji čašom vode u ime toga što ste Kristovi, zaista, kažem vam, neće mu propasti plaća.«
»Onomu, naprotiv, tko bi sablaznio jednoga od ovih najmanjih što vjeruju, daleko bi bolje bilo da s mlinskim kamenom o vratu bude bačen u more.«
»Pa ako te ruka sablažnjava, odsijeci je. Bolje ti je sakatu ući u život nego s obje ruke otići u pakao, u oganj neugasivi. I ako te noga sablažnjava, odsijeci je. Bolje ti je hromu ući u život nego s obje noge bit bačen u pakao. I ako te oko sablažnjava, iskopaj ga. Bolje ti je jednooku ući u kraljevstvo Božje nego s oba oka biti bačen u pakao, gdje crv njihov ne gine niti se oganj gasi.
Uistinu, ognjem će svaki od njih biti posoljen.
Dobra je sol. Ali ako sol postane neslana, čime ćete nju začiniti? Imajte sol u sebi, a mir među sobom!«

---

Komentar

Gospodine, ugrabi dušu moju , podzemlju iz pandža, i naredi joj da dođem k Tebi i milostivo me primi, nemoj gledati moje grijehe  moje slabosti, jer je ljubav tvoja veća od njih.

Gospodine molim te za milost mudrosti, za milost razuma i ljubavi prema bližnjem, molim te pomozi mi da niti jednog čovjeka, niti jednog brata ili sestru ne sablaznim, blagoslovi Gospodine moje misli, blagoslovi moje riječi, blagoslovi moje molitve da budu na korist mojoj braći i sestrama, da im pomognu otvoriti vrata njihovog srca prema kraljevstvu nebeskom.

Amen

 

Jak 4,1-10

Odakle ratovi, odakle borbe među vama? Zar ne odavde: od pohota što vojuju u udovima vašim? Žudite, a nemate; ubijate i hlepite, a ne možete postići; borite se i ratujete. Nemate jer ne ištete. Ištete, a ne primate jer rđavo ištete: da u pohotama svojim potratite.
Preljubnici! Ne znate li da je prijateljstvo sa svijetom neprijateljstvo prema Bogu? Tko god dakle hoće da bude prijatelj svijeta, promeće se u neprijatelja Božjega. Ili mislite da Pismo uzalud veli: Ljubomorno čezne za duhom što ga nastani u nama? A daje on i veću milost. Zato govori:
Bog se oholima protivi,
a poniznima daje milost.
Podložite se dakle Bogu!
Oduprite se đavlu
i pobjeći će od vas!
Približite se Bogu
i on će se približiti vama!
Očistite ruke, grešnici!
Očistite srca, dvoličnjaci!
Zakukajte, protužite, proplačite!
Smijeh vaš nek se u plač obrati
i radost u žalost!
Ponizite se pred Gospodinom
i on će vas uzvisiti!


Ps 55,7-11.23-23

Zavapih: »O, da su mi krila golubinja,
odletio bih da otpočinem!
Daleko, daleko bih letio,
u pustinji se nastanio;

brzo bih si potražio sklonište
od bijesne oluje i vihora.«
Smeti ih, Gospode, podvoji im jezike,
jer nasilje i svađu vidim u gradu;

danju i noću zidinama kruže;
bezakonja su i nevolje u njemu.
Povjeri Gospodinu svu svoju brigu,
i on će te pokrijepiti:
neće dati da ikada posrne pravednik.


Mk 9,30-37

Otišavši odande, prolažahu kroz Galileju. On ne htjede da to itko sazna. Jer poučavaše svoje učenike. Govoraše im: »Sin Čovječji predaje se u ruke ljudima. Ubit će ga, ali će on, ubijen, nakon tri dana ustati.« No oni ne razumješe te besjede, a bojahu ga se pitati.

I dođoše u Kafarnaum. I već u kući upita ih: »Što ste putem raspravljali?« A oni umukoše jer putem među sobom razgovarahu o tome tko je najveći. On sjede i dozove dvanaestoricu te im reče: »Ako tko želi biti prvi, neka bude od svih posljednji i svima poslužitelj!« I uzme dijete, postavi ga posred njih, zagrli ga i reče im: »Tko god jedno ovakvo dijete primi u moje ime, mene prima. A tko mene prima, ne prima mene, nego onoga koji mene posla.«

---

Komentar

U ovom citanju posebno mi je Gospodin obratio pozornost na dvije stvari: nacin kako da se borim protiv vlastite zelje za isticanjem i oholosti, a to je da kada to prepoznam u sebi pocnem sluziti i biti posljednji, biti posluzitelj. I drugo, kada Gospodin govori o primanju djece u njegovo ime, tu misli i na nasu vlastiti djecu, konkretno moga sina Izaka i koliko mu vise moram posvetiti paznje i brige, samim time jer ga primam kao dar od Nebeskoga oca. Na te dvije nakane sam i izrekao svoju molitvu.

Dj 2,1-11

Kad je napokon došao dan Pedesetnice, svi su bili zajedno na istome mjestu. I eto iznenada šuma s neba, kao kad se digne silan vjetar. Ispuni svu kuću u kojoj su bili. I pokažu im se kao neki ognjeni razdijeljeni jezici te siđe po jedan na svakoga od njih. Svi se napuniše Duha Svetoga i počeše govoriti drugim jezicima, kako im već Duh davaše zboriti.
A u Jeruzalemu su boravili Židovi, ljudi pobožni iz svakog naroda pod nebom. Pa kad nasta ona huka, strča se mnoštvo i smètê jer ih je svatko čuo govoriti svojim jezikom. Svi su bili izvan sebe i divili se govoreći: »Gle! Nisu li svi ovi što govore Galilejci? Pa kako to da ih svatko od nas čuje na svojem materinskom jeziku? Parti, Međani, Elamljani, žitelji Mezopotamije, Judeje i Kapadocije, Ponta i Azije, Frigije i Pamfilije, Egipta i krajeva libijskih oko Cirene, pridošlice Rimljani, Židovi i sljedbenici, Krećani i Arapi – svi ih mi čujemo gdje našim jezicima razglašuju veličanstvena djela Božja.«

Ps 104,1a-1b.24a-24a.24c-24c.29b-31.34-34

 

Blagoslivljaj Gospodina, dušo moja, 
Gospodine, Bože moj, silno si velik!

Kako su brojna tvoja djela, o Gospodine!
puna je zemlja stvorenja tvojih.

ako dah im oduzmeš, ugibaju 
i opet se u prah vraćaju.

Pošalješ li dah svoj, opet nastaju,
i tako obnavljaš lice zemlje.

Neka dovijeka traje slava Gospodnja:
nek’ se raduje Gospodin u djelima svojim!
Bilo mu milo pjevanje moje!
Ja ću se radovati u Gospodinu.

Rim 8,8-17

Oni pak koji su u tijelu, ne mogu se Bogu svidjeti. A vi niste u tijelu, nego u Duhu, ako Duh Božji prebiva u vama. A nema li tko Duha Kristova, taj nije njegov. I ako je Krist u vama, tijelo je doduše mrtvo zbog grijeha, ali Duh je život zbog pravednosti. Ako li Duh Onoga koji uskrisi Isusa od mrtvih prebiva u vama, Onaj koji uskrisi Krista od mrtvih, oživit će i smrtna tijela vaša po Duhu svome koji prebiva u vama.
Dakle, braćo, dužnici smo, ali ne tijelu da po tijelu živimo! Jer ako po tijelu živite, umrijeti vam je, ako li pak Duhom usmrćujete tjelesna djela, živjet ćete.
Svi koje vodi Duh Božji sinovi su Božji. Ta ne primiste duh robovanja da se opet bojite, nego primiste Duha posinstva u kojem kličemo: »Abba! Oče!« Sam Duh susvjedok je s našim duhom da smo djeca Božja; ako pak djeca, onda i baštinici, baštinici Božji, a subaštinici Kristovi, kada doista s njime zajedno trpimo, da se zajedno s njime i proslavimo.

Iv 14,15-16.23b-26

»Ako me ljubite,
zapovijedi ćete moje čuvati.
I ja ću moliti Oca
i on će vam dati drugoga Branitelja
da bude s vama zauvijek:

»Ako me tko ljubi,
čuvat će moju riječ
pa će i Otac moj ljubiti njega
i k njemu ćemo doći
i kod njega se nastaniti.

Tko mene ne ljubi,
riječi mojih ne čuva.
A riječ koju slušate nije moja,
nego Oca koji me posla.
To sam vam govorio
dok sam boravio s vama.
Branitelj – Duh Sveti,
koga će Otac poslati u moje ime,
poučavat će vas o svemu
i dozivati vam u pamet
sve što vam ja rekoh.

---

Komentar

Pedeseti dan nakon Isusova uskrsnuća rođena je Crkva. Sila Duha Svetog ispunila je učenike koji su konačno mogli činiti što im je Gospodin ostavio kao zadatak prije odlaska iz ovog svijeta: “...biti ćete mi svjedoci u Jeruzalemu, po svoj Judeji i Samariji i sve do kraja zemlje” (Dj 1,8).
Pitanje je što se onda dogodilo na Uskrsnu nedjelju kada je Isus dahnuo u njih: “Primite Duha Svetog” (Iv 20,22)?
Kaže se po plodovima će te ih poznati (Mt 7,20). Očito da plodovi jednog i drugog primanja Duha Svetog su veoma različiti. Nakon Uskrsne nedjelje učenici odlaze u Galileju, vraćaju se svom prvotnom poslu – ribarenju, a nakon Pedesetnice oni postaju Crkva, koja se po njihovom propovijedanju širi geometrijskom progresijom.
Na Uskrsnu nedjelju Duh Sveti im otvara oči srca da konačno spoznaju tko je Isus. Do tada nemaju punu spoznaju. To vidimo iz niz primjera iz Evanđelja: kada Isus stišava oluju, oni se pitaju tko li je ovaj...; Petar se sablažnjava kada Isus govori što će se dogoditi na Veliki petak u Jeruzalemu; učenici iz Emausa razočarani se vraćaju kući nakon toga: “A mi se nadasmo da je on onaj koji ima otkupiti Izraela” (Lk 24,21) itd.
Da bi zaista bili Crkva trebalo je još nešto: sila Duha Svetog i oganj s neba.

Sef 3,1-2.9-13

Teško nepokornom, okaljanom, nasilničkom gradu!
On nikada nije čuo poziva,
nikada nije prihvatio pouku;
Gospodinu on se nikada nije povjerio;
svome Bogu nije se nikada približio.

»Dat ću narodima čiste usne,
da svi mogu zazivati ime Gospodnje
i služiti mu jednodušno.
S druge obale rijeka etiopskih
prinosit će mi žrtvene darove moji štovaoci.«
»U onaj dan
nećeš se sramiti svih svojih nedjela
koja si protiv mene počinio,
jer ću ukloniti iz tebe
tvoje ohole hvalisavce;
i nećeš se više šepiriti
na svetoj gori mojoj,
jer ću pustiti da u tebi opstane
samo skroman i čedan narod,
i u imenu Gospodinovu tražit će okrilje
ostatak Izraelov.
Oni neće više činiti nepravdu,
neće više govoriti laži;
u njihovim ustima neće se više naći
jezik prijevarni.
Moći će pâsti i odmarati se,
i nitko im neće smetati.«

Ps 34,2-3.6-7.17-19.23-23

Blagoslivljat ću Gospodina u svako doba, njegova će mi hvala biti svagda na ustima!

Nek se Gospodinom duša moja hvali:
nek čuju ponizni i nek se raduju!

U njega gledajte i razveselite se,
da se ne postide lica vaša.

Eto, jadnik vapi, a Gospodin ga čuje,
izbavlja ga iz svih tjeskoba.

Lice se Gospodnje okreće protiv zločinaca
da im spomen zatre na zemlji.

Pravednici zazivaju, i Gospodin ih čuje,
izbavlja ih iz svih tjeskoba.

Blizu je Gospodin onima koji su skršena srca,
a klonule duše spašava.

Gospodin izbavlja duše slugu svojih,
i neće platiti tko god se njemu utječe.

Iv 21, 15-19

Pasi jaganjce moje, pasi ovce moje!
Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
Kad se Isus ukazao svojim učenicima, nakon doručka upita Šimuna Petra: »Šimune Ivanov, ljubiš li me više nego ovi?« Odgovori mu: »Da, Gospodine, ti znaš da te volim.« Kaže mu: »Pasi jaganjce moje!« Upita ga po drugi put: »Šimune Ivanov, ljubiš li me?« Odgovori mu: »Da, Gospodine, ti znaš da te volim!« Kaže mu: »Pasi ovce moje!« Upita ga treći put: »Šimune Ivanov, voliš li me?« Ražalosti se Petar što ga upita treći put: »Voliš li me?« pa mu odgovori: »Gospodine, ti sve znaš! Tebi je poznato da te volim.« Kaže mu Isus: »Pasi ovce moje!«
»Zaista, zaista, kažem ti:
Dok si bio mlađi,
sam si se opasivao
i hodio kamo si htio;
ali kad ostariš,
raširit ćeš ruke
i drugi će te opasivati
i voditi kamo nećeš.«
A to mu reče nagovješćujući kakvom će smrću proslaviti Boga. Rekavši to doda: »Idi za mnom!«
Riječ Gospodnja.
 ode. Koji od te dvojice izvrši volju očevu?« Kažu: »Onaj prvi.« Nato će im Isus: »Zaista, kažem vam, carinici i bludnice pretekoše vas u kraljevstvo Božje! Doista, Ivan dođe k vama putom pravednosti i vi mu ne povjerovaste, a carinici mu i bludnice povjerovaše. Vi pak, makar to vidjeste, ni kasnije se ne predomisliste da mu povjerujete.«

---

Komentar

Isus povjerava svoje stado, Crkvu, Šimunu Petru. Njegov život više ne pripada njemu nego Isusu i Crkvi. Biti će to život stradanja i žrtve, s kojom će, poput svog Učitelja, proslaviti Boga.

Ovaj susret Isusa i Petra zbio se možda dvadesetak dana nakon što ga je Petar zatajio. Sigurno da je taj događaj ostavio duboke rane u Petru. Onoliko puta koliko ga je zanijekao, toliko puta Isus ga pita “ljubiš li me” i vjerojatno ga na taj način iscjeljuje.

Zanimljivost ovog teksta je i u tome što Isus dva puta pita Petra “ljubiš li me”, a Petar odgovara “volim”. Iako u našem jeziku “ljubiš” i “voliš” ne čine neku razliku, očito da Isusovo “ljubiš li me” ima veću težinu nego “voliš li me”. Na kraju Isus pita “voliš li me Šimune Jonin” čime pokazuje da će On biti zadovoljan i našom, običnom ljudskom ljubavi.

 

Dj 20,28-38

»Pazite na sebe i na sve stado u kojem vas Duh Sveti postavi nadglednicima, da pasete Crkvu Božju koju steče krvlju svojom.«
»Ja znam da će nakon mog odlaska među vas uljesti vuci okrutni koji ne štede stada, a između vas će samih ustati ljudi koji će iskrivljavati nauk da bi odvukli učenike za sobom. Zato bdijte imajući na pameti da sam tri godine bez prestanka noću i danju suze lijevajući urazumljivao svakoga od vas.«
»I sada vas povjeravam Bogu i Riječi milosti njegove koja je kadra izgraditi vas i dati vam baštinu među svima posvećenima.«
»Ni za čijim srebrom, zlatom ili ruhom nisam hlepio. Sami znate: za potrebe moje i onih koji su sa mnom zasluživale su ove ruke. U svemu vam pokazah: tako se trudeći treba se zauzimati za nemoćne i na pameti imati riječi Gospodina Isusa jer on reče: ‘Blaženije je davati nego primati.’«
Kada to doreče, klekne te se zajedno sa svima njima pomoli. Tad svi briznuše u velik plač, obisnuše se Pavlu oko vrata i stadoše ga cjelivati, ražalošćeni nadasve riječju koju im reče: da više neće vidjeti lica njegova. Zatim ga ispratiše na lađu.

Ps 68,29-30.33-36c

Pokaži, Bože, silu svoju,
silu kojom se, Bože, boriš za nas
iz hrama svojega u Jeruzalemu!
Nek’ ti kraljevi darove donose!

Kraljevstva zemlje, pjevajte Bogu, svirajte Gospodinu,
koji se vozi po nebu, po nebu iskonskom!Čuj, glasom grmi, glasom svojim silnim:
»Priznajte silu Božju!«
Nad Izraelom veličanstvo njegovo,
u oblacima sila njegova!

Strašan je Bog iz svojega svetišta.
Bog Izraelov daje moć i silu narodu svojemu.
Blagoslovljen Bog!

Iv 17,11b-19

Oče sveti,
sačuvaj ih u svom imenu
koje si mi dao:
da budu jedno kao i mi.

Dok sam ja bio s njima,
ja sam ih čuvao u tvom imenu,
njih koje si mi dao;
i štitio ih te nijedan od njih ne propade
osim sina propasti,
da se Pismo ispuni.
A sada k tebi idem
i ovo govorim u svijetu
da imaju puninu moje radosti u sebi.
Ja sam im predao tvoju riječ,
a svijet ih zamrzi
jer nisu od svijeta
kao što ni ja nisam od svijeta.
Ne molim te da ih uzmeš sa svijeta,
nego da ih očuvaš od Zloga.
Oni nisu od svijeta
kao što ni ja nisam od svijeta.
Posveti ih u istini:
tvoja je riječ istina.
Kao što ti mene posla u svijet
tako i ja poslah njih u svijet.
I za njih posvećujem samog sebe
da i oni budu posvećeni u istini.

---

Komentar

Toliko je toga u mome srcu  i nekad imam potrebu govoriti, davati i činiti dobra djela za druge u potrebi. Ponekad zbog moje nesigurnosti i strahova ne učinim ništa. Tada postanem nesretna i tužna. 

Bože, ukloni sve prepreke i blokade koje me paraliziraju. Ne daj da to bude prepreka koja mi neće dati da služim tebi i drugima.

Daj mi milost da ustrajem u svom pozivu. Pomozi mi da u napastima i kušnjama osluškujem tvoj glas i da uvijek ustrajem do kraja koliko god teško bilo. Daj mi snage dovoljno jer jedini smisao u mom životu si ti i moje posvećenje za vječni život.

Bože ti me ispunjavaš i činiš sretnom a to želim i drugima; da budu sretni kraj tebe jer imaju  pravo na to, ti si nam to darovao. 

Rekao si da želiš da budemo radosni i želim to reći svima zato jer sam ja bila godinama zarobljena mišlju da kršćani nemaju pravo na radost. 

Nauči me davati i učini me oruđem u svojim rukama!

Dj 19,1-8

Dok je Apolon bio u Korintu, Pavao, pošto prođe gornje krajeve, dođe u Efez, nađe neke učenike pa ih upita: »Jeste li primili Duha Svetoga kad ste povjerovali?« Oni će mu: »Ta ni čuli nismo da ima Duh Sveti.« Nato će on: »Kako ste onda kršteni?« »Krštenjem Ivanovim«, odvrate oni. Nato će Pavao: »Ivan je krstio krštenjem obraćenja govoreći narodu da vjeruje u Onoga koji za njim dolazi, to jest u Isusa.« Čuvši to, krste se u ime Gospodina Isusa, pa kad Pavao položi na njih ruke, dođe Duh Sveti na njih te stanu govoriti drugim jezicima i prorokovati. Bijaše u svemu dvanaestak muževa.
Onda Pavao uđe u sinagogu te je tri mjeseca hrabro raspravljao i uvjeravao o kraljevstvu Božjem.

Ps 68,2-7b

Bog nek’ ustane! Razbježali se dušmani njegovi!
Svi mrzitelji njegovi pobjegli pred njim!
Kao što dim iščezava, i njih neka nestane!
Kako se vosak topi na ognju,
nek’ nestane grešnika pred licem Božjim!

Pravedni neka se raduju,
neka klikću pred Bogom,
neka kliču od radosti.

Pjevajte Bogu, slavite mu ime!
 
Poravnajte put onome koji ide pustinjom –
kojemu je ime Gospodin – i kličite pred njim!

Otac sirotâ, branitelj udovicâ,
Bog je u svom svetom šatoru.

Napuštene okućit će Gospodin,
sužnjima pružit’ sretnu slobodu.

Iv 16,29-33

Kažu mu učenici: »Evo, sad otvoreno zboriš i nikakvom se poredbom ne služiš. Sada znamo da sve znaš i ne treba da te tko pita. Stoga vjerujemo da si izišao od Boga.«
Odgovori im Isus:
»Sada vjerujete?
Evo dolazi čas i već je došao:
raspršit ćete se svaki na svoju stranu
i mene ostaviti sáma.
No ja nisam sâm
jer Otac je sa mnom.
To vam rekoh da u meni mir imate.
U svijetu imate muku,
ali hrabri budite –
ja sam pobijedio svijet!«

---

Komentar

Doznajemo da su krštenje Ivanovo i kršćansko različiti. Prvo je sadržano u drugom (obraćenje i pokajanje), ali drugo podrazumijeva i vjeru u Isusa Krista: Tko bude vjerovao i pokrstio se, spasiti će se...(Mt 16,16a), a vjerovati znači ustima ispovijedati da je Isus Gospodin i srcem vjerovati da ga je Bog uskrisio od mrtvih (Rim 10,9). Kako to možemo? Ako se tko ne rodi iz vode i Duha ne može ući u kraljevstvo Božje (Iv 3,5). Dakle, trebamo biti nanovo rođeni i na taj način spašeni, a to se upravo događa krštenjem.

Ivanovi učenici primili su Duha, a čemu onda još polaganje ruku?

Kada je na Uskrsnu nedjelju Isus rekao učenicima: Primite Duha Svetoga, oni zaista i primaju Duha Svetoga, ali se u njihovim životima ništa bitno ne mijenja. Vraćaju se svom prvotnom poslu ribarenju, a kada im šalje obećanje s neba, silu Duha Svetog na Pedesetnicu, oni postaju Njegovi svjedoci po svoj Judeji, Samariji i sve do kraja zemlje (Dj 1,8). Prvo primanje Duha Svetog na Uskrsnu nedjelju vezano je za novo rođenje i spasenje, dok silazak Duha Svetog na Pedesetnicu jest krštenje Duhom i Ognjem. Dakle, radi se o dva odvojena iskustva.

Zanimljivost teksta je i stoga što nam pokazuje kako se ovdje pojavljuju ova dva iskustva gotovo istovremeno.

 

Dj 18,23-28

 

Neko se vrijeme zadrža pa onda ode i zareda galacijskim područjem i Frigijom utvrđujući sve učenike.

Uto neki Židov imenom Apolon, rodom Aleksandrijac, čovjek rječit i upućen u Pisma, stiže u Efez. On bijaše upućen u Put Gospodnji pa je vatrene duše govorio i naučavao pomno o Isusu, premda je znao samo za Ivanovo krštenje. Poče on tako smjelo govoriti u sinagogi. Čuše ga Priscila i Akvila, uzeše ga k sebi i pomnije mu izložiše Put Božji.
A kad je nakanio otići u Ahaju, ohrabriše ga braća i napisaše učenicima da ga prime. Kad je stigao onamo, uvelike je koristio vjernicima po milosti jer je snažno pobijao Židove javno pokazujući iz Pisama da Isus jest Krist.

Ps 47,2-3.8-10

Narodi svi, plješćite rukama,
kličite Bogu glasom radosnim.

Jer Gospodin je to – svevišnji, strašan,
kralj velik nad zemljom svom.
Jer on je kralj nad zemljom svom,
pjevajte Bogu, pjevači vrsni!
Bog kraljuje nad narodima,
stoluje Bog na svetom prijestolju.

Prvaci se pribiru poganski
k narodu Boga Abrahamova.
Božji su svi vlastodršci zemlje,
nad svima on je uzvišen.

Iv 16,23b-28

Zaista, zaista, kažem vam:
što god zaištete u Oca,
dat će vam u moje ime.

Dosad niste iskali ništa u moje ime.
Ištite i primit ćete
da radost vaša bude potpuna!«
»To sam vam govorio u poredbama.
Dolazi čas
kad vam više neću govoriti u poredbama,
nego ću vam otvoreno navješćivati Oca.
U onaj dan
iskat ćete u moje ime
i ne velim vam da ću ja moliti Oca za vas.
Ta sâm vas Otac ljubi
jer vi ste mene ljubili
i vjerovali da sam ja od Boga izišao.
Izišao sam od Oca i došao na svijet.
Opet ostavljam svijet i odlazim Ocu.«

---

Komentar

Ima ljudi koji žive na ovome svijetu, ali sve vrijeme čekaju da ga napuste i otiđu (vrate se) Ocu koji ih je stvorio i smjestio ovdje.
Zar smo zaista stvoreni zato da bismo postali kao Isus i posve se mogli zvati sinovima i kćerima Božjim? Je li stvarno istina da nam Bog želi dati neslućene "stvari", kao i svojem Sinu koji je Bog?
Sve mi se to čini toliko velikim da mi je u to teško povjerovati. Čime bih ja to mogla zaslužiti? Jasno je: ja to stvarno ne mogu zaslužiti, ne postoji ništa što ja mogu učiniti da to zaslužim, mogu samo odgovoriti na Božji poziv.

Pogani su prihvaćali Boga zahvaljujući Isusovim učenicima koji su ih upućivali u Riječ i Božju istinu. Isus je svojim učenicima govorio o Ocu, koji je iznad svih "zemaljskih vlastodržaca", koji je iznad svega, isprva u poredbama, potom otvoreno. Njegovi su učenici Riječ prenosili dalje te u vjeri utvrđivali one koji su Riječ prihvatili. Apolon, čovjek koji nije bio savršeno upućen u sve događaje o Isusu, hrabro je i otvoreno tvrdio da je Isus Spasitelj. S nesavršenim znanjem, po Božjoj milosti. I to je donosilo ploda.
Kad ljudima u svojoj okolini govorim o Bogu, često je to vrlo suzdržano i "u rukavicama". Kad bih uvijek mogla otvoreno govoriti o Njemu - ili kad bih imala više hrabrosti to činiti - vjerujem da bih potpunije živjela, manje bih se "morala" praviti da živim.
Život u kojem se Boga ne spominje ne može biti pravi život. Teško da se punina može doseći kad se život slavi zbog plodova koji nas usrećuju, a ne spomene se, glasno ili u nutrini, Onaj tko je za te plodove zaslužan.

Što je to što bih ja morala iskati da moja radost bude potpuna? Još ne znam odgovor na to pitanje.

Dj 1,1-11

Prvu sam knjigu, Teofile, sastavio o svemu što je Isus činio i učio

do dana kad je uznesen pošto je dao upute apostolima koje je izabrao po Duhu Svetome.
Njima je poslije svoje muke mnogim dokazima pokazao da je živ, četrdeset im se dana ukazivao i govorio o kraljevstvu Božjem.
I dok je jednom s njima blagovao, zapovjedi im da ne napuštaju Jeruzalema, nego neka čekaju Obećanje Očevo »koje čuste od mene: Ivan je krstio vodom, a vi ćete naskoro nakon ovih dana biti kršteni Duhom Svetim«.
Nato ga sabrani upitaše: »Gospodine, hoćeš li u ovo vrijeme Izraelu opet uspostaviti kraljevstvo?« On im odgovori: »Nije vaše znati vremena i zgode koje je Otac podredio svojoj vlasti. Nego primit ćete snagu Duha Svetoga koji će sići na vas i bit ćete mi svjedoci u Jeruzalemu, po svoj Judeji i Samariji i sve do kraja zemlje.«
Kada to reče, bi uzdignut njima naočigled i oblak ga ote njihovim očima. I dok su netremice gledali kako on odlazi na nebo, gle, dva čovjeka stadoše kraj njih u bijeloj odjeći i rekoše im: »Galilejci, što stojite i gledate u nebo? Ovaj Isus koji je od vas uznesen na nebo isto će tako doći kao što ste vidjeli da odlazi na nebo.«

Ps 47,2-3.6-9

Narodi svi, plješćite rukama,
kličite Bogu glasom radosnim.

Jer Gospodin je to – svevišnji, strašan,
kralj velik nad zemljom svom.
Uzlazi Bog uz klicanje,
Gospodin uza zvuke trublje.

Pjevajte Bogu, pjevajte,
pjevajte kralju našemu, pjevajte!

Jer on je kralj nad zemljom svom,
pjevajte Bogu, pjevači vrsni!
Bog kraljuje nad narodima,
stoluje Bog na svetom prijestolju.

Ef 1,17-23

Bog Gospodina našega Isusa Krista, Otac Slave, dao vam Duha mudrosti i objave kojom ćete ga spoznati; prosvijetlio vam oči srca da upoznate koje li nade u pozivu njegovu, koje li bogate slave u baštini njegovoj među svetima i koje li prekomjerne veličine u moći njegovoj prema nama koji vjerujemo: ona je primjerena djelotvornosti sile i snage njegove koju na djelu pokaza u Kristu, kad ga uskrisi od mrtvih i posjede sebi zdesna na nebesima iznad svakog Vrhovništva i Vlasti i Moći i Gospodstva i svakog imena imenovana ne samo na ovom svijetu nego i u budućemu. Sve mu podloži pod noge, a njega postavi – nad svime – Glavom Crkvi, koja je Tijelo njegovo, punina Onoga koji sve u svima ispunja.

Lk 24,46-53

Te im reče: »Ovako je pisano: ‘Krist će trpjeti i treći dan ustati od mrtvih, i u njegovo će se ime propovijedati obraćenje i otpuštenje grijeha po svim narodima počevši od Jeruzalema.’ Vi ste tomu svjedoci. I evo, ja šaljem na vas Obećanje Oca svojega. Ostanite zato u gradu dok se ne obučete u Silu odozgor.«
Zatim ih izvede do Betanije, podiže ruke pa ih blagoslovi. I dok ih blagoslivljaše, rasta se od njih i uznesen bi na nebo. Oni mu se ničice poklone pa se s velikom radosti vrate u Jeruzalem te sve vrijeme u Hramu blagoslivljahu Boga.

---

Komentar

 

Gospodine, kako je divan Tvoj poziv u trenutcima kad mi se cinis tako dalek. Kad mi se cini da moja ljudskost nadvladava  i narusava svu Tvoju slavu. Kako uopce u srcu moze postojati ovolika ceznja za Tobom? Ta ceznja koja nadvaladava svu ljutnju, ponizenja, obeshrabrenja i padove u meni. 
Molim Te, daruj mi Duha mudrosti i objave da Te upoznam. Da Tebe svim srcem slavim i priznam kao svog Spasitelja. Daruj mi srce ponizno i raskajano, prosvijetli oci moga srca! Ti znas koliko sam nesposobna shvatiti koja je nada poziva. Znas da cu prije pasti i u ocaj i pobjeci od Tebe nego Ti povjerovati. Ali evo me opet pored Tebe. 
Jer me Ti zoves. 
Oprosti mi Gospodine na mojoj slabosti. Oprosti na ovom zidu prema drugima i prema sebi i hvala Ti na ovome trenutku u kojem mi govoris da sam Tvoje ljubljeno dijete. 
Hvala Ti na zajednistvu u Tvome Tijelu koje mi dajes, pomozi mi da ljubim svoju bracu i sestre.
Ti si usitinu punina Onoga koji SVE u svima ispunja. Hvala Ti Isuse, najljepse je biti u Tvojoj blizini. Ne dopusti vise da se odijelim od Tebe, molim Te.

 

1 Kor 15,1-8

Dozivljem vam, braćo, u pamet evanđelje koje vam navijestih, koje primiste, u kome stojite,

po kojem se spašavate, ako držite što sam vam navijestio; osim ako uzalud povjerovaste.
Doista, predadoh vam ponajprije što i primih: Krist umrije za grijehe naše po Pismima; bî pokopan i uskrišen treći dan po Pismima; ukaza se Kefi, zatim dvanaestorici. Potom se ukaza braći, kojih bijaše više od pet stotina zajedno; većina ih još i sada živi, a neki usnuše. Zatim se ukaza Jakovu, onda svim apostolima. Najposlije, kao nedonoščetu, ukaza se i meni.

Ps 19,2-5

Nebesa slavu Božju kazuju,
naviješta svod nebeski djelo ruku njegovih.
Dan danu to objavljuje,
a noć noći glas predaje.

Nije to riječ, a ni govor nije,
nije ni glas što se može čuti,

al’ po zemlji razliježe se jeka,
riječi sve do nakraj svijeta sežu.
 
Iv 14,6-14

Odgovori mu Isus:
"Ja sam Put i Istina i Život:
nitko ne dolazi Ocu osim po meni.
Da ste upoznali mene,
i Oca biste moga upoznali.
Od sada ga i poznajete
i vidjeli ste ga."

Kaže mu Filip: "Gospodine, pokaži nam Oca i dosta nam je!« Nato će mu Isus: »Filipe, toliko sam vremena s vama i još me ne poznaš?"
"Tko je vidio mene, vidio je i Oca.
Kako ti onda kažeš: ‘Pokaži nam Oca’?
Ne vjeruješ li
da sam ja u Ocu i Otac u meni?
Riječi koje vam govorim,
od sebe ne govorim:
Otac koji prebiva u meni čini djela svoja.
Vjerujte mi:
ja sam u Ocu i Otac u meni.
Ako ne inače, zbog samih djela vjerujte.
Zaista, zaista, kažem vam:
Tko vjeruje u mene,
činit će djela koja ja činim;
i veća će od njih činiti
jer ja odlazim Ocu.
I što god zaištete u moje ime,
učinit ću,
da se proslavi Otac u Sinu.
Ako me što zaištete u moje ime,
učinit ću."

---

Komentar

Pavao nam u ovim redcima ističe temelj Radosne vijesti po kojoj se spašavamo: Krist umrije za naše grijehe po Pismima, bi pokopan i uskrišen treći dan po Pismima.

Kako su Pisma navijestila Krist je došao na zemlju radi našeg spasenja. On je na svoj križ uzeo i u grob ponio naše grijehe, bolesti, smrt, odvojenost od Oca, našeg starog čovjeka da bi u nama mogao biti rođen novi čovjek, da bi zatim slavom Očevom bio uskrišen od mrtvih. Svi koji su kršteni zajedno su s njim ukopani u smrt i po njegovom uskrsnuću hode u novosti života (v. Rim 6,4) ili drugačije kazano nanovo su rođeni iz vode i Duha. To je rezultat njegove žrtve i uskrsnuća.

Dj 15,1-2.22-29

Uto neki siđoše iz Judeje i počeše učiti braću: »Ako se ne obrežete po običaju Mojsijevu, ne možete se spasiti.« Kad između njih te Pavla i Barnabe nasta prepirka i raspra nemalena, odrediše da Pavao i Barnaba i još neki drugi između njih uzađu u Jeruzalem k apostolima i starješinama poradi tog pitanja.
Tad apostoli i starješine zajedno sa svom Crkvom zaključe izabrati neke muževe između sebe i poslati ih u Antiohiju s Pavlom i Barnabom. Bijahu to Juda zvani Barsaba, i Sila, muževi vodeći među braćom. Po njima pošalju ovo pismo:
»Apostoli i starješine, braća, braći iz poganstva po Antiohiji, Siriji i Ciliciji – pozdrav!«
»Budući da smo čuli kako vas neki od naših, ali bez našega naloga, nekakvim izjavama smetoše i duše vam uznemiriše, zaključismo jednodušno izabrati neke muževe i poslati ih k vama zajedno s našim ljubljenim Barnabom i Pavlom, ljudima koji su svoje živote izložili za ime Gospodina našega Isusa Krista. Šaljemo vam dakle Judu i Silu. Oni će vam i usmeno priopćiti to isto. Zaključismo Duh Sveti i mi ne nametati vam nikakva tereta osim onoga što je potrebno: uzdržavati se od mesa žrtvovana idolima, od krvi, od udavljenoga i od bludništva. Budete li se toga držali, dobro ćete učiniti. Živjeli!«

Ps 67,2-3.5-6.8-8

Smilovao nam se Bog i blagoslovio nas,
obasjao nas licem svojim,
da bi sva zemlja upoznala putove tvoje,svi puci tvoje spasenje!

Nek’ se vesele i kliču narodi,
jer sudiš pucima pravedno
i narode vodiš na zemlji.

Neka te slave narodi, Bože,
svi narodi neka te slave!

Bog nas blagoslovio!
Neka ga štuju svi krajevi svjetski!

Otk 21,10-14.22-23

I prenese me u duhu na goru veliku, visoku i pokaza mi sveti grad Jeruzalem: silazi s neba od Boga, sav u slavi Božjoj, blistav poput dragoga kamena, kamena slična kristalnom jaspisu; okružen zidinama velikim i visokim, sa dvanaest vrata: na vratima dvanaest anđela i napisana imena dvanaest plemena Izraelovih. Od istoka vrata troja, od sjevera vrata troja, od juga vrata troja, od zapada vrata troja. Gradske su zidine imale dvanaest temelja, a na njima dvanaest imena dvanaestorice apostola Jaganjčevih.
Hrama u gradu ne vidjeh. Ta Gospod, Bog, Svevladar, hram je njegov – i Jaganjac! I gradu ne treba ni sunca ni mjeseca da mu svijetle. Ta Slava ga Božja obasjala i svjetiljka mu Jaganjac!
Iv 14,23-29

Odgovori mu Isus:

»Ako me tko ljubi,
čuvat će moju riječ
pa će i Otac moj ljubiti njega
i k njemu ćemo doći
i kod njega se nastaniti.
 

Tko mene ne ljubi,
riječi mojih ne čuva.
A riječ koju slušate nije moja,
nego Oca koji me posla.
To sam vam govorio
dok sam boravio s vama.
Branitelj – Duh Sveti,
koga će Otac poslati u moje ime,
poučavat će vas o svemu
i dozivati vam u pamet
sve što vam ja rekoh.
Mir vam ostavljam,
mir vam svoj dajem.
Dajem vam ga, ali ne kao što svijet daje.
Neka se ne uznemiruje vaše srce
i neka se ne straši.
Čuli ste, rekoh vam:
‘Odlazim i vraćam se k vama.’
Kad biste me ljubili, radovali biste se
što idem Ocu
jer Otac je veći od mene.
Kazao sam vam to sada,
prije negoli se dogodi,
da vjerujete kad se dogodi.

Dj 15,7-21

Nakon duge raspre ustade Petar i reče im: »Braćo, vi znate kako me Bog od najprvih dana između vas izabra da iz mojih usta pogani čuju riječ evanđelja i uzvjeruju. I Bog, Poznavatelj srdaca, posvjedoči za njih: dade im Duha Svetoga kao i nama. Nikakve razlike nije pravio između nas i njih: vjerom očisti njihova srca. Što dakle sada iskušavate Boga stavljajući učenicima na vrat jaram kojeg ni oci naši ni mi nismo mogli nositi? Vjerujemo, naprotiv: po milosti smo Gospodina Isusa spašeni, baš kao i oni.«
Nato sve mnoštvo umuknu. Slušali su Barnabu i Pavla koji pripovjedahu kolika je znamenja i čudesa Bog po njima učinio među poganima.
Kad oni ušutješe, progovori Jakov: »Poslušajte me, braćo! Šimun je izložio kako se Bog već na početku pobrinu između pogana uzeti narod imenu svojemu. S time su u skladu riječi Prorokâ. Ovako je doista pisano:

Nakon toga vratit ću se
i opet podići pali šator Davidov,
iz ruševina ga podići,
opet ga sazidati
da preostali ljudi potraže Gospodina
i svi pogani na koje je zazvano ime moje,
govori Gospodin,
koji to obznanjuje odvijeka.

Zato smatram da ne valja dodijavati onima koji se s poganstva obraćaju k Bogu, nego im poručiti da se uzdržavaju od mesa okaljana idolima, od bludništva, od udavljenoga i od krvi. Ta Mojsije od pradavnih naraštaja ima po gradovima propovjednike koji ga u sinagogama svake subote čitaju.«

Ps 96,1-3.10-10

Pjevajte Gospodinu pjesmu novu!
Pjevaj Gospodinu, sva zemljo!

Pjevajte Gospodinu, hvalite ime njegovo!
Navješćujte iz dana u dan spasenje njegovo,
kazujte poganima njegovu slavu,
svim narodima čudesa njegova.

Nek’ se govori među poganima: »Gospodin kraljuje!«

Svijet on učvrsti da se ne pomakne,
narodima pravedno upravlja.

Iv 15,9-11

Kao što je Otac ljubio mene
tako sam i ja ljubio vas;
ostanite u mojoj ljubavi.
Budete li čuvali moje zapovijedi,
ostat ćete u mojoj ljubavi;
kao što sam i ja čuvao zapovijedi
Oca svoga
te ostajem u ljubavi njegovoj.
To sam vam govorio
da moja radost bude u vama
i da vaša radost bude potpuna.

Dj 14,19-28

Uto iz Antiohije i Ikonija nadođu neki Židovi, pridobiju svjetinu te kamenuju Pavla i odvuku ga izvan grada misleći da je mrtav. Kad ga pak okružiše učenici, usta on i uđe u grad. Sutradan ode s Barnabom u Derbu.

Pošto navijestiše evanđelje tomu gradu i mnoge učiniše učenicima,
Vratiše se Pavao i Barnaba u Listru, u Ikonij i u Antiohiju.

Učvršćivali su duše učenika bodreći ih da ustraju u vjeri jer da nam je kroz mnoge nevolje ući u kraljevstvo Božje. Postavljali su im po crkvama starješine te ih, nakon molitve i posta, povjeravahu Gospodinu u kojega su povjerovali.
Pošto su prešli Pizidiju, stigoše u Pamfiliju. U Pergi navijestiše Riječ pa siđu u Ataliju. Odande pak odjedriše u Antiohiju, odakle ono bijahu povjereni milosti Božjoj za djelo koje izvršiše.
Kada stigoše, sabraše Crkvu i pripovjediše što sve učini Bog po njima: da i poganima otvori vrata vjere. I proveli su nemalo vremena s učenicima.

Ps 145,10-13b.21-21

Nek’ te slave, Gospodine, sva djela tvoja
i tvoji sveti nek’ te blagoslivlju!
Neka kazuju slavu tvoga kraljevstva,
neka o sili tvojoj govore
da objave ljudskoj djeci silu tvoju
i slavu divnoga kraljevstva tvoga.
Kraljevstvo tvoje kraljevstvo je vječno,

tvoja vladavina za sva pokoljenja.

Nek’ usta moja kazuju hvalu Gospodinovu
i svako tijelo nek’ slavi sveto ime njegovo –
uvijek i dovijeka.

Iv 14,27-31a

Mir vam ostavljam,
mir vam svoj dajem.
Dajem vam ga, ali ne kao što svijet daje.
Neka se ne uznemiruje vaše srce
i neka se ne straši.
Čuli ste, rekoh vam:
‘Odlazim i vraćam se k vama.’
Kad biste me ljubili, radovali biste se
što idem Ocu
jer Otac je veći od mene.
Kazao sam vam to sada,
prije negoli se dogodi,
da vjerujete kad se dogodi.
Neću više s vama mnogo govoriti
jer dolazi knez svijeta.
Protiv mene ne može on ništa.
Ali neka svijet upozna da ja ljubim Oca
i da tako činim
kako mi je zapovjedio Otac.
Ustanite, pođimo odavde!«

Dj 14,21b-27

Vratiše se Pavao i Barnaba u Listru, u Ikonij i u Antiohiju.

Učvršćivali su duše učenika bodreći ih da ustraju u vjeri jer da nam je kroz mnoge nevolje ući u kraljevstvo Božje. Postavljali su im po crkvama starješine te ih, nakon molitve i posta, povjeravahu Gospodinu u kojega su povjerovali.
Pošto su prešli Pizidiju, stigoše u Pamfiliju. U Pergi navijestiše Riječ pa siđu u Ataliju. Odande pak odjedriše u Antiohiju, odakle ono bijahu povjereni milosti Božjoj za djelo koje izvršiše.
Kada stigoše, sabraše Crkvu i pripovjediše što sve učini Bog po njima: da i poganima otvori vrata vjere.

Ps 145,8-13b

Milostiv je Gospodin i milosrdan,
spor na srdžbu, bogat dobrotom.
Gospodin je dobar svima,
milosrdan svim djelima svojim.
Nek’ te slave, Gospodine, sva djela tvoja
i tvoji sveti nek’ te blagoslivlju!
Neka kazuju slavu tvoga kraljevstva,
neka o sili tvojoj govore
da objave ljudskoj djeci silu tvoju
i slavu divnoga kraljevstva tvoga.
Kraljevstvo tvoje kraljevstvo je vječno,
tvoja vladavina za sva pokoljenja.

Otk 21,1-5a

I vidjeh novo nebo i novu zemlju jer – prvo nebo i prva zemlja uminu; ni mora više nema. I Sveti grad, novi Jeruzalem, vidjeh: silazi s neba od Boga, opremljen kao zaručnica nakićena za svoga muža. I začujem jak glas s prijestolja:
»Evo Šatora Božjeg s ljudima!
On će prebivati s njima:
oni će biti narod njegov,
a on će biti Bog s njima.
I otrt će im svaku suzu s očiju
te smrti više neće biti,
ni tuge, ni jauka, ni boli više neće biti
jer – prijašnje uminu.«

Tada Onaj što sjedi na prijestolju reče:
»Evo, sve činim novo!«

Iv 13,31-33a.34-35

Pošto Juda iziđe, reče Isus:
»Sada je proslavljen Sin Čovječji
i Bog se proslavio u njemu!
Ako se Bog proslavio u njemu,
i njega će Bog proslaviti u sebi,
i uskoro će ga proslaviti!

Dječice,
još sam malo s vama.

Zapovijed vam novu dajem:
ljubite jedni druge;
kao što sam ja ljubio vas
tako i vi ljubite jedni druge.
Po ovom će svi znati da ste moji učenici:
ako budete imali ljubavi jedni za druge.«

---

Komentar

»Evo, sve činim novo!«

Posebno me se dotakla ova rečenica i razmišljam o tome što to Isus radi novo u mom životu.
Imam dojam da je moj stari život razrušene, da izgleda kao neki grad nakon teškog bombardiranja.
Ne znam ni kako ni što će On sagraditi, ali znam da će biti dobro.
Zamišljam svoj novi život kao neki predivan SF grad sav u blještavilu.
Meni je jako teško odreći se nekih starih navika i načina razmišljanja i u isto vrijeme želim koraknuti dalje u nešto novo s Isusom i još uvijek se bojim i nemam dovoljno povjerenja. Ali i to se pomalo mijenja, jer mi Isus daje novo srce.

Dj 13,26-33

»Braćo, sinovi roda Abrahamova, vi i oni koji se među vama Boga boje, nama je upravljena ova Riječ spasenja. Doista, žitelji Jeruzalema i glavari njihovi ne upoznaše njega ni riječi proročkih što se čitaju svake subote pa ih, osudivši ga, ispuniše. Premda ne nađoše nikakva razloga smrti, zatražiše od Pilata da ga smakne. Pošto pak izvršiše sve što je o njemu napisano, skinuše ga s drveta i položiše u grob. Ali Bog ga uskrisi od mrtvih. On se mnogo dana ukazivao onima koji s njim bijahu uzašli iz Galileje u Jeruzalem. Oni su sada njegovi svjedoci pred narodom.«
»I mi vam navješćujemo evanđelje: obećanje dano ocima Bog je ispunio djeci, nama, uskrisivši Isusa, kao što je i pisano u Psalmu drugom: Ti si Sin moj, danas te rodih.

Ps 2,6-11

»Ta ja kralja svog postavih
nad Sionom, svojom svetom gorom.«

Obznanjujem odluku Gospodinovu:
Gospodin mi reče:
»Ti si sin moj, danas te rodih.
Zatraži samo, i dat ću ti pûke u baštinu,
i u posjed krajeve zemaljske.
Vladat ćeš njima palicom gvozdenom
i razbit ih kao sud lončarski.«

Opametite se sada, vi kraljevi,
urazumite se, suci zemaljski.
Služite Gospodinu sa strahom,
s trepetom se pokorite njemu,

Iv 14,1-6

»Neka se ne uznemiruje srce vaše! Vjerujte u Boga
i u mene vjerujte!
U domu Oca mojega ima mnogo stanova.
Da nema, zar bih vam rekao:
‘Idem pripraviti vam mjesto’?
Kad odem i pripravim vam mjesto,
ponovno ću doći i uzeti vas k sebi
da i vi budete gdje sam ja.
A kamo ja odlazim, znate put.«

Reče mu Toma: »Gospodine, ne znamo kamo odlaziš. Kako onda možemo put znati?« Odgovori mu Isus:
»Ja sam Put i Istina i Život:
nitko ne dolazi Ocu osim po meni.

---

Komentar

Nakon duuugo vremena vratio sam se razmatranju, jučer sam osjetio kako me Bog podiže kroz Školu molitve jer sam bio baš zapustio molitvu.
Razmatranje mi je potvrdilo i dublje u mene urezalo ono što već neko vrijeme razmišljam i govorim Isusu. Vidio sam kako je Isus taj koji poziva u svoje službe, kako to nije nešto što ja mogu sam za sebe to odlučiti. Rekao sam Isusu da me nikakvi poslovi moji ne ispunjavaju i ne čine sretnim. Znam da ih moram raditi, ali molio sam ga ako je Njegova volja da me pozove u svoju službu, u rad za Božje Kraljevstvo, jer to je ono što bi istinski htio i što čekam.

Dj 12,24-25; 13,1-5a

Riječ je pak Božja rasla i širila se. Barnaba i Savao, pošto obaviše služenje u Jeruzalemu, vratiše se uzevši sa sobom Ivana zvanog Marko.

U antiohijskoj je Crkvi bilo proroka i učitelja: Barnaba, Šimun zvani Niger, Lucije Cirenac, Manahen, suothranjenik Heroda četverovlasnika, i Savao. Dok su jednom obavljali službu Božju i postili, reče Duh Sveti: »De mi odlučite Barnabu i Savla za djelo na koje sam ih pozvao.« Onda su postili, molili, položili na njih ruke i otpustili ih.
Poslani od Svetoga Duha siđu u Seleuciju, a odande odjedre na Cipar.

Kad se nađoše u Salamini, navješćivahu riječ Božju u židovskim sinagogama.

Ps 67,2-3.5-6.8-8

Smilovao nam se Bog i blagoslovio nas,
obasjao nas licem svojim,
da bi sva zemlja upoznala putove tvoje,svi puci tvoje spasenje!

Nek’ se vesele i kliču narodi,
jer sudiš pucima pravedno
i narode vodiš na zemlji.

Neka te slave narodi, Bože,
svi narodi neka te slave!

Bog nas blagoslovio!
Neka ga štuju svi krajevi svjetski!

Iv 12,44-50

A Isus povika:
»Tko u mene vjeruje,
ne vjeruje u mene,
nego u onoga koji me posla;
i tko vidi mene,
vidi onoga koji me posla.
Ja – Svjetlost – dođoh na svijet
da nijedan koji u mene vjeruje
u tami ne ostane.
I sluša li tko moje riječi, a ne čuva ih,
ja ga ne sudim.
Ja nisam došao suditi svijetu,
nego svijet spasiti.
Tko mene odbacuje
i riječi mojih ne prima,
ima svoga suca:
riječ koju sam zborio –
ona će mu suditi u posljednji dan.
Jer nisam ja zborio sam od sebe,
nego onaj koji me posla – Otac –
on mi dade zapovijed
što da kažem, što da zborim.
I znam:
zapovijed njegova jest život vječni.
Što ja dakle zborim,
tako zborim
kako mi je rekao Otac.«

Iz 38,1-6.21-22.7-8.10-12.16-16

U ono se vrijeme Ezekija razbolje nasmrt. Prorok Izaija, sin Amosov, dođe mu i reče: »Ovako veli Gospodin: ‘Uredi kuću svoju, jer ćeš umrijeti, nećeš ozdraviti.’« Ezekija se okrenu zidu i ovako se pomoli Gospodinu: »Ah, Gospodine, sjeti se da sam pred tobom hodio vjerno i poštena srca i učinio što je dobro u tvojim očima.« I Ezekija briznu u gorak plač.
Tada dođe riječ Gospodnja Izaiji: »Idi i reci Ezekiji: Ovako kaže Gospodin, Bog oca tvoga Davida: ‘Uslišao sam tvoju molitvu, vidio tvoje suze. Izliječit ću te; za tri dana uzići ćeš u dom Gospodinov. Dodat ću tvome vijeku petnaest godina. Izbavit ću tebe i ovaj grad iz ruku asirskoga kralja. Jest, zakrilit ću ovaj grad!’«
Izaija naloži: »Donesite oblog od smokava, privijte mu ga na čir i on će ozdraviti.« Ezekija upita: »Po kojem ću znaku prepoznati da ću uzići u dom Gospodinov?« Izaija odgovori: »Evo ti znaka od Gospodina da će učiniti što je rekao: sjenu koja je sišla po stupnjevima Ahazova sunčanika vratit ću za deset stupnjeva natrag.« I vrati se sunce deset stupnjeva natrag po stupnjevima po kojima bijaše već sišlo.
»Govorio sam: U podne dana svojih
ja moram otići.
Na vratima podzemlja mjesto mi je dano
za ostatak mojih ljeta.

Govorio sam: Vidjet više neću Gospodina
na zemlji živih,
vidjet više neću nikoga
od stanovnika ovog svijeta.
Stan je moj razvrgnut,
bačen daleko,
kao šator pastirski;
poput tkalca moj si život namotao
da bi me otkinuo od osnove.
Od jutra do noći skončat ćeš me,
Gospodine, za tebe živjet će srce moje
i živjet će moj duh.
Ti ćeš me izliječiti i vratiti mi život,

Mt 12,1-8
U ono vrijeme prolazio je Isus subotom kroz usjeve. Učenici su njegovi ogladnjeli te počeli trgati klasje i jesti. Vidjevši to, farizeji mu rekoše: »Gle, učenici tvoji čine što nije dopušteno činiti subotom.« On im reče: »Niste li čitali što učini David kad ogladnje on i njegovi pratioci? Kako uđe u Dom Božji te pojedoše prinesene kruhove, a to ne bijaše slobodno jesti ni njemu ni njegovim pratiocima, nego samo svećenicima? Ili zar niste čitali u Zakonu da subotom svećenici u Hramu krše subotu, a bez krivnje su? A velim vam: veće od Hrama jest ovdje! I kad biste razumjeli što ono znači: Milosrđe mi je milo, a ne žrtva, ne biste osudili ove nekrive. Ta Sin Čovječji gospodar je subote!«

Komentar

Gospodine, hvala ti jer mi otvaraš oči i dozivaš u sjećanje situacije kada sam ja bila u borbi i tuzi, a ti si čuo moje molitve i vidio moje suze.

Gospodine hvala ti jer si suosjećajan Bog, jer ti je stalo do nas iako nismo dostojni.

Sada vidim koliko ti je drago kada nismo malodušni , kada vjerujemo unatoč crnim prognozama, kada se borimo i ne posustajemo.

Molim te sada Gospodine, da oslobodiš mene , moje bližnje, sve tvoje i one koji nisu svjesni da su tvoji-od malodušnosti, lijenosti, oholosti i svih drugih opravdanja kojima opravdavamo svoju nevjeru i farizejstvo.Daj nam hrabrosti za borbu, oslobodi nas lažnih obzira koji nas uče mlakosti, oslobodi nas ideja da trebamo prvo zasužiti da bi nam ti uslišao molitve. Molim te oprosti nam jer te ne volimo, jer o tebi stvaramo krive slike i druge tome učimo.

Molim te, pomozi nam da postanemo ljudi vjere , ufanja i ljubavi, radosni i tebi slični!

Amen!

Iz 10,5-7.13-16

Jao Asiru, šibi gnjeva mojega,
prutu kojim srdžba moja zamahuje!
Na puk ga poslah nevjeran,
na narod što me razjari,
da ga oplijeni i opljačka,
da ga izgazi k’o blato na ulici.
Ali on nije tako mislio
i u srcu nije tako sudio,
već u srcu zasnova zator,
istrebljenje mnogih naroda.
Jer reče: »Učinih snagom svoje ruke
i mudrošću svojom, jer sam uman;
uklonih međe narodima
i blaga njihova opljačkah,
kao junak oborih one
što sjede na prijestoljima.
Ruka moja kao gnijezda zgrabi
bogatstva narodâ.
Kao što se kupê ostavljena jaja,
zemlju svu sam pokupio
i nikog ne bî krilima da zalepeće,
kljun otvori, zapijuče.«

Zar se hvali sjekira
povrh onog koji njome siječe?
Hoće li se oholit’ pila
povrh onog koji njome pili?
K’o da šiba maše onim koji je podiže,
il’ štap diže onog koji drvo nije;
Gospodin nad vojskama poslat će stoga
gojaznima njegovim skončanje,
slavu će mu ognjem potpaliti,
kao što se vatra potpiruje.

Ps 94,5-10.14-15

Tlače narod tvoj, Gospodine,
i baštinu tvoju pritišću;
kolju udovicu i pridošlicu,
sirotama život oduzimlju
i govore: »Gospodin ne vidi!
Ne opaža Bog Jakovljev!«

Shvatite, lude u narodu:
bezumni, kad ćete se urazumiti?
Onaj što uho zasadi da ne čuje?
Koji stvori oko da ne vidi?
Onaj što odgaja narode da ne kazni –
Onaj što ljude uči mudrosti?
Jer neće Gospodin odbaciti naroda svojega
i svoje baštine neće napustiti;
jer će se pravo dosuditi pravednosti
i za njom će ići svi čestiti srcem.

Mt 11,25-27

U ono vrijeme reče Isus: »Slavim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima. Da, Oče, tako se tebi svidjelo. Sve je meni predao Otac moj i nitko ne pozna Sina doli Otac niti tko pozna Oca doli Sin i onaj kome Sin hoće objaviti.«

Komentar

Gospodine molim Te za milost vjere pouzdanja i spoznaje da si sa mnom , da me nećeš odbaciti , da me nećeš napustiti i prepustiti tlačiteljima, lažljivcima, prevarantima , Gospodine Ti nećeš napustiti narod svoj , Tu nećeš napustiti baštinu svoju, Ti ćeš Gospodine pravo dosuditi pravednosti i za Tvojom pravdom neka idu svi koji su čista i čestita srca , svi koji čeznu za Tobom , svi koji čeznu za milosrđem i pravdom Tvojom , budi s nama Gospodine, brani nas i štiti, vodi nas putovima Tvojim , oprosti nam naše grijehe i naše pogreške , izlijeći naše boli i naše rane i naše slabosti , pretvori Gospodine naše boli u radost , pretvori Gospodine naše rane u ljubav, pretvori Gospodine naše slabosti u jakost, pretvori Gospodine naše mudrosti i oholosti u poniznost , pretvori gospodine naše sumnje i strahove u vjeru i povjerenje , pretvori Gospodine naš razum u ljubav prema Gospodinu našemu Isusu Kristu i stavi Gospodine njegovo ime u moje misli , neka moje misli i moje usne šapuću njegovi Ime, neka moj dan neka moje obaveze neka moje brige , neka moj posao , neka moji odnosi s drugim ljudima budu ispunjeni Njegovim Imenom.

Amen

Izr 2,1-9
Sine moj, ako primiš moje riječi i pohraniš u sebi moje zapovijedi, i uhom svojim osluhneš mudrost i obratiš svoje srce razboru; jest, ako prizoveš razum i zavapiš za razborom; ako ga potražiš kao srebro i tragaš za njim kao za skrivenim blagom – tada ćeš shvatiti strah Gospodnji i naći ćeš Božje znanje. Jer Gospodin daje mudrost, iz njegovih usta dolazi znanje i razboritost. On pravednicima pruža svoju pomoć, štit je onih koji hode u bezazlenosti. Jer on štiti staze pravde i čuva pute svojih pobožnika. Tada ćeš shvatiti pravdu, pravicu, pravednost i sve staze dobra,

Ps 34,2-11

Blagoslivljat ću Gospodina u svako doba, njegova će mi hvala biti svagda na ustima!
Nek se Gospodinom duša moja hvali:
nek čuju ponizni i nek se raduju!
Veličajte sa mnom Gospodina, uzvisujmo ime njegovo zajedno!
Tražio sam Gospodina, i on me usliša, izbavi me od straha svakoga.
U njega gledajte i razveselite se, da se ne postide lica vaša.
Eto, jadnik vapi, a Gospodin ga čuje, izbavlja ga iz svih tjeskoba.
Anđeo Gospodinov tabor podiže oko njegovih štovalaca da ih spasi.
Kušajte i vidite kako dobar je Gospodin: blago čovjeku koji se njemu utječe!
Bojte se Gospodina, vi sveti njegovi: ne trpe oskudice koji ga se boje.
Osiromašiše mogućnici i gladuju, a koji traže Gospodina ne trpe oskudice.

Mt 19,27-29
Tada Petar prihvati pa upita: "Evo, mi sve ostavismo i pođosmo za tobom. Što ćemo za to dobiti?" Reče im Isus: "Zaista, kažem vam, vi koji pođoste za mnom, o preporodu, kad Sin Čovječji sjedne na prijestolje svoje slave, i vi ćete sjediti na dvanaest prijestolja i suditi dvanaest plemena Izraelovih. I tko god ostavi kuće, ili braću, ili sestre, ili oca, ili majku, ili ženu, ili djecu, ili polja poradi imena mojega, stostruko će primiti i život vječni baštiniti."

Komentar

Zanimljivo mi je pitanje zakonoznanca kojim pokazuje svoju najdublju ceznju. Svidja mi se njegov pokajnicki cin pred Isusom.
Pokazuje Isusu znanje koje je ulozio da spozna sto je zivot vjecni ali i svoju ljudsku ogranicenost u vrsenju bez Njega. Zakonoznanac priznaje Isusa i u sebi oslobadja Istinu.
Isus mu iskazuje svoje milosrdje samim zanimanjem zakonoznanca o Nebu - njegovim odgovorom prepoznaje Njegovo srce i oprasta mu. Zakonoznanac dalje pita, ne odustaje: 'A tko je moj bliznji?' Ovo citanje sam shvatila kao ispovijed. Zar si mi stvarno oprostio? Zar si stvarno tako jednostavan i spor na srdzbu? Pun dobrote?
Hvala Ti Isuse! Hvala Ti sto uvijek saljes svoju zivu Rijec u moje srce! Hvala Ti sto ne sutis i sto blago upozoravas na nasa neznanja. Sto si blag prema nasim slabostima i sto nas  u njima jacas. Prvi put, od mnogo puta procitanog, dozivljavam ovo citanje.
Jeruzalem simbolizira boravak s Bogom a, Jerihon odlazak od Njega - stanje u kojem covjek cesto zapada.
Razbojnici simboliziraju grijeh covjeka koji ga ostavljaju napola mrtvim.
Tu zapadnu i svecenici i leviti (pobozniji ljudi) i oni odlaze suprotnom stranom od potrebe svog bliznjeg. Neki putnik, Samarijanac - u ovom slucaju Isus - spusta se iz Jeruzalema (Neba) u Jerihon (medju grijeh) da spasi gresnika i uzdigne covjeka; Isus se sazali a ne osudjuje, kako nekad pogresno mislimo. Isus se uvijek sazali i oprasta.
Ne ostavlja covjeka samog, pobrine se za njega da ima u izobilju. U ovom citanju sam osjetila veliku Bozju ljubav. Da trazi da Mu se jos vise priblizim, da Ga vise trazim i da Mu se u svemu obracam. 
Osjetila sam vecu potrebu za predanjem,  molitvom i posebno oprastanjem drugima.
Porasla mi je ljubav za neke ljude i potreba da im iskazem veliko milosrdje kao sto ga Gospodin meni iskazuje. Vec dugo su mi u molitvi svecenici i duhovna briga za njih. U ovom citanju sam osjetila ohrabrenje za daljnju duhovnu pomoc za njih.Hvala Ti Gospodine na beskrajnom milosrdju. Nauci me iskazivati ga drugima po Tvome Svetome Imenu.
Nauci me cuvati i izvrsavati Tvoje zapovijedi svim srcem, mislima, rijecima i dijelima.

Iz 6,1-8
One godine kad umrije kralj Uzija, vidjeh Gospoda gdje sjedi na prijestolju visoku i uzvišenu. Skuti njegova plašta ispunjahu Svetište. Iznad njega stajahu serafi; svaki je imao po šest krila: dva krila da zakloni lice, dva da zakrije noge, a dvama je krilima letio. I klicahu jedan drugome: »Svet! Svet! Svet Gospodin nad vojskama! Puna je sva zemlja slave njegove!« Od gromka glasa onih koji klicahu stresoše se dovratci na pragovima, a Dom se napuni dimom. Rekoh: »Jao meni, propadoh, jer čovjek sam nečistih usana, u narodu nečistih usana prebivam, a oči mi vidješe Kralja, Gospodina nad vojskama!« Jedan od serafa doletje k meni: u ruci mu žerava koju uze kliještima sa žrtvenika; dotače se njome mojih usta i reče: »Evo, usne je tvoje dotaknulo, krivica ti je skinuta i grijeh oprošten.« Tad čuh glas Gospodnji: »Koga da pošaljem? I tko će nam poći?« Ja rekoh: »Evo me, mene pošalji!«

Ps 93,1-2.5-5
Gospodin kraljuje, u sjaj zaodjeven, Gospodin zaodjeven moći i opasan. Čvrsto stoji krug zemaljski, neće se poljuljati.
Čvrsto je prijestolje tvoje odiskona, ti si od vječnosti!
Tvoja su svjedočanstva predostojna, svetost je ures doma tvojega, Gospodine, u sve dane!

Mt 10,24-33
»Nije učenik nad učiteljem niti sluga nad gospodarom svojim. Dosta je da učenik bude kao njegov učitelj i sluga kao njegov gospodar. Ako su domaćina Beelzebulom nazvali, koliko će više njegove ukućane?« »Ne bojte ih se dakle. Ta ništa nije skriveno što se neće otkriti ni tajno što se neće doznati. Što vam govorim u tami, recite na svjetlu; i što na uho čujete, propovijedajte na krovovima.« »Ne bojte se onih koji ubijaju tijelo, ali duše ne mogu ubiti. Bojte se više onoga koji može i dušu i tijelo pogubiti u paklu.« »Ne prodaju li se dva vrapca za novčić? Pa ipak ni jedan od njih ne pada na zemlju bez Oca vašega. A vama su i vlasi na glavi sve izbrojene. Ne bojte se dakle! Vredniji ste nego mnogo vrabaca.« »Tko god se, dakle, prizna mojim pred ljudima, priznat ću se i ja njegovim pred Ocem, koji je na nebesima. A tko se odreče mene pred ljudima, odreći ću se i ja njega pred svojim Ocem, koji je na nebesima.«

Komentar

Hoš 11,1-1.3-4.8c-9
Dok Izrael bijaše dijete, ja ga ljubljah, iz Egipta dozvah sina svoga. A ja sam Efrajima hodati učio, držeći ga za ruke njegove; al’ oni ne spoznaše da sam se za njih brinuo. Užima za ljude privlačio sam ih, konopcima ljubavi; bijah im k’o onaj koji u čeljustima njihovim žvale opušta; nad njega se saginjah i davah mu jesti.
Srce mi je uznemireno, uzavrela mi sva utroba:
neću više gnjevu dati maha, neću opet zatirati Efrajima, jer ja sam Bog, a ne čovjek: Svetac posred tebe – neću više gnjevan dolaziti!

Ps 80,2a-2a.2c-2c.3b-3b.15-16
Pastiru Izraelov, počuj,
Ti što sjediš nad kerubima, zablistaj
Probudi silu svoju, priteci nam u pomoć!  
Vrati se, Bože nad vojskama, pogledaj s neba i vidi, obiđi ovaj vinograd: zakrili što zasadi desnica tvoja, sina kog za se odgoji!

Mt 10,7-15
Putom propovijedajte: ‘Približilo se kraljevstvo nebesko!’ Bolesne liječite, mrtve uskrisujte, gubave čistite, zloduhe izgonite! Besplatno primiste, besplatno dajte! Ne stječite zlata, ni srebra, ni mjedi sebi u pojase, ni putne torbe, ni dviju haljina, ni obuće, ni štapa. Ta vrijedan je radnik hrane svoje.« »U koji god grad ili selo uđete, razvidite tko je u njemu dostojan: ondje ostanite sve dok ne odete. Ulazeći u kuću, zaželite joj mir. Bude li kuća dostojna, neka mir vaš siđe na nju. Ne bude li dostojna, neka se mir vaš k vama vrati. Gdje vas ne prime i ne poslušaju riječi vaših, iziđite iz kuće ili grada toga i prašinu otresite sa svojih nogu. Zaista, kažem vam, lakše će biti zemlji sodomskoj i gomorskoj na Dan sudnji negoli gradu tomu.«

Komentar

Gospodine Bože naš , Ti što sjediš nad kerubinima, zablistaj, pokaži silu svoju, priteci nam u pomoć , pogledaj s neba i vidi nas , mi Te trebamo, obiđi nas , zakrili nas snagom desnice svoje , probudi srca naša , neka budemo svjesni snage Tvoje , neka budemo svjesni moči Tvoje , neka budemo svjesni dobrote Tvoje neka budemo svjesni ljubavi tvoje , neka nas tvoja dobrota i ljubav obuzme, neka zavlada u našim srcima u našim životima u našim brigama , u našim problemima u svakom našem trenutku i neka otjera od nas svaki strah , svaki nedostatak vjere , svaki nedostatak povjerenja , svaki nedostatak pouzdanja ,  i neka prepuni Tvoje ljubavi i neka prepuni vjere i neka prepuni povjerenja i pouzdanja u Tebe Gospodine koračamo kroz naše dane , kroz naše obaveze, kroz naš život, Gospodine Isuse oprosti nam naše grijehe i naše pogreške, oprosti nam naše slabosti i naše zablude, izliječi nas od naših bolesti, očisti nas od naših nečistoća , da budemo dostojni Tvoga učenja, da budemo dostojni Tvoje riječi da budemo dostojni ljubavi Tvoje.

Amen

Dj 13,46-49
Na to im Pavao i Barnaba smjelo rekoše: »Trebalo je da se najprije vama navijesti riječ Božja. Ali kad je odbacujete i sami sebe ne smatrate dostojnima života vječnoga, obraćamo se evo poganima. Jer ovako nam je zapovjedio Gospodin: Postavih te za svjetlost poganima da budeš na spasenje do nakraj zemlje.
Pogani koji su slušali radovali su se i slavili riječ Gospodnju te povjerovaše oni koji bijahu određeni za život vječni. Riječ se pak Gospodnja pronese po svoj onoj pokrajini.

Ps 117,1-2
Aleluja! Hvalite Gospodina, svi puci, slavite ga, svi narodi!
Silna je prema nama ljubav njegova, i vjernost Gospodnja ostaje dovijeka!

Lk 10,1-9
Nakon toga odredi Gospodin drugih sedamdesetdvojicu učenika i posla ih po dva pred sobom u svaki grad i u svako mjesto kamo je kanio doći. Govorio im je: »Žetva je velika, ali radnika malo. Molite dakle gospodara žetve da radnike pošalje u žetvu svoju. Idite! Evo, šaljem vas kao janjce među vukove. Ne nosite sa sobom ni kese, ni torbe, ni obuće. I nikoga putem ne pozdravljajte. U koju god kuću uđete, najprije recite: ‘Mir kući ovoj!’ Bude li tko ondje prijatelj mira, počinut će na njemu mir vaš. Ako li ne, vratit će se na vas. U toj kući ostanite, jedite i pijte što se kod njih nađe. Ta vrijedan je radnik plaće svoje. Ne prelazite iz kuće u kuću.« »Kad u koji grad uđete pa vas prime, jedite što vam se ponudi i liječite bolesnike koji su u njemu. I kazujte im: ‘Približilo vam se kraljevstvo Božje!’

Komentar

Gospodine Isuse pošalji radnike svoje u moj grad , pošalji radnike svoje u moje mjesto, pošalji radnike svoje u moju kuću pošalji radnike svoje u moju obitelj da navijeste riječ Božju , da uđu u moju kuću da uđu u moju obitelj i kažu : „MIR KUĆI OVOJ“ i neka tada moja obitelj bude prijatelj mira i neka tada mir Tvoj Isuse počine na mojoj obitelji i neka s nama ostane neka se čvrsto nastani mir Tvoj i Ime Tvoje :JA JESAM , JA SAM BIO , JA ĆU UVIJEK BITI , jesi i budi s nama Gospodine , budi s nama i u našim slabostima i u našim problemima , našim zadacima i poslovima, u našim odnosima, u našim odnosima s drugim ljudima , u našim molitvama i u našim dangubljnjima , mi smo krhke osobe Isuse i teško se nosimo s svakodnevnim obavezama , pomozi nam Isuse i nauči nas nositi se s našim obavezama, nauči nas upravljati s našim danom, s našim vremenom, s našim financijama , s našim vremenom ,  pomozi nam Isuse da postanemo svjesni Tvoje prisutnosti u življenju svojega dana u rješavanju svojih dnevnih zadataka i obaveza , čuvaj nas , blagoslivljaj nas, obasjaj nas svojim licem , obasjaj nas svojom slavom  i budi nam milostiv, Kralju kraljeva, Kralju vječnosti, Kralju bezvremenosti , Kralju milosrđa.

Iz 66,10-14c
Veselite se s Jeruzalemom, kličite zbog njega svi koji ga ljubite! Radujte se, radujte s njime svi koji ste nad njim tugovali! Nadojite se i nasitite na dojkama utjehe njegove da se nasišete i nasladite na grudima krepčine njegove.
Jer ovako govori Gospodin: »Evo, mir ću na njih kao rijeku svratiti i kao potok nabujali bogatstvo naroda. Dojenčad ću njegovu na rukama nositi i milovati na koljenima. Kao što mati tješi sina, tako ću i ja vas utješiti – utješit ćete se u Jeruzalemu.«

Kad to vidite, srce će vam se radovati   i procvast će vam kosti k’o mlada trava.   Očitovat će se ruka Gospodnja na njegovim slugama  

Ps 66,1-3a.4-7a.16-16.20-20

Kliči Bogu, zemljo sva, opjevaj slavu imena njegova, podaj mu hvalu dostojnu. Recite Bogu: »Kako su potresna djela tvoja!

Sva zemlja nek’ ti se klanja i nek’ ti pjeva, neka pjeva tvom imenu!«
Dođite i gledajte djela Božja: čuda učini među sinovima ljudskim. On pretvori more u zemlju suhu te rijeku pregaziše. Stog’ se njemu radujmo!

Dovijeka vlada jakošću svojom.  

Dođite, počujte, koji se Boga bojite, pripòvjedit ću što učini duši mojoj!
Blagoslovljen Bog koji mi molitvu ne odbi, naklonosti ne odvrati od mene!

Gal 6,14-18
A ja, Bože sačuvaj da bih se ičim ponosio osim križem Gospodina našega Isusa Krista po kojem je meni svijet raspet i ja svijetu. Uistinu, niti je što obrezanje niti neobrezanje, nego – novo stvorenje. A na sve koji se ovoga pravila budu držali, i na sveg Izraela Božjega – mir i milosrđe! Ubuduće neka mi nitko ne dodijava jer ja na svom tijelu nosim biljege Isusove! Milost Gospodina našega Isusa Krista s duhom vašim, braćo! Amen.

Lk 10,1-12.17-20
Nakon toga odredi Gospodin drugih sedamdesetdvojicu učenika i posla ih po dva pred sobom u svaki grad i u svako mjesto kamo je kanio doći. Govorio im je: »Žetva je velika, ali radnika malo. Molite dakle gospodara žetve da radnike pošalje u žetvu svoju. Idite! Evo, šaljem vas kao janjce među vukove. Ne nosite sa sobom ni kese, ni torbe, ni obuće. I nikoga putem ne pozdravljajte. U koju god kuću uđete, najprije recite: ‘Mir kući ovoj!’ Bude li tko ondje prijatelj mira, počinut će na njemu mir vaš. Ako li ne, vratit će se na vas. U toj kući ostanite, jedite i pijte što se kod njih nađe. Ta vrijedan je radnik plaće svoje. Ne prelazite iz kuće u kuću.« »Kad u koji grad uđete pa vas prime, jedite što vam se ponudi i liječite bolesnike koji su u njemu. I kazujte im: ‘Približilo vam se kraljevstvo Božje!’ A kad u neki grad uđete pa vas ne prime, iziđite na njegove ulice i recite: ‘I prašinu vašega grada, koja nam se nogu uhvatila, stresamo vam sa sebe! Ipak znajte ovo: Približilo se kraljevstvo Božje!’ Kažem vam: Sodomcima će u onaj dan biti lakše negoli tomu gradu.« Vratiše se zatim sedamdesetdvojica radosni govoreći: »Gospodine, i zlodusi nam se pokoravaju na tvoje ime!« A on im reče: »Promatrah Sotonu kako poput munje s neba pade. Evo, dao sam vam vlast da gazite po zmijama i štipavcima i po svoj sili neprijateljevoj i ništa vam neće naškoditi. Ali ne radujte se što vam se duhovi pokoravaju, nego radujte se što su vam imena zapisana na nebesima.«

Am 8,4-6.9-12

Slušajte ovo, vi što gazite potrebnika
i satirete uboge u zemlji!
Kažete: »Kad li će mlađak proći,
da prodamo žito,
i subota, da tržimo pšenicu.
Smanjujuć’ efu, povećavajući šekel,
da varamo krivim mjerama:
da kupimo siromaha za novac,
potrebita za sandale,
i da prodajemo otražak od žita.«
»Toga ću dana« – riječ je Gospodina Boga –
»učiniti da sunce zapadne u podne,
i pomračit ću zemlju u po bijela dana.
Okrenut ću svetkovine vaše u kuknjavu
i sve vaše pjevanje u tužaljku;
obući ću u kostrijet svako bedro,
oćelavit ću svaku glavu.
Bit će kao kad se tuži za jedincem,
i što ostane, bit će kao dan gorčine.«
»Evo, dani dolaze« – riječ je Gospodina Boga –
»kad ću poslati glad na zemlju,
ne glad kruha ni žeđ vode,
već slušanja riječi Gospodinove.
Tumarat će od mora do mora,
od sjevera do istoka potucati se
ištući riječ Gospodinovu, ali je neće naći.«

Ps 119,2-2.10-10.20-20.30-30.40-40.131-131

Blaženi oni koji čuvaju propise njegove,
čitavim srcem njega traže;

Svim srcem svojim tebe tražim;
ne daj da zastranim od zapovijedi tvojih.

Duša mi gine u svako doba
žudeći za tvojim odlukama.
Put istine ja sam odabrao,
pred oči sam stavio odluke tvoje.
Evo, čeznem za naredbama tvojim:
pravdom me svojom poživi.

Otvaram usta svoja zadahtan u žudnji
jer čeznem za zapovijedima tvojim.

Mt 9,9-13
Odlazeći odande, ugleda Isus čovjeka zvanog Matej gdje sjedi u carinarnici. I kaže mu: »Pođi za mnom!« On usta i pođe za njim.
Dok je Isus bio u kući za stolom, gle, mnogi carinici i grešnici dođoše za stol s njime i njegovim učenicima. Vidjevši to, farizeji stanu govoriti: »Zašto vaš učitelj jede s carinicima i grešnicima?«
A on, čuvši to, reče: »Ne treba zdravima liječnika, nego bolesnima. Hajdete i proučite što znači: Milosrđe mi je milo, a ne žrtva. Ta ne dođoh zvati pravednike, nego grešnike.«

Komentar

Gospodine Isuse i ja sam grešnik, pozovi i mene, „pođi za mnom“ , pozovi i mene i ne daj da zastranim od zapovijedi Tvojih, ne daj da zastranim od nauka Tvojega , pred oči mi stavi riječ Tvoju ,  pred oči mi stavi učenje Tvoje , da mogu odabrati put istine, da mogu odabrati put života , neka mi cijeli dan i cijelo vrijem Tvoje riječi i Tvoji savjeti i Tvoje učenje budu pred očima, budu na srcu, budu na usnama , ne dozvoli ničemu i nikome da me od toga odijeli, ne dozvoli nikome i ničemu da me od Tebe udaljava , Gospodine Isuse u rane tvoga Presveto Srca stavljam sebe i sve članove svoje obitelji , ponizno Te molim zaštiti nas , brani nas , otkupi nas , pomozi nam , Isuse Ti nas vodi, predajem se Tebi , uzdam se u Tebe

Amen

Dj 12,1-11

U to vrijeme uze Herod zlostavljati neke od Crkve. Mačem pogubi Jakova, brata Ivanova. Kad vidje da je to drago Židovima, uhvati i Petra (bijahu upravo Dani beskvasnih kruhova). Uhiti ga, baci u tamnicu i dade da ga čuvaju četiri vojničke četverostraže, nakanivši izvesti ga nakon Pashe pred narod. Petra su dakle čuvali u tamnici, a Crkva se svesrdno moljaše Bogu za njega.
One noći kad ga je Herod kanio privesti, spavao je Petar između dva vojnika, okovan dvojim verigama, a stražari pred vratima čuvahu stražu. Kad eto: pojavi se anđeo Gospodnji te svjetlost obasja ćeliju. Anđeo udari Petra u rebra, probudi ga i reče: »Ustaj brzo!« I spadoše mu verige s ruku. Anđeo mu reče: »Opaši se i priveži obuću!« On učini tako. Onda će mu anđeo: »Zaogrni se i hajde za mnom!« Petar izađe, pođe za njim, a nije znao da je zbilja što se događa po anđelu: činilo mu se da gleda viđenje. Prošavši prvu stražu, i drugu, dođoše do željeznih vrata koja vode u grad. Ona im se sama otvore te oni izađu, prođu jednu ulicu, a onda anđeo odjednom odstupi od njega. Petar pak, došavši k sebi, reče: »Sad uistinu znam da je Gospodin poslao anđela svoga i izbavio me iz Herodove ruke i od svega što je očekivao židovski narod.«

Ps 34,2-9

Blagoslivljat ću Gospodina u svako doba, njegova će mi hvala biti svagda na ustima!

Nek se Gospodinom duša moja hvali:

nek čuju ponizni i nek se raduju!

Veličajte sa mnom Gospodina,
uzvisujmo ime njegovo zajedno!

Tražio sam Gospodina, i on me usliša,
izbavi me od straha svakoga.

U njega gledajte i razveselite se,
da se ne postide lica vaša.

Eto, jadnik vapi, a Gospodin ga čuje,
izbavlja ga iz svih tjeskoba.

Anđeo Gospodinov tabor podiže
oko njegovih štovalaca da ih spasi.

Kušajte i vidite kako dobar je Gospodin:
blago čovjeku koji se njemu utječe!

2 Tim 4,6-8.17-18

Jer ja se već prinosim za žrtvu ljevanicu, prispjelo je vrijeme moga odlaska. Dobar sam boj bio, trku završio, vjeru sačuvao. Stoga, pripravljen mi je vijenac pravednosti kojim će mi u onaj Dan uzvratiti Gospodin, pravedan sudac; ne samo meni nego i svima koji s ljubavlju čekaju njegov pojavak.
Ali Gospodin je stajao uza me, on me krijepio da se po meni potpuno razglasi Poruka te je čuju svi narodi; i izbavljen sam iz usta lavljih. Izbavit će me Gospodin od svakoga zla djela i spasiti za svoje nebesko kraljevstvo. Njemu slava u vijeke vjekova! Amen!

Mt 16,13-19

Kad Isus dođe u krajeve Cezareje Filipove, upita učenike: »Što govore ljudi, tko je Sin Čovječji?« Oni rekoše: »Jedni da je Ivan Krstitelj; drugi da je Ilija; treći opet da je Jeremija ili koji od prorokâ.« Kaže im: »A vi, što vi kažete, tko sam ja?« Šimun Petar prihvati i reče: »Ti si Krist-Pomazanik, Sin Boga živoga.« Nato Isus reče njemu: »Blago tebi, Šimune, sine Jonin, jer ti to ne objavi tijelo i krv, nego Otac moj, koji je na nebesima. A ja tebi kažem: Ti si Petar-Stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju i vrata paklena neće je nadvladati. Tebi ću dati ključeve kraljevstva nebeskoga, pa što god svežeš na zemlji, bit će svezano na nebesima; a što god odriješiš na zemlji, bit će odriješeno na nebesima.«

---

Komentar

Izbavi me Gospodine od svakog zla djela i spasi me za svoje nebesko kraljevstvo. Neka je Tebi Gospodine slava u sve vijeke , blagoslivljam Te Gospodine u svako doba , hvali Te Gospodine i moja duša i moje srce i moje riječi  i moja djela , jer Ti si Krist Pomazanik Sin Boga živoga i Tvoja riječ ima vlast , Tvoja riječ ima moć , Tvoja riječ utišava vjetrove, Tvoja riječ smiruje mora, Tvoja riječ oprašta grijehe naše, Tvoja riječ liječi naše bolest, naše slabosti, Tvoja riječ izbavlja nas iz svake nevolja , Tebi Gospodine vapimo i molimo za pomoć , čuj nas Gospodine i izbavi nas iz naših tjeskoba , čuj nas Gospodine i izbavi nas iz naših okova , izbavi nas iz veriga kojima smo okovani , izbavi nas od optužbi kojima nas Zlo optužuje pred Ocem , priteci nam u pomoć Gospodine , neka mi Tvoje ime bude uvijek na usnama, neka mi Tvoje Ime bude uvijek u mislima, neka mi Tvoje ime bude uvijek u srcu, neka me Tvoje ime spašava iz mojih nevolja, neka me Tvoje Ime izbavlja iz mojih problema , neka Ti se mogu uvijek povjeravati, neka Te mogu uvijek za pomoć tražiti , neka Ti mogu uvijek vapiti  i Ti me čuješ i Ti me Gospodine uslišavaš.

Amen

Am 2,6-10.13-16

Ovako govori Gospodin:
»Za tri zločina Izraela, za četiri zločina,
odluka je neopoziva:
jer prodavahu pravednika za srebro
i nevoljnika za sandale;
jer gaze po glavi siromahu
i sirotinju na zlo vode;
sin i otac k istoj djevojci idu
da oskvrnu moje sveto ime;
i na haljinama u zalog uzetima
leže kraj svakoga žrtvenika;
i piju vino oglobljenih
u domu Boga svojega.

Ja pred njima istrijebih Amorejce
visoke k’o cedar,
jake poput hrašća,
ja uništih i plod na njima
i korijen pod njima.
Ja vas izvedoh iz zemlje egipatske
i četrdeset vas godina vodih po pustinji
da zaposjednete zemlju amorejsku.
Gle, ja vas prignječujem o tlo pod vama,
k’o što vršalice gnječe klasje;
neće biti bijega brzu,
jaka neće učvrstiti snaga,
junak se neće spasiti,
strijelac se neće održati,
hitri trkač pobjeć’ neće,
nit’ će jahač umaći,
najsrčaniji će ratnici
bježat’ nagi onog dana« –
riječ je Gospodnja.

Ps 50,16b-23

»Što tumačiš naredbe moje, 
što mećeš u usta Savez moj?Ti, komu stega ne prija,
te riječi moje iza leđa bacaš?

Kad tata vidiš, s njime se bratimiš
i družiš se s preljubnicima.
Svoja si usta predao pakosti,
a jezik ti plete prijevare.

U društvu na brata govoriš
i kaljaš sina matere svoje.
Sve si to činio, a ja da šutim?
Zar misliš da sam ja tebi sličan?
Pokarat ću te i stavit ću ti sve to pred oči.

Shvatite ovo svi vi koji Boga zaboraviste,
da vas ne pograbim i nitko vas spasiti neće.
Pravo me štuje onaj koji prinosi žrtvu zahvalnu:
i onomu koji hodi stazama pravim –
njemu ću pokazati spasenje svoje.«

Mt 8,18-22

Kad Isus vidje mnoštvo oko sebe, zapovjedi da se prijeđe prijeko. I pristupi jedan pismoznanac te mu reče: »Učitelju, za tobom ću kamo god ti pošao.« Kaže mu Isus: »Lisice imaju jazbine i ptice nebeske gnijezda, a Sin Čovječji nema gdje bi glavu naslonio.«
Drugi mu od učenika reče: »Gospodine, dopusti mi da prije odem i pokopam svoga oca.« Isus mu kaže: »Hajde za mnom i pusti neka mrtvi pokapaju svoje mrtve.«

---

Komentar

Večeras mi je kroz molitvu, Gospodin darovao hrabrost i mir. Slaba i grešna plakala sam pod Njegovim nogama, žaleći mu se. Zatim sam Mu sve predala. Ocu i Majčici, Isusu i Duhu Svetomu, i anđelima čuvarima. Tolike teškoće, slabosti, strahove i grijehe. Svoju budućnost i budućnost svoje djece. Kako drugačije živjeti, nego sve Mu predavati? Svakodnevno. Svakoga sata i minute u danu. Predavati Mu sve ono s čime se ne možemo, ne znamo, nositi.

Taknulo me čitanje, još više taknulo me Evanđelje. U prvi tren mi se učinilo da nemam kome predati sve svoje teškoće i brige. Takva slaba i obeshrabrena mnoštvom sitnica svakodnevice, dolazim pred Njega da mu sve to predam. Da Mu se požalim i primim utjehu, sućut, razumijevanje.

U prvi tren, čitanje i psalam mi ne donose utjehu. Grešnost i slabost Izraleskog naroda podsjećaju me na moje grijehe i slabosti i na grijehe bliskih mi osoba. Osjećam se nezahvalno i jadno. Što mi sve Otac daje kroz život, a ja Mu opet dolazim slaba i zastrašena, očajna i uplakana. Zašto Ga ne znam hvaliti, zašto ne znam biti jaka i Očeva uzdanica?

U Evanđelju nailazim na Isusa koji nema gdje nasloniti glavu. Sam i ostavljen. Moj Isus kojeg toliko trebam. Govori mi da ga slijedim i da ne pokapam svoje mrtve. Tko i što su to moji mrtvi? Odogovri mi dolaze. To je sve ono što me muči i pogađa. To su ružne riječi iz usta mojih bližnjih, riječi koje me ranjavaju i za koje se "lijepim". To su ružni postupci ljudi oko mene. Postupci o kojima predugo razmišljam. To su događaji koji nisu bili u "mome planu". Događaji koje ne znam prihvatiti i nadići. Toliko mrtvaca koje ne znam ostaviti i okrenuti se naprijed sljedeći Onoga koji me zove.

Plačem i predajem Mu sve. A On me napunja snagom i mirom, hrabrošću za novi pokret. Znam da je teško. Znam da nema odustajanja. Nije potrebno previše razmišljati i preispitivati se. Vrijeme teče svojim tempom, događaji se redaju željela ja to ili ne, bila spremna ili ne. Krećem dalje gledajući naprijed u svoga Gospodina.

Molitva: Dao si mi ih Gospodine i stavio na moj put. Bila spremna ili ne, tu su ljudi i događaji, izgvorene riječi i potrebe svakodnevice. Mogu misliti da sam slaba i nedostojna. Mogu se izvlačiti da sam grešna i mala. Ali znam da nema uzmaka. Život se zbiva, a Ti me trebaš. Ne znam što mi je činiti. Željela bih biti jača i sigurnija, hrabrija i svetija. No, predajem Ti se ovakva kakva jesam jer znam da me trebaš. Želim biti oruđe u Tvojim rukama. Oče moj upotrjebi me koliko možeš. Jer Ti si Bog moj i ja ništa ne znam bez Tebe. Dajem Ti sebe i njih. Gospodine, Bože moj silno si velik!

Amen.

---

Tuž 2,2-2.10-14.18-19

BET Bez milosti Gospod satrije
sve stanove Jakovljeve,
 u svom gnjevu razori
tvrđave kćeri Judine;
 sa zemljom je sravnio i prokleo
kraljevstvo i njegove knezove.

JOD Starješine Kćeri sionske
na zemlji sjede i šute,
 posiplju glavu prašinom,
kostrijet pripasuju.
 K zemlji glave obaraju
djevice jeruzalemske.

KAF Iščilješe mi oči od suza,
utroba moja ustreptala,
 jetra mi se na zemlju prosula
zbog sloma kćeri naroda mojega,
 jer djeca i dojenčad umiru
po trgovima Grada.

LAMED Govore majkama svojim:
»Gdje je žito i vino?«
 dok obamiru kao ranjeni
po trgovima Grada,
 dok ispuštaju dušu svoju
na grudima matera svojih.

MEM S čime da te prispodobim? Na koga si nalik,
Kćeri jeruzalemska?
 S kime da te usporedim, kako utješim,
djevice, Kćeri sionska?
 Jer kao more tvoja je nesreća neizmjerna.
Tko će te iscijeliti?

NUN Viđenja tvojih proroka
bijahu varka i laž,
 oni nisu objavili krivnju tvoju
da te od izgnanstva odvrate.
 Varali su te utvarama
lažnim i zamamnim.

SADE U sav glas viči Gospodu,
jecaj, Kćeri sionska!
 Neka k'o potok teku tvoje suze
danju i noću.
 Ne daj počinka sebi,
neka se zjenica oka tvoga ne odmori.

KOF Ustani, viči noću
za svake promjene straže.
 K'o vodu izlij srce
pred licem Gospodnjim,
 k njemu podiži ruke
i traži milost za svoju nejačad
 koja od glada obamire
po uglovima ulica.

Ps 74,1-7.20-21

Poučna pjesma.
Asafova. Zašto si, Bože, posve zabacio,
zašto kiptiš gnjevom na ovce paše svoje?Sjeti se zajednice koju si davno stekao,
plemena koje namače kao svoju baštinu
i brda Siona gdje si šator svoj udario!

Korakni k ruševinama vječnim –
sve je u Svetištu razorio neprijatelj.

Protivnici tvoji vikahu posred skupštine tvoje,
znakove svoje postaviše k’o pobjedne znakove.
Bijahu kao oni koji mašu sjekirom po guštari,
sjekirom i maljem vrata mu razbijali.

Ognju predadoše svetište tvoje,
do zemlje oskvrnuše prebivalište tvoga imena.

Pogledaj na savez svoj,
jer svi su zakutci zemlje puni tmina i nasilja.
Ne daj da jadnik otiđe postiđen:
neka siromah i ubog hvale ime tvoje!

Mt 8,5-17

Kad uđe u Kafarnaum, pristupi mu satnik pa ga zamoli: »Gospodine, sluga mi leži kod kuće uzet, u strašnim mukama.« Kaže mu: »Ja ću doći izliječiti ga.« Odgovori satnik: »Gospodine, nisam dostojan da uđeš pod krov moj, nego samo reci riječ i izliječen će biti sluga moj. Ta i ja, premda sam čovjek pod vlašću, imam pod sobom vojnike pa reknem jednomu: ‘Idi!’ – i ode, drugomu: ‘Dođi!’ – i dođe, a sluzi svomu: ‘Učini to’ – i učini.«
Čuvši to, zadivi se Isus i reče onima koji su išli za njim: »Zaista, kažem vam, ni u koga u Izraelu ne nađoh tolike vjere. A kažem vam: Mnogi će s istoka i zapada doći i sjesti za stol s Abrahamom, Izakom i Jakovom u kraljevstvu nebeskom, a sinovi će kraljevstva biti izbačeni van u tamu. Ondje će biti plač i škrgut zubi.«
I reče Isus satniku: »Idi, neka ti bude kako si vjerovao!« I ozdravi sluga u taj čas.

Ušavši u kuću Petrovu, Isus ugleda njegovu punicu koja ležaše u ognjici. Dotače joj se ruke i pusti je ognjica. Ona ustade i posluživaše mu.
A uvečer mu doniješe mnoge opsjednute. On izagna duhove riječju i sve bolesnike ozdravi – da se ispuni što je rečeno po Izaiji proroku: On slabosti naše uze i boli ponese.

Komentar

Bog je napustio Izrael i sveti grad Jeruzalem Napustio ih je jer su Izrael i Jeruzalem napustili Boga Izraelova. Teška nesreća spustila se na stanovnike Jeruzalema.
Gdje je izlaz? Naravno, u povratku Bogu, koji se od davnina pokazivao Izraelu u čudesnim djelima koje je činio za svoj izabrani narod. No, kako nadvladati nevjeru? Treba se poniziti, moliti dan i noć srcem, u suzama i milost Božja opet će biti nad Božjim narodom.

 

2 Kr 24,8-17

Jojakinu je bilo osamnaest godina kad se zakraljio i kraljevao je tri mjeseca u Jeruzalemu. Materi mu je bilo ime Nehušta, kći Elnatana, i bila je iz Jeruzalema. On je činio što je zlo u očima Gospodnjim, sve kao što je činio i njegov otac.
U ono vrijeme krenu ljudstvo babilonskog kralja Nabukodonozora protiv Jeruzalema i grad je bio opkoljen. Dođe i babilonski kralj Nabukodonozor da napadne grad, dok ga je njegovo ljudstvo opsjedalo. Tada je judejski kralj Jojakin izišao pred babilonskoga kralja: on, njegova majka, njegove sluge, njegove vojskovođe i dvorani, a babilonski kralj zarobi ga – osme godine svoga kraljevanja. On je odnio sve iz riznice doma Gospodnjeg i iz riznica kraljevskog dvora i razbio je sve zlatne predmete koje je Salomon, kralj Izraela, načinio za svetište Gospodnje. Tako se ispunila riječ Gospodnja. Odveo je u progonstvo sav Jeruzalem, sve vojskovođe i sve vrsne ratnike, oko deset tisuća prognanika, sa svim kovačima i bravarima. Jedino je preostao najsiromašniji narod zemlje. Odveo je Jojakina u Babilon; tako isto i kraljevu majku i sve žene kraljeve, njegove dvorane, plemenitaše zemlje, sve ih je odveo iz Jeruzalema u progonstvo u Babilon. Sve sposobne ljude, njih sedam tisuća na broju; kovače i bravare, tisuću na broju; sve ljude sposobne za boj, sve ih je kralj babilonski odveo u Babilon, u sužanjstvo. Babilonski je kralj postavio za kralja mjesto Jojakina njegova strica Mataniju, ali mu je promijenio ime u Sidkija.

Ps 79,1-5.8-9

Psalam. Asafov.
Bože, pogani, evo, provališe u baštinu tvoju,
tvoj sveti hram oskvrnuše,
pretvoriše Jeruzalem u ruševine.
Trupla tvojih slugu dadoše za hranu pticama nebeskim,
meso tvojih pobožnika zvijerima zemaljskim.

Krv im k’o vodu prolijevahu oko Jeruzalema
i ne bijaše nikoga da ih pokopa.
Postadosmo sramota susjedima svojim,
podsmijeh i ruglo svima oko nas.
Dokle još, Gospodine? Zar ćeš se svagda srditi?
Zar će ljubomora tvoja poput ognja gorjeti?

Ne spominji se, protiv nas, grijeha otaca;
neka nas pretekne smilovanje tvoje
jer smo jadni i nevoljni.
Pomozi nam, Bože, pomoći naša, zbog slave imena svojega,
oslobodi nas i otpusti nam grijehe zbog imena svoga!

Mt 7,21-29

»Neće u kraljevstvo nebesko ući svaki koji mi govori: ‘Gospodine, Gospodine!’, nego onaj koji vrši volju Oca mojega, koji je na nebesima. Mnogi će me u onaj dan pitati: ‘Gospodine, Gospodine! Nismo li mi u tvoje ime prorokovali, u tvoje ime đavle izgonili, u tvoje ime mnoga čudesa činili?’ Tada ću im kazati: ‘Nikad vas nisam poznavao! Nosite se od mene, vi bezakonici!’«

»Stoga, tko god sluša ove moje riječi i izvršava ih, bit će kao mudar čovjek koji sagradi kuću na stijeni. Zapljušti kiša, navale bujice, duhnu vjetrovi i sruče se na tu kuću, ali ona ne pada. Jer – utemeljena je na stijeni.«
»Naprotiv, tko god sluša ove moje riječi, a ne vrši ih, bit će kao lud čovjek koji sagradi kuću na pijesku. Zapljušti kiša, navale bujice, duhnu vjetrovi i sruče se na tu kuću i ona se sruši. I bijaše to ruševina velika.«
Kad Isus završi te svoje besjede, mnoštvo osta zaneseno njegovim naukom. Ta učio ih kao onaj koji ima vlast, a ne kao njihovi pismoznanci.

Komentar

Gospodine Isuse , kako da postanem mudar čovjek , kao da gradim na stijeni kada ja to ne znam , kada ja to ne mogu , kada ja to ne razumijem , ja trebam Tebe , ja trebam Tvoju pomoć, ja trebam Tvoju zaštitu, ja trebam Tvoje vodstvo da pronađem taj uski put, da pronađem ta tijesna vrata, da mi pomogneš slomiti okove oko moga srca, da mi pomogneš srušiti zidine oko moga srca, da mi pomogneš zacijeliti rane moga srca, da mi pomogneš u stjecanju odvažnosti da mogu primiti Tvoju riječ, da mi pomogneš u stjecanju odvažnosti da mogu primati od Oca našega , ja trebam Tebe za stjecanje mira koji nadilazi svako moje razumijevanje, ja trebam Tebe za stjecanje radosti, ja trebam Tebe da se mogu radovati , ja trebam Tebe da mogu prema drugima biti ljubazan, Isuse pomozi mi, ja se uzdam u Tebe , predajem se Tebi i još te molim što god da se dogodi samo neka bude volja Tvoja
Amen

 

2 Kr 19,9-11.14-21.31-35a.36-36

Dočuo je, naime, vijest o Tirhaku, kralju etiopskome: »Evo, izašao je da se bori protiv tebe.«
Tada Sanherib ponovno uputi poslanike da kažu Ezekiji: »Ovako recite judejskom kralju Ezekiji: ‘Neka te ne vara tvoj Bog, u koga se uzdaš, govoreći ti: Jeruzalem neće pasti u ruke asirskog kralja! Ti znaš što su asirski kraljevi učinili svim zemljama izručivši ih prokletstvu! A ti, ti li ćeš se spasiti? Ezekija primi pismo iz ruke poslanikove i pročita ga. Zatim uđe u dom Gospodnji i razvi ga ondje pred Gospodinom. I pomoli se Ezekija Gospodinu ovako: »Gospodine, Bože Izraelov, koji stoluješ nad kerubima, ti si Bog jedini nad svim zemaljskim kraljevstvima, ti si stvorio nebo i zemlju.
Prikloni uho, Gospodine, i počuj,
otvori oči, Gospodine, i vidi!
Sanheribove čujder riječi
koje poruči da izruga Boga živoga.
Istina je, o Gospodine, asirski su kraljevi zatrli narode i zemlje njihove; pobacali im u oganj bogove; jer ne bijahu bogovi to, već djela ruku ljudskih, od drveta i kamena; zato ih i uništiše. Ali sada, Gospodine, Bože naš, izbavi nas iz ruke njegove da spoznaju sva kraljevstva zemlje da si ti, Gospodin, Bog jedini.«
Tada Izaija, sin Amosov, poruči Ezekiji: »Ovako veli Gospodin, Bog Izraelov: ‘Uslišah molitvu koju mi uputi zbog Sanheriba, kralja asirskog.’
Evo riječi što je Gospodin objavi protiv njega: Prezire te, ruga ti se
djevica, kći sionska;
za tobom maše glavom
kći jeruzalemska.
Jer će iz Jeruzalema izići Ostatak,
Sačuvani s gore Siona.
Sve će to učinit’ ljubomora Gospodnja!

Zato ovo govori Gospodin o kralju asirskom:
‘U ovaj grad on ući neće,
ovamo strijele svoje neće izmetati,
k njemu neće ni štit okrenuti,
niti oko njega nasipe kopati.
Vratit će se putem kojim je i došao,
u grad ovaj neće ući’ – Gospodnja je riječ.
‘Grad ću ovaj štitit’, spasiti ga,
sebe radi i rad’ sluge svoga Davida.’«
Te iste noći iziđe anđeo Gospodnji i pobi u asirskom taboru stotinu osamdeset i pet tisuća ljudi. Ujutro kad je valjalo ustati, gle, bijahu ondje sve sami mrtvaci.
Sanherib podiže tabor i ode. Vratio se u Ninivu.

Ps 48,2-4.10-11

Velik je Gospodin, hvale predostojan
u gradu Boga našega.
Sveto brdo njegovo, brijeg veličanstven,
radost je zemlji svoj.
Gora Sion, na krajnjem sjeveru,
grad je Kralja velikog.
Bog u kulama njegovim
jakom se pokaza utvrdom.

Spominjemo se, Bože, tvoje dobrote
usred hrama tvojega.

Kao ime tvoje, Bože, tako i slava tvoja
do nakraj zemlje doseže.
Puna je pravde desnica tvoja;
neka se raduje brdo sionsko!

Mt 7,6-6.12-14

»Ne dajte svetinje psima! Niti svoga biserja bacajte pred svinje da ga ne pogaze nogama pa se okrenu i rastrgaju vas.«
»Sve, dakle, što želite da ljudi vama čine, činite i vi njima. To je, doista, Zakon i Proroci.«

»Uđite na uska vrata! Jer široka su vrata i prostran put koji vodi u propast i mnogo ih je koji njime idu. O kako su uska vrata i tijesan put koji vodi u Život i malo ih je koji ga nalaze!«

Komentar

Gospodine Isuse Riječ Tvoja danas poručuje , kako su uska vrata i kao je tijesan put koji vodi u Život i malo ih je koji ga nalaze , o Bože kolike su samo još kušnje , kolike napasti na tome tijesnom putu, i stvarno je teško , i čovjeku nije moguće, ali Ti Bože , Ti nas možeš povesti na Taj put, Ti nas možeš voditi tim putem, Ti si nam dao Sina svojega koji je PUT, koji je ISTINA, koji je ŽIVOT, on je taj uski put , On je ta uska vrata, On je naš putokaz, On je naše spasenje, On je naše otkupljenje, o Oče daj mi milost da čujem Njegov glas , daj mi milost da ga mogu slijediti, daj mi milost da Ga mogu prihvatiti, pa i kada ne razumijem, pa i kada mi je teško, pa i kada su kušnje velike , kada su boli snažne, kada su oči slijepe, kada su uši gluhe , daj mi milost vjere nepokolebljive i tada Oče , daj mi milost da i tada mogu pogledati u Križ, daj mi milost da i tada mogu pogledati u Sina Tvojega, daj mi milost da i tada mogu reći , dobri Isuse spasi me, dobri Isuse zaštiti me , dobri Isuse obrani me, dobri Isuse ne dozvoli da se odijelim od tebe, dobri Isuse Ti me vodi , dobri Isuse što god da se dogodi samo Te molim neka bude volja Tvoja na uskim vratima i na tijesnom putu.
Amen
 

Zah 12,10-11; 13,1-1

A na dom Davidov i na Jeruzalemce izlit ću duh milosni i molitveni. I gledat će na onoga koga su proboli; naricat će nad njim kao nad jedincem, gorko ga oplakivati kao prvenca. U onaj dan plač velik će nastati u Jeruzalemu, poput plača hadad-rimonskog u ravnici megidonskoj. U onaj dan otvorit će se izvor domu Davidovu i Jeruzalemcima da se operu od grijeha i nečistoće.

Ps 63,2-6.8-9

O Bože, ti si Bog moj:
gorljivo tebe tražim;
tebe žeđa duša moja, tebe želi tijelo moje,
kao zemlja suha, žedna, bezvodna.
U Svetištu sam tebe motrio
gledajuć’ ti moć i slavu.

Ljubav je tvoja bolja od života,
moje će te usne slavit’.
Tako ću te slavit’ za života,
u tvoje ću ime ruke dizati.
Duša će mi biti kao sala i mrsa sita,
hvalit ću te kliktavim ustima.

Ti postade meni pomoć,
kličem u sjeni krila tvojih.
Duša se moja k tebi privija,
desnica me tvoja drži.

Gal 3,26-29

Uistinu, svi ste sinovi Božji, po vjeri u Kristu Isusu. Doista, koji ste god u Krista kršteni, Kristom se zaodjenuste. Nema više: Židov – Grk! Nema više: rob – slobodnjak! Nema više: muško – žensko! Svi ste vi Jedan u Kristu Isusu! Ako li ste Kristovi, onda ste Abrahamovo potomstvo, baštinici po obećanju.

Lk 9,18-24

Dok je jednom u osami molio, bijahu s njim samo njegovi učenici. On ih upita: »Što govori svijet, tko sam ja?« Oni odgovoriše: »Da si Ivan Krstitelj, drugi: da si Ilija, treći opet: da neki od drevnih proroka usta.« A on im reče: »A vi, što vi kažete, tko sam ja?« Petar prihvati i reče: »Krist – Pomazanik Božji!«
A on im zaprijeti da toga nikomu ne kazuju.
Reče: »Treba da Sin Čovječji mnogo pretrpi, da ga starješine, glavari svećenički i pismoznanci odbace, da bude ubijen i treći dan da uskrsne.«
A govoraše svima: »Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka danomice uzima križ svoj i neka ide za mnom. Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga; a tko izgubi život svoj poradi mene, taj će ga spasiti.

---

Komentar

Kad čovjekova duša spozna za kime čezne i tko je jedini može potpuno ispuniti, u njoj se rađa velika radost. Kada shvaća odakle dolazi, zašto je ovdje i kamo ide, tko ju je stvorio i zbog koga živi, jedino može uskliknuti: ,,Bože, Ti si moj Bog! Tebe tražim, za Tobom čeznem.'' Tuga radi neispunjene čežnje na ovom svijetu se tada pretvara u radosnu čežnju, jer tada joj postaje jasno da će dočekati krilo Gospodnje u kojem će biti sigurna i ljubljena onako kako je i zamišljena. Kad stvorenje (čovjek) shvati koliko žeđa za Gospodinom, da je On njegov cilj i svrha, da čak i njegovo tijelo žeđa za Gospodinom, prirodna reakcija mu je da padne ničice pred svog Stvoritelja i divi se Njegovoj moći i slavi, klikče i radosno zahvaljuje za život koji mu je dan. Kad se stvorenje već za ovog života toliko sljubi sa svojim Stvoriteljem, ne samo da će njegova nutrina hvaliti Gospoda, već će podizati i svoje ruke u Ime Boga Živoga, da posvjedoči za Njega, da bude svjedok najveće pravednosti i istine koja se prelijeva iz krila Gospodnjeg u raširene ruke i otvoreno srce stvorenja koje slavi.

Pomoć je naša u Imenu Gospodnjem, Gospod je naša utjeha i zaštita.  

2 Kr 11,1-4.9-18.20-20

Zato Ahazjina mati Atalija, vidjevši gdje joj sin poginu, ustade i posmica sav kraljevski rod. Ali Jošeba, kći kralja Jorama i sestra Ahazjina, uze Ahazjina sina Joaša; ukravši ga između kraljevih sinova koje su ubijali, metnu ga s dojiljom u ložnicu. Tako ga je sakrila od Atalije te nije pogubljen. Bio je sakriven u domu Gospodnjem šest godina, sve dok je zemljom vladala Atalija.
Sedme godine Jojada posla po satnike Karijaca i tjelesnu stražu i pozva ih k sebi u dom Gospodnji. Sklopi s njima savez, zakle ih i pokaza im kraljeva sina. Satnici su učinili sve kako im je naredio svećenik Jojada. Svaki je od njih uzeo svoje ljude koji subotom ulaze u službu s onima koji subotom izlaze. I svi su došli svećeniku Jojadi. Svećenik dade satnicima koplja i štitove kralja Davida što su bili u domu Gospodnjem. Stražari se svrstaše, s oružjem u ruci, od južne do sjeverne strane Doma i prema žrtveniku i Domu oko kralja unaokolo. Tada Jojada izvede sina kraljeva, stavi mu krunu i dade mu Svjedočanstvo te ga pomaza za kralja. Pljeskali su i vikali: »Živio kralj!«
Kad Atalija ču viku naroda, dođe k narodu u dom Gospodnji. Pogleda bolje, kad gle, kralj, po običaju, stoji na svojem mjestu, a pred kraljem zapovjednici i svirači; sav puk klikće od radosti i trubi u trube. Tad Atalija razdrije haljine i povika: »Izdaja! Izdaja!« Svećenik Jojada naredi satnicima i vojnim zapovjednicima: »Izvedite je kroz redove i tko krene za njom pogubite ga mačem.« Još je svećenik dodao: »Nemojte je smaknuti u domu Gospodnjem.« Staviše ruke na nju, a kad je kroz Konjska vrata stigla do kraljevskog dvora, ondje je pogubiše.
Tada Jojada sklopi savez između Gospodin, kralja i naroda da narod bude narod Gospodnji. Potom sav narod ode u Baalov hram i razoriše ga, porušiše žrtvenike i polomiše likove; a Baalova svećenika Matana ubiše pred žrtvenicima. A svećenik opet postavi straže kod doma Gospodnjeg. Sav se puk veselio i grad se smirio kad su Ataliju ubili mačem u kraljevskom dvoru.

Ps 132,11-14.17-18

Gospodin se zakle Davidu
zakletvom tvrdom od koje neće odustati:
»Potomka tvoje utrobe
posadit ću na prijestolje tvoje.

Budu li ti sinovi savez moj čuvali
i naredbe kojima ih učim,
i sinovi će njini dovijeka
sjedit’ na tvom prijestolju.«

Jer Gospodin odabra Sion,
njega zaželje sebi za sjedište.
»Ovo mi je počivalište vječno,
boravit ću ovdje jer tako poželjeh.

Učinit ću da ondje za Davida rog izraste,
pripravit ću svjetiljku za svog pomazanika.
U sram ću mu obući dušmane,
a na njemu će blistat’ vijenac moj.«

Mt 6,19-23

»Ne zgrćite sebi blago na zemlji, gdje ga moljac i rđa nagrizaju i gdje ga kradljivci potkapaju i kradu. Zgrćite sebi blago na nebu, gdje ga ni moljac ni rđa ne nagrizaju i gdje kradljivci ne potkapaju niti kradu. Doista, gdje ti je blago, ondje će ti biti i srce.«

»Oko je tijelu svjetiljka. Ako ti je dakle oko bistro, sve će tijelo tvoje biti svijetlo. Ako ti je pak oko nevaljalo, sve će tijelo tvoje biti tamno. Ako je dakle svjetlost koja je u tebi – tamna, kolika će istom tama biti?«

---

Komentar

Blago na nebu, blago za nebo, blago za vječnu slavu, blago za vječnu radost, blago za vječno veselje, blago za vječnu ljubav, blago za vječnu dobrotu, blago za vječnu istinu, blago za vječnu svjetlost, pomozi meni Gospodine zgrtati, pomozi meni Gospodine prepoznati, udijeli mi Gospodine milost , udijeli meni Gospodine milosrđe, udijeli meni Gospodine mudrost i razum, udijeli meni , Gospodine, Duha Svojega Svetoga, da mogu prepoznati Tvoje blago, da mogu vidjeti i prepoznati tvoje svjetlo, Tvoju svjetlost, da mogu njemu težiti, da mogu njega skupljati i u izobilju zgrtati. Budi mi uvijek s desna Gospodine i pazi da ne posrnem, pa i kada posrnem pomozi mi Gospodine ustati, pomozi mi Gospodine podići se i krenuti dalje u skupljanju Tvojega blaga, u skupljanju Tvoje svjetlosti, pomozi mi u slušanju Tvoje riječi, pomozi mi u razumijevanju Tvoje riječi, pomozi mi u slušanju bližnjega svojega , pomozi mi da ga mogu slušati ponizno , da ga mogu slušati s ljubavlju i ponizno i s ljubavlju i ponizno moliti za njega. Udijeli mi , Gospodine, milost i milosrđe bistrog oka, čistog pogleda i čistog gledanja , neka moje oko bude tijelu svjetiljka , neka moje oko može vidjeti svjetlo Tvoje, svjetlo koje razgrće tamu , svjetlo koje uništava tamu, svjetlo koje tama ne može nadvladati, neka moje oko može vidjeti Tvoje svjetlo, svjetlo koje će me voditi putem do kraljevstva Tvojega Gospodine. Amen

2 Kr 2,1-1.6-14

Evo što se dogodilo kad je Gospodin uznio Iliju na nebo u vihoru: Ilija i Elizej pošli iz Gilgala. Ilija mu reče: »Ostani ipak ovdje jer me Gospodin šalje do Jordana.« Ali on odgovori: »Života mi Gospodnjeg i tvoga: ja te neću ostaviti!« I tako pođoše obojica.
I pedeset proročkih sinova pođe i zaustavi se podalje, dok su se njih dvojica zadržala na obali Jordana. Tada Ilija uze svoj ogrtač, smota ga i udari njime po vodi, a voda se razdijeli na dvije strane. I obojica prijeđoše po suhu. A kad prijeđoše, Ilija će Elizeju: »Traži što da ti još učinim prije nego što budem uznesen ispred tebe!« A Elizej odgovori: »Neka mi u dio padne obilje tvoga duha!« Ilija odgovori: »Mnogo tražiš: ako me budeš vidio kad budem uznesen ispred tebe, bit će ti tako; ako pak ne budeš vidio, neće ti biti.« I dok su tako išli i razgovarali, gle: ognjena kola i ognjeni konji stadoše među njih i Ilija u vihoru uziđe na nebo. Elizej je gledao i vikao: »Oče moj, oče moj! Kola Izraelova i konjanici njegovi!« I više ga nije vidio. Uze tada svoje haljine i razdera ih nadvoje. I podiže Ilijin plašt, koji bijaše pao s njega, te se vrati i zaustavi se na obali Jordana.
Uze onda Ilijin plašt i udari po vodi govoreći: »Gdje je Gospodin, Bog Ilijin?« I kad udari po vodi, ona se razdijeli na dvije strane i Elizej prijeđe.

Ps 31,20-21.24-24

O, kako je velika, Gospodine, tvoja dobrota,
koju čuvaš za one koji te se boje,
koju iskazuješ onima što se tebi utječu
naočigled sinovima čovječjim.

Zakloni me štitom lica svoga
od zavjera ljudskih.

u šatoru svom ih skrivaš
od jezika svadljivih.

Ljubite Gospodina, svi sveti njegovi:
čuva Gospodin svoje vjernike,
a po zasluzi vraća onima
koji postupaju oholo.

Mt 6,1-6.16-18

»Pazite da svoje pravednosti ne činite pred ljudima da vas oni vide. Inače, nema vam plaće u vašeg Oca koji je na nebesima. Kada dakle dijeliš milostinju, ne trubi pred sobom, kako to u sinagogama i na ulicama čine licemjeri da bi ih ljudi hvalili. Zaista, kažem vam, primili su svoju plaću. Ti, naprotiv, kada daješ milostinju – neka ti ne zna ljevica što čini desnica, da tvoja milostinja bude u skrovitosti. I Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit će ti!«
»Tako i kad molite, ne budite kao licemjeri. Vole moliti stojeći u sinagogama i na raskrižjima ulica da se pokažu ljudima. Zaista, kažem vam, primili su svoju plaću. Ti, naprotiv, kad moliš, uđi u svoju sobu, zatvori vrata i pomoli se svomu Ocu, koji je u skrovitosti. I Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit će ti.«
»I kad postite, ne budite smrknuti kao licemjeri. Izobličuju lica da pokažu ljudima kako poste. Zaista, kažem vam, primili su svoju plaću. Ti, naprotiv, kad postiš, pomaži glavu i umij lice da ne zapaze ljudi kako postiš, nego Otac tvoj, koji je u skrovitosti. I Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit će ti.«

---

Komentar

Oče Ti sve vidiš i sve znaš i moje slabosti i moje patnje i moj trud i moju lijenost, i kada me je strah i kada mi nije jasno što se događa i kada nije kako bih želio i kada Ti se utječem u slabostima svojima, pomozi mi Oče da se u slabostima svojima Tebi utječem , da Tebe zovem, da ime Tvoje slavim, a Ti me Oče zaštiti tada šatorom svojim, zaštiti me silom i snagom svojom, zaštiti me dobrotom i ljubavlju svojom, jer kako ću bez Tebe, jer ja ne mogu bez Tebe, ja Te trebam, ja trebam silu i snagu Tvoju, ja trebam dobrotu i ljubav Tvoju, da mi pomognu, da mi olakšaju terete, za me zaštite, pošalji Gospodine anđele svoje da mene i moju obitelj štite, čuvaju i brane od svakog zla , od krivoga puta i da nas vode prema kraljevstvu Tvojemu. Amen  

Sef 3,1-2.9-13

Teško nepokornom, okaljanom, nasilničkom gradu!
On nikada nije čuo poziva,
nikada nije prihvatio pouku;
Gospodinu on se nikada nije povjerio;
svome Bogu nije se nikada približio.

»Dat ću narodima čiste usne,
da svi mogu zazivati ime Gospodnje
i služiti mu jednodušno.
S druge obale rijeka etiopskih
prinosit će mi žrtvene darove moji štovaoci.«
»U onaj dan
nećeš se sramiti svih svojih nedjela
koja si protiv mene počinio,
jer ću ukloniti iz tebe
tvoje ohole hvalisavce;
i nećeš se više šepiriti
na svetoj gori mojoj,
jer ću pustiti da u tebi opstane
samo skroman i čedan narod,
i u imenu Gospodinovu tražit će okrilje
ostatak Izraelov.
Oni neće više činiti nepravdu,
neće više govoriti laži;
u njihovim ustima neće se više naći
jezik prijevarni.
Moći će pâsti i odmarati se,
i nitko im neće smetati.«

Ps 34,2-3.6-7.17-19.23-23

Blagoslivljat ću Gospodina u svako doba, njegova će mi hvala biti svagda na ustima!

Nek se Gospodinom duša moja hvali:
nek čuju ponizni i nek se raduju!

U njega gledajte i razveselite se,
da se ne postide lica vaša.

Eto, jadnik vapi, a Gospodin ga čuje,
izbavlja ga iz svih tjeskoba.

Lice se Gospodnje okreće protiv zločinaca
da im spomen zatre na zemlji.

Pravednici zazivaju, i Gospodin ih čuje,
izbavlja ih iz svih tjeskoba.

Blizu je Gospodin onima koji su skršena srca,
a klonule duše spašava.

Gospodin izbavlja duše slugu svojih,
i neće platiti tko god se njemu utječe.

Mt 21,28-32

»A što vam se čini? Čovjek neki imao dva sina. Priđe prvomu i reče: ‘Sinko, hajde danas na posao u vinograd!’ On odgovori: ‘Neću!’ No poslije se predomisli i ode. Priđe i drugomu pa mu reče isto tako. A on odgovori: ‘Evo me, gospodaru!’ i ne ode. Koji od te dvojice izvrši volju očevu?« Kažu: »Onaj prvi.« Nato će im Isus: »Zaista, kažem vam, carinici i bludnice pretekoše vas u kraljevstvo Božje! Doista, Ivan dođe k vama putom pravednosti i vi mu ne povjerovaste, a carinici mu i bludnice povjerovaše. Vi pak, makar to vidjeste, ni kasnije se ne predomisliste da mu povjerujete.«

---

Komentar

"Oko za oko zub za zub" je izreka koju ljudi vrlo često koriste opravdavajući sebe u djelima osvete. Opravdanje nalaze u riječima iz Svetog pisma, ali ISUS kaže "Ne opiirite se Zlomu" On daje i jasne usporedbe u kojim to situacijama je potrebno ne opirati se Zlome - kada te netko pljusne, kada se kroz parničenje želi domoći donjih haljina, kada netko prisiljava poći jednu milju, kada netko zaište nešto. Isus daje način, rješenje, djelovanje koje takve sitacije dovodi u njegovu prisutnost. Isuse teško je kada nas netko " pljusne" pod time mislim na razne oblike omalovažavanja i vrijeđanja dozvoliti mu da nastavi istom mjerom dalje. Nastojala sam se toga držati u brojnim situacijama, no uvijek sam ispadala preplasena manje vrijedna glupa, mislim da je to bili i istina jer sam se oslanjala samo na sebe, Isuse zaboravila sam te zvati da budeš kao što si uvijek i tada sa mnom. Hvala ti Isuse što me ipak u većini slučajeva oslobađaš od materijalnih ovisnosti i iako me nekada sebičnost tjera na promišljanje dati nekome nešto ili ne, Isuse došao si i hvala ti što i dalje dolaziš kada promišljam i važem u takvim trenucima. Isuse molim te i prikazujem ti ljude koji se nalaze ugnjetavani od strane bilo kojeg oblika osvete, daj da ih tvoje riječi "ne opirite se Zlomu" ohrabre i vode na pravi put.

Dj 11,21b-26; 13,1-3

U one dane: velik broj ljudi povjerova i obrati se Gospodinu.

Vijest o tome doprije do Crkve u Jeruzalemu pa poslaše Barnabu u Antiohiju. Kad on stiže i vidje milost Božju, obradova se te potaknu sve da u odlučnosti srca ostanu uz Gospodina. Ta bijaše to muž čestit, pun Duha Svetoga i vjere. Znatno se mnoštvo prikloni Gospodinu.
Barnaba se zatim zaputi u Tarz potražiti Savla. Kad ga nađe, odvede ga u Antiohiju. Punu su se godinu dana sastajali u toj Crkvi i poučavali poveće mnoštvo te se u Antiohiji učenici najprije prozvaše kršćanima.

U antiohijskoj je Crkvi bilo proroka i učitelja: Barnaba, Šimun zvani Niger, Lucije Cirenac, Manahen, suothranjenik Heroda četverovlasnika, i Savao. Dok su jednom obavljali službu Božju i postili, reče Duh Sveti: »De mi odlučite Barnabu i Savla za djelo na koje sam ih pozvao.« Onda su postili, molili, položili na njih ruke i otpustili ih.

Ps 98,1-6

Pjevajte Gospodinu pjesmu novu,
jer učini djela čudesna.
Pobjedu mu pribavi desnica njegova
i sveta mišica njegova.

Gospodin obznani spasenje svoje,
pred poganima pravednost objavi.

Spomenu se dobrote i vjernosti
prema domu Izraelovu.

Svi krajevi svijeta vidješe
spasenje Boga našega.

Sva zemljo, poklikni Gospodinu,
raduj se, kliči i pjevaj!

Zapjevajte Gospodinu uz citaru,
uz citaru i uza zvuke harfe;
uz trublje i zvuke rogova:
kličite Gospodinu kralju!

Mt 10,7-13

Putom propovijedajte: ‘Približilo se kraljevstvo nebesko!’ Bolesne liječite, mrtve uskrisujte, gubave čistite, zloduhe izgonite! Besplatno primiste, besplatno dajte! Ne stječite zlata, ni srebra, ni mjedi sebi u pojase, ni putne torbe, ni dviju haljina, ni obuće, ni štapa. Ta vrijedan je radnik hrane svoje.«
»U koji god grad ili selo uđete, razvidite tko je u njemu dostojan: ondje ostanite sve dok ne odete. Ulazeći u kuću, zaželite joj mir. Bude li kuća dostojna, neka mir vaš siđe na nju. Ne bude li dostojna, neka se mir vaš k vama vrati.

1 Kr 18,41-46

Ilija reče Ahabu: »Idi gore, jedi i pij, jer čujem šumor kiše.« Dok je Ahab otišao gore da jede i pije, Ilija se popeo na vrh Karmela, prignuo se zemlji i sakrio lice među koljena. Rekao je zatim svome momku: »Idi gore i pogledaj prema moru.« On ode gore, pogleda i reče: »Ništa nema ondje!« Ilija odgovori: »Vrati se sedam puta.« Ali sedmoga puta reče momak: »Eno se oblak, malen kao dlan čovječji, diže od mora.« Tada reče Ilija: »Idi, kaži Ahabu: ‘Upregni i silazi da te kiša ne uhvati.’«
Odjednom se nebo zamrači od oblaka i vihora i pade jaka kiša. Ahab se pope na kola i odveze u Jizreel. Ruka je Gospodnja bila nad Ilijom te on, opasavši se, otrča pred Ahabom sve do u blizinu Jizreela.

Ps 65,10-13

Ti pohodî i zemlju i ti je natopî,
obogatî nju veoma.
Božja se rijeka vodom napuni,
ti pripravi ljudima žito.
Ovako pripremi zemlju:
brazde joj natopi, grude joj poravna;
kišom je omekša, usjeve joj blagoslovi.

Ti okruni godinu dobrotom svojom,
plodnost niče za stopama tvojim.
Pustinjski pašnjaci kaplju od obilja,
brežuljci se pašu radošću.

Mt 5,20-26

»Uistinu kažem vam: ne bude li pravednost vaša veća od pravednosti pismoznanaca i farizeja, ne, nećete ući u kraljevstvo nebesko.«

»Čuli ste da je rečeno starima: Ne ubij! Tko ubije, bit će podvrgnut sudu. A ja vam kažem: Svaki koji se srdi na brata svoga bit će podvrgnut sudu. A tko bratu rekne ‘Glupane!’, bit će podvrgnut Vijeću. A tko reče: ‘Luđače!’, bit će podvrgnut ognju paklenomu.«
»Ako dakle prinosiš dar na žrtvenik pa se ondje sjetiš da tvoj brat ima nešto protiv tebe, ostavi dar ondje pred žrtvenikom, idi i najprije se izmiri s bratom, a onda dođi i prinesi dar.«
»Nagodi se brzo s protivnikom dok si još s njim na putu, da te protivnik ne preda sucu, a sudac tamničaru, pa da te ne bace u tamnicu. Zaista, kažem ti, nećeš izići odande dok ne isplatiš do posljednjeg novčića.«

1 Kr 17,7-16

Ali poslije nekog vremena presuši potok, jer nije bilo kiše u svoj zemlji. Tada Iliji dođe riječ Gospodnja: »Ustani, idi u Sarfatu Sidonsku i ondje ostani. Evo, ondje sam zapovjedio jednoj udovici da te hrani.«
Ustade on i krenu u Sarfatu. Kada je stigao do gradskih vrata, neka je udovica onuda skupljala drva. On joj se obrati i reče: »Donesi mi malo vode u vrču da pijem!« Kad je pošla da donese, on viknu za njom i reče joj: »Donesi mi i malo kruha u ruci!« Ona odgovori: »Živoga mi Gospodina, tvoga Boga, ja nemam pečena kruha, nemam do pregršti brašna u ćupu i malo ulja u vrču. I evo kupim drva, pa ću otići i ono pripremiti sebi i svome sinu da pojedemo i da umremo.«
Ali joj Ilija reče: »Ništa se ne boj. Idi i uradi kako si rekla; samo najprije umijesi meni kolačić, pa mi donesi; a onda zgotovi za sebe i za svoga sina. Jer ovako govori Gospodin, Bog Izraelov: ‘U ćupu neće brašna nestati
ni vrč se s uljem neće isprazniti
sve dokle Gospodin ne pusti
da kiša padne na zemlju.’«
Ode ona i učini kako je rekao Ilija; i za mnoge dane imadoše jela, ona, on i njen sin. Brašno se iz ćupa nije potrošilo i u vrču nije nestalo ulja, po riječi koju je Gospodin rekao preko svoga sluge Ilije.

Ps 4,2-5.7-8

Kad zazovem, usliši me, Bože, pravdo moja,
ti što me u tjeskobi ìzbavî:
smiluj mi se, usliši moju molitvu!

Sinovi čovječji, dokle će vam srca ostati tvrda?
Zašto ispraznost ljubite, opsjenu slijedite?

Znajte: Gospodin čudesno uzvisuje prijatelja svoga;
Gospodin će me uslišiti kad ga zazovem.

Promislite u srcima i ne griješite,
dršćite na svojim ležajima i zanijemite.

Mnogi govore: »Tko će nam pokazati sreću?«
Obasjaj nas, Gospodine, svjetlom svoga lica!

Više si u srce moje ulio radosti
nego kad obilno rode pšenica i vino.

Mt 5,13-16

»Vi ste sol zemlje. Ali ako sol obljutavi, čime će se ona osoliti? Nije više ni za što, nego da se baci van i da ljudi po njoj gaze.«
»Vi ste svjetlost svijeta. Ne može se sakriti grad što leži na gori. Niti se užiže svjetiljka da se stavi pod posudu, nego na svijećnjak da svijetli svima u kući. Tako neka svijetli vaša svjetlost pred ljudima da vide vaša dobra djela i slave Oca vašega koji je na nebesima.«

---

Komentar

Obasjaj me , Gospodine, svjetlom svoga lica, ulij u srce moje radosti i mira koje nadilaze svako moje razumijevanje, koje nadilaze svaku zemaljsku radost i veselje, a kada mi je teško , Gospodine, molim Te da mogu zazvati Ime Tvoje , da mogu zazvati zaštitu Tvoju , a Ti me Gospodine usliši, Ti me iz tjeskobe izbavi, Ti mi se smiluj i usliši moju molitvu, pravdo moja, spase moj, pouzdanje i ufanje moje, Gospodine budi uvijek prijatelj moj , budi uvijek radost moja potpuna, budi moje svjetlo i spasenje, Gospodine neka u ćupu moga srca nikada ne nestane tvoga brašne , neka u vrču moga srca nikada ne nestane Tvoga ulja, neka u mome srcu nikada ne nestane Tvoje hrane za mene, neka me Tvoja hrana, neka me Tvoja pravda, neka me Tvoja snaga preobrazi u sol onima što su srca tvrda , neka me Tvoja hrana, neka me Tvoja pravda, neka me Tvoja snaga preobrazi u svjetlo onima što su srca tvrda , neka Tvoja hrana, neka Tvoja sol, neka Tvoja snaga, neka Tvoja moć, neka Tvoje svjetlo , svijetli pred ljudima da slave Oca višnjega koji je na nebesima. Amen

1 Kr 17,17-24

Poslije ovih događaja razbolio se sin domaćičin i bolest se njegova jako pogoršala, tako te u njemu nije ostalo daha. Tada ona reče Iliji: »Što ja imam s tobom, čovječe Božji? Zar si došao k meni da me podsjetiš na moj grijeh i da mi usmrtiš sina?« On joj reče: »Daj mi svoga sina« Tada ga uze iz njezina naručja, odnese ga u gornju sobu gdje je stanovao i položi ga na svoju postelju. Tada zavapi Gospodinu i reče: »Gospodine, Bože moj, zar zaista želiš udovicu koja me ugostila uvaliti u tugu umorivši joj sina?« Zatim se tri puta pružio nad dječakom zazivajući Gospodina: »Gospodine, Bože, učini da se u ovo dijete vrati duša njegova!« Gospodin je uslišio molbu Ilijinu, u dijete se vratila duša i ono oživje. Ilija ga uze, siđe iz gornje sobe u kuću i dade ga njegovoj materi. I reče Ilija: »Evo, tvoj sin živi!« Žena mu reče: »Sada znam da si ti čovjek Božji i da je riječ Gospodnja u tvojim ustima istinita!«

Ps 30,2-2.4-6.11-12a.13b-13b

Veličam te, Gospodine, jer si me izbavio
i nisi dao da se raduju nada mnom dušmani.
Gospodine, izveo si mi dušu iz podzemlja,
na rubu groba ti si me oživio.

Pjevajte Gospodinu, vjernici njegovi,
zahvaljujte svetom imenu njegovu!
Jer samo za tren traje srdžba njegova,
a čitav život dobrota njegova.
Večer donese suze, a jutro klicanje.

Slušaj, o Gospodine, i smiluj se meni;
Gospodine, budi mi na pomoć!
Okrenuo si moj plač u igranje,

Gospodine, Bože moj,
dovijeka ću te hvaliti!

Gal 1,11-19

Obznanjujem vam, braćo: evanđelje koje sam navješćivao nije od ljudi,

niti ga ja od kojeg čovjeka primih ili naučih, nego objavom Isusa Krista.
Ta čuli ste za moje negdašnje ponašanje u židovstvu: preko svake sam mjere progonio i pustošio Crkvu Božju te sam u židovstvu, prerevno odan otačkim predajama, nadmašio mnoge vršnjake u svojem narodu.
Ali kad se Onomu koji me odvoji već od majčine utrobe i pozva milošću svojom, svidjelo otkriti mi Sina svoga da ga navješćujem među poganima, odmah, ne posavjetovah se s tijelom i krvlju i ne uziđoh u Jeruzalem k onima koji bijahu apostoli prije mene, nego odoh u Arabiju pa se opet vratih u Damask.
Onda nakon tri godine uziđoh u Jeruzalem potražiti Kefu i ostadoh kod njega petnaest dana. Od apostola ne vidjeh nikoga drugog osim Jakova, brata Gospodinova.

Lk 7,11-17

Nakon toga uputi se Isus u grad zvani Nain. Pratili ga njegovi učenici i silan svijet. Kad se približi gradskim vratima, gle, upravo su iznosili mrtvaca, sina jedinca u majke, majke udovice. Pratilo ju mnogo naroda iz grada. Kad je Gospodin ugleda, sažali mu se nad njom i reče joj: »Ne plači!« Pristupi zatim, dotače se nosila; nosioci stadoše, a on reče: »Mladiću, kažem ti, ustani!« I mrtvac se podiže i progovori, a on ga dade njegovoj majci. Sve obuze strah te slavljahu Boga govoreći: »Prorok velik usta među nama! Pohodi Bog narod svoj!« I proširi se taj glas o njemu po svoj Judeji i po svoj okolici.

Ez 34,11-16

Jer ovako govori Gospodin Bog: ‘Evo me, sam ću potražiti ovce svoje i sam ću ih pasti! Kao što se pastir brine za ovce svoje kad se nađe uza stado raspršeno, i ja ću se pobrinuti za svoje ovce i skupit’ ih iz svih mjesta u koja se raspršiše u dan oblaka i mraka. Izvest ću ih iz narodâ, skupit ću ih iz zemalja i dovesti ih u zemlju njihovu da ih pasem na gorama izraelskim, po svim dolinama i travnjacima. Past ću ih na izvrsnim pašama, ovčinjaci će im biti na visokim gorama izraelskim; ondje će počivati u dobrim ovčinjacima i past će na sočnim pašama, po gorama izraelskim. Sam ću pasti ovce svoje i sam ću im dati počinka’ – riječ je Gospodina Boga. ‘Potražit ću izgubljenu, dovesti natrag zalutalu, povit ću ranjenu i okrijepiti nemoćnu, bdjeti nad pretilom i jakom – past ću ih pravedno.’

Ps 23,1-6

Gospodin je pastir moj:
ni u čem ja ne oskudijevam;

na poljanama zelenim
on mi daje odmora.
Na vrutke me tihane vodi
i krijepi dušu moju.
Stazama pravim on me upravlja
radi imena svojega.

Pa da mi je i dolinom smrti proći,
zla se ne bojim, jer si ti sa mnom.
Tvoj štap i palica tvoja
utjeha su meni.

Trpezu preda mnom prostireš
na oči dušmanima mojim.
Uljem mi glavu mažeš,
čaša se moja prelijeva.

Dobrota i milost pratit će mene
sve dane života moga.
U Gospodinovu ću domu prebivati
kroz dane mnoge.

Rim 5,5-11

Nada pak ne postiđuje. Ta ljubav je Božja razlivena u srcima našim po Duhu Svetom koji nam je dan! Doista, dok mi još bijasmo nemoćni, Krist je, već u to vrijeme, za nas bezbožnike umro. Zbilja, jedva bi tko za pravedna umro; možda bi se za dobra tko i odvažio umrijeti. A Bog pokaza ljubav svoju prema nama ovako: dok još bijasmo grešnici, Krist za nas umrije. Koliko li ćemo se više sada, pošto smo opravdani krvlju njegovom, spasiti po njemu od srdžbe? Doista, ako se s Bogom pomirismo po smrti Sina njegova dok još bijasmo neprijatelji, mnogo ćemo se više, pomireni, spasiti životom njegovim. I ne samo to! Dičimo se u Bogu po Gospodinu našemu Isusu Kristu po kojem zadobismo pomirenje.

Lk 15,3-7

Nato im Isus kaza ovu prispodobu: »Tko to od vas, ako ima sto ovaca pa izgubi jednu od njih, ne ostavi onih devedeset i devet u pustinji te pođe za izgubljenom dok je ne nađe? A kad je nađe, stavi je na ramena sav radostan pa došavši kući, sazove prijatelje i susjede i rekne im: ‘Radujte se sa mnom! Nađoh ovcu svoju izgubljenu.’ Kažem vam, tako će na nebu biti veća radost zbog jednog obraćena grešnika negoli zbog devedeset i devet pravednika kojima ne treba obraćenja.«

---

Komentar

Trpeza koja se spominje u današnjem psalmu, to obilje - koje većina nas doživljava ponajprije materijalno, a i priželjkuje da bude materijalno - ljubav je Božja što nam dolazi po Duhu Svetome. To je istinsko i najvrednije obilje iz kojeg može proizaći, a i proizlazi, i materijalno. Kad je ta ljubav u našem srcu ukorijenjena, to materijalno toliko i ne trebamo, no ona nas, s druge strane, potiče i na djelovanje, a njegove posljedice mogu biti i materijalne. Vjerovati u Božju ljubav ili je i osjećati te biti sposoban voljeti slično našem Spasitelju - u ovom trenutku ne znam što više od toga bi mogao poželjeti jedan čovjek. Božja je ljubav takva da on ostavlja sve kako bi te pronašao, kako bi dopro do tebe. Ona je takva da zbog tebe i mene ulazi u mulj i Sebe uništava. Neiscrpna je i neuništiva, sadržava i ima sve. Gospodin nas je sam sposoban pasti i dati nam počinka, On to može, u Njemu svi možemo naći svako ispunjenje i sve za čime čeznemo.

2 Tim 1,1-3.6-12

 

Pavao, apostol Krista Isusa voljom Božjom, po obećanju života, života u Kristu Isusu, Timoteju, ljubljenom sinu: milost, milosrđe i mir od Boga Oca i Krista Isusa, Gospodina našega. Zahvalan sam Bogu, kojemu onamo od predaka čiste savjesti služim, dok te se neprestano spominjem u svojim molitvama noć i dan. Poradi toga podsjećam te: raspiruj milosni dar Božji koji je u tebi po polaganju mojih ruku. Jer nije nam Bog dao duha bojažljivosti, nego snage, ljubavi i razbora. Ne stidi se stoga svjedočanstva za Gospodina našega, ni mene, sužnja njegova. Nego zlopati se zajedno sa mnom za evanđelje, po snazi Boga.

Koji nas je spasio i pozvao pozivom svetim – ne po našim djelima, nego po svojem naumu i milosti koja nam je dana u Kristu Isusu prije vremenâ vjekovječnih, a očitovana je sada pojavkom Spasitelja našega Krista Isusa, koji obeskrijepi smrt i učini da zasja život i neraspadljivost – po evanđelju za koje sam ja postavljen propovjednikom, apostolom i učiteljem. Poradi toga i ovo trpim, ali se ne stidim jer znam komu sam povjerovao i uvjeren sam da je on moćan poklad moj sačuvati za onaj Dan.

Ps 123,1-2

Hodočasnička pjesma. Oči svoje uzdižem k tebi
koji u nebesima prebivaš.
Evo, kao što su uprte oči slugu u ruke gospodara
i oči sluškinje u ruke gospodarice
tako su oči naše uprte u Gospodina, Boga našega,
dok nam se ne smiluje.

Mk 12,18-27

Dođu k njemu saduceji, koji vele da nema uskrsnuća, i upitaju ga: »Učitelju, Mojsije nam napisa: Umre li čiji brat i ostavi ženu, a ne ostavi djeteta, neka njegov brat uzme tu ženu te podigne porod bratu svomu. Sedmorica braće bijahu. Prvi uze ženu i umrije ne ostavivši poroda. I drugi je uze te umrije ne ostavivši poroda. I treći jednako tako. I sedmorica ne ostaviše poroda. Najposlije i žena umrije. Komu će biti žena o uskrsnuću, kad uskrsnu? Jer sedmorica su je imala za ženu.«
Reče im Isus: »Niste li u zabludi zbog toga što ne razumijete Pisama ni sile Božje? Ta kad od mrtvih ustaju, niti se žene niti udavaju, nego su kao anđeli na nebesima. A što se tiče mrtvih, da ustaju, niste li čitali u knjizi Mojsijevoj ono o grmu, kako Mojsiju reče Bog: Ja sam Bog Abrahamov i Bog Izakov i Bog Jakovljev? Nije on Bog mrtvih, nego živih. Uvelike se varate.«

---

Komentar

Oče naš, Bože živih, Bože sveprisutni, oči svoje uzdižem k Tebi, srce svoje otvaram Tebi, rasplamsaj u meni Duha Svojega, Duha Svetoga, Duha snage, Duha ljubavi, Duha razuma. Milost, milosrđe i mir od tebe Oče i Krista Isusa, neka prožme moje biće, tijelo , duh i dušu , neka mogu reći Isuse mi smo jedno, Ti u meni i ja u Tebi, Isuse makni oklope oko moga srca, makni zidove kojima se moje srce okružilo, zidove logike, zidove proračunatosti, zidove ovozemaljskog razuma, zidove nepovjerenja, zidove strahova uzrokovanih ovozemaljskim iskustvima, uzrokovanih fizičkim i duševnim bolima i ranama. Isuse zacijeli moje rane, Isuse makni moje boli, Isuse izlijeći moje bolesti, Isuse izbavi me iz mojih slabosti, oprosti mi moje pogreške, postani Gospodar moga srca, postani Kralj slave vječne , postani Kralj veselja vječnoga, ljubavi vječne, radosti vječne, Isuse oči moje uprte su u Tebe, Boga našega, smiluj se nama.

Post 14,18-20

A Melkisedek, kralj Šalema, iznese kruha i vina. On je bio svećenik Boga svevišnjega. Blagoslovi ga govoreći: »Od Boga svevišnjega, Stvoritelja neba i zemlje,
neka je Abramu blagoslov!
I svevišnji Bog,
što ti u ruke preda neprijatelje,
hvaljen bio!«
Abram mu dade desetinu od svega.

Ps 110,1-4

Riječ Gospodnja Gospodinu mojemu : "Sjedi mi s desna
dok ne položim dušmane za podnožje tvojim nogama!

Žezlo tvoje moći protegnut će Gospodin sa Siona:
vladaj posred svojih neprijatelja!

Spreman je tvoj narod u svetim odorama
za dan tvog junaštva:
kao rosa iz krila zorina
uza te su mladi ratnici."

Zakleo se Gospodin i neće se pokajati:
»Dovijeka ti si svećenik po redu Melkisedekovu!«

1 Kor 11,23-26

Doista, ja od Gospodina primih što vama predadoh: Gospodin Isus one noći kad bijaše predan uze kruh, zahvalivši razlomi i reče: »Ovo je tijelo moje – za vas. Ovo činite meni na spomen.« Tako i čašu po večeri govoreći: »Ova čaša novi je Savez u mojoj krvi. Ovo činite kad god pijete, meni na spomen.« Doista, kad god jedete ovaj kruh i pijete čašu, smrt Gospodnju navješćujete dok on ne dođe.

Lk 9,11b-17

On ih primi te im govoraše o kraljevstvu Božjem i ozdravljaše sve koji su trebali ozdravljenja.

Dan bijaše na izmaku. Pristupe dakle dvanaestorica pa mu reknu: »Otpusti svijet, neka pođu po okolnim selima i zaseocima da se sklone i nađu jela jer smo ovdje u pustu kraju.« A on im reče: »Podajte im vi jesti!« Oni rekoše: »Nemamo više od pet kruhova i dvije ribe, osim da odemo kupiti hrane za sav ovaj narod.« A bijaše oko pet tisuća muškaraca.
Nato će on svojim učenicima: »Posjedajte ih po skupinama, otprilike po pedeset.« I učine tako: sve ih posjedaju. A on uze pet kruhova i dvije ribe, pogleda na nebo, blagoslovi ih i razlomi pa davaše učenicima da posluže mnoštvo.
Jeli su i svi se nasitili. I od preteklih ulomaka nakupilo se dvanaest košara.

1 Kr 8,41-43

»Pa i tuđinca, koji nije od tvojega naroda izraelskog, nego je stigao iz daleke zemlje radi imena tvoga jer je čuo za veliko ime tvoje, za tvoju snažnu ruku i za tvoju mišicu podignutu – ako dođe i pomoli se u ovom hramu, usliši ga s neba gdje prebivaš, usliši sve vapaje njegove da bi upoznali svi zemaljski narodi ime tvoje i bojali se tebe kao narod tvoj Izrael i da znaju da je tvoje ime zazvano nad ovaj dom koji sam sagradio.

Ps 117,1-2

 

Aleluja! Hvalite Gospodina, svi puci,
slavite ga, svi narodi!

Silna je prema nama ljubav njegova,
i vjernost Gospodnja ostaje dovijeka!

Gal 1,1-2.6-10

Pavao, apostol – ne od ljudi ni po kojem čovjeku, nego po Isusu Kristu i Bogu Ocu koji ga uskrisi od mrtvih – i sva braća koja su sa mnom: Crkvama u Galaciji. Čudim se da od Onoga koji vas pozva na milost Kristovu tako brzo prelazite na neko drugo evanđelje, koje uostalom i ne postoji. Postoje samo neki koji vas zbunjuju i hoće prevratiti evanđelje Kristovo. Ali kad bismo vam mi, ili kad bi vam anđeo s neba navješćivao neko evanđelje mimo onoga koje vam mi navijestismo, neka je proklet! Što smo već rekli, to sad i ponavljam: navješćuje li vam tko neko evanđelje mimo onoga koje primiste, neka je proklet.
Doista, nastojim li ovo pridobiti ljude ili Boga? Ili idem li za tim da ljudima ugodim? Kad bih sveudilj nastojao ljudima ugađati, ne bih bio Kristov sluga.

Lk 7,1-10

Pošto dovrši sve te svoje besjede narodu, uđe u Kafarnaum. Nekomu satniku bijaše bolestan sluga, samo što ne izdahnu, a bijaše mu veoma drag. Kad je satnik čuo za Isusa, posla k njemu starješine židovske moleći ga da dođe i ozdravi mu slugu. Kad oni dođoše Isusu, usrdno ga moljahu: »Dostojan je da mu to učiniš jer voli naš narod, i sinagogu nam je sagradio.« Isus se uputi s njima. I kad bijaše već kući nadomak, posla satnik prijatelje s porukom: »Gospodine, ne muči se. Nisam dostojan da uđeš pod krov moj. Zato se i ne smatrah dostojnim doći k tebi. Nego – reci riječ da ozdravi sluga moj. Ta i ja, premda sam vlasti podređen, imam pod sobom vojnike pa reknem jednomu: ‘Idi’ – i ode, drugomu: ‘Dođi’ – i dođe, a sluzi svomu: ‘Učini to’ – i učini.«
Čuvši to, zadivi mu se Isus pa se okrenu mnoštvu koje je išlo za njim i reče: »Kažem vam, ni u Izraelu na nađoh tolike vjere.«
Kad se oni koji su bili poslani vratiše kući, nađoše slugu zdrava.

---

Komentar

Galaćani, koji su prihvatili Evanđelje, očito su pod utjecajem raznih krivih učitelja u njega unijeli ono što mu ne pripada. Vjerojatno se radi o onima koji im nameću da žive po Zakonu Mojsijevu, a ne po Duhu kako ih je Pavao poučavao. Oni koji su prihvatili Krista, trebaju ga slijediti u svemu kao sluge Njegove bez obzira što će svijet o tome misliti. Evanđelju se nema što dodati ni oduzeti. Zato Pavao na drugom mjestu upozorava: »Ne preko onoga što je pisano« te se ne nadimate jednim protiv drugoga (1 Kor 4,6) Kada bi se danas svi kršćani toga držali bilo bi manje podjela i više blagoslova.

1 Pt 4,7-13

Približio se svršetak svega! Osvijestite se i otrijeznite za molitvu! Prije svega imajte žarku ljubav jedni prema drugima jer ljubav pokriva mnoštvo grijeha! Gostoljubivo primajte jedni druge bez mrmljanja! Jedni druge poslužujte – svatko po primljenom daru – kao dobri upravitelji različitih Božjih milosti! Govori li tko? Neka govori kao riječi Božje! Poslužuje li tko? Neka poslužuje kao snagom koju daje Bog da se u svemu slavi Bog po Isusu Kristu, komu slava i vlast u vijeke vijekova! Amen.
Ljubljeni! Ne čudite se požaru što bukti među vama da vas iskuša, kao da vam se događa štogod neobično! Naprotiv, radujte se kao zajedničari Kristovih patnja da i o Objavljenju njegove slave mognete radosno klicati.

Ps 96,10-13

Nek’ se govori među poganima: »Gospodin kraljuje!«

Svijet on učvrsti da se ne pomakne,
narodima pravedno upravlja.

Raduj se, nebo, i kliči, zemljo!
Neka huči more i što je u njemu!
Nek’ se raduje polje i što je na njemu,
neka klikće šumsko drveće
pred Gospodinom, jer dolazi,
jer dolazi suditi zemlji.
Sudit će svijetu u pravdi
i narodima u istini svojoj.

Mk 11,11-25

I uđe u Jeruzalem, u Hram. I sve uokolo razgleda, pa kako već bijaše kasno, pođe s dvanaestoricom u Betaniju.

Sutradan su izlazili iz Betanije, a on ogladnje. Ugleda izdaleka lisnatu smokvu i priđe ne bi li na njoj što našao. Ali došavši bliže, ne nađe ništa osim lišća jer ne bijaše vrijeme smokvama. Tada reče smokvi: »Nitko nikada više ne jeo s tebe!« Čuli su to njegovi učenici.

Stignu tako u Jeruzalem. On uđe u Hram i stane izgoniti one koji su prodavali i kupovali u Hramu. Mjenjačima isprevrta stolove i prodavačima golubova klupe. I ne dopusti da itko išta pronese kroz Hram. Učio ih je i govorio: »Nije li pisano: Dom će se moj zvati Dom molitve za sve narode? A vi od njega načinili pećinu razbojničku!«
Kada su za to dočuli glavari svećenički i pismoznanci, tražili su kako da ga pogube. Uistinu, bojahu ga se jer je sav narod bio očaran njegovim naukom. A kad se uvečerilo, izlazili su iz grada.

Kad su ujutro prolazili mimo one smokve, opaze da je usahla do korijena. Petar se prisjeti pa će Isusu: »Učitelju, pogledaj! Smokva koju si prokleo usahnu.«
Isus im odvrati: »Imajte vjeru Božju. Zaista, kažem vam, rekne li tko ovoj gori: ‘Digni se i baci u more!’ i u srcu svome ne posumnja, nego vjeruje da će se dogoditi to što kaže – doista, bit će mu! Stoga vam kažem: Sve što god zamolite i zaištete, vjerujte da ste postigli i bit će vam! No kad ustanete na molitvu, otpustite ako što imate protiv koga da i vama Otac vaš, koji je na nebesima, otpusti vaše prijestupke.«

1 Pt 1,10-16

To su spasenje istraživali i pronicali proroci koji prorokovahu o milosti vama namijenjenoj. Pronicali su na koje ili kakvo je vrijeme smjerao Duh Kristov u njima, koji je unaprijed svjedočio o Kristovim patnjama te slavama što su nakon njih imale doći: bî im objavljeno da ne sebi, nego vama poslužuju ono što vam sada u Duhu Svetom s neba poslanom navijestiše vaši blagovjesnici, a nadà što se i anđeli žude nadviti.
Zato opašite bokove pameti svoje, trijezni budite i savršeno se pouzdajte u milost koju vam donosi Objavljenje Isusa Krista. Kao poslušna djeca ne supriličujte se prijašnjim požudama iz doba neznanja. Naprotiv, kao što je svet Onaj koji vas pozva, i vi budite sveti u svemu življenju. Ta pisano je: Budite sveti jer sam ja svet.

Ps 98,1-4

Pjevajte Gospodinu pjesmu novu,
jer učini djela čudesna.
Pobjedu mu pribavi desnica njegova
i sveta mišica njegova.

Gospodin obznani spasenje svoje,
pred poganima pravednost objavi.

Spomenu se dobrote i vjernosti

prema domu Izraelovu.

Svi krajevi svijeta vidješe

spasenje Boga našega.

Sva zemljo, poklikni Gospodinu,
raduj se, kliči i pjevaj!

Mk 10,28-31

Petar mu poče govoriti: »Evo, mi sve ostavismo i pođosmo za tobom.« Reče Isus: »Zaista, kažem vam, nema ga tko ostavi kuću, ili braću, ili sestre, ili majku, ili oca, ili djecu, ili polja poradi mene i poradi evanđelja, a da ne bi sada, u ovom vremenu, s progonstvima primio stostruko kuća, i braće, i sestara, i majki, i djece, i polja – i u budućem vijeku život vječni. A mnogi prvi bit će posljednji i posljednji prvi.«

 Izr 8,22-31

Gospodin me stvori kao počelo svoga djela,
kao najraniji od svojih čina, u pradoba;
oblikovana sam još od vječnosti,
od iskona, prije nastanka zemlje.
Rodih se kad još nije bilo pradubina,
dok nije bilo izvora obilnih voda.
Rodih se prije nego su utemeljene gore,
prije brežuljaka.
Kad još ne bijaše načinio zemlje, ni poljana,
ni početka zemaljskom prahu;
kad je stvarao nebesa, bila sam nazočna,
kad je povlačio krug na licu bezdana.
Kad je u visini utvrđivao oblake
i kad je odredio snagu izvoru pradubina;
kad je postavljao moru njegove granice,
da mu se vode ne preliju preko obala,
kad je polagao temelje zemlji,
bila sam kraj njega, kao graditeljica,
bila u radosti, iz dana u dan,
igrajući pred njim sve vrijeme:
igrala sam po tlu njegove zemlje,
i moja su radost djeca čovjekova.

Ps 8,4-9

Gledam ti nebesa, djelo prstiju tvojih,
mjesec i zvijezde što ih učvrsti –
pa što je čovjek da ga se spominješ,
sin čovječji te ga pohodiš?

Ti ga učini malo manjim od Boga,
slavom i sjajem njega okruni.
Vlast mu dade nad djelima ruku svojih,
njemu pod noge sve podloži:
ovce i svakolika goveda,
i zvijeri poljske k tome,
ptice nebeske i ribe morske,
i što god prolazi stazama morskim.

Rim 5,1-5

Opravdani dakle vjerom, u miru smo s Bogom po Gospodinu našem Isusu Kristu. Po njemu imamo u vjeri i pristup u ovu milost u kojoj stojimo i dičimo se nadom slave Božje. I ne samo to! Mi se dičimo i u nevoljama jer znamo: nevolja rađa postojanošću, postojanost prokušanošću, prokušanost nadom. Nada pak ne postiđuje. Ta ljubav je Božja razlivena u srcima našim po Duhu Svetom koji nam je dan!

Iv 16,12-15

Još vam mnogo imam kazati,
ali sada ne možete nositi.
No kada dođe on – Duh Istine –
upućivat će vas u svu istinu;
jer neće govoriti sam od sebe,
nego će govoriti što čuje
i navješćivat će vam ono što dolazi.
On će mene proslavljati
jer će od mojega uzimati
i navješćivati vama.
Sve što ima Otac, moje je.
Zbog toga vam rekoh:
od mojega uzima
i – navješćivat će vama.«

---

Komentar

Gospodine, htjela bih biti više otvorena Duhu Svetome. Nekad mi se čini da ga sputavam zbog neki svojih strahova i nesigurnosti. Ti znaš najbolje zašto je to tako, pomozi mi da to prebrodim što bolje mogu. Želim se potpuno prepustiti. Pokaži mi kako da to učinim. Želim tebe proslavljati, ne želim se hvastati kao da je to neko moje djelo, kao da sam ja nešto postigla. Daj da uvijek imam na umu da nisam dostojna tvoje milosti. Ukloni sve prepreke koje priječe da budem više otvorena Duhu Svetomu i darovima Duha Svetoga. Molim te da se darovi koje sam dobila po tvojoj dobroti i milosrđu razvijaju u tvom duhu. Sve ono što nije od tebe molim te ukloni iz mog srca. Molim te pomozi mi i nauči me kako koristiti tvoje darove Duha Svetoga! Amen!

Jak 5, 9-12

Evo: sudac stoji pred vratima!
Čitanje Poslanice svetoga Jakova apostola
Braćo! Ne tužite se jedni na druge da ne budete osuđeni! Evo: sudac stoji pred vratima! Za uzor strpljivosti i podnošenja zala uzmite, braćo, proroke koji su govorili u ime Gospodnje. Eto: blaženima nazivamo one koji ustrajaše. Za postojanost Jobovu čuste i nakanu Gospodnju vidjeste jer milostiv je Gospodin i milosrdan!
Prije svega, braćo moja, ne zaklinjite se ni nebom, ni zemljom, ni ikojom drugom zakletvom. Vaše »da« neka bude »da«, i »ne« - »ne«, da ne padnete pod sud.

Ps 103,1-4.8-9.11-12

Blagoslivljaj Gospodina, dušo moja
i sve što je u meni sveto ime njegovo!

Blagoslivljaj Gospodina, dušo moja,
i ne zaboravi dobročinstva njegova:

on ti otpušta sve grijehe tvoje,
on iscjeljuje sve slabosti tvoje;
on ti od propasti čuva život,
kruni te dobrotom i ljubavlju;
Milosrdan i milostiv je Gospodin,
spor na srdžbu i vrlo dobrostiv.
Jarostan nije za vječna vremena
niti dovijeka plamti srdžba njegova.
Jer kako je nebo visoko nad zemljom,
dobrota je njegova s onima koji ga se boje.
Kako je istok daleko od zapada,
tako udaljuje od nas bezakonja naša.

Mk 10,1-12

Krenuvši odande, dođe u judejski kraj i na onu stranu Jordana. I opet mnoštvo nagrnu k njemu, a on ih po svojem običaju ponovno poučavaše.
A pristupe farizeji pa, da ga iskušaju, upitaše: »Je li mužu dopušteno otpustiti ženu?« On im odgovori: »Što vam zapovjedi Mojsije?« Oni rekoše: »Mojsije je dopustio napisati otpusno pismo i – otpustiti.« A Isus će im: »Zbog okorjelosti srca vašega napisa vam on tu zapovijed. Od početka stvorenja muško i žensko stvori ih. Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu; i dvoje njih bit će jedno tijelo. Tako više nisu dvoje, nego jedno tijelo. Što dakle Bog združi, čovjek neka ne rastavlja!«
U kući su ga učenici ponovno o tome ispitivali. I reče im: »Tko otpusti svoju ženu pa se oženi drugom, čini prema prvoj preljub. I ako žena napusti svoga muža pa se uda za drugoga, čini preljub.«

---

Komentar

Gospodine, molim Te oprosti mi što sam jutros tako tužan, oprosti mi što mi plaće i srce i duša, oprosti mi što osjećam veliki teret, osjećam nepravdu, osjećam nemoć, želim ti to predati ali ne mogu, želim ti to predati ali ne znam kako, navalili misao na misao a sve tamni oblaci , nikako da se probije svjetlo, nikako da se probije tvoje svjetlo, nikako da se probije tvoja utjeha, nikako da se probije tvoja radost, pomozi mi Gospodine i pokaži mi utjehu, pomozi i Gospodine i obriši suze sa moga oka, Gospodine u tebi mi je nada u Tebi mi je utjeha, pomozi mi Gospodine. Dušo moja blagoslivljaj Gospodina i sve što je u meni blagoslivljaj Gospodina, sveto je ime Njegovo, sveta su djela njegova, velika je dobrota i ljubav njegova, velika je slava njegova, on čuje jadnika i pomaže mu , on otpušta grijehe njegove, on iscjeljuje slabosti njegove, on lijeći bolesti njegove, on od propasti izbavlja život njegov, on daruje život njegov dobrotom i nježnošću, milosrdan je i milostiv Gospodin , blagoslivljaj dušo moja Gospodine i sve što je u meni blagoslivljaj Gospodina, sveto je ime njegovo, velika je dobrota i ljubav njegova, srce moje otvori vrata i istjeraj tugu istjeraj tamne oblaka i tumorne misli i očisti se , neka uđe svjetlo Gospodina našega, neka uđe njegova dobrota, neka uđe njegova ljubav, neka uđe njegova ljepota, neka uđe njegova istina , neka uđe njegov Duh Sveti i neka se čvrsto i trajno nastane i ne dozvole ničemu i ne dozvole nikome da me odvoji od ljubavi Gospodine našega. Amen

Jak 4,13-17

De sada, vi što govorite: »Danas ili sutra otići ćemo u taj i taj grad, provesti ondje godinu, trgovati i zaraditi«, a ne znate što će sutra biti. Ta što je vaš život? Dašak ste što se načas pojavi i zatim nestane! Umjesto da govorite: »Htjedne li Gospodin, živjet ćemo i učiniti ovo ili ono«, vi se razmećete svojim hvastanjima! Svako je takvo hvastanje opako. Znati dakle dobro činiti, a ne činiti – grijeh je.

Ps 49,2-3.6-11

Poslušajte ovo, svi narodi,
čujte, svi stanovnici zemlje,
vi, djeco puka, i vi, odličnici,
bogati i siromašni zajedno!

Što da se bojim u danima nesreće
kad me opkoli zloba izdajica
koji se u blago svoje uzdaju
i silnim se hvale bogatstvom?

Ta nitko sebe ne može otkupit’
ni za se dati Bogu otkupninu:
životu je cijena previsoka,
i nikada je neće platiti
tko želi živjeti dovijeka
i ne vidjeti jamu grobnu.

Jer, i mudri umiru,
pogiba i luđak i bezumnik:
bogatstvo svoje ostavlja drugima.

Mk 9,38-40

Reče mu Ivan: »Učitelju, vidjesmo jednoga kako u tvoje ime izgoni zloduhe. Mi smo mu branili jer ne ide s nama.« A Isus reče: »Ne branite mu! Jer nitko ne može učiniti nešto silno u moje ime pa me ubrzo zatim pogrditi. Tko nije protiv nas, za nas je.«

---

Komentar

Gospodine, Tvoja je volja i na nebu i na zemlji, molim Te za milost, molim Te za mudrost da toga uvijek budem svjestan, molim Te da to uvijek priznajem , molim Te da moje srce bude uvijek ponizno i skrušeno pred ovom spoznajom, molim te da mi ove riječi budu uvijek na usnama, molim Te da mi ove riječi budu uvijek u srcu i kada se osjećam dobro i kada sam sretan i kada se ne osjećam dobro i kada sam nesretan jer me napadaju silne kušnje ne daj me, brani me, Gospodine, da mi ne pomute razum, ne daj  me,  Gospodine ne daj da mi zavedu srce , ni boli ovoga svijeta , ni patnje ovoga svijeta , ni nepravde ovoga svijeta, ni nesreće ovoga svijeta, ni spletke zlobnih i zločestih ljudi koji zavode srca na ljutnju ili na mržnju, ne dopusti mi to Gospodine jer tvoja je volja i na nebu i na zemlji oduvijek i sada i uvijek će biti.

Amen

 

 

Jak 3,13-18

Je li tko mudar i razborit među vama? Neka dobrim življenjem pokaže svoja djela u mudroj blagosti. Ako u srcu imate gorku zavist i svadljivost, ne uznosite se i ne lažite protiv istine! Nije to mudrost koja odozgor silazi, nego zemaljska, ljudska, đavolska. Ta gdje je zavist i svadljivost, ondje je nered i svako zlo djelo. A mudrost odozgor ponajprije čista je, zatim mirotvorna, milostiva, poučljiva, puna milosrđa i dobrih plodova, postojana, nehinjena. Plod se pak pravednosti u miru sije onima koji tvore mir.

Ps 19,8-10.15-15

Savršen je zakon Gospodinov – dušu krijepi;
pouzdano je svjedočanstvo Gospodnje – neuka uči;
prava je naredba Gospodnja – srce sladi;
čista je zapovijed Gospodnja – oči prosvjetljuje;
neokaljan strah Gospodinov – ostaje svagda;
istiniti sudovi Gospodinovi – svi jednako pravedni,
Moje ti riječi omiljele
i razmišljanje srca moga pred licem tvojim.
Gospodine, hridi moja, otkupitelju moj!

Mk 9,14-29

Kada dođoše k učenicima, ugledaše oko njih silan svijet i pismoznance kako raspravljaju s njima. Čim ga sve ono mnoštvo ugleda, iznenađeno brže pohrli pozdraviti ga. A on ih upita: »Što to raspravljaste s njima?« Odvrati netko iz mnoštva: »Učitelju, dovedoh k tebi svoga sina koji ima nijemoga duha. Gdje ga god zgrabi, obara ga, a on pjeni, škripi zubima i koči se. Rekoh tvojim učenicima da ga izagnaju, ali ne mogoše.«
On im odvrati: »O rode nevjerni! Dokle mi je biti s vama? Dokle li vas podnositi? Dovedite ga k meni!« I dovedoše ga k njemu. Čim zloduh ugleda Isusa, potrese dječakom i on se, oboren na zemlju, stane valjati i pjeniti. Isus upita njegova oca: »Koliko je vremena kako mu se to događa?« On reče: »Od djetinjstva! A često ga znade baciti i u vatru i u vodu da ga upropasti. Nego, ako što možeš, pomozi nam, imaj samilosti s nama!« Nato mu Isus reče: »Što? Ako možeš? Sve je moguće onomu koji vjeruje!« Dječakov otac brže povika: »Vjerujem! Pomozi mojoj nevjeri!« Vidjevši da svijet odasvud grne, Isus zaprijeti nečistomu duhu: »Nijemi i gluhi duše, ja ti zapovijedam, iziđi iz njega i da nisi više u nj ušao!« Zloduh nato zaviče, žestoko strese dječaka te iziđe, a on osta kao mrtav te su mnogi govorili da je umro. No Isus ga dohvati za ruku, podiže ga i on ustade.
Kad Isus uđe u kuću, upitaše ga učenici nasamo: »Kako to da ga mi ne mogosmo izagnati?« Odgovori im: »Ovaj se rod ničim drugim ne može izagnati osim molitvom i postom.«

---

Komentar

Vjerujem, Gospodine, pomozi mojoj nevjeri, utvrdi i učvrsti moju vjeru, pomozi mojoj molitvi, utvrdi me i učvrsti u molitvi, pomozi mome postu, utvrdi me i učvrsti u postu Gospodine, pomozi mojoj gorkoj zavisti i svadljivosti i makni ih, otjeraj ih i moga srca a u moje srce stavi , Gospodine , Tvoju čistu mudrost koja dolazi odozgor, stavi u moje srce milost mudrosti i razuma koja je mirotvorna, milostiva, poučljiva, puna milosrđa , puna dobrih plodova, postojana i nehajna, Gospodine Tvoj duboki mir koji nadilazi svako moje razumijevanje udijeli meni da mogu u Tvom miru i u Tvojoj mudrosti dobrim življenjem naviještati Tvoja djela u Tvojoj mudrosti i blagosti.

 

Dj 1,15-17.20-26

U one dane ustade Petar među braćom – a bijaše sakupljenog naroda oko sto i dvadeset duša – i reče: »Braćo! Trebalo je da se ispuni Pismo što ga na usta Davidova proreče Duh Sveti o Judi koji bijaše vođa onih što uhvatiše Isusa. A Juda se ubrajao među nas i imao udio u ovoj službi.

Pisano je doista u Knjizi psalama:
Njegova kuća nek opusti,

nek ne bude stanovnika u njoj!

Njegovo nadgledništvo nek dobije drugi!

Jedan dakle od ovih ljudi što bijahu s nama za sve vrijeme što je među nama živio Gospodin Isus – počevši od krštenja Ivanova pa sve do dana kad bî uzet od nas – treba da bude svjedokom njegova uskrsnuća.
I postaviše dvojicu: Josipa koji se zvao Barsaba a prozvao se Just, i Matiju. Onda se pomoliše:
»Ti, Gospodine, poznavaoče svih srdaca, pokaži koga si od ove dvojice izabrao da primi mjesto ove apostolske službe kojoj se iznevjeri Juda da ode na svoje mjesto.«
Onda baciše kocke i kocka pade na Matiju; tako bi pribrojen jedanaestorici apostola.

Ps 113,1-8

Hvalite, sluge Gospodinove,
hvalite ime Gospodnje!

Blagoslovljeno ime Gospodnje
sada i dovijeka!

Od istoka sunca do zalaska
hvaljeno bilo ime Gospodnje!

Uzvišen je Gospodin nad sve narode,
slava njegova nebesa nadvisuje.

Tko je kao Gospodin, Bog naš,
koji u visinama stoluje
i gleda odozgo nebo i zemlju?

Podiže iz prašine uboga,
iz gliba vadi siromaha
da ga posadi s prvacima,
s prvacima svoga naroda.

Iv 15,9-17

Kao što je Otac ljubio mene
tako sam i ja ljubio vas;
ostanite u mojoj ljubavi.
Budete li čuvali moje zapovijedi,
ostat ćete u mojoj ljubavi;
kao što sam i ja čuvao zapovijedi
Oca svoga
te ostajem u ljubavi njegovoj.
To sam vam govorio
da moja radost bude u vama
i da vaša radost bude potpuna.
Ovo je moja zapovijed:
ljubite jedni druge
kao što sam ja vas ljubio!
Veće ljubavi nitko nema od ove:
da tko život svoj položi za svoje prijatelje.
Vi ste prijatelji moji
ako činite što vam zapovijedam.
Više vas ne zovem slugama
jer sluga ne zna
što radi njegov gospodar;
vas sam nazvao prijateljima
jer vam priopćih sve
što sam čuo od Oca svoga.
Ne izabraste vi mene,
nego ja izabrah vas
i postavih vas
da idete i rod donosite
i rod vaš da ostane
te vam Otac dadne
što ga god zaištete u moje ime.
Ovo vam zapovijedam:
da ljubite jedni druge.«

---

Komentar

Kako biti radostan? Toliko je situacija u životu koje trenutno djeluju izazivaju euforiju, posebno veselje, uzbuđenje. Neki nalaze brojna druga (nedozvoljena) sredstva kako to trenutnp ekstatično iskustvo učestalije ponavljati. Sve je to trenutak, a gdje je punina radosti? Za mene ovaj tekst kao da pokazuje koji su to metodički postupci kojima Učitelj čitelj kroz principe jednostavnosti, postupnosti i zornosti želi svoje učenike poučiti o najvažnijoj životnoj temi.
Ljubav, radost, prijatelji, izabrani, donositi i ostati, to bi za mene bile ključne riječi u ovoj temi.
Ljubio, ljubavi, ljubite oblici su riječi ljubav upotrebljeni u ovom dijelu evanđelja,s njome započinje i završava ovaj tekst. Prvo je pojašnjeno odakle dolazi ta ljubav od Oca i stoga Isus nastavlja ostanite u toj ljubavi. Zatim pojašnjava  kako je to moguće -  čuvajući zapovjedi Njegove, jer je on čuvao Očeve. A zatim predivno objašnjenje zašto -  iz želje da Isusova radost bude u nama i da radost bude potpuna. Koliko divno ovo zvuči, koliko je divan taj naš Isus,hvala ti Isuse što ukazuješ da postoji potuna radost, da tvoja radost koja od Oca dolazi može biti i naša. Hvala ti dragi Isuse!.
Njegova je "zapovijed" nekada mi je ta riječ zvučala tako odbojno i teško sam je prihvaćala  s pitanjem kako u slobodi može postojati zapovijedanje. Ma poznaje Gospodin naš jako dobro čovjeka pa i sam je bio čovjek neće, jako teško "nešto ide" ako nije zapovijed sva kvazi tolerantnost, uvažavanje, empatičnost kao termini koji dominiraju suvremenim medijima samo su vrlo često krinka za provođenje nažalost skrivenih radnji koje sa prethodno navedenim veze nemaju. Zato Gospodin nas daje zapovijed konstruktivnu za koju svaka osoba obzirom je stvorena na sliku Božju ima potencijala razvijati, ljubite jedni druge kao što sam ja ljubio vas. A onda svakog od nas naziva prijateljem ne slugom koji ne zna što mu radi gospodar, već prijateljem jer je to čuo od Oca nebeskoga.
"trebam otići Isusu", koji "zez" to nije točno Isus dolazi k meni on je izabrao mene. Koliko puta u životu nisam bila izabrana, kako je to bolno bilo. Molim te Isuse otiđi samnom u sve te životne situacije i daj iscijeli taj dio moje duše jer Ti si Ljubav, TI si  Spasitelj, TI si Otkupitelj i TI si izabrao mene.
Nastavlja Isus dalje sa pojašnjavanjem svojih ciljeva  postavio nas je da idemo i rod donosimo i rod da ostane kako bi nam Otac mogao dati što god ga zaištemo u njegovo ime. U ime Isusovo, Oče Nebeski blagoslovi sve voditelje i članove škole molitve da uvijek i svagda i sve što čine čine u Isusovo ime.
Isuse ti si zapovijedio da ljubimo jedni druge, nekada je to tako teško, predajem ti stoga sve one ljude za koje nemam razumijevanja i logičnih pojašnjenja njihova ponašanja i činjenja, nauči me Isuse ljubiti.

Dj 22,30-30; 23,6-11

Sutradan pak kad je htio točno saznati za što ga Židovi optužuju, odriješi ga pa zapovjedi da se sastanu veliki svećenici i sve Vijeće te privede Pavla i postavi ga pred njih.
Pavao je znao da su oni dijelom saduceji, a dijelom farizeji pa povika u Vijeću: »Braćo, ja sam farizej, sin farizeja. Sudi mi se zbog nade, uskrsnuća mrtvih.«
Tek što je on to rekao, nasta razmirica između farizeja i saduceja i mnoštvo se razdijeli. Jer saduceji vele da nema uskrsnuća, ni anđela, ni duha, a farizeji sve to priznaju. Nasta velika graja te ustadoše neki pismoznanci farizejske stranke i zaoštre boj govoreći: »Ništa zlo ne nalazimo na tom čovjeku! A što ako mu je duh govorio, ili anđeo?« Kad razmirica posta još većom, poboja se tisućnik da Pavla ne rastrgaju pa zapovjedi da vojska siđe, otme ga ispred njih i povede u vojarnu.
Iduće noći pristupi mu Gospodin i reče: »Hrabro samo! Jer kao što si za me svjedočio u Jeruzalemu tako treba da i u Rimu posvjedočiš!«

Ps 16,1-2a.5-5.7-11

Miktam.Davidov.
Čuvaj me, Bože, jer se tebi utječem.

Gospodinu rekoh: »Ti si moj gospodar!«

Gospodin mi je baština i kalež:
Ti u ruci držiš moju sudbinu.
Blagoslivljam Gospodina koji me svjetuje
te me i noću srce opominje.
Gospodin mi je svagda pred očima;
jer mi je zdesna, neću posrnuti.

Stog’ mi se raduje srce i kliče duša,
i tijelo mi spokojno počiva.
Jer mi nećeš ostavit’ dušu u podzemlju
ni dati da pravednik tvoj truleži ugleda.
Pokazat ćeš mi stazu u život,
puninu radosti pred licem svojim,
sebi zdesna blaženstvo vječno.

Iv 17,20-26

Ne molim samo za ove
nego i za one
koji će na njihovu riječ vjerovati u mene:
da svi budu jedno
kao što ti, Oče, u meni
i ja u tebi,
neka i oni u nama budu
da svijet uzvjeruje da si me ti poslao.
I slavu koju si ti dao meni
ja dadoh njima:
da budu jedno
kao što smo mi jedno –
ja u njima i ti u meni,
da tako budu savršeno jedno
da svijet upozna da si me ti poslao
i ljubio njih kao što si mene ljubio.
Oče,
hoću da i oni koje si mi dao
budu gdje sam ja,
da i oni budu sa mnom:
da gledaju moju slavu,
slavu koju si mi dao
jer si me ljubio
prije postanka svijeta.
Oče pravedni,
svijet te nije upoznao,
ja te upoznah;
a i ovi upoznaše
da si me ti poslao.
I njima sam očitovao tvoje ime,
i još ću očitovati,
da ljubav kojom si ti mene ljubio
bude u njima –
i ja u njima.«

---

 

Komentar

Ovaj tekst je završetak Isusove svećeničke molitve u kojoj moli za one koje mu je Otac dao da s njim budu, a koji ostaju u svijetu, kod Kneza ovog svijeta, da ih od njega zaštiti dok nastavljaju Isusovo djelo.

No, On ne moli samo za njih nego i za one koji će na njihovu riječ vjerovati u Isusa.

Hvala ti, Isuse, što si tada molio i za mene.

Otac je u Isusu, a Isus u onima koji su povjerovali i tako postajemo jedno, a ljubav kojom je Otac ljubio Sina je i u nama.

 Dj 7,55-60

Ali on, pun Duha Svetoga, uprije pogled u nebo i ugleda slavu Božju i Isusa gdje stoji zdesna Bogu pa reče: »Evo vidim nebesa otvorena i Sina Čovječjega gdje stoji zdesna Bogu.« Vičući iza glasa, oni zatisnuše uši i navališe jednodušno na njega. Izbaciše ga iz grada pa ga kamenovahu. Svjedoci odložiše haljine do nogu mladića koji se zvao Savao. I dok su ga kamenovali, Stjepan je zazivao: »Gospodine Isuse, primi duh moj!« Onda se baci na koljena i povika iza glasa: »Gospodine, ne uzmi im ovo za grijeh!« Kada to reče, usnu.

Ps 97,1-1.2b-2b.6-6.7c-7c.9-9

Gospodin kraljuje: neka kliče zemlja,
nek’ se vesele otoci mnogi!

Pravda i pravo temelji su prijestolja njegova.

Nebesa navješćuju pravednost njegovu,
svi narodi gledaju mu slavu.

Poklonite mu se, svi anđeli!

Jer ti si, o Gospodine, Svevišnji – nad svom zemljom,
visoko, visoko nad bozima svima.

Otk 22,12-14.16-17.20-20

»Evo, dolazim ubrzo i plaća moja sa mnom: naplatit ću svakom po njegovu djelu!«
»Ja sam Alfa i Omega, Prvi i Posljednji, Početak i Svršetak! Blago onima koji peru svoje haljine: imat će pravo na stablo života i na vrata će smjeti u grad! »Ja, Isus, poslah anđela svoga posvjedočiti ovo po crkvama. Ja sam korijen i izdanak Davidov, sjajna zvijezda Danica.«
I Duh i Zaručnica govore: »Dođi!« I tko ovo čuje, neka rekne: »Dođi!«
Tko je žedan, neka dođe; tko hoće, neka zahvati vode života zabadava!
Svjedok za sve ovo govori: »Da, dolazim ubrzo!«
Amen!
Dođi, Gospodine Isuse!

Iv 17,20-26

Ne molim samo za ove
nego i za one
koji će na njihovu riječ vjerovati u mene:
da svi budu jedno
kao što ti, Oče, u meni
i ja u tebi,
neka i oni u nama budu
da svijet uzvjeruje da si me ti poslao.
I slavu koju si ti dao meni
ja dadoh njima:
da budu jedno
kao što smo mi jedno –
ja u njima i ti u meni,
da tako budu savršeno jedno
da svijet upozna da si me ti poslao
i ljubio njih kao što si mene ljubio.
Oče,
hoću da i oni koje si mi dao
budu gdje sam ja,
da i oni budu sa mnom:
da gledaju moju slavu,
slavu koju si mi dao
jer si me ljubio
prije postanka svijeta.
Oče pravedni,
svijet te nije upoznao,
ja te upoznah;
a i ovi upoznaše
da si me ti poslao.
I njima sam očitovao tvoje ime,
i još ću očitovati,
da ljubav kojom si ti mene ljubio
bude u njima –
i ja u njima.«

---

Komentar

Čitajući što mi Otac govori danas, nailazim na mnoštvo tema koje su važne za duhovni život, za duhovni rast. No, ono što je najviše dotaknulo moje srce je Evanđelje u kojem Isus moli Oca za nas.

Jedinstvo, da budemo jedno. Taknule su me riječi i počela sam razmišljati u kojem me dijelu ta tema dotiče. Razmišljala sam o svim kršćanima, o svim vjernicima, o svima koji slijede Ljubav Očevu. 

U nekim razdobljima svoga odrastanja, činilo mi se da sam drugačija od večine mojih prijatelja. Patila sam zbog toga i pokušavala im se prilagoditi. Nisam nikada u potpunosti slijedila ono što drugi čine ukoliko se to kosilo s nekim mojim vjerovanjima, ali sam uvijek bila tu negdje prisutna i svjesna da to sigurno nije mjesto ili situacija gdje Otac želi da budem. Nisam se osjećala dobro. Tražila sam sebi slične osobe i odlazila na mjesta gdje su ljudi koji slijede ono u što i ja vjerujem. Ali, i na raznim drugim mjestima često mi se činilo da su "oni drugačiji od mene" i " da nismo jedno".

Jednog dana, zapitala sam Oca u svome srcu: "Zar dosita nitko među ovim ljudima nije kao ja. Nađi mi Oče osobe koje su slične meni, nađi mi nekoga s kim mogu biit povezana s Tobom u središtu naših odnosa." I to je bila spasonosna molitva. Napokon sam Ga zamolila za pomoć i dopustila mu da intervenira u moje odnose. Odjednom sam se, na zanimljive i neobične načine, počela zbližavati s osobama koje su mi bile slične. S osobama koje su bile "jedno sa mnom i sa Ocem." Više nije bilo bitno jesam li na nekom vjerskom događaju ili ja situacija u kojoj se nalazim potpuno "svjetovna". Božja djeca su me počela pronalaziti kao i ja njih. Krug ljudi s kojim sam mogla djeliti svoj život u iskrenosti i Božjoj ljubavi počeo se proširivati.

Upoznala sam prekrasne ljude na poslu, u vrtiću kojeg polaze moja djeca, u školi i u potpuno slučajnim situacijama svoga života. Bog ih je za mene odabirao i slao mi ih. Sada razumijem Isusovu molitvu da svi budemo jedno i da "ljubav kojom si ti mene ljubio bude u njima – i ja u njima."

Molitva: Hvala Ti Oče što si me privukao k Sebi i što si mi pokazao koliko me ljubiš dovodeći mi svoju ljubljenu dječicu. Molim Ti se posebno za svoju fizičku djecu koje si Mi podario i povjerio.Da ih znam voditi do Tvoga srca onako kako si Ti to zamislio. Molim te da i njima dovedeš u život one ljude koji će biti blizu Tvoga Božanskog srca. Neka upoznaju Tvoju ljubav kroz zajedništvo s drugima. Da svi budemo jedno s Tobom. Amen.

 

Dj 18,9-18

Jedne noći reče Gospodin Pavlu u viđenju: »Ne boj se, nego govori i ne daj se ušutkati! Ta ja sam s tobom i nitko se neće usuditi da ti naudi. Jer mnogo je naroda mojega u ovome gradu.« Tako se zadrža godinu i šest mjeseci naučavajući među njima riječ Božju.
Ali dok je Galion bio prokonzul Ahaje, navališe Židovi jednodušno na Pavla, dovukoše ga u sudnicu i rekoše: »Ovaj potiče ljude da protiv zakona štuju Boga.« Pavao samo što nije zaustio kadli Galion reče Židovima: »Da je posrijedi zločin kakav ili nedjelo opako, saslušao bih vas, Židovi, kako je pravo; je li pak raspra o riječi i imenima i o nekom vašem zakonu, proviđajte sami; u tome ja ne želim biti sudac.« I otpremi ih iz sudnice. A oni svi pograbiše nadstojnika sinagoge Sostena i stadoše ga šibati pred sudnicom. Galion nije za to ništa mario.
Pavao osta još podosta vremena, a onda se oprosti s braćom pa pošto se u Kenhreji ošiša jer imaše zavjet, zaplovi prema Siriji, a s njime i Priscila i Akvila.

Ps 47,2-7

Narodi svi, plješćite rukama,
kličite Bogu glasom radosnim.

Jer Gospodin je to – svevišnji, strašan,
kralj velik nad zemljom svom.
Narode je nama podložio,
pogane stavio pod noge naše,

baštinu nam odabrao –
ponos Jakova, svoga ljubimca.

Uzlazi Bog uz klicanje,
Gospodin uza zvuke trublje.

Pjevajte Bogu, pjevajte,
pjevajte kralju našemu, pjevajte!

Iv 16,20-23a

Zaista, zaista, kažem vam:
vi ćete plakati i jaukati,
a svijet će se veseliti.
Vi ćete se žalostiti,
ali žalost će se vaša okrenuti u radost.
Žena kad rađa, žalosna je
jer je došao njezin čas;
ali kad rodi djetešce,
ne spominje se više muke
od radosti što se čovjek rodio na svijet.
Tako dakle i vi:
sad ste u žalosti,
no ja ću vas opet vidjeti;
i srce će vam se radovati
i radosti vaše nitko vam oteti neće.
U onaj me dan nećete ništa više pitati.

---

 

Komentar

"Žalost i jaukanje" Isus kaže da će tako biti, dakle to je nešto neminovno, kao što je neminovno da će se svijet tome veseliti. Znači također je neminovno prihvatiti da će moja žalost i bol biti od nekih odobravana čak će se zbog toga veseliti. Isuse oprosti mi molim te da nikada tuđu muku ne doživljavam s veseljem, oslobodi me Isuse bilo koje ljubomore i zavisti, osvetoljubivosti prema drugim ljudima. Također Isuse molim te oslobodi "lažne" empatičnosti prema drugim ljudima. Isuse tvoja je logika obrnuta Ti nam kažeš da se žalost i jaukanje okreće u radost. Daješ nam i zorni prikaz majčinih porođajnih muka koje dovode do najveće radosti kada dijete dođe na svijet. Molim te Isuse da me ove Tvoje riječi vode i ohrabruju kada životne situacije uzrokuju moju tugu i bol, daj da i tada kada mi sve izgleda "crno" i bez nade Tvoje riječi, vjera u tebe budu sigurnost u okretanje situacije. Isuse obećao si da ćeš nas opet vidjeti kada dođe onaj dan i da će nam se srce opet radovati i da tu radost više nitko neće oteti. Molim te Isuse da budem spremna za taj dan, da budem dostojna vidjeti te , da budem s tobom u punini bez ijednog pitanja. Hvala ti Isuse što svima nama daješ to obećanje vječne radosti bez nedoumica i pitanja, hvala ti što nam pokazuješ put u kojem će nam se srce vječno radovati.

 

Dj 17,15-15.22-34; 18,1-1

Pratioci dovedoše Pavla do Atene pa se vratiše noseći Sili i Timoteju zapovijed da što prije dođu k njemu. Tada Pavao stade posred Areopaga i reče: »Atenjani! U svemu ste, vidim, nekako veoma bogoljubni. Doista, prolazeći i promatrajući vaše svetinje, nađoh i žrtvenik s natpisom: Nepoznatom Bogu. Što dakle ne poznajete, a štujete, to vam ja navješćujem.« »Bog koji stvori svijet i sve na njemu, on, neba i zemlje Gospodar, ne prebiva u rukotvorenim hramovima; i ne poslužuju ga ljudske ruke, kao da bi što trebao, on koji svima daje život, dah i – sve. Od jednoga sazda cijeli ljudski rod da prebiva po svem licu zemlje; ustanovi određena vremena i međe prebivanja njihova da traže Boga, ne bi li ga kako napipali i našli. Ta nije daleko ni od koga od nas. U njemu doista živimo, mičemo se i jesmo, kao što i neki od vaših pjesnika rekoše: Njegov smo čak i rod!« »Ako smo dakle rod Božji, ne smijemo smatrati da je božanstvo slično zlatu, srebru ili kamenu, liku isklesanu umijećem i maštom ljudskom.« »I ne obazirući se na vremena neznanja, nutka sada Bog ljude da se svi i posvuda obrate jer ustanovi Dan u koji će suditi svijetu po pravdi, po Čovjeku kojega odredi, pred svima ovjerovi uskrisivši ga od mrtvih.« Kad čuše »uskrsnuće od mrtvih«, jedni se stadoše rugati, a drugi rekoše: »Još ćemo te o tom slušati!« Tako se Pavao povuče od njih. Neki ipak prionuše uza nj i povjerovaše; među njima i Dionizije Areopagit, neka žena imenom Damara i drugi s njima. Nakon toga napusti Pavao Atenu i ode u Korint.

Ps 148,1-2.11-14

Aleluja! Hvalite Gospodina s nebesa, hvalite ga u visinama! Hvalite ga, svi anđeli njegovi, hvalite ga, sve vojske njegove! Zemaljski kraljevi i svi narodi, knezovi i suci zemaljski! Mladići i djevojke, starci s djecom zajedno: nek’ svi hvale ime Gospodnje, jer jedino je njegovo ime uzvišeno! Njegovo veličanstvo zemlju i nebo nadvisuje, on podiže snagu svom narodu, on proslavlja svete svoje, sinove Izraelove – narod njemu blizak. Aleluja!

Iv 16,12-15

Još vam mnogo imam kazati, ali sada ne možete nositi. No kada dođe on – Duh Istine – upućivat će vas u svu istinu; jer neće govoriti sam od sebe, nego će govoriti što čuje i navješćivat će vam ono što dolazi. On će mene proslavljati jer će od mojega uzimati i navješćivati vama. Sve što ima Otac, moje je. Zbog toga vam rekoh: od mojega uzima i – navješćivat će vama.«

---

Komentar

Toliko sam vremena s vama i još me ne poznajete.

Put, Istina i Život.
Isus govori učenicima kao da meni govori, idi mojim putem , putem mojih zapovjedi –ljubavi , jedino ćeš tada pronaći istinu a doći do ŽIVOTA VJEČNOG i do OCA.
Nekada se osjećam kao Filip želim konkretan dokaz, a trebala bi se jednostavno prepustiti Isusu , kao što on kaže na konto djela njegovih, al me preokupiraju ovozemaljske gluposti.

Isuse,

Oprosti na mojoj nevjeri , želim te još više upoznati.
Gospodine daj mi snage i odvažnosti svjedočiti svoju vjeru.
Amen.

 

Dj 16,11-15

Otplovismo iz Troade i zaputismo se ravno u Samotraku pa sutradan u Neapol, a odande u naseobinu Filipe – grad prvog dijela Makedonije. U tom se gradu zadržasmo nekoliko dana. U dan subotnji iziđosmo izvan gradskih vrata k rijeci, gdje smo mislili da će biti bogomolja. Sjedosmo i stadosmo govoriti okupljenim ženama. Slušala je tako i neka bogobojazna žena imenom Lidija, prodavačica grimiza iz grada Tijatire. Gospodin joj otvori srce te ona prihvati što je Pavao govorio. Pošto se pak krsti ona i njezin dom, zamoli: »Ako smatrate da sam vjerna Gospodinu, uđite u moj dom i ostanite u njemu.« I prisili nas.

Ps 149,1-6a.9b-9b

 

Aleluja!
Pjevajte Gospodinu pjesmu novu
i u zboru svetih hvalu njegovu!

Nek’ se raduje Izrael Stvoritelju svojem!
Kralju svom neka klikću sinovi Siona!
Neka u kolu hvale ime njegovo,
bubnjem i citarom neka ga slave!

Jer Gospodin ljubi narod svoj,
spasenjem ovjenčava ponizne!
Neka se sveti raduju u slavi,
neka kliču s ležaja svojih!

Nek’ im pohvale Božje budu na ustima,
nek’ bude na čast svim pobožnicima njegovim!  

Iv 15,26-27; 16,1-4a

A kada dođe Branitelj
koga ću vam poslati od Oca
– Duh Istine koji od Oca izlazi –
on će svjedočiti za mene.
I vi ćete svjedočiti
jer ste od početka sa mnom.
To sam vam govorio da se ne sablaznite.
Izopćavat će vas iz sinagoga.
Štoviše, dolazi čas
kad će svaki koji vas ubije
misliti da služi Bogu.
A to će činiti
jer ne upoznaše ni Oca ni mene.

Govorio sam vam ovo
da se, kada dođe vrijeme,
sjetite da sam vam rekao.«

---

Komentar

"Kada dođe vrijeme" dakle ono će sigurno doći. Pretpostavljam da je to vrijeme kada ćemo biti napadani, "izopčavani, ubijani od onih koji misle da služe Bogu". Moguće je da ovdje Isus spominje neminovne životne situacije odnosa među ljudima i to današnjim suvremenimm riječima osuđivanja  putem bilo kojeg oblika javnog izlaganja onih koji svjedoče Krista. Isus nas želi podsjetiti da ne zaboravimo, da u tim teškim trenucima ne ostanemo sablažnjeni već nas upućuje na onoga tko će nas braniti. Doći će Branitelj kojeg šalje od oca -Duh Istine koji od Oca izlazi i on će svjedočiti za Njega. Gospodine Isuse, molim te za svaku životnu situaciju kada se javi strah koji me obuzima, a najčešće je vezan za  kako će me drugi ljudi prosuditi da se sjetim Tvojih riječi da čvrsto vjerujem da je Branitelj kojeg si ti poslao koji od tebe dolazi, da je on uz mene. Posebno te molim za situacije na poslu kada sam prozivana, iz pogleda drugih osuđivana da to vrijeme u potpunosti predam Tebi, Tebi koji si obećao Branitelja Duha Istine, da jedino tvoja Istina bude uvijek prisutna.

 

Gospodine molim te i prikazujem sve one ljude u našoj domovini koji javno svjedoče Tebe, blagoslovi ih i usvakom trenutku učvršćuj u vjeri da ustraju svjednočiti Duha Istine kojega si ti od Oca nebeskog poslao nama.

 

1 Iv 1,5-10; 2,1-2

 

A ovo je navještaj koji smo čuli od njega
i navješćujemo vama:
Bog je svjetlost
i tame u njemu nema nikakve!

Reknemo li da imamo zajedništvo s njim,
a u tami hodimo,
lažemo i ne činimo istine.
Ako u svjetlosti hodimo,
kao što je on u svjetlosti,
imamo zajedništvo jedni s drugima
i krv Isusa, Sina njegova,
čisti nas od svakoga grijeha.
Reknemo li da grijeha nemamo,
sami sebe varamo
i istine nema u nama.
Ako priznamo grijehe svoje,
vjeran je on i pravedan:
otpustit će nam grijehe
i očistiti nas od svake nepravde.
Reknemo li da nismo zgriješili,
pravimo ga lašcem
i riječi njegove nema u nama.
Dječice moja, ovo vam pišem da ne griješite.
Ako tko i sagriješi,
zagovornika imamo kod Oca –
Isusa Krista, Pravednika.
On je pomirnica za grijeha naše,
i ne samo naše nego i svega svijeta.

Ps 103,1-4.8-9.13-14.17-18a

 

Blagoslivljaj Gospodina, dušo moja
i sve što je u meni sveto ime njegovo!

Blagoslivljaj Gospodina, dušo moja,
i ne zaboravi dobročinstva njegova:

on ti otpušta sve grijehe tvoje,
on iscjeljuje sve slabosti tvoje;
on ti od propasti čuva život,
kruni te dobrotom i ljubavlju;
Milosrdan i milostiv je Gospodin,
spor na srdžbu i vrlo dobrostiv.
Jarostan nije za vječna vremena
niti dovijeka plamti srdžba njegova.
Kako se otac smiluje dječici,
tako se Gospodin smiluje onima što ga se boje.
Jer dobro zna kako smo sazdani,
spominje se da smo prašina.

Al’ ljubav Gospodnja vječna je nad onima što ga se boje
i njegova pravda nad sinovima sinova,
nad onima što njegov Savez čuvaju

Mt 11,25-30

U ono vrijeme reče Isus: »Slavim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima. Da, Oče, tako se tebi svidjelo. Sve je meni predao Otac moj i nitko ne pozna Sina doli Otac niti tko pozna Oca doli Sin i onaj kome Sin hoće objaviti.«
»Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti. Uzmite jaram moj na sebe, učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca i naći ćete spokoj dušama svojim. Uistinu, jaram je moj sladak i breme moje lako.«

Dj 15,1-6

Uto neki siđoše iz Judeje i počeše učiti braću: »Ako se ne obrežete po običaju Mojsijevu, ne možete se spasiti.« Kad između njih te Pavla i Barnabe nasta prepirka i raspra nemalena, odrediše da Pavao i Barnaba i još neki drugi između njih uzađu u Jeruzalem k apostolima i starješinama poradi tog pitanja.
Oni su dakle, ispraćeni od Crkve, prolazili kroz Feniciju i Samariju pripovijedajući o obraćenju pogana i donoseći svoj braći veliku radost. Kada pak stigoše u Jeruzalem, primi ih Crkva, apostoli i starješine. Ispripovjediše što sve Bog učini po njima.
Onda ustanu neki od onih što iz farizejske sljedbe bijahu prigrlili vjeru pa reknu: »Treba ih obrezati i zapovjediti im da opslužuju Zakon Mojsijev.«
Nato se apostoli i starješine sastanu da to razmotre.

Ps 122,1-5

Obradovah se kad mi rekoše:
»Hajdemo u dom Gospodinov!«

Eto, noge nam već stoje
na vratima tvojim, Jeruzaleme.

Jeruzaleme, grade čvrsto sazdani
i kao u jedno saliveni!
Onamo uzlaze plemena, plemena Gospodnja,
po Zakonu Izraelovu,
da slave ime Gospodnje.
Ondje stoje sudačke stolice,
stolice doma Davidova.

Iv 15,1-8

»Ja sam istinski trs, a Otac moj – vinogradar.
Svaku lozu na meni koja ne donosi roda
on siječe,
a svaku koja rod donosi
čisti
da više roda donese.
Vi ste već očišćeni
po riječi koju sam vam zborio.
Ostanite u meni i ja u vama.
Kao što loza ne može donijeti roda
sama od sebe,
ako ne ostane na trsu,
tako ni vi ako ne ostanete u meni.
Ja sam trs,
vi loze.
Tko ostaje u meni i ja u njemu,
taj donosi mnogo roda.
Uistinu, bez mene ne možete učiniti ništa.
Ako tko ne ostane u meni,
izbace ga kao lozu
i usahne.
Takve onda skupe i bace u oganj te gore.
Ako ostanete u meni
i riječi moje ostanu u vama,
što god hoćete, ištite
i bit će vam.
Ovime se proslavlja Otac moj:
da donosite mnogo roda
i da budete moji učenici.

1 Pt 5,5b-14

Predragi, svi se jedni prema drugima pripašite poniznošću jer
Bog se oholima protivi,
a poniznima daruje milost.

Ponizite se dakle pod snažnom rukom Božjom da vas uzvisi u pravo vrijeme.
Svu svoju brigu povjerite njemu jer on se brine za vas.
Otrijeznite se! Bdijte! Protivnik vaš, đavao, kao ričući lav obilazi tražeći koga da proždre. Oprite mu se stameni u vjeri znajući da takve iste patnje podnose vaša braća po svijetu. A Bog svake milosti, koji vas pozva na vječnu slavu u Kristu, on će vas, pošto malo potrpite, usavršiti, učvrstiti, ojačati, utvrditi.
Njemu vlast u vijeke vjekova! Amen.
Pišem vam ukratko, po Silvanu, koga smatram bratom vjernim, da vas ohrabrim i posvjedočim kako je ovo istinska milost Božja. Nje se držite!
Pozdravlja vas suizabranica u Babilonu i Marko, sin moj.
Pozdravite jedni druge cjelovom ljubavi!
Mir svima vama koji ste u Kristu!

Ps 89,2-3.6-7.16-17

O ljubavi Gospodnjoj pjevat ću dovijeka,
kroza sva koljena vjernost ću tvoju naviještati.
Ti reče: »Zavijeke je sazdana ljubav moja!«
U nebu utemelji vjernost svoju:

Nebesa veličaju čudesa tvoja, Gospodine,
i tvoju vjernost u zboru svetih.
Ta tko je u oblacima ravan Gospodinu,
tko li je Gospodinu sličan među sinovima Božjim?
Blago narodu vičnu svetom klicanju,
on hodi u sjaju lica tvojega, Gospodine,
u tvom se imenu raduje svagda
i tvojom se pravdom ponosi.

Mk 16,15-20

I reče im: »Pođite po svem svijetu, propovijedajte evanđelje svemu stvorenju. Tko uzvjeruje i pokrsti se, spasit će se, a tko ne uzvjeruje, osudit će se. A ovi će znakovi pratiti one koji uzvjeruju: u ime će moje izganjati zloduhe, novim će jezicima zboriti, zmije uzimati; i popiju li što smrtonosno, ne, neće im nauditi; na nemoćnike će ruke polagati, i bit će im dobro.«
I Gospodin Isus, pošto im to reče, bude uzet na nebo i sjede zdesna Bogu.
Oni pak odoše i propovijedahu posvuda, a Gospodin surađivaše i utvrđivaše Riječ popratnim znakovima.

Dj 13,44-52

Iduće se subote gotovo sav grad zgrnu čuti riječ Gospodnju. Kad su Židovi ugledali mnoštvo, puni zavisti psujući suprotstavljali su se onomu što je Pavao govorio. Na to im Pavao i Barnaba smjelo rekoše: »Trebalo je da se najprije vama navijesti riječ Božja. Ali kad je odbacujete i sami sebe ne smatrate dostojnima života vječnoga, obraćamo se evo poganima. Jer ovako nam je zapovjedio Gospodin:
Postavih te za svjetlost poganima
da budeš na spasenje do nakraj zemlje.

Pogani koji su slušali radovali su se i slavili riječ Gospodnju te povjerovaše oni koji bijahu određeni za život vječni. Riječ se pak Gospodnja pronese po svoj onoj pokrajini.
Ali Židovi potakoše ugledne bogobojazne žene i prvake gradske te zametnuše progon protiv Pavla i Barnabe pa ih izbaciše iz svoga kraja. Oni pak stresu prašinu s nogu protiv njih pa odu u Ikonij. A učenici su se ispunjali radošću i Duhom Svetim.

Ps 98,1-4

Pjevajte Gospodinu pjesmu novu,
jer učini djela čudesna.
Pobjedu mu pribavi desnica njegova
i sveta mišica njegova.

Gospodin obznani spasenje svoje,
pred poganima pravednost objavi.

Spomenu se dobrote i vjernosti

prema domu Izraelovu.

Svi krajevi svijeta vidješe

spasenje Boga našega.

Sva zemljo, poklikni Gospodinu,
raduj se, kliči i pjevaj!

Iv 14,7-14

Da ste upoznali mene,
i Oca biste moga upoznali.
Od sada ga i poznajete
i vidjeli ste ga.«

Kaže mu Filip: »Gospodine, pokaži nam Oca i dosta nam je!« Nato će mu Isus: »Filipe, toliko sam vremena s vama i još me ne poznaš?«
»Tko je vidio mene, vidio je i Oca.
Kako ti onda kažeš: ‘Pokaži nam Oca’?
Ne vjeruješ li
da sam ja u Ocu i Otac u meni?
Riječi koje vam govorim,
od sebe ne govorim:
Otac koji prebiva u meni čini djela svoja.
Vjerujte mi:
ja sam u Ocu i Otac u meni.
Ako ne inače, zbog samih djela vjerujte.
Zaista, zaista, kažem vam:
Tko vjeruje u mene,
činit će djela koja ja činim;
i veća će od njih činiti
jer ja odlazim Ocu.
I što god zaištete u moje ime,
učinit ću,
da se proslavi Otac u Sinu.
Ako me što zaištete u moje ime,
učinit ću.«

---

Komentar

Istina je iznad svega onoga čime smo u ovome životu zaokupljeni.
Mi smo podložni utjecajima, lako nas je smesti, znamo gorljivo zastupati laž u koju vjerujemo, pritom se zavaravajući da je to što u ime te laži činimo pravedno, usudila bih se reći, mislimo da su naše odluke Bogu po volji. Kao i Židovi iz Djela apostolskih, i mi se, znači, možemo u nešto uvjeriti, pripadati nekoj skupini i smatrati da je čine pravednici ili barem "bolji od drugih", te djelovati u ime te skupine, proganjati iz "plemenitih" pobuda, misleći da smo u pravu.
No, istina pobjeđuje, probija sve zidove, "Gospodin... pred poganima pravednost objavi". Dakle, nevažno je kojoj "skupini" pripadamo, važno je to što je istina.

Ako postupamo u skladu s istinom, i naša će djela biti pravedna.
Na pravedna djela može nas potaknuti samo Otac koji je u Isusu i u kojem je Isus. Isus je u nama po svetoj pričesti, što znači da je u nama i Otac koji je u Isusu, Sinu. Sve se prožima.

Židovi su se smatrali nedostojnima vječnoga života i odbacivali su riječ Božju. Nitko od nas zapravo vječnog života nije dostojan, među nama nema pravednika, dostojni smo vječnog života samo zato što nam ga Otac želi dati. Židovi su se podsvjesno smatrali nedostojnima, a i bili su ga nedostojni samo zato što su odbacivali Riječ, tj. Boga. Bog nas, dakle, čini dostojnima pravog života sadržanog u Njegovoj riječi, neki su od nas "određeni za život vječni". Oni prihvaćaju Riječ, ne odbacuju je, vjeruju. Sve se to na meni pomalo neshvatljiv način spaja i slaže.

Dj 13,13-25

Pošto se Pavao i oni oko njega otisnuše od Pafa, stigoše u Pergu pamfilijsku. Ivan ih napusti te se vrati u Jeruzalem. Oni pak krenuše iz Perge i stigoše u Antiohiju pizidijsku. U dan subotnji ušli su u sinagogu i sjeli. Nakon čitanja Zakona i Prorokâ pošalju nadstojnici sinagoge k njima: »Braćo, rekoše, ima li u vas koja riječ utjehe za narod, govorite!«
Nato usta Pavao, dadne rukom znak i reče: »Izraelci i vi koji se Boga bojite, čujte! Bog naroda ovoga, Izraela, izabra oce naše i uzdiže narod za boravka u zemlji egipatskoj te ga ispruženom rukom izvede iz nje. Oko četrdeset ga je godina na rukama nosio u pustinji pa pošto zatre sedam naroda u zemlji kanaanskoj, ubaštini ga u zemlji njihovoj za kakve četiri stotine i pedeset godina. Nakon toga dade im suce – do Samuela proroka. Onda zaiskaše kralja pa im Bog za četrdeset godina dade Šaula, sina Kiševa, iz plemena Benjaminova. Pošto svrgnu njega, podiže im za kralja Davida za kojega posvjedoči: Nađoh Davida, sina Jišajeva, čovjeka po svom srcu, koji će ispuniti sve moje želje. Iz njegova potomstva izvede Bog po svom obećanju Izraelu Spasitelja, Isusa. Pred njegovim je dolaskom Ivan propovijedao krštenje obraćenja svemu narodu izraelskomu. A kad je Ivan dovršavao svoju trku, govorio je: ‘Nisam ja onaj za koga me vi držite. Nego za mnom evo dolazi onaj komu ja nisam dostojan odriješiti obuće na nogama.’«

O ljubavi Gospodnjoj pjevat ću dovijeka,
kroza sva koljena vjernost ću tvoju naviještati.
Ti reče: »Zavijeke je sazdana ljubav moja!«
U nebu utemelji vjernost svoju:

nađoh Davida, slugu svoga,
svetim ga svojim uljem pomazah,
da ruka moja svagda ostane s njime
i moja mišica da ga krijepi.

Vjernost moja i dobrota bit će s njime
i u mome imenu rast će mu snaga.
On će me zvati: ‘Oče moj!
Bože moj i hridi spasa mojega.’

Iv 13,16-20

»Zaista, zaista, kažem vam:
nije sluga veći od gospodara
niti poslanik od onoga koji ga posla.
Ako to znate, blago vama budete li tako i činili!«

»Ne govorim o svima vama! Ja znam koje izabrah! Ali – neka se ispuni Pismo: Koji blaguje kruh moj, petu na me podiže.«

»Već vam sada kažem,
prije negoli se dogodi,
da kad se dogodi
vjerujete da Ja jesam.
Zaista, zaista, kažem vam:
Tko primi onoga kojega ja šaljem,
mene prima.
A tko mene primi,
prima onoga koji je mene poslao.«

Dj 11,19-26

Oni dakle što ih rasprši nevolja nastala u povodu Stjepana dopriješe do Fenicije, Cipra i Antiohije, nikomu ne propovijedajući Riječi doli samo Židovima. Neki su od njih bili Ciprani i Cirenci. Kad stigoše u Antiohiju, propovijedahu i Grcima navješćujući evanđelje: Gospodina, Isusa.

Ruka Gospodnja bijaše s njima te

U one dane: velik broj ljudi povjerova i obrati se Gospodinu.

Vijest o tome doprije do Crkve u Jeruzalemu pa poslaše Barnabu u Antiohiju. Kad on stiže i vidje milost Božju, obradova se te potaknu sve da u odlučnosti srca ostanu uz Gospodina. Ta bijaše to muž čestit, pun Duha Svetoga i vjere. Znatno se mnoštvo prikloni Gospodinu.
Barnaba se zatim zaputi u Tarz potražiti Savla. Kad ga nađe, odvede ga u Antiohiju. Punu su se godinu dana sastajali u toj Crkvi i poučavali poveće mnoštvo te se u Antiohiji učenici najprije prozvaše kršćanima.

Ps 87,1-7

Sinova Korahovih.
Psalam. Pjesma. Zdanje svoje na svetim gorama

ljubi Gospodin;
draža su mu vrata sionska
nego svi šatori Jakovljevi.

Divote se govore o tebi,
grade Božji!
»Rahab i Babilon brojit ću
k onima što me štuju;
Filisteja i Tir i narod etiopski –
i oni su rođeni ondje.«

O Sionu se govori:»Ovaj i onaj u njemu je rođen!
Svevišnji ga utemelji!«
Gospodin će zapisati u knjigu naroda:
»Ovi su rođeni ondje.«
I pjevat će igrajući kolo:
»Svi su izvori moji u tebi!«

Iv 10,22-30

 

Svetkovao se tada u Jeruzalemu Blagdan posvećenja. Bila je zima.

Isus je obilazio Hramom po trijemu Salomonovu. Okružili ga Židovi i govorili mu: »Dokle ćeš nam dušu držati u neizvjesnosti? Ako si ti Krist, reci nam otvoreno!« Isus im odgovori:
»Rekoh vam pa ne vjerujete.
Djela što ih ja činim u ime Oca svoga –
ona svjedoče za mene.
Ali vi ne vjerujete
jer niste od mojih ovaca.
Ovce moje slušaju glas moj;
ja ih poznajem i one idu za mnom.
Ja im dajem život vječni
te neće propasti nikada
i nitko ih neće ugrabiti iz moje ruke.
Otac moj, koji mi ih dade,
veći je od svih
i nitko ih ne može ugrabiti
iz ruke Očeve.
Ja i Otac jedno smo.«