Ef 1,1-10

Pavao, po volji Božjoj apostol Krista Isusa: svetima koji su u Efezu i vjernima u Isusu Kristu. Milost vam i mir od Boga, Oca našega, i Gospodina Isusa Krista!

Blagoslovljen Bog i Otac
Gospodina našega Isusa Krista,
on koji nas blagoslovi
svakim blagoslovom duhovnim
u nebesima,
u Kristu.

Tako: u njemu nas sebi izabra
prije postanka svijeta
da budemo sveti i bez mane pred njim;
u ljubavi nas predodredi za posinstvo,
za sebe,
po Isusu Kristu,
dobrohotnošću svoje volje,
na hvalu Slave svoje milosti.
Njome nas zamilova u Ljubljenome
u kome, njegovom krvlju,
imamo otkupljenje,
otpuštenje prijestupâ
po bogatstvu njegove milosti.
Nju preobilno u nas uli
zajedno sa svom mudrošću
i razumijevanjem
obznanivši nam otajstvo svoje volje
po dobrohotnom naumu svojem
što ga prije u njemu zasnova
da se provede punina vremenâ:
uglaviti u Kristu
sve – na nebesima i na zemlji.

Ps 98,1-6

Pjevajte Gospodinu pjesmu novu,
jer učini djela čudesna.
Pobjedu mu pribavi desnica njegova
i sveta mišica njegova.

Gospodin obznani spasenje svoje,
pred poganima pravednost objavi.

Spomenu se dobrote i vjernosti

prema domu Izraelovu.

Svi krajevi svijeta vidješe

spasenje Boga našega.

Sva zemljo, poklikni Gospodinu,
raduj se, kliči i pjevaj!

Zapjevajte Gospodinu uz citaru,
uz citaru i uza zvuke harfe;
uz trublje i zvuke rogova:
kličite Gospodinu kralju!

Lk 11,47-54

»Jao vama! Podižete spomenike prorocima, a vaši ih oci ubiše. Zato ste svjedoci i sumišljenici djela svojih otaca: oni ih ubiše, a vi spomenike podižete! Zbog toga i kaza Mudrost Božja: ‘Poslat ću k njima proroke i apostole. Neke će poubijati i prognati – da se od ovog naraštaja zatraži krv svih proroka prolivena od postanka svijeta, od krvi Abelove do krvi Zaharije, koji je pogubljen između žrtvenika i svetišta.’ Da, kažem vam, tražit će se od ovoga naraštaja!«
»Jao vama, zakonoznanci! Uzeste ključ znanja: sami ne uđoste, a spriječiste one koji htjedoše ući.«
Kad Isus izađe odande, stadoše pismoznanci i farizeji žestoko na nj navaljivati i postavljati mu mnoga pitanja vrebajući na nj, ne bi li štogod ulovili iz njegovih usta.

Gal 5,1-6

Za slobodu nas Krist oslobodi! Držite se dakle i ne dajte se ponovno u jaram ropstva!

Evo ja, Pavao, velim vam: ako se obrežete, Krist vam ništa neće koristiti. I ponovno jamčim svakom čovjeku koji se obreže: dužan je opsluživati sav Zakon. Prekinuli ste s Kristom vi koji se u Zakonu mislite opravdati; iz milosti ste ispali. Jer mi po Duhu iz vjere očekujemo pravednost, nadu svoju. Uistinu, u Kristu Isusu ništa ne vrijedi ni obrezanje ni neobrezanje, nego – vjera ljubavlju djelotvorna.

Ps 119,41-41.43-45.47-48

Nek’ milost tvoja, o Gospodine, dođe na mene
i spasenje tvoje po tvom obećanju.

 Od mojih usta ne oduzmi riječ istine,
jer se uzdam u sudove tvoje.
 Tvoj ću zakon čuvati
uvijek i dovijeka.
 Hodit ću putem prostranim,
jer naredbe tvoje istražujem.
 U zapovijedima tvojim moja je naslada
jer ih veoma ljubim.
 Prema zapovijedima tvojim ja podižem ruke
i o tvojim odredbama razmišljam.

Lk 11,37-41

Dok je on govorio, pozva ga neki farizej k sebi na objed. On uđe i priđe k stolu. Vidjevši to, farizej se začudi što se Isus prije objeda ne opra. A Gospodin mu reče: »Da, vi farizeji čistite vanjštinu čaše i zdjele, a nutrina vam je puna grabeža i pakosti. Bezumnici! Nije li onaj koji načini vanjštinu načinio i nutrinu? Nego, dajte za milostinju ono iznutra i gle – sve vam je čisto.«

Komentar

U današnjem evanđelju promatramo susret Isusa sa Martinom tradicionalnošću, te Marijinom živom vjerom.

Marta je slika tradicionalnog kršćana koji služi Isusa obnašajući sakramente, ide redovito na mise i poštuje crkvene zakone. Takav kršćanin odrađuje sve od prije navedeno, no srce mu nije gorljivo, a kad dođu životni problemi, ni vjera mu baš nije previše jaka. Za Martu je bitno da je takav Isus fizički prisutan i opslužuje Ga kao nekakvog gosta koji im je došao u posjetu. S njezine strane baš i nema neke razlike između Isusa i nekoga nepoznatog gosta. I jednome i drugome pruža piće i jelo dobrodošlice, ali ipak sve ostaje na površnosti i gostoljubivosti. Možda Marta smatra Isusa nekim posebnim gostom, možda čak i prorokom, ali sve ipak ostaje na razumskom. Marta je srcem daleko od Isusa, dok Marija izgara. Marija se pretvorila u uho, slušajući Isusove riječi. Njezino srce snažno udara i ona je potpuno utonula svojom vjerom u duhovni susret sa Bogom. Za nju ništa nije bitnije od ovoga trenutka, jer je našla svoj dragocjeni biser na životnoj njivi.

Isus nam govori da je samo jedno potrebno. To je duhovno sjedinjenje sa Isusom. Sve ostalo će proći i sve drugo će ostati na zemlji. Brige, slava, obitelj, posao. Sve to ostaje iza nas, nakon što krenemo na vječni put. Sve će nam se to oduzeti, jedino će duh ostati vječno. Amen.

2 Kr 5,14-17

I tako siđe, opra se sedam puta u Jordanu, prema riječi čovjeka Božjega; i tijelo mu posta opet kao u malog djeteta – očistio se!
Vrati se on Elizeju sa svom svojom pratnjom, uđe, stade preda nj i reče mu: »Evo, sad znam da nema Boga na svoj zemlji, osim u Izraelu. Zato te molim, primi dar od svoga sluge.« Ali on odgovori: »Tako mi živog Gospodina, komu služim, ne primam.« Naaman navaljivaše da primi, ali on ne htjede. Tada Naaman reče: »Dobro, kad nećeš. Ali barem dopusti da meni, tvome sluzi, dadu ove zemlje koliko mogu ponijeti dvije mazge. Jer sluga tvoj neće više prinositi pomirnica ni klanica drugim bogovima, nego samo Gospodinu.

Ps 98,1-4

Pjevajte Gospodinu pjesmu novu,
jer učini djela čudesna.
Pobjedu mu pribavi desnica njegova
i sveta mišica njegova.

Gospodin obznani spasenje svoje,
pred poganima pravednost objavi.

Spomenu se dobrote i vjernosti

prema domu Izraelovu.

Svi krajevi svijeta vidješe

spasenje Boga našega.

Sva zemljo, poklikni Gospodinu,
raduj se, kliči i pjevaj!

2 Tim 2,8-13

Spominji se Isusa Krista, uskrsla od mrtvih, od potomstva Davidova – po mojem evanđelju. Za nj se ja zlopatim sve do okova, kao zločinac. Ali riječ Božja nije okovana! Stoga sve podnosim radi izabranih, da i oni postignu spasenje, spasenje u Kristu Isusu, zajedno s vječnom slavom.

Vjerodostojna je riječ:
Ako s njime umrijesmo,
s njime ćemo i živjeti.
Ako ustrajemo,
s njime ćemo i kraljevati.
Ako ga zaniječemo,
i on će zanijekati nas.
Ako ne budemo vjerni,
on vjeran ostaje.
Ta ne može sebe zanijekati!

Lk 17,11-19

Dok je tako putovao u Jeruzalem, prolazio je između Samarije i Galileje. Kad je ulazio u neko selo, eto mu u susret deset gubavaca. Zaustave se podaleko i zavape: »Isuse, Učitelju, smiluj nam se!« Kad ih Isus ugleda, reče im: »Idite, pokažite se svećenicima!« I dok su išli, očistiše se. Jedan od njih vidjevši da je ozdravio, vrati se slaveći Boga u sav glas. Baci se ničice k Isusovim nogama zahvaljujući mu. A to bijaše neki Samarijanac. Nato Isus primijeti: »Zar se ne očistiše desetorica? A gdje su ona devetorica? Ne nađe li se nijedan koji bi se vratio i podao slavu Bogu, osim ovoga tuđinca?« A njemu reče: »Ustani! Idi! Tvoja te vjera spasila!«

Komentar

Razmišljam danas o molitvi zahvale Bogu. Koliko sam svjesna da bih Mu trebala zahvaljivati? Koliko zahvaljujem svome Ocu na svim dobročinstvima Njegovim?

Željela bih biti kao Naaman i kao Samarijanac koji su zahvalni Bogu i iskazuju to. Svjesni su dara koji im Otac daje. Ne smatraju svoje ozdravljenje nečim što su zaslužili i što se podrazumjeva da su trebali dobiti. Devetorica nisu svjesna veličine Božje ljubavi i milosrđa. Ali, jedan je. Bi li takav omjer bio i danas? Od desetorice koji su primili Božje ozdravljenje, bi li se barem jedan zahvalio?

Naaman uzima sa sobom svetu zemlju i više ne želi prinositi žrtve lažnim bogovima. Samarijanac je spašen zbog svoje vjere. Nakon fizičkog, dolazi duhovno ozdravljenje. Nakon zdravlja tijela, dolazi zdravlje duše za vječni život.

Molitva: Hvala Ti Oče, Gospodaru neba i zemlje, što si u svakom trenutku uz mene. Hvala Ti što sam tvoje ljubljeno dijete i što sam Ti važna jednako kao cijeli Svemir. Hvala što znaš svaku moju brigu i što sve nosiš na svojim ramenima. Hvala Ti Oče što si mi dao Majku i mog Anđela čuvara, hvala Ti na veličini Tvoje žrtve kroz ljubljenog Sina, hvala Ti na svim svecima koji su spremni za svaku moju teškoću. Hvaala Ti Oče za sv eljude kojima si me okružio. Ti si moj Bog. Amen

Dj 1,12-14

Onda se vratiše u Jeruzalem s brda zvanoga Maslinsko, koje je blizu Jeruzalema, udaljeno jedan subotnji hod.

I pošto uđu u grad, uspnu se u gornju sobu gdje su boravili: Petar i Ivan i Jakov i Andrija, Filip i Toma, Bartolomej i Matej, Jakov Alfejev i Šimun Revnitelj i Juda Jakovljev – svi oni bijahu jednodušno postojani u molitvi sa ženama, i Marijom, majkom Isusovom, i braćom njegovom.

Lk 1,46-55.26-38

Tada Marija reče:
»Veliča duša moja Gospodina,
klikće duh moj u Bogu,
mome Spasitelju,
što pogleda na neznatnost službenice svoje:
odsad će me, evo, svi naraštaji
zvati blaženom.
Jer velika mi djela učini Svesilni,
sveto je ime njegovo!
Od koljena do koljena dobrota je njegova
nad onima što se njega boje.
Iskaza snagu mišice svoje,
rasprši oholice umišljene.
Silne zbaci s prijestolja,
a uzvisi neznatne.
Gladne napuni dobrima,
a bogate otpusti prazne.
Prihvati Izraela, slugu svoga,
kako obeća ocima našim:
spomenuti se dobrote svoje
prema Abrahamu i potomstvu
njegovudovijeka.«

U šestome mjesecu posla Bog anđela Gabriela u galilejski grad imenom Nazaret k djevici zaručenoj s mužem koji se zvao Josip iz doma Davidova; a djevica se zvala Marija. Anđeo uđe k njoj i reče: »Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom!« Na tu se riječ ona smete i stade razmišljati kakav bi to bio pozdrav. No anđeo joj reče: »Ne boj se, Marijo! Ta našla si milost u Boga. Evo, začet ćeš i roditi sina i nadjenut ćeš mu ime Isus. On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega. Njemu će Gospodin Bog dati prijestolje Davida, oca njegova, i kraljevat će nad domom Jakovljevim uvijeke i njegovu kraljevstvu neće biti kraja.«
Nato će Marija anđelu: »Kako će to biti kad ja muža ne poznajem?« Anđeo joj odgovori: »Duh Sveti sići će na te i sila će te Svevišnjega osjeniti. Zato će to čedo i biti sveto, Sin Božji. A evo tvoje rođakinje Elizabete: i ona u starosti svojoj zače sina. I njoj, nerotkinjom prozvanoj, ovo je već šesti mjesec. Ta Bogu ništa nije nemoguće!«
Nato Marija reče: »Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!« I anđeo otiđe od nje.

Komentar

Gospodine Isuse, jednom mi je jedan čovjek rekao kao upravo Ti Gospodine pružaš ruke prema meni i govoriš mi da Ti dam , da Ti dozvolim  i da ćeš mi pomoći nositi moje terete, da ćeš mi olakšati moje probleme i ja sam gledao u svoje ruke i vukao sam ih k sebi i govorio sam , kako Isuse pa to su moji problemi, to su moje brige, to su moji tereti, o Gospodine Isuse zašto je tako teško pružiti ruke k Tebi i reći, evo Isuse Ti si Bog , pomozi mi, skini moje terete, riješi moje probleme, olakšaj moje brige, O Isuse molim Te za milost da se mogu pokoriti, moli Te za milost da Ti mogu vjerovati, molim Te za milost da mogu imati povjerenja, molim Te za milost da mogu imati vjere kao Marija, Sveta Marijo Majko Božja, moli Svoga Sina za mene, za moju vjeru, za moje povjerenje, sada i na času smrti moje.

Amen

Gal 2,1-2.7-14

Zatim nakon četrnaest godina opet uziđoh u Jeruzalem s Barnabom, a povedoh sa sobom i Tita. Uziđoh po objavi i izložih im – napose uglednijima – evanđelje koje propovijedam među poganima da ne bih možda, ili da nisam, trčao uzalud.
Nego, naprotiv, vidjevši da mi je povjereno evanđelje za neobrezane, kao Petru za obrezane – jer Onaj koji je bio na djelu po Petrovu apostolstvu među obrezanima, bio je na djelu i po meni među poganima – i spoznavši milost koja mi je dana, Jakov, Kefa i Ivan, smatrani stupovima, pružiše meni i Barnabi desnice zajedništva: mi ćemo među pogane, a oni među obrezane! Samo neka se sjećamo siromaha, što sam revno i činio.
A kad Kefa stiže u Antiohiju, u lice mu se usprotivih jer je zavrijedio osudu: doista, prije nego stigoše neki od Jakova, blagovao je zajedno s poganima; a kad oni dođoše, počeo se povlačiti i odvajati bojeći se onih iz obrezanja. Za njim se povedoše i ostali Židovi te je i Barnaba zaveden tom prijetvornošću.
Ali kad vidjeh da ne hode ravno, po istini evanđelja, rekoh Kefi pred svima: »Ako ti, Židov, poganski živiš, a ne židovski, kako možeš siliti pogane da se požidove?«

Ps 117,1-2

Aleluja! Hvalite Gospodina, svi puci,
slavite ga, svi narodi!

Silna je prema nama ljubav njegova,
i vjernost Gospodnja ostaje dovijeka!

Lk 11,1-4
Jednom je Isus na nekome mjestu molio. Čim presta, reče mu jedan od učenika: »Gospodine, nauči nas moliti kao što je i Ivan naučio svoje učenike.« On im reče: »Kad molite, govorite:
‘Oče!
Sveti se ime tvoje!
Dođi kraljevstvo tvoje!
Kruh naš svagdanji
daji nam svaki dan!
I otpusti nam grijehe naše:
ta i mi otpuštamo
svakom dužniku svojem!
I ne uvedi nas u napast!’«

Gal 1,6-12

Čudim se da od Onoga koji vas pozva na milost Kristovu tako brzo prelazite na neko drugo evanđelje, koje uostalom i ne postoji. Postoje samo neki koji vas zbunjuju i hoće prevratiti evanđelje Kristovo. Ali kad bismo vam mi, ili kad bi vam anđeo s neba navješćivao neko evanđelje mimo onoga koje vam mi navijestismo, neka je proklet! Što smo već rekli, to sad i ponavljam: navješćuje li vam tko neko evanđelje mimo onoga koje primiste, neka je proklet. Doista, nastojim li ovo pridobiti ljude ili Boga? Ili idem li za tim da ljudima ugodim? Kad bih sveudilj nastojao ljudima ugađati, ne bih bio Kristov sluga. Obznanjujem vam, braćo: evanđelje koje sam navješćivao nije od ljudi, niti ga ja od kojeg čovjeka primih ili naučih, nego objavom Isusa Krista.

Ps 111,1-2.7-10c

Hvalit ću Gospodina svim srcem svojim u zboru pravednika, u zajednici njihovoj. Silna su djela Gospodnja, nek’ razmišljaju o njima svi koji ih ljube. Djela ruku njegovih vjernost su i pravednost, stalne su sve naredbe njegove, utvrđene za sva vremena, dovijeka, sazdane na istini i na pravdi. On posla spasenje svom narodu, Savez svoj postavi zauvijek: Početak mudrosti strah Gospodnji! Mudro čine koji ga poštuju. sveto je i časno ime njegovo! Slava njegova ostaje dovijeka

Lk 10,25-37 

I gle, neki zakonoznanac usta i, da ga iskuša, upita: »Učitelju, što mi je činiti da život vječni baštinim?« A on mu reče: »U Zakonu što piše? Kako čitaš?« Odgovori mu onaj: »Ljubi Gospodina Boga svojega iz svega srca svoga, i svom dušom svojom, i svom snagom svojom, i svim umom svojim; i svoga bližnjega kao sebe samoga!« Reče mu na to Isus: »Pravo si odgovorio. To čini i živjet ćeš.« Ali hoteći se opravdati, reče on Isusu: »A tko je moj bližnji?« Isus prihvati i reče: »Čovjek neki silazio iz Jeruzalema u Jerihon. Upao među razbojnike koji ga svukoše i izraniše pa odoše ostavivši ga polumrtva. Slučajno je onim putem silazio neki svećenik, vidje ga i zaobiđe. A tako i levit: prolazeći onuda, vidje ga i zaobiđe. Neki Samarijanac putujući dođe do njega, vidje ga, sažali se pa mu pristupi i povije rane zalivši ih uljem i vinom. Zatim ga posadi na svoje živinče, odvede ga u gostinjac i pobrinu se za nj. Sutradan izvadi dva denara, dade ih gostioničaru i reče: ‘Pobrini se za njega. Ako što više potrošiš, isplatit ću ti kad se budem vraćao.’« »Što ti se čini, koji je od ove trojice bio bližnji onomu koji je upao među razbojnike?« On odgovori: »Onaj koji mu iskaza milosrđe.« Nato mu reče Isus: »Idi pa i ti čini tako!«

Job 42,1-3.5-6.12-17

A Job ovako odgovori Gospodinu:
»Ja znadem, moć je tvoja bezgranična:
što god naumiš, to izvesti možeš.
Tko je taj koji riječima bezumnim
zamračuje božanski promisao?
Govorah stoga, ali ne razumjeh,
o čudesima meni neshvatljivim.
Po čuvenju tek poznavah te dosad,
ali sada te oči moje vidješe.
Sve riječi svoje zato ja poričem
i kajem se u prahu i pepelu.«
Gospodin blagoslovi novo Jobovo stanje još više negoli prijašnje. Blago mu je brojilo četrnaest tisuća ovaca, šest tisuća deva, tisuću jarmova volova i tisuću magarica. Imao je sedam sinova i tri kćeri. Prvoj nadjenu ime Jemima, drugoj Kasija, a trećoj Keren-Hapuk. U svem onom kraju ne bijaše žena tako lijepih kao Jobove kćeri. I otac im dade jednaku baštinu kao i njihovoj braći.
Poslije toga Job doživje dob od sto četrdeset godina i vidje djecu svoju i djecu svoje djece do četvrtog koljena. Potom umrije Job, star, nauživši se života.

Ps 119,66-66.71-71.75-75.91-91.125-125.130-130

Nauči me razumu i znanju,
jer u zapovijedi tvoje vjerujem.
Dobro mi je što sam ponižen
da bih tvoja naučio pravila.
Znadem, o Gospodine, da su ti sudovi pravedni
i da si me s pravom ponizio.
Po tvojim zakonima stoje zauvijek
jer sve tebi služi.
Ja sam sluga tvoj: prosvijetli me
da upoznam tvoje propise.
Objava riječi tvojih prosvjetljuje,
bezazlene urazumljuje.

Lk 10,17-24

Vratiše se zatim sedamdesetdvojica radosni govoreći: »Gospodine, i zlodusi nam se pokoravaju na tvoje ime!« A on im reče: »Promatrah Sotonu kako poput munje s neba pade. Evo, dao sam vam vlast da gazite po zmijama i štipavcima i po svoj sili neprijateljevoj i ništa vam neće naškoditi. Ali ne radujte se što vam se duhovi pokoravaju, nego radujte se što su vam imena zapisana na nebesima.«
U taj isti čas uskliknu Isus u Duhu Svetom: »Slavim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima. Da, Oče! Tako se tebi svidjelo. Sve mi preda Otac moj i nitko ne zna tko je Sin – doli Otac; niti tko je Otac – doli Sin i onaj kome Sin hoće da objavi.«
Tada se okrene učenicima pa im nasamo reče: »Blago očima koje gledaju što vi gledate! Kažem vam: mnogi su proroci i kraljevi htjeli vidjeti što vi gledate, ali nisu vidjeli; i čuti što vi slušate, ali nisu čuli!«

Dn 7,9-10.13-14

Gledao sam:
Prijestolja bjehu postavljena
i Pradavni sjede.
Odijelo mu bijelo poput snijega;
vlasi na glavi kao čista vuna.
Njegovo prijestolje kao plamenovi ognjeni
i točkovi kao žarki oganj.
Rijeka ognjena tekla,
izvirala ispred njega.
Tisuću tisuća služahu njemu,
mirijade stajahu pred njim.
Sud sjede,
knjige se otvoriše.
Gledah u noćnim viđenjima
i gle, na oblacima nebeskim dolazi
kao Sin čovječji.
On se približi Pradavnome
i dovedu ga k njemu.
Njemu bî predana vlast,
čast i kraljevstvo,
da mu služe svi narodi, plemena i jezici.
Vlast njegova vlast je vječna
i nikada neće proći,
kraljevstvo njegovo neće propasti.

Ps 138,1-5

Zahvaljujem ti, Gospodine, iz svega srca
jer si čuo riječi mojih usta.
Pred licem anđela pjevam tebi,

bacam se nice prema svetom hramu tvojemu.
Zahvaljujem imenu tvojem
za tvoju dobrotu i vjernost,
jer si nada sve uzveličao
obećanje svoje.
Kad sam te zazvao, uslišio si me,
dušu si moju pokrijepio.

Nek’ ti zahvaljuju, Gospodine, svi kraljevi zemlje
kad čuju riječi usta tvojih,
nek’ pjevaju putove Gospodinove:
»Zaista, velika je slava Gospodnja!«

Iv 1,47-51

Kad Isus ugleda gdje Natanael dolazi k njemu, reče za njega: »Evo istinitog Izraelca u kojem nema prijevare!« Kaže mu Natanael: »Odakle me poznaješ?« Odgovori mu Isus: »Vidjeh te prije negoli te Filip pozva, dok si bio pod smokvom.« Nato će mu Natanael: »Učitelju, ti si Sin Božji! Ti kralj si Izraelov!« Odgovori mu Isus: »Stoga što ti rekoh: ‘Vidjeh te pod smokvom’, vjeruješ. I više ćeš od toga vidjeti!« I nadoda: »Zaista, zaista, kažem vam: gledat ćete otvoreno nebo i anđele Božje gdje uzlaze i silaze nad Sina Čovječjega.«

Komentar

U današnjem materijalnom vremenu je tako lako zaboraviti duhovne istine. Ne znam je li tako bilo i nekada, ali vjerujem da su u početku Svijeta ljudi bili više svjesni duhovne stvarnosti. Danas, kao da u svoju opčinjenost materjalnim, želimo ubaciti zanimljive dijelove duhovnog, u onoj mjeri koliko nama to odgovara.
Unatoč našoj vjeri i odlascima na nedjeljnu misu, mi kršćani,previše smo okrenuti svjetovnim "bogatstvima". Odjeći, hrani i lijepom domu; automobilu, vikendici i djeci koja pohađaju puno izvanškolskih aktivnosti. Za svečane prigode kupujemo zlatni nakit, a putem, radi mirne savjesti, bacimo novčić pokojem prosjaku.
Mnogo se puta pitam koji je moj motiv kada gledam u ogledalo da li mi nešto dobro stoji. Pitam se je li važnije pomoliti se za svoje kumče ili povoljno kupiti što deblji zlatni lančić za Prvu Svetu pričest. Uhvatim se u molitvi da što bolje izaberem izvanškolske aktivnosti svoje djece. Zamislim se jesam li ispravno postupila kada s osudom gledam alkoholičare na klupi u parku. I prođe mi, ponekad, kroz glavu, da bih trebala moliti i blagoslivljati, a ne osuđivati i ogovarati one "koji me progone".
Lako nas odvuče materjalizam današnjeg vremena. Rado čitamo knjige o anđelima i raspravljamo s ateistima o Božjem postojanju. Ali, ono što nam govore današnja čitanja puno je dublje i bitnije od igrica koje tako često igramo.
Jedan i Jedini, naš Spasitelj i Otkupitelj. Naš početak, svrha našeg života i cilj ka kojem bismo trebali ići. Život s Gospodinom, život u vječnom zajedništvu s Bogom. Anđeli se bore za naše spasenje, a mi zaboravljamo da su stalno prisutni i spremni nam pomagati kada im to dozvolimo. Isus nas svakodnevno otkupljuje svojom presvetmo krvlju, a mi se brinemo za "dobar život". Duh Sveti nas nadahnjuje da sve ostavimo i pođemo jedinim putem koji je uzak ali vodi k cilju, a mi razmišljamo o tome što ćemo danas jesti i u što se odjenuti.
Zašto nam je tako teško biti Božje dijete?
Molitva: Želim ti predati svoju vjeru, nadu i svoju ljubav, Gospodine Bože moj. Želim Ti ih predati zajedno sa svojim životom da napokon budem samo Tvoja. Bez Tebe sam ništa, Oče. Amen

Job 3,1-3.11-17.20-23

Napokon otvori Job usta i prokle dan svoj; poče svoju besjedu i reče:
»O, ne bilo dana kad sam se rodio
i noći što javi: ‘Začeo se dječak!’
Što nisam mrtav od krila materina,
što ne izdahnuh izlazeć’ iz utrobe?
Čemu su me dva koljena prihvatila
i dojke dvije da me nejaka podoje?
U miru bih vječnom počivao sada,
spavao bih, pokoj svoj bih uživao
s kraljevima i savjetnicima zemlje
koji su sebi pogradili grobnice,
ili s knezovima, zlatom bogatima,
što su kuće svoje srebrom napunili.
Ne bih bio – k’o nedonošče zakopano,
k’o novorođenče što svjetla ne vidje.
Zlikovci se više ne obijeste ondje,
iznemogli tamo nalaze počinka.
Čemu darovati svjetlo nesretniku
i život ljudima zagorčene duše
koji smrt ištu, a ona ne dolazi,
i kao za blagom za njome kopaju?
Grobnom bi se humku oni radovali,
klicali od sreće kad bi grob svoj našli.
Što će to čovjeku kom je put sakriven,
koga je Bog sa svih strana zapriječio?

Ps 88,2-8

Gospodine, Bože moj, vapijem danju,
a noću naričem pred tobom.
Neka dopre do tebe molitva moja,
prigni uho k vapaju mome.

Jer mi je duša zasićena patnjama,
moj se život bliži podzemlju.
Broje me k onima što u grob silaze,
postadoh sličan nemoćniku.

Među mrtvima moj je ležaj,
poput ubijenih što leže u grobu
kojih se više ne spominješ,
od kojih si ustegao ruku.

Smjestio si me u jamu duboku,
u tmine, u bezdan.
Teško me pritišće ljutnja tvoja
i svim me valima svojim prekrivaš.

Lk 9,51-56

Kad su se navršili dani da bude uznesen, krenu Isus sa svom odlučnošću prema Jeruzalemu.

I posla glasnike pred sobom. Oni odoše i uđoše u neko samarijansko selo da mu priprave mjesto. No ondje ga ne primiše jer je bio na putu u Jeruzalem. Kada to vidješe učenici Jakov i Ivan, rekoše: »Gospodine, hoćeš li da kažemo neka oganj siđe s neba i uništi ih?« No on se okrenu i prekori ih. I odoše u drugo selo.

Komentar

Znam se pitati zašto sam stvorena. Mnogo mi se puta čini kako je moj život kaotičan i pitam se nije li uzaludno sve što sam dosad poduzela, sve što se dosad dogodilo. Ima li sve to kakvog smisla? Pravog, dubokog smisla? Sve se čini kao niz slučajnosti bez reda.
Više sam puta u trenucima očaja poželjela umrijeti, ne znam koliko je ta želja bila ozbiljna, no svaki sam put znala da to nije u redu. Nije u redu biti nezahvalan za život koji nam je darovan. Bogu sam se zbog te želje ispričala.

Živ si, dišeš, djeluješ, a sve je, ili barem mnogo toga, od tebe skriveno, na tvojem su putu prepreke koje ne znaš prijeći. U mojoj se glavi automatski pojavljuje misao: ti te prepreke ionako ne možeš prijeći. No, ne vidim točnu granicu između mojeg nastojanja i djelovanja Božje milosti. Što je na meni, a gdje trebam pustiti Boga da djeluje? Ne znam točno kako svoj život predati Bogu u ruke i kako živjeti prema Božjoj volji.
Predala sam svoj život Bogu, izrekla sam to onako kako sam znala, ali nisam sigurna da sam ga doista predala i da ga je On uzeo u svoje ruke.
Osjećam kao da život koji sam dosad nastojala sagraditi propada, "kao da se bliži Podzemlju", ne čini mi se da cvjeta.

Je li moj život od mene sakriven zbog prepreka u mojem srcu, proizlaze li iz tih unutarnjih prepreka i one vanjske ili je obrnuto? Mijenja li se moje srce u okolnostima u kojima trenutačno živim?
Ne sjećam se da sam se nekad osjećala ovako nemoćno, da nisam znala što sad, što da poduzmem da nešto promijenim. Kao da ja to sada ne mogu, a čak ni ne znam zašto, kao da mi Bog svugdje zatvara vrata. Kad se neka i odškrinu, premalo su odškrinuta i ne mogu ući. Ili se otvorena vrata odjednom zalupe pred mojim licem.
Ne mogu reći da sam zbog toga nesretna, ponekad čeznem za ovim ili onim, ali zbunjena jesam i pitam se što se dogodilo i što se događa.

Ni Isusa nisu pustili u samarijsko selo, a ipak je nakon toga bio uznesen.
Ne znam je li ovaj moj "bezdan" dobar ili loš, ne znam je li na Zemlji ovakvoj kakva je sada moguće živjeti puninu. Često slušam da je i ovdje moguće živjeti u izobilju, ali toliko sam, eto, jadna da ne znam što to znači.

Ništa nije toliko strašno, možda ništa nije ni najmanje strašno u mojoj trenutačnoj životnoj konstelaciji. Zdrava sam, nisam gladna, proživjela sam mnoge lijepe trenutke, vjerujem će ih biti još, neki su dani prekrasni, znam da se životne okolnosti u trenu mogu promijeniti nabolje, da mi je Bog mnogo toga dao... Opet, osjećam se kao na mjestu na kojem nemam nikoga osim Isusa Krista da me drži za ruku. Stvarno, samo se u Njega mogu pouzdati jer ja sama ne znam točno gdje sam i kamo idem. Kao da prelazim nekakav most i sve što na njemu proživljavam prolaznije je nego ikad, ili nepomično, beživotno stoji na mjestu.

Am 6,1a-1a.4-7

Jao bezbrižnima na Sionu i spokojnima
na samarijskoj gori,

Ležeći na bjelokosnim posteljama,
na počivaljkama izvaljeni,
jedu janjad iz stada
i telad iz staje;
deru se uza zvuk harfe,
izumljuju glazbala k’o David,
piju vino iz vrčeva
i mažu se najfinijim uljem,
al’ za slom Josipov ne mare.
Stog će prvi sad biti prognani;
umuknut će veselje raskošnika.

Ps 146,6c-10

On ostaje vjeran dovijeka,
potlačenima vraća pravicu,
a gladnima kruh daje.
Gospodin oslobađa sužnje,

Gospodin slijepcima oči otvara.
Gospodin uspravlja prignute,
Gospodin ljubi pravedne.

Gospodin štiti tuđince,
sirote i udovice podupire,
a grešnicima mrsi putove.
Gospodin će kraljevati dovijeka,
tvoj Bog, Sione, od koljena do koljena.
Aleluja!

1 Tim 6,11-16

A ti se, Božji čovječe, toga kloni! Teži za pravednošću, pobožnošću, vjerom, ljubavlju, postojanošću, krotkošću! Bij dobar boj vjere, osvoji vječni život na koji si pozvan i radi kojega si dao ono lijepo svjedočanstvo pred mnogim svjedocima! Zapovijedam pred Bogom koji svemu život daje i pred Kristom Isusom, koji pred Poncijem Pilatom posvjedoči lijepo svjedočanstvo: čuvaj Zapovijed, neokaljano i besprijekorno, do Pojavka Gospodina našega Isusa Krista. Njega će u svoje vrijeme pokazati On,
Blaženi i jedini Vladar,
Kralj kraljevâ i Gospodar gospodarâ,
koji jedini ima besmrtnost,
prebiva u svjetlu nedostupnu,
koga nitko od ljudi ne vidje
niti ga vidjeti može.
Njemu čast i vlast vjekovječna!
Amen.

Lk 16,19-31

»Bijaše neki bogataš. Odijevao se u grimiz i tanani lan i danomice se sjajno gostio. A neki siromah, imenom Lazar, ležao je sav u čirevima pred njegovim vratima i priželjkivao nasititi se onim što je padalo s bogataševa stola. Čak su i psi dolazili i lizali mu čireve.«
»Kad umrije siromah, odnesoše ga anđeli u krilo Abrahamovo. Umrije i bogataš te bude pokopan. Tada u teškim mukama u paklu, podiže svoje oči te izdaleka ugleda Abrahama i u krilu mu Lazara pa zavapi: ‘Oče Abrahame, smiluj mi se i pošalji Lazara da umoči vršak svoga prsta u vodu i rashladi mi jezik jer se strašno mučim u ovom plamenu.’ Reče nato Abraham: ‘Sinko! Sjeti se da si za života primio dobra svoja, a tako i Lazar zla. Sada se on ovdje tješi, a ti se mučiš. K tome između nas i vas zjapi provalija golema te koji bi i htjeli prijeći odavde k vama, ne mogu, a ni odatle k nama prijelaza nema.’«
»Nato će bogataš: ‘Molim te onda, oče, pošalji Lazara u kuću oca moga. Imam petoricu braće pa neka im posvjedoči da i oni ne dođu u ovo mjesto muka.’
Kaže Abraham: ‘Imaju Mojsija i Proroke! Njih neka poslušaju!’ A on će: ‘O ne, oče Abrahame! Nego dođe li tko od mrtvih k njima, obratit će se.’ Reče mu: ‘Ako ne slušaju Mojsija i Prorokâ, neće povjerovati sve da i od mrtvih tko ustane.’«

Prop 3,1-11

Sve ima svoje doba i svaki posao pod nebom svoje vrijeme.
Vrijeme rađanja i
vrijeme umiranja;
vrijeme sađenja i
vrijeme čupanja posađenog.
Vrijeme ubijanja i
vrijeme liječenja;
vrijeme rušenja i
vrijeme građenja.
Vrijeme plača i
vrijeme smijeha;
vrijeme tugovanja i
vrijeme plesanja.
Vrijeme bacanja kamenja i
vrijeme sabiranja kamenja;
vrijeme grljenja i
vrijeme kad se ostavlja grljenje.
Vrijeme traženja i
vrijeme gubljenja;
vrijeme čuvanja i
vrijeme odbacivanja.
Vrijeme deranja i
vrijeme šijenja;
vrijeme šutnje i
vrijeme govorenja.
Vrijeme ljubljenja i
vrijeme mržnje;
vrijeme rata i
vrijeme mira.
Koja je posleniku korist od njegovih napora?
Razmišljam o mučnoj zadaći što je Bog zadade sinovima ljudskim.
Sve što on čini prikladno je u svoje vrijeme; ali iako je dopustio čovjeku uvid u vjekove, čovjek ne može dokučiti djela koja Bog čini od početka do kraja.

Ps 144,1a-1a.2-4

Blagoslovljen Gospodin, hridina moja:

On je ljubav moja i tvrđava moja,

zaštita moja, izbavitelj moj,

štit moj za koji se sklanjam;

on mi narode stavlja pod noge!

Što je čovjek, o Gospodine, da ga poznaješ,
što li čedo ljudsko da ga se spominješ?
Poput daška je čovjek,
dani njegovi kao sjena nestaju.

Lk 9,18-22
Dok je jednom u osami molio, bijahu s njim samo njegovi učenici. On ih upita: »Što govori svijet, tko sam ja?« Oni odgovoriše: »Da si Ivan Krstitelj, drugi: da si Ilija, treći opet: da neki od drevnih proroka usta.« A on im reče: »A vi, što vi kažete, tko sam ja?« Petar prihvati i reče: »Krist – Pomazanik Božji!«
A on im zaprijeti da toga nikomu ne kazuju.
Reče: »Treba da Sin Čovječji mnogo pretrpi, da ga starješine, glavari svećenički i pismoznanci odbace, da bude ubijen i treći dan da uskrsne.«

Komentar

Gospodine, hvala Ti na miru koji mi dajes. Hvala ti na Rijeci kojom me hranis. Daj da je zadrzim u srcu, da razmisljam o njoj i ponasam se u skladu s njom. Hvala ti Kriste sto me ljubis, sto na me izlijevas svoju milost, svoje milosrdje. Hvala Ti sto si sa mnom u svakom trenutku, i dok padam sto si tu, pored mene. Hvala Ti sto si moj kralj, moj spasitelj, moj prijatelj. Hvala Ti sto si strpljiv i pravedan, sto si njezan. Ucini da moje srce prihvati Tebe istinski, bez ikakve sumnje. Zelim se osjecati ponosno jer te poznajem, zelim da uklonis brige da ce me drugi osuditi, ismijati pa i tebe su dragi Isuse, ti si im oprostio, oprostio si i meni, ne zelim se vise toga plasiti. Zelim snagu u sebi kojom te mogu slijediti. Amen.

Ef 4,1-7.11-13

Zaklinjem vas dakle ja, sužanj u Gospodinu: sa svom poniznošću i blagošću, sa strpljivošću živite dostojno poziva kojim ste pozvani!

Podnosite jedni druge u ljubavi; trudite se sačuvati jedinstvo Duha svezom mira! Jedno tijelo i jedan Duh – kao što ste i pozvani na jednu nadu svog poziva! Jedan Gospodin! Jedna vjera! Jedan krst! Jedan Bog i Otac sviju, nad svima i po svima i u svima!
A svakomu je od nas dana milost po mjeri dara Kristova. On i »dade« jedne za apostole, druge za proroke, jedne opet za evanđeliste, a druge za pastire i učitelje da opremi svete za djelo služenja, za izgrađivanje Tijela Kristova dok svi ne prispijemo do jedinstva vjere i spoznaje Sina Božjega, do čovjeka savršena, do mjere uzrasta punine Kristove:

Ps 19,2-5

Nebesa slavu Božju kazuju,
naviješta svod nebeski djelo ruku njegovih.
Dan danu to objavljuje,
a noć noći glas predaje.

Nije to riječ, a ni govor nije,
nije ni glas što se može čuti,

al’ po zemlji razliježe se jeka,
riječi sve do nakraj svijeta sežu.

Mt 9,9-13
Odlazeći odande, ugleda Isus čovjeka zvanog Matej gdje sjedi u carinarnici. I kaže mu: »Pođi za mnom!« On usta i pođe za njim.
Dok je Isus bio u kući za stolom, gle, mnogi carinici i grešnici dođoše za stol s njime i njegovim učenicima. Vidjevši to, farizeji stanu govoriti: »Zašto vaš učitelj jede s carinicima i grešnicima?«
A on, čuvši to, reče: »Ne treba zdravima liječnika, nego bolesnima. Hajdete i proučite što znači: Milosrđe mi je milo, a ne žrtva. Ta ne dođoh zvati pravednike, nego grešnike.«

Komentar

Moj bi cilj trebao biti postati savršeno ljudsko biće. Svi to duboko u srcu želimo. Svojim, ljudskim razumom shvaćam da je to nemoguće. No, Bog me na to zove, dakle, mora biti moguće.
Do određene je mjere Božja milost u meni. Po Kristu sam od Boga nešto dobila. Svi smo od Njega primili nešto i ujedinjeni, možemo se približiti punini Isusa Krista. Ne znam može li se svatko ponaosob približiti punini Isusa Krista, tako sazreti, ili to možemo samo u zajedništvu, nadopunjujući se.
Ljudska je punina poslušno, s punim angažmanom živjeti milost koju smo od Boga primili i spoznati da imamo Stvoritelja, Oca, koji nas zbog Isusa prihvaća kao svoju djecu. Što je cijela punina, ja ne znam.
Moj je zadatak odgovoriti na Božji poziv onda kada ga čujem i služiti Mu kako bi cijeli svijet bio jedno, kako bismo svi shvatili zašto smo ovdje i prihvatili milost koju nam Otac daje po Sinu.
Htjeli-ne htjeli, svi smo povezani, bili mi vjernici ili nevjernici. I patimo jedni zbog drugih: bilo zbog toga što je nismo svjesni, bilo zbog toga što joj prepovršno pristupamo ili milost odbijamo - u svakom od tih slučajeva narušavamo ravnotežu. Žive crkve oaze su u kojima čovjek može doseći puninu, ali nije to to kad ostatak svijeta ostaje izvan. Svi smo pozvani na "jednu nadu" pravoga života, trebali bismo biti jedno tijelo u kojem je isti Duh.

“Jeka” nekih mojih riječi možda je Duh Božji koji ljudima govori o svojem postojanju. Naše se riječi mogu širiti kao “jeka” - ja, potaknuta Duhom Svetim, onda kada budem pozvana, mogu izgovarati riječi koje će netko prenositi dalje. Tako će se Božje riječi posvud širiti kako bi svi ljudi shvatili da je svijet zapravo Njegov, da ga je On stvorio.

Ne znam tko je od nas dostojan naviještavanja Božje riječi, nade i radosti. Malotko ili nitko - ako se gleda na ono što činimo, a još više na to kakva su nam srca, na razloge zbog kojih nešto činimo. Zato je svejedno koliko je tko grešan prema našem ljudskom sudu, mi to ionako ne možemo precizno procijeniti. Ako nas Bog zove da Ga nekomu navijestimo, naše je da ustanemo i to i napravimo.

Am 8,4-7

Slušajte ovo, vi što gazite potrebnika
i satirete uboge u zemlji!
Kažete: »Kad li će mlađak proći,
da prodamo žito,
i subota, da tržimo pšenicu.
Smanjujuć’ efu, povećavajući šekel,
da varamo krivim mjerama:
da kupimo siromaha za novac,
potrebita za sandale,
i da prodajemo otražak od žita.«
Zakle se Gospodin ponosom Jakovljevim:
»Dovijeka neću zaboraviti nijednoga vašeg djela.«

Ps 113,1-2.4-8

Hvalite, sluge Gospodinove,
hvalite ime Gospodnje!

Blagoslovljeno ime Gospodnje
sada i dovijeka!
Uzvišen je Gospodin nad sve narode,
slava njegova nebesa nadvisuje.

Tko je kao Gospodin, Bog naš,

koji u visinama stoluje

i gleda odozgo nebo i zemlju?

Podiže iz prašine uboga,
iz gliba vadi siromaha
da ga posadi s prvacima,
s prvacima svoga naroda.

1 Tim 2,1-8

Dakle, preporučujem prije svega da se obavljaju prošnje, molitve, molbenice i zahvalnice za sve ljude, za kraljeve i sve koji su na vlasti, da provodimo miran i spokojan život u svoj bogoljubnosti i ozbiljnosti. To je dobro i ugodno pred Spasiteljem našim Bogom, koji hoće da se svi ljudi spase i dođu do spoznanja istine. Jer jedan je Bog, jedan je i posrednik između Boga i ljudi, čovjek – Krist Isus, koji sebe samoga dade kao otkup za sve. To je u svoje vrijeme dano svjedočanstvo, za koje sam ja postavljen propovjednikom i apostolom – istinu govorim, ne lažem – učiteljem narodâ u vjeri i istini.
Hoću dakle da muškarci mole na svakome mjestu, podižući čiste ruke bez srdžbe i raspre;

Lk 16,1-13

Govoraše i svojim učenicima: »Bijaše neki bogat čovjek koji je imao upravitelja. Ovaj je bio optužen pred njim kao da mu rasipa imanje. On ga pozva pa mu reče: ‘Što to čujem o tebi? Položi račun o svom upravljanju jer više ne možeš biti upravitelj!’ Nato upravitelj reče u sebi: ‘Što da učinim kad mi gospodar moj oduzima upravu? Kopati? Nemam snage. Prositi? Stidim se. Znam što ću da me prime u svoje kuće kad budem maknut s uprave.’«
»I pozva dužnike svoga gospodara, jednog po jednog. Upita prvoga: ‘Koliko duguješ gospodaru mojemu?’ On reče: ‘Sto bata ulja.’ A on će mu: ‘Uzmi svoju zadužnicu, sjedni brzo, napiši pedeset.’ Zatim reče drugomu: ‘A ti, koliko ti duguješ?’ On odgovori: ‘Sto kora pšenice.’ Kaže mu: ‘Uzmi svoju zadužnicu i napiši osamdeset.’«
»I pohvali gospodar nepoštenog upravitelja što snalažljivo postupi jer sinovi su ovoga svijeta snalažljiviji prema svojima od sinova svjetlosti.«
»I ja vama kažem: napravite sebi prijatelje od nepoštena bogatstva pa kad ga nestane da vas prime u vječne šatore.«
»Tko je vjeran u najmanjem, i u najvećem je vjeran; a tko je u najmanjem nepošten, i u najvećem je nepošten. Ako dakle ne bijaste vjerni u nepoštenom bogatstvu, tko li će vam istinsko povjeriti? I ako u tuđem ne bijaste vjerni, tko li će vam vaše dati?«
»Nijedan sluga ne može služiti dvojici gospodara. Ili će jednoga mrziti, a drugoga ljubiti; ili će uz jednoga prianjati, a drugoga prezirati. Ne možete služiti Bogu i bogatstvu.«

Komentar

I ja vama kažem: napravite sebi prijatelje od nepoštena bogatstva pa kad ga nestane da vas prime u vječne šatore

Isus nam ovdje daje uputu kako baštiniti život vječni.

Nepošteno bogatstvo su svi oni događaji na kojima sam gradila svoj život, a nisu bili u skladu s Božjim zakonom i planom za mene.

Govori mi kako da uredim svoj život do kraja, odnosno da je put do Božjeg Kraljevstva praštanje. Koliko god da se trudim još uvijek u meni postoji jedan veliki i bolan dio za koji sam mislila da nikad neću moći oprostit i da ću stalno živjeti s tom mukom.

Kad taj dio nestane i kada oprostim do kraja, bit ću spremna za Božje Kraljevstvo.

1 Kor 15,12-20

No ako se propovijeda da je Krist od mrtvih uskrsnuo, kako neki među vama govore da nema uskrsnuća mrtvih? Ako nema uskrsnuća mrtvih, ni Krist nije uskrsnuo. Ako pak Krist nije uskrsnuo, uzalud je doista propovijedanje naše, uzalud i vjera vaša. Zatekli bismo se i kao lažni svjedoci Božji što posvjedočismo protiv Boga: da je uskrisio Krista, kojega nije uskrisio, ako doista mrtvi ne uskršavaju. Jer ako mrtvi ne uskršavaju, ni Krist nije uskrsnuo. A ako Krist nije uskrsnuo, uzaludna je vjera vaša, još ste u grijesima. Onda i oni koji usnuše u Kristu, propadoše. Ako se samo u ovom životu u Krista ufamo, najbjedniji smo od svih ljudi.
Ali sada: Krist uskrsnu od mrtvih, prvina usnulih!

Ps 17,1-1.6-7.8b-8b.15-15

Počuj, Gospodine pravedni,
i vapaj mi poslušaj,
usliši molitvu iz usta iskrenih!

Zazivam te, Bože, ti ćeš me uslišit’:
prikloni mi uho i čuj riječi moje.
Proslavi na meni dobrotu svoju,
ti koji od dušmana izbavljaš
one što se utječu desnici tvojoj.

Sakrij me u sjenu krila svojih

A ja ću u pravdi gledati lice tvoje,
i jednom kad se probudim,
naužiti se pojave tvoje.

Lk 8,1-3

Zatim zareda obilaziti gradom i selom propovijedajući i navješćujući evanđelje o kraljevstvu Božjemu. Bila su s njim dvanaestorica i neke žene koje bijahu izliječene od zlih duhova i bolesti: Marija zvana Magdalena, iz koje bijaše izagnao sedam đavola; zatim Ivana, žena Herodova upravitelja Huze; Suzana i mnoge druge. One su im posluživale od svojih dobara.

Komentar

Prokušanost rađa vjeru , propovijedanje Božje Riječi rađa vjeru

Oče molim Te za milost tišine u mome srcu u za tišinu u mojoj duši , za tišinu u mojim ušima, na mome jeziku ,za tišinu u mojim mislima, kako bih mogao čiti Tvoju Riječ , kako bih mogao čuti Tvoju Volju, kakio bih mogao ćuti Tvoj Plan za mene , Isuse molim Te za  milost da se mogu približiti , molim Te za milost da moje srce, da moj duh , da moj um bude svakim danom sve bolja i bolja zemlja za Tvoju Riječ Gospodine, a kada padne zrno, kada primim Tvoju Riječ , pomozi mi Gospodine čvrsto zatvoriti vrata da ne uđe onaj koji krade, da ne uđe onaj koji zbunjuje , čuvaj Gospodine Tvoju Riječ u mome srcu i zalijevaj ju Rosom Duha Svojega Svetoga da uzraste, da uzraste snaga tvoje Riječi , da uzraste vršenje Tvoje riječi u mom životu, da uzraste ljubav za Tebe Gospodine , da uzraste vjera i povjerenje u Tvoju Riječ , Riječ koja je sve stvorila , da u mojoj ograničenosti i u tvojoj svemogućnosti Gospodine,  uzraste moja vjera i povjerenje u Tebe Gospodine Isuse.

Fil 2,6-11

On, trajni lik Božji,
nije se kao plijena držao
svoje jednakosti s Bogom,
nego sam sebe »oplijeni«
uzevši lik sluge,
postavši ljudima sličan;
obličjem čovjeku nalik,
ponizi sam sebe,
poslušan do smrti,
smrti na križu.
Zato Bog njega preuzvisi
i darova mu ime,
ime nad svakim imenom,
da se na ime Isusovo
prigne svako koljeno
nebesnikâ, zemnikâ i podzemnikâ.
I svaki će jezik priznati:
»Isus Krist jest Gospodin!« –
na slavu Boga Oca.

Ps 78,1-2.34-38

Poučna pjesma.
Asafova. Poslušaj, narode moj, moj nauk,
prikloni uho riječima usta mojih!

Otvorit ću svoja usta na pouku,
iznijet ću tajne iz vremena davnih.

Kad ih ubijaše, tražiše ga
i opet pitahu za Boga;
spominjahu se da je Bog hridina njihova
i Svevišnji njihov otkupitelj.

Ali ga opet ustima svojim varahu
i jezikom svojim lagahu njemu.
Njihovo srce s njime ne bijaše,
nit’ bijahu vjerni Savezu njegovu.

A on im milosrdno grijeh praštao
i nije ih posmicao;
često je gnjev svoj susprezao
da ne plane svom jarošću.

Iv 3,13-17

Nitko nije uzašao na nebo
doli onaj koji siđe s neba,
Sin Čovječji.

I kao što je Mojsije podigao
zmiju u pustinji
tako ima biti podignut Sin Čovječji
da svaki koji vjeruje,
u njemu ima život vječni.
Uistinu, Bog je tako ljubio svijet
te je dao svoga Sina Jedinorođenca
da nijedan koji u njega vjeruje
ne propadne,
nego da ima život vječni.
Ta Bog nije poslao Sina na svijet
da sudi svijetu,
nego da se svijet spasi po njemu.

Komentar

Kako se često događa da neke ljude ne razumijemo u njihovim postupcima, pa ih osuđujemo.

I koliko se puta dogodilo da smo takve ljude upoznali, pa shvatili zašto čine to što čine, uslijed čega bi ostali bez ikakve riječi prigovora prema njima više. Ništa nas nije više zanimalo, čak bi im uz prethodna protivljenja davali podršku.

A koliko je samo Svet Otac Naš nebeski koji drži čitav svijet u svojim rukama, dopušta da se stvari događaju ili to isto sprječava, a isto tako se mi bunimo na druge i na vlastiti život, želeći upravo da se sve podloži našoj volji.

Kako su Tvoje misli visoko od naših misli, nećemo ih nikad dosegnuti. Možemo samo imati povjerenja. Koliko je samo Sin Tvoj povjerenja imao kad se u toj mjeri predao.

Daj, da se i mi predajemo u skladu s Tvojom voljom, dajaram naš bude sladak i breme lako!

1 Kor 12,12-14.27-31a

Doista, kao što je tijelo jedno te ima mnogo udova, a svi udovi tijela iako mnogi, jedno su tijelo – tako i Krist. Ta u jednom Duhu svi smo u jedno tijelo kršteni, bilo Židovi, bilo Grci, bilo robovi, bilo slobodni. I svi smo jednim Duhom napojeni. Ta ni tijelo nije jedan ud, nego mnogi. A vi ste tijelo Kristovo i, pojedinačno, udovi. I neke postavi Bog u Crkvi: prvo za apostole, drugo za proroke, treće za učitelje; onda čudesa, onda dari liječenja; zbrinjavanja, upravljanja, razni jezici. Zar su svi apostoli? Zar svi proroci? Zar svi učitelji? Zar svi čudotvorci? Zar svi imaju dare liječenja? Zar svi govore jezike? Zar svi tumače?

Čeznite za višim darima!

Ps 100,1b-5

Kliči Gospodinu, zemljo sva!

Služite Gospodinu u veselju!
Pred lice mu dođite s radosnim klicanjem!

Znajte da je Gospodin Bog:
on nas stvori, i mi smo njegovi,
njegov smo narod i ovce paše njegove.

Uđite s hvalama na vrata njegova,
u dvore njegove s pjesmama;
hvalite ga, ime mu slavite!

Jer dobar je Gospodin,
dovijeka je ljubav njegova,
od koljena do koljena vjernost njegova.

Lk 7,11-17

Nakon toga uputi se Isus u grad zvani Nain. Pratili ga njegovi učenici i silan svijet. Kad se približi gradskim vratima, gle, upravo su iznosili mrtvaca, sina jedinca u majke, majke udovice. Pratilo ju mnogo naroda iz grada. Kad je Gospodin ugleda, sažali mu se nad njom i reče joj: »Ne plači!« Pristupi zatim, dotače se nosila; nosioci stadoše, a on reče: »Mladiću, kažem ti, ustani!« I mrtvac se podiže i progovori, a on ga dade njegovoj majci. Sve obuze strah te slavljahu Boga govoreći: »Prorok velik usta među nama! Pohodi Bog narod svoj!« I proširi se taj glas o njemu po svoj Judeji i po svoj okolici.

Komentar

Gospodine napadaju me, napadaju me sa svih strana, od silnog jada zna me boliti glava, i tako me često iznenadi i napada tamo gdje ja ne mogu niti pomisliti a kamo li očekivati napad i priznajem slab sam i nisam spreman i moje oružje je slabo ili nije pripravno i tako mi se teško braniti i tada shvaćam pa ja se sam i ne mogu braniti, ja Tebe tada trebam, nikakav splet okolnosti me ne može odvojiti od Tebe, nikakva slabost ili kušnja me ne može odvojiti od Tebe, jer Ti si dobar, jet Ti si Dobrota, jer Ti si Istina, Jer Ti si Isuse moj Bog, Ti si me stvorio i ja sam Tvoj, ja sam ovca paše Tvoje i dovijeka je ljubav Tvoja za mene, Ti me brani, Ti me čuvaj, Ti se brini za mene u Tebe se uzdam, Tebi se predajem.

Izl 32,7-11.13-14

»Požuri se dolje!« – progovori Gospodin Mojsiju. »Narod tvoj, koji si izveo iz zemlje egipatske, pošao je naopako. Brzo su zašli s puta koji sam im odredio. Napravili su sebi tele od rastopljene kovine, preda nj pali ničice i žrtve mu prinijeli uz poklike: ‘Ovo je tvoj bog, Izraele, koji te izveo iz zemlje egipatske!’ Dobro vidim«, reče dalje Gospodin Mojsiju, »da je ovaj narod tvrde šije. Pusti sada neka se moj gnjev na njih raspali da ih istrijebim. Onda ću od tebe razviti velik narod.«
Mojsije pak zapomagao pred Gospodinom, Bogom svojim, i govorio: »O Gospodine! Čemu da gnjevom plamtiš na svoj narod koji si izbavio iz zemlje egipatske silom velikom i rukom jakom! Sjeti se Abrahama, Izaka i Izraela, slugu svojih, kojima si se samim sobom zakleo i obećao im: ‘Razmnožit ću vaše potomstvo kao zvijezde na nebu i svu zemlju ovu što sam obećao dat ću vašem potomstvu i ona će zavazda biti njihova baština.’« I Gospodin odustane da na svoj narod svali nesreću kojom mu bijaše zaprijetio.

Ps 51,3-4.12-13.17-17.19-19

Smiluj mi se, Bože, po milosrđu svome,
po velikom smilovanju izbriši moje bezakonje!
Operi me svega od moje krivice,
od grijeha me mojeg očisti!

Čisto srce stvori mi, Bože,
i duh postojan obnovi u meni!
Ne odbaci me od lica svojega
i svoga svetog duha ne uzmi od mene!

Otvori, Gospodine, usne moje,
i usta će moja naviještati hvalu tvoju.

Žrtva Bogu duh je raskajan,
srce raskajano, ponizno, Bože, nećeš prezreti.

1 Tim 1,12-17

Zahvalan sam Onome koji mi dade snagu – Kristu Isusu, Gospodinu našemu – jer me smatrao vrijednim povjerenja, kad u službu postavi mene koji prije bijah hulitelj, progonitelj i nasilnik. Ali pomilovan sam jer sam to u neznanju učinio, još u nevjeri. I milost Gospodina našega preobilovala je zajedno s vjerom i ljubavlju, u Kristu Isusu.
Vjerodostojna je riječ i vrijedna da se posve prihvati: Isus Krist dođe na svijet spasiti grešnike, od kojih sam prvi ja. A pomilovan sam zato da na meni prvome Isus Krist pokaže svu strpljivost i pruži primjer svima koji će povjerovati u njega za život vječni.

A Kralju vjekova,
besmrtnome,
nevidljivome,
jedinome Bogu
čast i slava
u vijeke vjekova.
Amen.

Lk 15,1-32

Okupljahu se oko njega svi carinici i grešnici da ga slušaju. Stoga farizeji i pismoznanci mrmljahu: »Ovaj prima grešnike, i blaguje s njima.«
Nato im Isus kaza ovu prispodobu: »Tko to od vas, ako ima sto ovaca pa izgubi jednu od njih, ne ostavi onih devedeset i devet u pustinji te pođe za izgubljenom dok je ne nađe? A kad je nađe, stavi je na ramena sav radostan pa došavši kući, sazove prijatelje i susjede i rekne im: ‘Radujte se sa mnom! Nađoh ovcu svoju izgubljenu.’ Kažem vam, tako će na nebu biti veća radost zbog jednog obraćena grešnika negoli zbog devedeset i devet pravednika kojima ne treba obraćenja.«
»Ili koja to žena, ima li deset drahma pa izgubi jednu drahmu, ne zapali svjetiljku, pomete kuću i brižljivo pretraži dok je ne nađe? A kad je nađe, pozove prijateljice i susjede pa će im: ‘Radujte se sa mnom! Nađoh drahmu što je bijah izgubila.’ Tako, kažem vam, biva radost pred anđelima Božjim zbog jednog obraćena grešnika.«
I nastavi: »Čovjek neki imao dva sina. Mlađi reče ocu: ‘Oče, daj mi dio dobara koji mi pripada.’ I razdijeli im imanje. Nakon nekoliko dana mlađi sin pokupi sve, otputova u daleku zemlju i ondje potrati svoja dobra živeći razvratno.«
»Kad sve potroši, nasta ljuta glad u onoj zemlji te on poče oskudijevati. Ode i pribi se kod jednoga žitelja u onoj zemlji. On ga posla na svoja polja pasti svinje. Želio se nasititi rogačima što su ih jele svinje, ali mu ih nitko nije davao.«
»Došavši k sebi, reče: ‘Koliki najamnici oca moga imaju kruha napretek, a ja ovdje umirem od gladi! Ustat ću, poći svomu ocu i reći mu: ‘Oče, sagriješih protiv Neba i pred tobom! Nisam više dostojan zvati se sinom tvojim. Primi me kao jednog od svojih najamnika.’«
»Usta i pođe svom ocu. Dok je još bio daleko, njegov ga otac ugleda, ganu se, potrča, pade mu oko vrata i izljubi ga. A sin će mu: ‘Oče! Sagriješih protiv Neba i pred tobom! Nisam više dostojan zvati se sinom tvojim.’ A otac reče slugama: ‘Brzo iznesite haljinu najljepšu i obucite ga! Stavite mu prsten na ruku i obuću na noge! Tele ugojeno dovedite i zakoljite pa da se pogostimo i proveselimo jer sin mi ovaj bijaše mrtav i oživje, izgubljen bijaše i nađe se!’ I stadoše se veseliti.«
»A stariji mu sin bijaše u polju. Kad se na povratku približio kući, začu svirku i igru pa dozva jednoga slugu da se raspita što je to. A ovaj će mu: ‘Došao tvoj brat pa otac tvoj zakla tele ugojeno što sina zdrava dočeka.’ A on se rasrdi i ne htjede ući. Otac tada iziđe i stane ga nagovarati. A on će ocu: ‘Evo, toliko ti godina služim i nikada ne prestupih tvoju zapovijed, a nikad mi ni jareta nisi dao da se s prijateljima proveselim. A kada dođe ovaj sin tvoj koji s bludnicama proždrije tvoje imanje, ti mu zakla ugojeno tele.’ Nato će mu otac: ‘Sinko, ti si uvijek sa mnom i sve moje – tvoje je. No trebalo se veseliti i radovati jer ovaj brat tvoj bijaše mrtav i oživje, izgubljen i nađe se!’«

1 Kor 9,16-19.22b-27

Jer što navješćujem evanđelje, nije mi na hvalu, ta dužnost mi je. Doista, jao meni ako evanđelja ne navješćujem. Jer ako to činim iz vlastite pobude, ide me plaća; ako li ne iz vlastite pobude – služba je to koja mi je povjerena. Koja mi je dakle plaća? Da propovijedajući pružam evanđelje besplatno, ne služeći se svojim pravom u evanđelju.
Jer premda slobodan od sviju, sâm sebe svima učinih slugom da ih što više steknem.

Svima bijah sve da pošto-poto neke spasim.

A sve činim poradi evanđelja da bih i ja bio suzajedničar u njemu.
Ne znate li: trkači u trkalištu svi doduše trče, ali jedan prima nagradu? Tako trčite da dobijete. Svaki natjecatelj sve moguće izdržava; oni da dobiju raspadljiv vijenac, mi neraspadljiv. Ja dakle tako trčim – ne kao besciljno, tako udaram šakom – ne kao da mlatim vjetar, nego krotim svoje tijelo i zarobljavam da sâm ne budem isključen pošto sam drugima propovijedao.

Ps 84,4-6a.8a-8a.12-12

I vrabac sebi log nalazi,
i lastavica gnjezdašce
gdje će položiti mlade svoje:
a ja žrtvenike tvoje, Gospodine nad vojskama,
Kralju moj i Bože moj!

Blaženi koji prebivaju u domu tvome
slaveć’ te bez prestanka!
Blažen komu je pomoć u tebi

Snaga im raste od časa do časa

Gospodin, Bog, sunce je i štit:
on daje milost i slavu.
Ne uskraćuje Gospodin dobara onima
koji idu u nedužnosti.

Lk 6,39-42

A kaza im i prispodobu: »Može li slijepac slijepca voditi? Neće li obojica u jamu upasti? Nije učenik nad učiteljem. Pa i tko je posve doučen, bit će samo kao njegov učitelj.«
»Što gledaš trun u oku brata svojega, a brvna u oku svome ne opažaš? Kako možeš kazati bratu svomu: ‘Brate, de da izvadim trun koji ti je u oku’, a sam u svom oku brvna ne vidiš? Licemjere! Izvadi najprije brvno iz oka svoga pa ćeš onda dobro vidjeti izvaditi trun što je u oku bratovu.«

Komentar

Gospodine pomozi i spasi siromaha koji uzdiše u pomoć mi priteci i pokaži mi rješenje i put, smiluj se Gospodine, tražim lice Tvoje, otvori Gospodine srce moje da vidim stvari kako bi Ti želio da vidim, da mogu imati milost vidjeti stvari iz Tvoje perspektive, da mogu prihvatiti ono što trebam prihvatiti a da se mogu boriti tamo gdje se trebam boriti, neka se ne uznemiruje srce moje i neka se ne plaši, neka Tvoj sveti mir Gospodine preplavi i napuni moje srce i moju dušu i neka nema strah i uznemirenosti, neka mi Tvoj mir Gospodine bude dovoljan, neka mi Tvoj mir Gospodine bude sve.

1 Kor 7,25-31

O djevicama nemam zapovijedi, nego dajem savjet kao čovjek po milosrđu Gospodnjem vrijedan povjerenja. Smatram dakle: dobro je to zbog sadašnje nevolje, dobro je čovjeku tako biti. Jesi li vezan za ženu? Ne traži rastave. Jesi li slobodan od žene? Ne traži žene. Ali ako se i oženiš, nisi sagriješio; i djevica ako se uda, nije sagriješila. Ali takvi će imati tjelesnu nevolju, a ja bih vas rado poštedio.
Ovo hoću reći, braćo: Vrijeme je kratko. Odsad i koji imaju žene, neka budu kao da ih nemaju; i koji plaču, kao da ne plaču; i koji se vesele, kao da se ne vesele; i koji kupuju, kao da ne posjeduju; i koji uživaju ovaj svijet, kao da ga ne uživaju, jer – prolazi obličje ovoga svijeta.

Ps 45,11-12.14-17

»Slušaj, kćeri, pogledaj, prisluhni:
zaboravi svoj narod i dom oca svog!

Zaželi li kralj ljepotu tvoju,

smjerno se pokloni njemu.

jer je on gospodar tvoj.

Sva lijepa korača kći kraljeva
u haljinama zlatom vezenim.

U haljini od veza šarena kralju je dovode,
pratnja su joj djevice, drúge njezine.

S veseljem je vode i s klicanjem
u kraljeve dvore ulaze.

Oce tvoje naslijedit će tvoji sinovi,
postavit ćeš ih knezovima na svoj zemlji.

Lk 6,20-26

On podigne oči prema učenicima i govoraše:
»Blago vama, siromasi:
vaše je kraljevstvo Božje!
Blago vama koji sada gladujete:
vi ćete se nasititi!
Blago vama koji sada plačete:
vi ćete se smijati!
Blago vama kad vas zamrze ljudi
i kad vas izopće i pogrde
te izbace ime vaše kao zločinačko
zbog Sina Čovječjega!
Radujte se u dan onaj i poskakujte:
evo, plaća vaša velika je na nebu.
Ta jednako su činili prorocima
oci njihovi!«
»Ali jao vama, bogataši:
imate svoju utjehu!
Jao vama koji ste sada siti:
gladovat ćete!
Jao vama koji se sada smijete:
jadikovat ćete i plakati!
Jao vama kad vas svi budu hvalili!
Ta tako su činili lažnim prorocima
oci njihovi.«

Komentar

Gospodine, što je obličje ovoga svijeta, što je stvarnost a što privid, da li oči moje krivo vide, da li uši moje krivo čuju, da li prsti moji krivo pipaju, ili ne ali ja samo ne razumijem, moja svijest se bori, moj razum se bori, Ti si sa mnom, sve je Tvoje, sve si Ti Gospodine, sve obličje koje vidim, svi zvukovi koje čujem, sve što moji prsti pipaju sve si to Ti Gospodine, samo mi moj razum radi problem jer ne razumije, jer ne može dokučiti tvoju veličinu, jer ne može dokučiti tvoju sveprisutnost koja je puno više od obličja ovoga svijeta i od logike koju moj razum može razumjeti, i zato Te molim Gospodine iako ne razumijem iako ne znam kako ali budi sa mnom i u pomoć mi priteci, neka svaka moja radnja i svaka moja misao bude prožeta s Tobom Gospodine.

1 Kor 5,1-8

Općenito se čuje o bludnosti među vama, i to takvoj bludnosti kakve nema ni među poganima: da netko ima očevu ženu. I vi mi se uznijeli, mjesto da žalujete pa da se iskorijeni iz vaše sredine onaj koji takvo djelo počini. A ja, i nenazočan tijelom, ali nazočan duhom, već sam presudio kao nazočan onoga koji je takvo što počinio. Pošto se u ime Gospodina našega Isusa Krista okupite vi i moj duh, snagom Gospodina našega Isusa, neka se takav preda Sotoni na propast tijela da bi se spasio duh u Dan Gospodina Isusa.
Ne valja vam hvastanje! Zar ne znate da malo kvasca sve tijesto ukvasa? Očistite stari kvasac da budete novo tijesto, kao što i jeste beskvasni jer već je žrtvovana Pasha naša, Krist. Zato svetkujmo, ne sa starim kvascem ni s kvascem zloće i pakosti, nego s beskvasnim kruhovima čistoće i istine.

Ps 5,4b-7.12-12

Zorom ti već lijem molitve u nadi čekajuć’.

Jer ti nisi Bog kom je nepravda mila:
zlobniku nema boravka s tobom,
opaki ne mogu opstati pred tvojim pogledom.
Mrziš sve što čine bezakonje
i uništavaš lažljivce.
Varalica i krvopija
Gospodinu se gadi.

Nek’ se raduju svi što se utječu tebi,
neka kliču sve dovijeka!
Štiti ih i nek’ se vesele u tebi
koji ljube ime tvoje,

Lk 6,6-11

Druge subote uđe u sinagogu i stane naučavati. Bio je ondje čovjek kome desnica bijaše usahla. Pismoznanci i farizeji vrebahu na nj da li subotom liječi kako bi našli u čemu da ga optuže. A on je znao njihove namjere pa reče čovjeku s usahlom rukom: »Ustani i stani na sredinu!« On usta i stade. A Isus im reče: »Pitam ja vas: je li subotom dopušteno činiti dobro ili činiti zlo? Život spasiti ili upropastiti?« Sve ih ošinu pogledom pa reče čovjeku: »Ispruži ruku!« On učini tako – i ruka mu zdrava. A oni se, izbezumljeni, počnu dogovarati što da poduzmu protiv Isusa.

Komentar

Isuse, hvala ti što sam prepoznala farizeja u sebi, kad sam se u nedjelju razmišljala da li je grijeh ako pustim da radi stroj za pranje rublja ili ne. Da li ćeš me više voljeti ako to ne napravim ili ćeš biti strogi sudac ako to napravim?

Ali Ti tako ne funkcioniraš, Ti nisi niti trgovac, niti strogi sudac. Hvala Ti što pomalo ispravljaš moju iskrivljenu sliku o Tebi.

Ozdravio si usahlu ruku i to na način da si rekao bolesnom čovjeku da ispruži tu ruku. I bila je zdrava. 

Ti jedini možeš popraviti nepopravljivo. U mom slučaju pomoći mi da oprostim neoprostivo, i da vjerujem da će sve biti dobro kad učinim to. 

Amen.

1 Kor 4,6-15

Time, braćo, smjerah na sebe i Apolona radi vas: da na nama naučite onu »Ne preko onoga što je pisano« te se ne nadimate jednim protiv drugoga. Ta tko tebi daje prednost? Što imaš da nisi primio? Ako si primio, što se hvastaš kao da nisi primio? Već ste siti, već se obogatiste, bez nas se zakraljiste! Kamo sreće da se zakraljiste da i mi s vama zajedno kraljujemo! Jer Bog je, čini mi se, nas apostole prikazao posljednje, kao na smrt osuđene, jer postali smo prizor svijetu, i anđelima, i ljudima – mi ludi poradi Krista, vi mudri u Kristu; mi slabi, vi jaki; vi čašćeni, mi prezreni; sve do ovoga časa i gladujemo, i žeđamo, i goli smo, i pljuskaju nas, i beskućnici smo, i patimo se radeći svojim rukama. Proklinjani blagoslivljamo, proganjani ustrajavamo, pogrđivani tješimo. Kao smeće svijeta postasmo, svačiji izmet sve do sada.
Ne pišem ovoga da vas postidim, nego da vas kao ljubljenu svoju djecu urazumim. Jer da imate u Kristu i deset tisuća učitelja, ipak ne biste imali više otaca. Ta u Kristu Isusu po evanđelju ja vas rodih!

Ps 145,17-21

Pravedan si, Gospodine, na svim putovima svojim
i svet u svim svojim djelima.

Blizu je Gospodin svima koji ga prizivlju,
svima koji ga zazivaju iskreno.

REŠOn ispunja želje štovatelja svojih,
sluša njihove vapaje i spasava ih.
ŠINGospodin štiti one koji njega ljube,
a zlotvore sve će zatrti.

Nek’ usta moja kazuju hvalu Gospodinovu
i svako tijelo nek’ slavi sveto ime njegovo –
uvijek i dovijeka.

Lk 6,1-5

Jedne je subote prolazio kroz usjeve. Učenici su njegovi trgali klasje, trli ga rukama i jeli. A neki farizeji rekoše: »Zašto činite što subotom nije dopušteno?« Odgovori im Isus: »Zar niste čitali što učini David kad ogladnje on i njegovi pratioci? Kako uđe u Dom Božji, uze, pojede i svojim pratiocima dade prinesene kruhove kojih ne smije jesti nitko, nego samo svećenici?« I govoraše im: »Sin Čovječji gospodar je subote!«

1 Kor 3,18-23

Nitko neka se ne vara. Ako tko misli da je mudar među vama na ovome svijetu, neka bude lud da bude mudar. Jer mudrost ovoga svijeta ludost je pred Bogom. Ta pisano je: On hvata mudre u njihovu lukavstvu. I opet: Gospodin poznaje namisli mudrih, one su isprazne. Zato neka se nitko ne hvasta ljudima jer sve je vaše. Bio Pavao, ili Apolon, ili Kefa, bio svijet, ili život, ili smrt, ili sadašnje, ili buduće: sve je vaše, vi Kristovi, a Krist Božji.

Ps 24,1-6

Gospodnja je zemlja i sve na njoj,
svijet i svi koji na njemu žive.

On ga na morima utemelji
i na rijekama učvrsti.

Tko će uzići na goru Gospodinovu,
tko će stajati na svetom mjestu njegovu?

Onaj u koga su ruke čiste i srce nedužno:

duša mu se ne predaje ispraznosti.

i ne kune se varavo.

On blagoslov prima od Gospodina
i nagradu od Boga, spasitelja svoga.
Takav je naraštaj onih koji traže njega,
koji traže lice Boga Jakovljeva.

Lk 5,1-11
Dok se jednom oko njega gurao narod da čuje riječ Božju, stajaše on pokraj Genezaretskog jezera. Spazi dvije lađe gdje stoje uz obalu; ribari bili izašli iz njih i ispirali mreže. Uđe u jednu od tih lađa; bila je Šimunova pa zamoli Šimuna da malo otisne od kraja. Sjedne te iz lađe poučavaše mnoštvo.
Kada dovrši pouku, reče Šimunu: »Izvezi na pučinu i bacite mreže za lov.« Odgovori Šimun: »Učitelju, svu smo se noć trudili i ništa ne ulovismo, ali na tvoju riječ bacit ću mreže.« Učiniše tako te uhvatiše veoma mnogo riba; mreže im se gotovo razdirale. Mahnuše drugovima na drugoj lađi da im dođu pomoći. Oni dođoše i napuniše obje lađe, umalo im ne potonuše.
Vidjevši to, Šimun Petar pade do nogu Isusovih govoreći: »Idi od mene! Grešan sam čovjek, Gospodine!« Zbog lovine riba što ih uloviše bijaše se zapanjio on i svi koji bijahu s njime, a tako i Jakov i Ivan, Zebedejevi sinovi, drugovi Šimunovi. Isus reče Šimunu: »Ne boj se! Odsada ćeš loviti ljude!« Oni izvukoše lađe na kopno, ostaviše sve i pođoše za njim.

Komentar

Gospodine molim Te za milost skromnog i poniznog srca i duše, molim Te za milost kajanja za moje propuste, slabosti, pogreška i grijehe, molim Te za milost svjesnosti moje malenosti , moje slabosti i moje neznatnosti , molim Te za milost vjere i povjerenja u Tebe Gospodine, molim Te za milost ljubavi i povjerenja, molim Te za milost ruku nedužnih i srca čistoga, molim te za milost da mi se duša ne predaje ispraznosti,  Gospodina molim Te za milost kada me snađu nevolje i poteškoće životne i mnoge nemoguće situacija  koje su iznad mojih mogućnosti, molim Te tada za milost da ne tražim sam izlaze i rješenja, molim te za milost da Ti tada mogu zavapiti, molim Te za milost da Te mogu pozvati u pomoć, molim Te za milost da tada mogu pozvati u pomoć Tvoju snagu i Tvoju slavu i još Te molim za milost da tada mogu dopustiti Tebi da mi pomogneš, dopustiti Tebi da se boriš za mene.

Amen.

1 Kor 2,10a-16

A nama to Bog objavi po Duhu jer Duh sve proniče, i dubine Božje. Jer tko od ljudi zna što je u čovjeku osim duha čovječjega u njemu? Tako i što je u Bogu, nitko ne zna osim Duha Božjega. A mi, mi ne primismo duha svijeta, nego Duha koji je od Boga da znamo čime nas je obdario Bog. To i navješćujemo, ne naučenim riječima čovječje mudrosti, nego naukom Duha izlažući duhovno duhovnima. Naravan čovjek ne prima što je od Duha Božjega; njemu je to ludost i ne može spoznati jer po Duhu valja prosuđivati. Duhovan pak prosuđuje sve, a njega nitko ne prosuđuje. Jer tko spozna misao Gospodnju, tko da ga pouči? A mi imamo misao Kristovu.

Ps 145,8-14

Milostiv je Gospodin i milosrdan,
spor na srdžbu, bogat dobrotom.

Gospodin je dobar svima,
milosrdan svim djelima svojim.

Nek’ te slave, Gospodine, sva djela tvoja
i tvoji sveti nek’ te blagoslivlju!

Neka kazuju slavu tvoga kraljevstva,
neka o sili tvojoj govore

da objave ljudskoj djeci silu tvoju
i slavu divnoga kraljevstva tvoga.

Kraljevstvo tvoje kraljevstvo je vječno,

tvoja vladavina za sva pokoljenja.

Vjeran je Gospodin u svim riječima svojim

i svet u svim svojim djelima.

Gospodin podupire sve koji posrću
i pognute on uspravlja.

Lk 4,31-37

I siđe u Kafarnaum, grad galilejski. I poučavaše ih subotom te bijahu zaneseni njegovim naukom jer silna bijaše riječ njegova.
A zatekao se u sinagogi čovjek s duhom nečistoga đavla. On povika u sav glas: »Hej, što ti imaš s nama, Isuse Nazarećanine? Došao si da nas uništiš! Znam ja tko si ti: Svetac Božji.« Isus mu zaprijeti: »Umukni i iziđi iz njega!« Nato đavao čovjeka obori u sredinu te iziđe iz njega ne naudiv mu ništa. I nasta opće zaprepaštenje te se među sobom razgovarahu: »Kakve li riječi! S vlašću i snagom zapovijeda nečistim dusima te izlaze!« I glas se o njemu širio po svim okolnim mjestima.

Komentar

U današnjem evanđelju pratimo susret dvaju svjetova, tjelesnog i duhovnog. Opsjednuti čovjek je znao nešto što obični ljudi oko njega nisu znali. Pitamo se kako se duhovni svijet uopće isprepleće sa tjelesnim. Kod opsjednute osobe postoje trenuci kada zli potpuno preuzima kontrolu nad čovjekom, tj. duh potpuno vlada nad tjelom. Premda velika većina ljudi ne može osjetiti duhovnu stranu u sebi, očito je da ta dva svijeta nekako zajedno funkcioniraju.

Opsjednuti nije izgovarao riječi od tijela, već od duha. Njegov je duh, premda zao, dobro znao tko je Isus i znao je da Isusu nije drago što ovaj na glas to govori. I u ovome događaju vidimo poredak autoriteta u duhovnom svijetu. Jedna riječ je bila dovoljna da se čovjek oslobodi zloga duha. Zao duh je potpuno u pokornosti spram Isusa i tu je stvar jasna.

Mi se svi pribojavamo teme opsjednuća,i to je bila tabu tema među vjernicima u sva vremena. Ipak, Isus je i tu jasan. On nam je sam čak i naredio i ovlastio nas da oslobađamo zloduhe u Njegovo ime. Dakle, On želi da o toj temi bude potpuno otvoreni i djelotvorni. Da bismo to činili, potrebna je velika vjera. Vjerom prihvaćamo snagu Isusovog imena i savladavamo strah u nama. Ipak, mi tu kao ljudi ništa ne činimo, već smo samo posrednici božje volje i snage. Amen.

Sir 3,17-18.20-20.28-29

Sine moj, budi krotak u poslu svojem,
i bit ćeš voljeniji nego onaj koji darove dijeli.
Što si veći, to se većma ponizi,
da nađeš milost u Gospoda.
Iako je velika moć Gospoda,
on prima počast poniznih.
Nema lijeka bolesti oholnika,
jer se opačina u njem ukorijenila.
Srce razborita čovjeka razmišlja o izrekama,
i pažljivo uho san je mudracu.

Ps 68,4-4.5a-5a.5c-5c.6-7b.10-11

Pravedni neka se raduju,
neka klikću pred Bogom,
neka kliču od radosti.

Pjevajte Bogu, slavite mu ime!

kojemu je ime Gospodin – i kličite pred njim!

Otac sirotâ, branitelj udovicâ,
Bog je u svom svetom šatoru.

Napuštene okućit će Gospodin,
 
sužnjima pružit’ sretnu slobodu.

Blagoslovljen dažd pustio si, Bože, na baštinu svoju,
okrijepio je umornu.
Stado se tvoje nastani u njoj,
u dobroti, Bože, ti je spremi siromahu.

Heb 12,18-19.22-24a

Jer niste pristupili opipljivoj gori i usplamtjelu ognju, ni mraku, tami i vihoru, ni ječanju trublje i tutnjavi riječî. – Koji su je slušali, zamoliše da im se više ne govori Nego, vi ste pristupili gori Sionu i gradu Boga živoga, Jeruzalemu nebeskom, nebrojenim tisućama anđelâ, svečanom skupu, Crkvi prvorođenaca zapisanih na nebu, Bogu, sucu sviju, dusima savršenih pravednika i Posredniku novog Saveza – Isusu.

Lk 14,1-1.7-14

Jedne subote dođe on u kuću nekoga prvaka farizejskog na objed. A oni ga vrebahu. Promatrajući kako uzvanici biraju prva mjesta, kaza im prispodobu: »Kada te tko pozove na svadbu, ne sjedaj na prvo mjesto da ne bi možda bio pozvan koji časniji od tebe, te ne dođe onaj koji je pozvao tebe i njega i ne rekne ti: ‘Ustupi mjesto ovome.’ Tada ćeš, postiđen, morati zauzeti posljednje mjesto. Nego kad budeš pozvan, idi i sjedni na posljednje mjesto pa, kada dođe onaj koji te pozvao, da ti rekne: ‘Prijatelju, pomakni se naviše!’ Bit će ti to tada na čast pred svim sustolnicima, jer – svaki koji se uzvisuje, bit će ponižen, a koji se ponizuje, bit će uzvišen.«
A i onome koji ga pozva, kaza: »Kad priređuješ objed ili večeru, ne pozivaj svojih prijatelja, ni braće, ni rodbine, ni bogatih susjeda, da ne bi možda i oni tebe pozvali i tako ti uzvratili. Nego kad priređuješ gozbu, pozovi siromahe, sakate, hrome, slijepe. Blago tebi jer oni ti nemaju čime uzvratiti. Uzvratit će ti se doista o uskrsnuću pravednih.«

Komentar

Gospodin "prima počast poniznih" zato što mu oni, svjesni toga da sve imaju zahvaljujući Njemu, znaju odati pravu počast. I, da, što je netko "veći", trebao bi se više poniziti jer ga je "većim" učinio Stvoritelj.
Nitko sam po sebi nema ništa. Svi smo mi siromasi koji smo nešto dobili zato što je Bog dobar i to nešto nam je dao.
Bog je tako dobar da će i neki od nas, zahvaljujući Isusu Kristu, biti prvorođenci kao i On, Isus, prvi prvorođenac.
Vjerujem da i sada na zemlji postoje istinski ponizni ljudi, duboko svjesni  toga što je Bog za njih učinio. Oni su već i ovdje dio nebeskoga grada. Ne znam može li njihov duh već ovdje na zemlji biti posve oblikovan kao "duh savršenog pravednika", ali vjerujem da postoje ljudi među nama koji su blizu tomu savršenstvu. Savršeni pravednik sasvim je sigurno ponizan, da nije pravedan, ne bi bio ponizan. Pravedno je poniziti se i priznati da smo mi ništa ili vrlo malo, ali nas Bog, koji je sve, čini nečime ili svime.
Čovjek kojem je Bog otkrio istinu, u manjoj ili većoj mjeri, a želi biti pravedan, mora se poniziti jer je to jedino ispravno. Takav čovjek zna da prvo mjesto pripada Bogu, a Bog mu može darovati ono što želi i tako mu dati nešto svoje slave.
Ne vjerujem da Bog upire prstom u oholice i govori: "Uzvisivao si se i sad ću te ja baš namjerno poniziti!" To poniženje prirodan je tijek, jer tako stvari stoje. Bog je Bog, On je stvorio nas, a ne mi Njega. On je na prijestolju i nemoguće je da netko sjedne na prijestolje više od Njegova, da sebe proglasi većim od onoga što je od Boga dobio.
Kao što nije moguće da dijete rodi svojeg roditelja i da ubrzo nakon rođenja bude zrelije, veće, sposobnije od njega, tako nije moguće ni to da ja sama sebe učinim boljom od osobe kakva sam trenutačno po Božjoj milosti.

1 Kor 1,17-25

Jer ne posla me Krist krstiti, nego navješćivati evanđelje, i to ne mudrošću besjede, da se ne obeskrijepi križ Kristov.
Uistinu, besjeda o križu ludost je onima koji propadaju, a nama spašenicima sila je Božja. Ta pisano je: Upropastit ću mudrost mudrih i odbacit ću umnost umnih. Gdje je mudrac? Gdje je književnik? Gdje je istraživač ovoga svijeta? Zar ne izludi Bog mudrost svijeta? Doista, kad svijet u mudrosti Božjoj Boga ne upozna mudrošću, svidjelo se Bogu ludošću propovijedanja spasiti vjernike. Jer i Židovi znake ištu i Grci mudrost traže, a mi propovijedamo Krista raspetoga: Židovima sablazan, poganima ludost, pozvanima pak – i Židovima i Grcima – Krista, Božju snagu i Božju mudrost. Jer lûdo Božje mudrije je od ljudi i slabo Božje jače je od ljudi.

Ps 33,1-2.4-5.10-11

Pravednici, Gospodinu kličite! Hvaliti ga pristoji se čestitima.

Slavite Gospodina na harfi
na liri od deset žica veličajte njega!
Jer prava je riječ Gospodnja
i vjernost su sva djela njegova.
On ljubi pravdu i pravo:
puna je zemlja dobrote Gospodinove.

Gospodin razbija nakane pucima,
mrsi namjere narodima.
Naum Gospodinov dovijeka ostaje
i misli srca njegova od koljena do koljena.

Mt 25,1-13

»Tada će kraljevstvo nebesko biti kao kad deset djevica uze svoje svjetiljke i iziđe u susret zaručniku. Pet ih bijaše ludih, a pet mudrih. Lude uzeše svjetiljke, ali ne uzeše sa sobom ulja. Mudre pak zajedno sa svjetiljkama uzeše u posudama ulja.«
»Budući da je zaručnik okasnio, sve one zadrijemaše i pozaspaše. O ponoći nasta vika: ‘Evo zaručnika! Iziđite mu u susret!’ Tada ustadoše sve one djevice i urediše svoje svjetiljke. Lude tada rekoše mudrima: ‘Dajte nam od svoga ulja, gase nam se svjetiljke!’ Mudre im odgovore: ‘Nipošto! Ne bi doteklo nama i vama. Pođite radije k prodavačima i kupite!’«
»Dok one odoše kupiti, dođe zaručnik: koje bijahu pripravne, uđoše s njim na svadbu i zatvore se vrata. Poslije dođu i ostale djevice pa stanu dozivati: ‘Gospodine! Gospodine! Otvori nam!’ A on im odgovori: ‘Zaista, kažem vam, ne poznam vas!’ Bdijte dakle jer ne znate dana ni časa!«

Komentar

Gospodine, molim Te za oči moga srca,  molim te za poniznost, skrušenost i raskajanost,  molim Te za milost Gospodine da mogu prihvatiti svoje slabosti, svoje nedostatke, svoje pogreške, svoje rane, svoje tuge, svoje boli, ja znam Gospodine da si Ti za njih već patio, ja znam da si Ti za njih umro, ja znam da si ih Ti otkupio, ali moja vjera je slaba, moja svjetiljka se gasi, ja trebam Gospodine Tvoga ulja, ja trebam Tvoju snagu, ja trebam Tvoju mudrost, ja trebam Tvoju prisutnost Gospodine u svojim slabostima, u  svojim bolima, kada i srce i duh počinju lutati, kada se počinje gasiti svjetiljka, molim Te tada za milost Gospodine da se tada ne skrivam, molim te za milost da tada ne lutam, neka Te moje slabosti, neka Te moji nedostaci , neka Te moja svjetiljka koja se gasi snažno privuče k meni Gospodine i ne dozvoli mojoj iscrpljenosti da smanjuje svjetlo Tvoje prisutnosti, Tvoje ljubavi, Tvoje pomoći u trenucima mojih slabosti.

Otk 21,9-14

I dođe jedan od sedam anđela što imaju sedam čaša punih zála konačnih te progovori sa mnom: »Dođi, pokazat ću ti Zaručnicu, Ženu Jaganjčevu!«

I prenese me u duhu na goru veliku, visoku i pokaza mi sveti grad Jeruzalem: silazi s neba od Boga, sav u slavi Božjoj, blistav poput dragoga kamena, kamena slična kristalnom jaspisu; okružen zidinama velikim i visokim, sa dvanaest vrata: na vratima dvanaest anđela i napisana imena dvanaest plemena Izraelovih. Od istoka vrata troja, od sjevera vrata troja, od juga vrata troja, od zapada vrata troja. Gradske su zidine imale dvanaest temelja, a na njima dvanaest imena dvanaestorice apostola Jaganjčevih.

Ps 145,10-13b.17-18

Nek’ te slave, Gospodine, sva djela tvoja
i tvoji sveti nek’ te blagoslivlju!
Neka kazuju slavu tvoga kraljevstva,
neka o sili tvojoj govore
da objave ljudskoj djeci silu tvoju
i slavu divnoga kraljevstva tvoga.
Kraljevstvo tvoje kraljevstvo je vječno,
tvoja vladavina za sva pokoljenja.

Pravedan si, Gospodine, na svim putovima svojim
i svet u svim svojim djelima.

Blizu je Gospodin svima koji ga prizivlju,
svima koji ga zazivaju iskreno.

Iv 1,45-51

Filip nađe Natanaela i javi mu: »Našli smo onoga o kome je pisao Mojsije u Zakonu i Proroci: Isusa, sina Josipova, iz Nazareta.« Reče mu Natanael: »Iz Nazareta da može biti što dobro?« Kaže mu Filip: »Dođi i vidi.«
Kad Isus ugleda gdje Natanael dolazi k njemu, reče za njega: »Evo istinitog Izraelca u kojem nema prijevare!« Kaže mu Natanael: »Odakle me poznaješ?« Odgovori mu Isus: »Vidjeh te prije negoli te Filip pozva, dok si bio pod smokvom.« Nato će mu Natanael: »Učitelju, ti si Sin Božji! Ti kralj si Izraelov!« Odgovori mu Isus: »Stoga što ti rekoh: ‘Vidjeh te pod smokvom’, vjeruješ. I više ćeš od toga vidjeti!« I nadoda: »Zaista, zaista, kažem vam: gledat ćete otvoreno nebo i anđele Božje gdje uzlaze i silaze nad Sina Čovječjega.«

Komentar

Duše Sveti dođi i pomozi mi u mojim slabostima, otvori mi oči srca da vidim nadu u skrušenosti, poniznosti i skromnosti moga srca i moje duše , molim Te za milost da Te mogu pozivati iskreno, da Te mogu zazivati iskreno u moju prisutnost da mogu s pouzdanjem doći pred Prijestolje Milosti, molim za milost da se maknu moj strah i moje tjeskobe , moja zabrinutost i moje slabosti, molim Te za milost da mogu razlučiti važno od nevažnog.

Amen

Iz 9,1-6

Narod koji je u tmini hodio svjetlost vidje veliku;
one što mrklu zemlju obitavahu
svjetlost jarka obasja.
Ti si radost umnožio,
uvećao veselje,
i oni se pred tobom raduju
kao što se ljudi raduju žetvi,
k’o što kliču kad se dijeli plijen.
Teški jaram njegov,
prečku što mu pleća pritiskaše,
šibu njegova goniča
slomi kao u dan midjanski.
Da, sva bojna obuća,
svaki plašt krvlju natopljen
izgorjet će
i bit će ognju hrana.

Jer, dijete nam se rodilo,
sina dobismo;
na plećima mu je vlast.
Ime mu je:
Savjetnik divni, Bog silni,
Otac vječni, Knez mironosni.
Nadaleko vlast će mu se sterat’
i miru neće biti kraja
nad prijestoljem Davidovim,
nad kraljevstvom njegovim:
učvrstit će ga i utvrdit
u pravu i pravednosti.
Od sada i dovijeka učinit će to
privržena ljubav Gospodina nad vojskama.

Ps 113,1-8

Hvalite, sluge Gospodinove,
hvalite ime Gospodnje!

Blagoslovljeno ime Gospodnje
sada i dovijeka!

Od istoka sunca do zalaska
hvaljeno bilo ime Gospodnje!

Uzvišen je Gospodin nad sve narode,
slava njegova nebesa nadvisuje.

Tko je kao Gospodin, Bog naš,

koji u visinama stoluje

i gleda odozgo nebo i zemlju?

Podiže iz prašine uboga,
iz gliba vadi siromaha
da ga posadi s prvacima,
s prvacima svoga naroda.

Lk 1,26-38

U šestome mjesecu posla Bog anđela Gabriela u galilejski grad imenom Nazaret k djevici zaručenoj s mužem koji se zvao Josip iz doma Davidova; a djevica se zvala Marija. Anđeo uđe k njoj i reče: »Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom!« Na tu se riječ ona smete i stade razmišljati kakav bi to bio pozdrav. No anđeo joj reče: »Ne boj se, Marijo! Ta našla si milost u Boga. Evo, začet ćeš i roditi sina i nadjenut ćeš mu ime Isus. On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega. Njemu će Gospodin Bog dati prijestolje Davida, oca njegova, i kraljevat će nad domom Jakovljevim uvijeke i njegovu kraljevstvu neće biti kraja.«
Nato će Marija anđelu: »Kako će to biti kad ja muža ne poznajem?« Anđeo joj odgovori: »Duh Sveti sići će na te i sila će te Svevišnjega osjeniti. Zato će to čedo i biti sveto, Sin Božji. A evo tvoje rođakinje Elizabete: i ona u starosti svojoj zače sina. I njoj, nerotkinjom prozvanoj, ovo je već šesti mjesec. Ta Bogu ništa nije nemoguće!«
Nato Marija reče: »Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!« I anđeo otiđe od nje.

Komentar

Uvijek se posramim pred Marijom. Sve sto Ona je.
I dok je zarucena s Josipom, pred andjelom ona i dalje pita kako ce zaceti sina? Ta njena vjera koja joj je otvorila oci da prepozna Boga i usi da Ga cuje sto trazi. Njena spremnost na vrsenje Njegove volje ispred svega ostaloga.
A tako mi se sve cini dalekim kad sam ja u pitanju.

'Zdravo Milosti puna! Gospodin s tobom!' Hvala Ti Gospodine sto biras i moju utrobu. Hvala Ti sto prebivas u meni pod prilikama kruha i vina. Oprosti sto Te  uvijek ne prepoznajem. Pomozi mi da donosim plod vrijedan Tvog Imena.

'Ta Bogu nista nije nemoguce!'
Predajem Ti sve svoje slabosti i propuste. Sve ono cega nisam svjesna da me sputava na ovome putu.
Sve ono za sto se opravdam i trazim nacin da ne maknem iz svog zivota.
Molim Te za iskreno i pokajano srce. Za jos vecu ceznju za Tobom. Onu ceznju gdje si Ti na prvome mjestu, a ne sve ostalo.
Molim Te da te uvijek mogu prepoznati u svome zivotu i prihvatiti svaku istinu, koliko god mi ona bila teska.
Tebi nista nije nemoguce.

'Evo sluzbenice Gospodnje, neka mi bude po rijeci Tvojoj'.
Neka mi uistinu bude po rijeci Tvojoj.

Ez 43,1-7a

Zatim me povede k vratima što gledaju na istok. I gle, slava Boga Izraelova dolazi od istoka; šum joj kao šum velikih voda: i zemlja se sjala od slave njegove. To viđenje koje gledah bijaše kao viđenje što ga vidjeh kad dođoh da uništim grad i kao viđenje koje vidjeh na rijeci Kebaru. Padoh ničice.
A slava Gospodnja uđe u Dom na vrata koja gledaju na istok. Tada me duh podiže i odvede u unutrašnje predvorje. I gle: Dom bijaše pun slave Gospodinove. I čuh glas koji mi iz Doma govori, a kraj mene netko stajaše. I reče mi:
»Sine čovječji, ovo je mjesto mojega prijestolja, ovo je mjesto stopa mojih nogu: ovdje ću, posred sinova Izraelovih, prebivati zauvijek. Izraelov dom neće više oskvrnjivati moje sveto ime – ni oni ni njihovi kraljevi – svojim bludništvom i truplima svojih kraljeva:

Ps 85,9-14

Da poslušam što mi to Gospodin govori:

Gospodin obećava mir narodu svomu

narodu svomu, vjernima svojim,

onima koji mu se svim srcem vrate.

Zaista, blizu je njegovo spasenje onima koji ga se boje,
i slava će njegova živjeti u zemlji našoj.
Ljubav će se i vjernost sastati,
pravda i mir zagrliti.
Vjernost će nicat’ iz zemlje,
Pravda će gledat’ s nebesa.

Gospodin će dati blagoslov i sreću,
i zemlja naša urod svoj.
Pravda će stupati pred njim,
a mir tragom stopa njegovih.

Mt 23,1-12

Tada Isus prozbori mnoštvu i svojim učenicima: »Na Mojsijevu stolicu zasjedoše pismoznanci i farizeji. Činite dakle i obdržavajte sve što vam kažu, ali se nemojte ravnati po njihovim djelima jer govore, a ne čine. Vežu i ljudima na pleća tovare teška bremena, a sami ni da bi ih prstom maknuli. Sva svoja djela čine zato da ih ljudi vide. Doista, proširuju zapise svoje i produljuju rese. Vole pročelja na gozbama, prva sjedala u sinagogama, pozdrave na trgovima i da ih ljudi zovu ‘Rabbi’. Vi pak ne dajte se zvati ‘Rabbi’ jer jedan je učitelj vaš, a svi ste vi braća. Ni ocem ne zovite nikoga na zemlji jer jedan je Otac vaš – onaj na nebesima. I ne dajte da vas vođama zovu jer jedan je vaš vođa – Krist. Najveći među vama neka vam bude poslužitelj. Tko se god uzvisuje, bit će ponižen, a tko se ponizuje, bit će uzvišen.«

Ez 36,23-28

Ja ću posvetiti ime svoje veliko koje vi oskvrnuste posred narodâ u koje dođoste! I znat će narodi da sam ja Gospodin’ – riječ je Gospodina Boga – ‘kad na vama, njima naočigled, pokažem svetost svoju. Tada ću vas sabrati iz svih naroda i skupiti iz svih zemalja, natrag vas dovesti u vašu zemlju. Poškropit ću vas vodom čistom da se očistite. Očistit ću vas od svih vaših nečistoća i od svih kumira vaših. Dat ću vam novo srce, nov duh udahnut ću u vas! Izvadit ću iz tijela vašega srce kameno i dat ću vam srce od mesa. Duh svoj udahnut ću u vas da hodite po mojim zakonima i da čuvate i vršite moje naredbe. I nastanit ćete se u zemlji koju dadoh vašim ocima, i bit ćete moj narod, a ja ću biti vaš Bog.

Ps 51,12-15.18-19

Čisto srce stvori mi, Bože,
i duh postojan obnovi u meni!
Ne odbaci me od lica svojega
i svoga svetog duha ne uzmi od mene!

Vrati mi radost svoga spasenja
i učvrsti me duhom spremnim!
Učit ću bezakonike tvojim stazama,
i grešnici tebi će se obraćati.

Žrtve ti se ne mile,
kad bih dao paljenicu, ti je ne bi primio.
Žrtva Bogu duh je raskajan,
srce raskajano, ponizno, Bože, nećeš prezreti.

Mt 22,1-14

Isus im ponovno prozbori u prispodobama: »Kraljevstvo je nebesko kao kad neki kralj pripravi svadbu sinu svomu. Posla sluge da pozovu uzvanike na svadbu. No oni ne htjedoše doći. Opet posla druge sluge govoreći: ‘Recite uzvanicima: Evo, objed sam ugotovio. Junci su moji i tovljenici poklani i sve pripravljeno. Dođite na svadbu!’«
»Ali oni ne mareći odoše – jedan na svoju njivu, drugi za svojom trgovinom. Ostali uhvate njegove sluge, zlostave ih i ubiju. Nato se kralj razgnjevi, posla svoju vojsku i pogubi one ubojice, a grad im spali.«
»Tada kaže slugama: ‘Svadba je, evo, pripravljena, ali uzvanici ne bijahu dostojni. Pođite stoga na raskrižja i koga god nađete, pozovite na svadbu!’«
»Sluge iziđoše na putove i sabraše sve koje nađoše – i zle i dobre. I svadbena se dvorana napuni gostiju. Kad kralj uđe pogledati goste, spazi ondje čovjeka koji ne bijaše odjeven u svadbeno ruho. Kaže mu: ‘Prijatelju, kako si ovamo ušao bez svadbenoga ruha?’ A on zanijemi. Tada kralj reče poslužiteljima: ‘Svežite mu ruke i noge i bacite ga van u tamu, gdje će biti plač i škrgut zubi.’ Doista, mnogo je zvanih, malo izabranih.«

Otk 11,19a-19b; 12,1-6a.10a-10b

I otvori se hram Božji na nebu i pokaza se Kovčeg saveza njegova u hramu njegovu.
te udare munje i glasovi i gromovi i potres i tuča velika.
 

I znamenje veliko pokaza se na nebu: Žena odjevena suncem, mjesec joj pod nogama, a na glavi vijenac od dvanaest zvijezda. Trudna viče u porođajnim bolima i mukama rađanja. I pokaza se drugo znamenje na nebu: gle, Zmaj velik, ognjen, sa sedam glava i deset rogova; na glavama mu sedam kruna, a rep mu povlači trećinu zvijezda nebeskih – i obori ih na zemlju. Zmaj stade pred Ženu koja imaše roditi da joj, čim rodi, proždre Dijete.
I ona porodi sina, muškića, koji će vladati svim narodima palicom gvozdenom. I Dijete njeno bi uzeto k Bogu i prijestolju njegovu.

A Žena pobježe u pustinju gdje joj Bog pripravi sklonište.

I začujem glas na nebu silan: »Sada nasta spasenje i snaga i kraljevstvo Boga našega i vlast Pomazanika njegova!
Jer zbačen je tužitelj braće naše koji ih je dan i noć optuživao pred Bogom našim.

Ps 45,10b-12b.16-16

Zdesna ti je kraljica u zlatnoj odjeći,
mnoštvom okružena.

»Slušaj, kćeri, pogledaj, prisluhni:
zaboravi svoj narod i dom oca svog!

Zaželi li kralj ljepotu tvoju,

smjerno se pokloni njemu.

S veseljem je vode i s klicanjem
u kraljeve dvore ulaze.

1 Kor 15,20-27a

Ali sada: Krist uskrsnu od mrtvih, prvina usnulih! Doista, po čovjeku smrt, po Čovjeku i uskrsnuće od mrtvih! Jer kao što u Adamu svi umiru, tako će i u Kristu svi biti oživljeni. Ali svatko u svom redu: prvina Krist, a zatim koji su Kristovi, o njegovu Dolasku; potom – svršetak, kad preda kraljevstvo Bogu i Ocu, pošto obeskrijepi svako Vrhovništvo, svaku Vlast i Silu. Doista, on treba da kraljuje dok ne podloži sve neprijatelje pod noge svoje. Kao posljednji neprijatelj bit će obeskrijepljena Smrt

jer sve podloži nogama njegovim.

Lk 1,39-56

Tih dana usta Marija i pohiti u Gorje, u grad Judin. Uđe u Zaharijinu kuću i pozdravi Elizabetu. Čim Elizabeta začu Marijin pozdrav, zaigra joj čedo u utrobi. I napuni se Elizabeta Duha Svetoga i povika iz svega glasa: »Blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje! Ta otkuda meni da mi dođe majka Gospodina mojega? Gledaj samo! Tek što mi do ušiju doprije glas pozdrava tvojega, zaigra mi od radosti čedo u utrobi. Blažena ti što povjerova da će se ispuniti što ti je rečeno od Gospodina!«
Tada Marija reče:
»Veliča duša moja Gospodina,
klikće duh moj u Bogu,
mome Spasitelju,
što pogleda na neznatnost službenice svoje:
odsad će me, evo, svi naraštaji
zvati blaženom.
Jer velika mi djela učini Svesilni,
sveto je ime njegovo!
Od koljena do koljena dobrota je njegova
nad onima što se njega boje.
Iskaza snagu mišice svoje,
rasprši oholice umišljene.
Silne zbaci s prijestolja,
a uzvisi neznatne.
Gladne napuni dobrima,
a bogate otpusti prazne.
Prihvati Izraela, slugu svoga,
kako obeća ocima našim:
spomenuti se dobrote svoje
prema Abrahamu i potomstvu
njegovudovijeka.«

Marija osta s Elizabetom oko tri mjeseca, a onda se vrati kući.

Ez 18,1-10.14a-14a.30-32

Dođe mi riječ Gospodnja: »Što vam je te o Izraelu ponavljate poslovicu: ‘Oci jedoše kiselo grožđe, sinovima trnu zubi!’ Života mi moga, riječ je Gospodina Boga: nitko od vas neće više u Izraelu ponavljati tu poslovicu; jer, svi su životi moji, kako život očev tako i život sinovlji. I evo, onaj koji zgriješi, taj će umrijeti.
Tko je pravedan i poštuje zakon i pravdu i ne blaguje po gorama i očiju ne podiže kumirima doma Izraelova, ne oskvrnjuje žene bližnjega svoga i ne prilazi ženi dok je nečista; nikomu ne nanosi nasilja, vraća što je u zalog primio i ništa ne otima; kruh svoj dijeli s gladnim, gologa odijeva, ne posuđuje uz dobit i ne uzima pridavka, ruku usteže od nedjela, po istini presuđuje, po mojim naredbama hodi i čuva moje zakone, postupajući po istini – taj je zaista pravedan i taj će živjeti«, riječ je Gospodina Boga.
»Ali, porodi li on sina nasilnika, koji krv prolijeva ili bratu takvo što učini, A porodi li on sina koji uvidi sve grijehe što ih njegov otac počini, uvidi ih i tako više ne učini; Dome Izraelov, ja ću suditi svakome po njegovim putovima« – riječ je Gospodina Boga. »Obratite se, dakle, i povratite od svih svojih nedjela, i grijeh vam vaš neće biti na propast! Odbacite od sebe sva nedjela koja ste činili i načinite sebi novo srce i nov duh! Zašto da umirete, dome Izraelov? Ja ne želim smrti nikoga koji umre« – riječ je Gospodina Boga. »Obratite se, dakle, i živite!«

Ps 51,12-15.18-19

Čisto srce stvori mi, Bože,
i duh postojan obnovi u meni!
Ne odbaci me od lica svojega
i svoga svetog duha ne uzmi od mene!

Vrati mi radost svoga spasenja
i učvrsti me duhom spremnim!
Učit ću bezakonike tvojim stazama,
i grešnici tebi će se obraćati.

Žrtve ti se ne mile,
kad bih dao paljenicu, ti je ne bi primio.
Žrtva Bogu duh je raskajan,
srce raskajano, ponizno, Bože, nećeš prezreti.

Mt 19,13-15
Tada mu doniješe dječicu da na njih stavi ruke i pomoli se. A učenici im branili. Nato će im Isus: »Pustite dječicu i ne priječite im k meni jer takvih je kraljevstvo nebesko!« I položi ruke na njih pa krene odande.

Ez 12,1-12

Opet mi dođe riječ Gospodnja: »Sine čovječji! Ti boraviš u rodu odmetničkom koji ima oči, a ne vidi, uši ima, a ne čuje, jer su rod odmetnički. Zato, sine čovječji, spremi izgnanički zavežljaj i njima na oči obdan se seli: seli se iz svojega mjesta u drugo, ne bi li uvidjeli da su rod odmetnički. Obdan, njima na oči, iznesi zavežljaj, zavežljaj izgnanički, a iziđi obnoć na njihove oči kao što se odlazi u izgnanstvo. Njima na oči prokopaj zid i kroza nj izađi. I njima na oči vrgni zavežljaj na ramena i po mrkloj noći iziđi. Pokrij lice da ne vidiš zemlju, jer te postavih kao znamenje domu Izraelovu!«
Učinih kako mi bijaše zapovjeđeno: obdan iznesoh zavežljaj, zavežljaj izgnanički, a obnoć prokopah zid rukama i njima na oči po mrkloj noći vrgoh zavežljaj na ramena. Ujutro mi dođe riječ Gospodnja: »Sine čovječji, zapita li te dom Izraelov, dom odmetnički: ‘Što to radiš?’ ti mu reci: ‘Ovako govori Gospodin Bog! Ovo je proroštvo knezu jeruzalemskom i svemu domu Izraelovu koji je u Jeruzalemu.’ Reci: ‘Ja sam vam znamenje! Kako ja uradih, tako će biti njima: svi ćete se morati seliti u izgnanstvo! Knez njihov morat će vrći zavežljaj na ramena i po mrkloj noći izaći. Prokopat će zid da izađe kroza nj i lice će pokriti rukama da očima ne vidi zemlje.

A oni iskušavali i gnjevili Boga višnjega
i nisu držali zapovijedi njegovih.
Otpadoše, iznevjeriše se k’o oci njihovi,
k’o lûk nepouzdan oni zatajiše.
Na gnjev ga nagnaše svojim uzvišicama,
na ljubomor navedoše kumirima svojim.

Bog vidje i gnjevom planu,
odbaci posve Izraela.
Preda u ropstvo snagu svoju
i svoju diku u ruke dušmanske.
Narod svoj prepusti maču,
raspali se na svoju baštinu.

Mt 18,21-35; 19,1-1

Tada pristupi k njemu Petar i reče: »Gospodine, koliko puta da oprostim bratu svomu ako se ogriješi o mene? Do sedam puta?« Kaže mu Isus: »Ne kažem ti do sedam puta, nego do sedamdeset puta sedam.«
»Stoga je kraljevstvo nebesko kao kad kralj odluči urediti račune sa slugama. Kad započe obračunavati, dovedoše mu jednoga koji mu dugovaše deset tisuća talenata. Kako nije imao odakle vratiti, zapovjedi gospodar da se proda on, žena mu i djeca i sve što ima te se podmiri dug. Nato sluga padne ničice preda nj govoreći: ‘Strpljenja imaj sa mnom, i sve ću ti vratiti.’ Gospodar se smilova tomu sluzi, otpusti ga i dug mu oprosti.«
»A kad taj isti sluga izađe, naiđe na jednoga svoga druga koji mu dugovaše sto denara. Uhvati ga i stane ga daviti govoreći: ‘Vrati što si dužan!’ Drug padne preda nj i stane ga zaklinjati: ‘Strpljenja imaj sa mnom i vratit ću ti.’ Ali on ne htjede, nego ode i baci ga u tamnicu dok mu ne vrati duga.«
»Kad njegovi drugovi vidješe što se dogodilo, silno ražalošćeni odoše i sve to dojaviše gospodaru. Tada ga gospodar dozva i reče mu: ‘Slugo opaki, sav sam ti onaj dug oprostio jer si me zamolio. Nije li trebalo da se i ti smiluješ svome drugu, kao što sam se i ja tebi smilovao?’ I gospodar ga, rasrđen, preda mučiteljima dok mu ne vrati svega duga. Tako će i Otac moj nebeski učiniti s vama ako svatko od srca ne oprosti svomu bratu.«(Mk 10, 1–12)
Kad Isus završi te besjede, ode iz Galileje i dođe u judejski kraj s onu stranu Jordana.

Hoš 2,16-16.17b-17b.21-22

»Stoga ću je, evo, primamiti,
odvesti je u pustinju
i njenu progovorit’ srcu.

Ondje će mi odgovarat’ ona kao u
dane svoje mladosti,
kao u vrijeme kada je izišla iz Egipta.

Zaručit ću te sebi dovijeka;
zaručit ću te u pravdi i u pravu,
u nježnosti i u ljubavi;
zaručit ću te sebi u vjernosti
i ti ćeš spoznati Gospodina.

Ps 45,11-12.14-17

»Slušaj, kćeri, pogledaj, prisluhni:
zaboravi svoj narod i dom oca svog!

Zaželi li kralj ljepotu tvoju,

smjerno se pokloni njemu.

jer je on gospodar tvoj.

Sva lijepa korača kći kraljeva
u haljinama zlatom vezenim.

U haljini od veza šarena kralju je dovode,
pratnja su joj djevice, drúge njezine.

S veseljem je vode i s klicanjem
u kraljeve dvore ulaze.

Oce tvoje naslijedit će tvoji sinovi,
postavit ćeš ih knezovima na svoj zemlji.

Mt 25,1-13

»Tada će kraljevstvo nebesko biti kao kad deset djevica uze svoje svjetiljke i iziđe u susret zaručniku. Pet ih bijaše ludih, a pet mudrih. Lude uzeše svjetiljke, ali ne uzeše sa sobom ulja. Mudre pak zajedno sa svjetiljkama uzeše u posudama ulja.«
»Budući da je zaručnik okasnio, sve one zadrijemaše i pozaspaše. O ponoći nasta vika: ‘Evo zaručnika! Iziđite mu u susret!’ Tada ustadoše sve one djevice i urediše svoje svjetiljke. Lude tada rekoše mudrima: ‘Dajte nam od svoga ulja, gase nam se svjetiljke!’ Mudre im odgovore: ‘Nipošto! Ne bi doteklo nama i vama. Pođite radije k prodavačima i kupite!’«
»Dok one odoše kupiti, dođe zaručnik: koje bijahu pripravne, uđoše s njim na svadbu i zatvore se vrata. Poslije dođu i ostale djevice pa stanu dozivati: ‘Gospodine! Gospodine! Otvori nam!’ A on im odgovori: ‘Zaista, kažem vam, ne poznam vas!’ Bdijte dakle jer ne znate dana ni časa!«

Mudr 18,6-9

A noć ona bijaše unaprijed najavljena ocima našim
da bi jasno znali kakvim su prisegama povjerovali,
i da budu dobre volje.
Tako je tvoj narod očekivao spas pravednika
i propast neprijatelja.
Jer čime si kaznio naše protivnike,
time si proslavio nas, pozvavši nas k sebi.
Tada su pobožna djeca pravednikâ žrtve tajno prinijela
i složno postavila zakon božanstven
da sveti tvoji jednako snose i dobra i pogibelji.
I tad su zapjevali svete pjesme otaca.
Ps 33,1-1.12-12.18-20.22-22

Pravednici, Gospodinu kličite! Hvaliti ga pristoji se čestitima.

Blago narodu kojemu je Gospodin Bog,
Narodu koji on odabra sebi za baštinu!

Oko je Gospodnje nad onima koji ga se boje,
nad onima koji se uzdaju u milost njegovu:
da im od smrti život spasi,
da ih hrani u danima gladi.

Naša se duša Gospodinu nada,
on je pomoć i zaštita naša.
Neka dobrota tvoja, o Gospodine, bude nad nama,
kao što se mi u tebe uzdamo!

Heb 11,1-2.8-19

A vjera je već neko imanje onoga čemu se nadamo, uvjerenost u zbiljnosti kojih ne vidimo. Zbog nje stari primiše svjedočanstvo.
Vjerom pozvan, Abraham posluša i zaputi se u kraj koji je imao primiti u baštinu, zaputi se ne znajući kamo ide. Vjerom se kao pridošlica naseli u obećanoj zemlji kao u tuđini, prebivajući pod šatorima s Izakom i Jakovom, subaštinicima istog obećanja, jer iščekivaše onaj utemeljeni Grad kojemu je graditelj i tvorac Bog.
Vjerom i Sara unatoč svojoj dobi zadobi moć da začne jer vjernim smatraše Onoga koji joj dade obećanje. Zato od jednoga, i to obamrla, nasta mnoštvo poput zvijezda na nebu i pijeska nebrojena na obali morskoj.
U vjeri svi su oni umrli, a da nisu zadobili obećanjâ, već su ih samo izdaleka vidjeli i pozdravili priznavši da su stranci i pridošlice na zemlji. Doista, koji tako govore, jasno očituju da domovinu traže. Dakako, da su mislili na onu iz koje su izišli, imali bi još prilike vratiti se u nju. Ali sada oni čeznu za boljom, to jest nebeskom. Stoga se Bog ne stidi zvati se Bogom njihovim: ta pripravio im je Grad.
Vjerom Abraham, kušan, prikaza Izaka. Jedinca prikazivaše on koji je primio obećanje, kome bî rečeno: Po Izaku će ti se nazivati potomstvo! – uvjeren da Bog može i od mrtvih uskrisiti. Zato ga u predslici i ponovno zadobi.

Lk 12,32-48

»Ne boj se, stado malo: svidjelo se Ocu vašemu dati vam Kraljevstvo.«
»Prodajte što god imate i dajte za milostinju! Načinite sebi kese koje ne stare, blago nepropadljivo na nebesima, kamo se kradljivac ne približava i gdje moljac ne rastače. Doista, gdje vam je blago, ondje će vam i srce biti.«
»Neka vam bokovi budu opasani i svjetiljke upaljene, a vi slični ljudima što čekaju gospodara kad se vraća sa svadbe da mu odmah otvore čim stigne i pokuca. Blago onim slugama koje gospodar, kada dođe, nađe budne! Zaista, kažem vam, pripasat će se, posaditi ih za stol pa će pristupiti i posluživati ih. Pa dođe li o drugoj ili o trećoj straži i nađe ih tako, blago njima!«
»A ovo znajte: kad bi domaćin znao u koji čas kradljivac dolazi, ne bi dao prokopati kuće. I vi budite pripravni jer u čas kad i ne mislite Sin Čovječji dolazi.«
Nato će Petar: »Gospodine, govoriš li tu prispodobu samo za nas ili i za sve?« Reče Gospodin: »Tko li je onaj vjerni i razumni upravitelj što će ga gospodar postaviti nad svojom poslugom da im u pravo vrijeme daje obrok? Blago onome sluzi kojega gospodar kada dođe nađe da tako radi. Uistinu, kažem vam, postavit će ga nad svim imanjem svojim.«
»No rekne li taj sluga u srcu: ‘Okasnit će gospodar moj’ pa stane tući sluge i sluškinje, jesti, piti i opijati se, doći će gospodar toga sluge u dan u koji mu se ne nada i u čas u koji i ne sluti; rasjeći će ga i dodijeliti mu udes među nevjernicima.«
»I onaj sluga što je znao volju gospodara svoga, a nije bio spreman ili nije učinio po volji njegovoj, dobit će mnogo udaraca. A onaj koji nije znao, ali je učinio što zaslužuje udarce, dobit će malo udaraca. Kome je god mnogo dano, od njega će se mnogo iskati. Kome je mnogo povjereno, više će se od njega iskati.«

Komentar

Iz ovog evanđelja dolazim do zaključka da imam nedovoljno pouzdanje u Boga, nesposobnost da napravimo razliku između svjetovnog i duhovnog življenja.Tražimo nešto od Boga, a ne pitamo se to on želi od nas, koji su njegovi planovi za nas (možda prevelika samovolja).

Možda bi trebali poraditi na iskrenosti prema sebi, Bogu i drugima što u istinu želimo i što je pozadina naše molitve.

Da li smo uopće zaslužili kraljevstvo Božje, kako zamišljamo taj vječni život!?Zašto se borimo za status koja je pozadina tog statusa i jesmo li spremni živjeti Božju riječ , što u kraljevstvu ne bi trebali osjećati beskrajnu slobodu i ne opterećenost svjetovnim načinom življenja.

Mislim da bi se trebali češće pitati kako nas Bog vidi i što želi od nas.

Nah 2,1-1.3-3; 3,1-3.6-7

Gledajte, preko gora hrli glasnik, on naviješta: »Spasenje!«
Svetkuj svoje blagdane, Judo,
ispuni svoje zavjete,
jer Belijal više neće prolaziti po tebi,
on je sasvim zatrt.
Da, Gospodin će obnoviti vinograd Jakovljev
i vinograd Izraelov.
Pljačkaši ih opljačkali,
mladice im potrli.
Teško gradu krvničkom, pun je laži,
prepun grabeža,
s pljačkanjem on ne prestaje!
Slušajte! Pucaju bičem!
Slušajte! Štropot točkova!
Konji upropanj,
kola poskakuju.
Konjanici u stremenu,
mačevi sjaju,
koplja sijevaju ...
gomile ranjenih,
snopovi mrtvih,
trupla unedogled,
svuda se o truplo spotiče!
Bacit ću na tebe smeće,
osramotit ću te,
izložiti na stup sramote.
Svaki koji te vidi,
bježat će od tebe. Reći će:
‘Niniva! Kakva razvalina!’
Tko je može požaliti?
Gdje joj naći tješitelje?«

Pnz 32,35c-36.39-39.41-41

Jer blizu je dan njihove propasti,
udes njihov brzo im se bliži!

(Pravdu će Gospodin dati svome puku,
sažalit se nad slugama svojim.)
Vidjet će da im gine snaga,
da je i robu i slobodnu kraj.
Vidite sada da ja, ja jesam,
i da drugog Boga pored mene nema!
Ja usmrćujem i oživljujem;
ja udaram i iscjeljujem
(i nitko se iz ruke moje ne izbavlja).
ako naoštrivši mač svoj blistavi
ne uzmem sud u svoje ruke
da svojim odmazdim dušmanima,
da naplatim onima koji mene mrze.

Mt 16,24-28

Tada Isus reče svojim učenicima: »Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom. Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga, a tko izgubi život svoj poradi mene, naći će ga. Ta što će koristiti čovjeku ako sav svijet stekne, a životu svojemu naudi? Ili što će čovjek dati u zamjenu za život svoj? Doći će, doista, Sin Čovječji u slavi Oca svoga s anđelima svojim i tada će naplatiti svakomu po djelima njegovim.«
»Zaista, kažem vam, neki od ovdje nazočnih neće okusiti smrti dok ne vide Sina Čovječjega gdje dolazi sa svojim kraljevstvom.«

Komentar

Bože, Oče Naš , Ti jedini jesi, i nema drugog Boga pored Tebe, Ti usrećuješ i oživljavaš , Ti udaraš i iscjeljuješ , Ti dosuđuješ svome puku, Ti se sažalijevaš nad slugama svojim , Gospodine , Ti si Bog moj i Ti me ne tjeraš da budem ono što nisam , Ti samo želiš da budem ono što jesam, Ti samo želiš da nađem ono što sam izgubio, Ti samo želiš da vršim riječ Tvoju , onda sam ono što trebam biti , onda sam napusti stari život , onda sam napustio starog čovjeka ,onda sam se odrekao samoga sebe , onda sam našao novi život , onda sam život svoj spasio.

Jr 31,1-7.10-13

»U ono vrijeme« – riječ je Gospodnja – »bit ću Bog svim plemenima Izraelovim i oni će biti narod moj.«
Ovako govori Gospodin:
»Nađe milost u pustinji
narod koji uteče maču:
Izrael ide u svoje prebivalište.
Iz daljine mu se Gospodin ukaza:
Ljubavlju vječnom ljubim te,
zato ti sačuvah milost.
Opet ću te sazdati, i bit ćeš sazdana,
djevice Izraelova.
Opet ćeš se resit’ bubnjićima,
u veselo kolo hvatati.
Opet ćeš saditi vinograde
na brdima Samarije:
koji nasade posade,
oni će i trgati.
Jer dolazi dan te će stražari
vikati na brdu efrajimskom:
‘Na noge! Na Sion se popnimo,
k Gospodinu, Bogu svojemu!’«

Jer ovako govori Gospodin:
»Kličite od radosti Jakovu,
pozdravite burno prvaka naroda!
Neka se ori vaš glas!
Objavite slavopojkom:
Gospodin spasi narod svoj,
Ostatak Izraelov!
Čujte, o narodi, riječ Gospodinovu,
objavite je širom dalekih otoka:
»Onaj što rasprši Izraela, opet ga sabire
i čuva ga k’o pastir stado svoje!«
Jer Gospodin oslobodi Jakova,
izbavi ga iz ruku jačeg od njega.

I oni će, radosno kličući, na vis sionski
da se naužiju dobara Gospodinovih

žita, ulja, mladog vina,
jagnjadi i teladi,
duša će im biti kao vrt navodnjen,
nikad više neće ginuti.

Djevojke će se veselit’ u kolu,
mlado i staro zajedno,
jer ću im tugu u radost pretvoriti,
utješit ću ih
i razveselit’ nakon žalosti.

Mt 15,21-28
Isus zatim ode odande i povuče se u krajeve tirske i sidonske. I gle: žena neka, Kanaanka iz onih krajeva, iziđe vičući: »Smiluj mi se, Gospodine, Sine Davidov! Kći mi je teško opsjednuta!« Ali on joj ne uzvrati ni riječi. Pristupe mu na to učenici te ga moljahu: »Udovolji joj jer viče za nama.« On odgovori: »Poslan sam samo k izgubljenim ovcama doma Izraelova.« Ali ona priđe, pokloni mu se ničice i kaže: »Gospodine, pomozi mi!« On odgovori: »Ne priliči uzeti kruh djeci i baciti ga psićima.« A ona će: »Da, Gospodine! Ali psići jedu od mrvica što padaju sa stola njihovih gospodara!« Tada joj Isus reče: »O ženo! Velika je vjera tvoja! Neka ti bude kako želiš.« I ozdravi joj kći toga časa.

Komentar

Bože Oče Svemogući, koji si stvorio nebo i zemlju , koji si stvorio sve vidljivo i sve nevidljivo, koji si ljubavlju vječnom stvorio čovjeka , čovjeka koji čezne i žudi za tvojim domom, koji čezne i žudi za tvojom slavom, Oče otvori nam oči, otvori nam uši da vidimo, da čujemo, da razumijemo kako je velika slava tvoja, kako je prepuno nebo i zemlja slave tvoje, utješi nas oče i razveseli nas i mlado i staro, našu tugu pretvori u radost, našu žalost pretvori u veselja, neka Ti se vesele svi narodi, neka Te slave svi narodi, neka Ti pjevaju svi narodi, neka Ti kliču svi narodi.

Amen.

Jr 14,17-22
»A ti im reci ovako: ‘Nek’ oči moje suze rone danju i noću,
i neka ne prestanu,
jer je strašno slomljena
djevica, kći naroda moga,
ranom neobično ljutom.
Pođem li u polje,
evo mačem pobijenih!
Vratim li se u grad,
evo od gladi iznemoglih!
Čak i proroci i svećenici lutaju po zemlji
i ništa ne znaju.’«
Ta zar si Judeju sasvim odbacio?
Zar ti duši omrznu Sion?
Zašto nas tako biješ
te nam više nema lijeka?
Nadasmo se miru, ali dobra nema,
čekasmo vrijeme ozdravljenja, al’ evo užasa!
O Gospodine, bezbožnost svoju priznajemo,
bezakonje otaca svojih;
doista, tebi sagriješismo!
Ne odbaci nas, rad’ imena svoga,
ne sramoti prijesto slave svoje,
spomeni se i nemoj razvrći saveza svog s nama!
Zar ispraznost bezbožnika dažda daje?
Ili zar nebesa sama kiše?
Zar ne daješ ti to, Gospodine, Bože naš?
Zato se u te uzdamo,
jer ti sve to činiš.

Ps 79,8-9.11-11.13-13
Ne spominji se, protiv nas, grijeha otaca;
neka nas pretekne smilovanje tvoje
jer smo jadni i nevoljni.
Pomozi nam, Bože, pomoći naša, zbog slave imena svojega,
oslobodi nas i otpusti nam grijehe zbog imena svoga!
Nek’ do tebe dopru uzdasi sužanja,
snagom svoje mišice poštedi predane smrti!

A mi, tvoj puk i ovce paše tvoje,
slavit ćemo te dovijeka,
kazivat ćemo od koljena do koljena hvalu tvoju!

Mt 13,36-43
Tada otpusti mnoštvo i uđe u kuću. Pristupe mu učenici govoreći: »Razjasni nam prispodobu o kukolju na njivi.« On odgovori: »Sijač dobroga sjemena jest Sin Čovječji. Njiva je svijet. Dobro sjeme sinovi su Kraljevstva, a kukolj sinovi Zloga. Neprijatelj koji ga posija jest đavao. Žetva je svršetak svijeta, a žeteoci anđeli. Kao što se kukolj sabire i ognjem sažiže, tako će biti na svršetku svijeta. Sin će Čovječji poslati svoje anđele da pokupe iz njegova kraljevstva sve zavodnike i bezakonike i bace ih u peć ognjenu, gdje će biti plač i škrgut zubi. Tada će pravednici zasjati poput sunca u kraljevstvu Oca svojega.«
»Tko ima uši, neka čuje!«

Post 18,20-32
Onda Gospodin nastavi: »Velika je vika na Sodomu i Gomoru da je njihov grijeh pretežak. Idem dolje da vidim rade li zaista kako veli tužba što je do mene stigla. Želim razvidjeti.« Odande ljudi krenu prema Sodomi, dok je Abraham još stajao pred Gospodinom. Nato se Abraham primače bliže i reče: »Hoćeš li iskorijeniti i nevinoga s krivim? Možda ima pedeset nevinih u gradu. Zar ćeš uništiti mjesto radije nego ga poštedjeti zbog pedeset nevinih koji budu ondje? Daleko to bilo od tebe da ubijaš nevinoga kao i krivoga, tako da i nevini i krivi prođu jednako! Daleko bilo od tebe! Zar da ni Sudac svega svijeta ne radi pravo?« »Ako nađem u gradu Sodomi pedeset nevinih«, odvrati Gospodin, »zbog njih ću poštedjeti cijelo mjesto.« »Ja se, evo, usuđujem govoriti Gospodinu«, opet progovori Abraham. – »Ja, prah i pepeo! Da slučajno bude nevinih pet manje od pedeset, bi li uništio sav grad zbog tih pet?« »Neću ga uništiti ako ih ondje nađem četrdeset i pet«, odgovori. »Ako ih se ondje možda nađe samo četrdeset?« – opet će Abraham. »Neću to učiniti zbog četrdesetorice«, odgovori. »Neka se Gospodin ne ljuti ako nastavim. Ako ih se ondje nađe možda samo trideset?« – opet će on. »Neću to učiniti«, odgovori, »ako ih ondje nađem samo trideset.« »Evo se opet usuđujem govoriti Gospodinu«, nastavi dalje. »Ako ih se slučajno ondje nađe samo dvadeset?« »Neću ga uništiti«, odgovori, »zbog dvadesetorice.« »Neka se Gospodin ne ljuti«, on će opet, »ako rečem još samo jednom: Ako ih je slučajno ondje samo deset?« »Neću ga uništiti zbog njih deset«, odgovori.

Ps 138,1-3.6-8
Zahvaljujem ti, Gospodine, iz svega srca jer si čuo riječi mojih usta. Pred licem anđela pjevam tebi,
bacam se nice prema svetom hramu tvojemu. Zahvaljujem imenu tvojem za tvoju dobrotu i vjernost, jer si nada sve uzveličao obećanje svoje. Kad sam te zazvao, uslišio si me, dušu si moju pokrijepio.
Zaista, uzvišen je Gospodin, ali gleda na ponizna, a oholicu izdaleka poznaje.
Kroz nevolje kad budem kročio, život mi čuvaj,
pruži ruku proti gnjevu mojih dušmana; 
Gospodine, tvoja me desnica spasava!
Gospodine, što ja počeh, ti dovrši! Gospodine, vječna je ljubav tvoja: djelo ruku svojih ne zapusti!

Kol 2,12-14
s njime suukopani u krštenju, u njemu ste i suuskrsli po vjeri u snagu Boga koji ga uskrisi od mrtvih. On i vas, koji bijaste mrtvi zbog prijestupâ i neobrezanosti svoga tijela, i vas on oživi zajedno s njime. Milostivo nam je oprostio sve prijestupe, izbrisao zadužnicu koja propisima bijaše protiv nas, protivila nam se. Nju on ukloni pribivši je na križ.

Lk 11,1-13
Jednom je Isus na nekome mjestu molio. Čim presta, reče mu jedan od učenika: »Gospodine, nauči nas moliti kao što je i Ivan naučio svoje učenike.« On im reče: »Kad molite, govorite: ‘Oče! Sveti se ime tvoje! Dođi kraljevstvo tvoje! Kruh naš svagdanji daji nam svaki dan! I otpusti nam grijehe naše: ta i mi otpuštamo svakom dužniku svojem! I ne uvedi nas u napast!’«
I reče im: »Tko to od vas ima ovakva prijatelja? Pođe k njemu o ponoći i rekne mu: ‘Prijatelju, posudi mi tri kruha. Prijatelj mi se s puta svratio te nemam što staviti preda nj!’ A onaj mu iznutra odgovori: ‘Ne dosađuj mi! Vrata su već zatvorena, a dječica sa mnom u postelji. Ne mogu ustati da ti dadnem ...’ Kažem vam: ako i ne ustane da mu dadne zato što mu je prijatelj, ustat će i dati mu što god treba zbog njegove bezočnosti.« »I ja vama kažem: Ištite i dat će vam se! Tražite i naći ćete! Kucajte i otvorit će vam se! Doista, tko god ište, prima; i tko traži, nalazi; i onomu tko kuca, otvorit će se.« »A koji je to otac među vama: kad ga sin zaište ribu, zar će mu mjesto ribe zmiju dati? Ili kad zaište jaje, zar će mu dati štipavca? Ako dakle vi, iako zli, znate dobrim darima darivati djecu svoju, koliko li će više Otac s neba obdariti Duhom Svetim one koji ga zaištu!«

Pj 3,1-4a
Po ležaju svome, u noćima, tražila sam onoga koga ljubi duša moja, tražila sam ga, ali ga nisam našla. Ustat ću dakle i optrčati grad, po ulicama i trgovima tražit ću onoga koga ljubi duša moja: tražila sam ga, ali ga nisam našla.
Sretoše me čuvari koji grad obilaze: »Vidjeste li onoga koga ljubi duša moja?«
Tek što pođoh od njih, nađoh onoga koga ljubi duša moja. Uhvatila sam ga i neću ga pustiti, dok ga ne uvedem u kuću majke svoje, u ložnicu roditeljke svoje.

Ps 63,2-6.8-9
O Bože, ti si Bog moj: gorljivo tebe tražim; tebe žeđa duša moja, tebe želi tijelo moje, kao zemlja suha, žedna, bezvodna. U Svetištu sam tebe motrio gledajuć’ ti moć i slavu.
Ljubav je tvoja bolja od života, moje će te usne slavit’. Tako ću te slavit’ za života, u tvoje ću ime ruke dizati. Duša će mi biti kao sala i mrsa sita, hvalit ću te kliktavim ustima.
Ti postade meni pomoć, kličem u sjeni krila tvojih. Duša se moja k tebi privija, desnica me tvoja drži.

Iv 20,1-2.11-18
Prvog dana u tjednu rano ujutro, još za mraka, dođe Marija Magdalena na grob i opazi da je kamen s groba dignut.
Otrči stoga i dođe k Šimunu Petru i drugom učeniku, kojega je Isus ljubio, pa im reče: »Uzeše Gospodina iz groba i ne znamo gdje ga staviše.«  A Marija je stajala vani kod groba i plakala. Zaplakana zaviri u grob i ugleda dva anđela u bjelini kako sjede na mjestu gdje je ležalo tijelo Isusovo – jedan kod glave, drugi kod nogu. Kažu joj oni: »Ženo, što plačeš?« Odgovori im: »Uzeše Gospodina mojega i ne znam gdje ga staviše.« Rekavši to, obazre se i ugleda Isusa gdje stoji, ali nije znala da je to Isus. Kaže joj Isus: »Ženo, što plačeš? Koga tražiš?« Misleći da je to vrtlar, reče mu ona: »Gospodine, ako si ga ti odnio, reci mi gdje si ga stavio i ja ću ga uzeti.« Kaže joj Isus: »Marijo!« Ona se okrene te će mu hebrejski: »Rabbuni!« – što znači: »Učitelju!« Kaže joj Isus: »Ne zadržavaj se sa mnom jer još ne uziđoh Ocu, nego idi mojoj braći i javi im: Uzlazim Ocu svomu i Ocu vašemu, Bogu svomu i Bogu vašemu.« Ode dakle Marija Magdalena i navijesti učenicima: »Vidjela sam Gospodina i on mi je to rekao.«

Komentar
Gospodine Isuse u Svetištu sam Tebe motrio gledajuć Ti moć i slavu, o Bože, Ti si Bog moj, gorljivo Tebe tražim, Tebe žeđa duša moja, Tebe želi tijelo moje, kao zemlja suha, žedna, bezvodna , kruše života, hrano moje duše, izvore
smisla moga postojanja, kada se moja radost u Tebi susrela s Tvojom radošću u meni, nastade vatromet nebeskog ushićenja, blagi odraz vječnog života, života u kojemu si desno Ocu, života u kojemu si Kralj vječne slave, života u kojemu si Kralj vječne radosti, života u kojemu si Kralj vječne kreacije, života u kojemu si Kralj vječne ljubavi, Gospodine Isuse operi moju dušu i moje tijelo da budu dostojni ući na vrata Tvoja, da budu dostojni slaviti tebe, da budu dostojni zahvaljivati Tebi da budu dostojni štovati Tebe u sve vijeke vjekova.

Jr 1,1-1.4-10

Riječi Jeremije, sina Hilkijina, svećenika iz Anatota, u zemlji Benjaminovoj.
Dođe mi riječ Gospodnja:
»Prije nego što te oblikovah u majčinoj utrobi, ja te znadoh; prije nego što iz krila majčina izađe, ja te posvetih, za proroka svim narodima postavih te.« A ja rekoh: »Ah, Gospode Gospodin, gle, ja ne umijem govoriti: dijete sam.« A Gospodin mi odvrati: »Ne govori: ‘Dijete sam!’ Već idi k onima kojima te šaljem i reci sve ono što ću ti narediti. Ne boj ih se: jer ja sam s tobom da te izbavim«, riječ je Gospodnja. I tada Gospodin pruži ruku, dotače se usta mojih i reče: »Evo, u usta tvoja stavljam riječi svoje. Gle: postavljam te danas nad narode i kraljevstva, da istrebljuješ i rušiš, da zatireš i ništiš, da gradiš i sadiš.«

Ps 71,1-6b.15a-15b.17-17
Tebi se, Gospodine, utječem, ne daj da se ikada postidim!
U pravdi me svojoj spasi i izbavi, prikloni uho k meni i spasi me!
Budi mi hrid utočišta i čvrsta utvrda spasenja: jer ti si stijena i utvrda moja.
Bože moj, istrgni me iz ruke zlotvora.   iz šake silnika i tlačitelja: Ti si, o Gospode, ufanje moje, Gospodine, uzdanje od moje mladosti! Na te se oslanjam od utrobe; ti si mi zaštitnik od majčina krila.
Ustima ću naviještati pravednost tvoju,
povazdan pomoć tvoju:
Bože, ti mi bijaše učitelj od mladosti moje, i sve do sada naviještam čudesa tvoja.

Mt 13,1-9
Onoga dana Isus iziđe iz kuće i sjede uz more.
I nagrnu k njemu silan svijet te je morao ući u lađu: sjede, a sve ono mnoštvo stajaše na obali. I zborio im je mnogo u prispodobama: »Gle, iziđe sijač sijati. I dok je sijao, nešto zrnja pade uz put, dođoše ptice i pozobaše ga. Nešto opet pade na kamenito tlo, gdje nemaše dosta zemlje, i odmah izniknu jer nemaše duboke zemlje. A kad sunce ogranu, izgorje i jer nemaše korijena, osuši se. Nešto opet pade u trnje, trnje uzraste i uguši ga. Nešto napokon pade na dobru zemlju i davaše plod: jedno stostruk, drugo šezdesetostruk, treće tridesetostruk.« »Tko ima uši, neka čuje!«

Komentar

Tebi se Gospodine utječem, Tvoje lice tražim, Tvoju riječ osluškujem, Tvoju volju žeđam ,
Duh Tvoj Sveti neka obuzme moje biće, neka ispuni moj dan, neka u Tvojoj prisutnosti budem pažljiv, neka budem smiren, neka budem sretan, neka moj dan bude ispunjen slavljenjem, neka bude ispunjen zahvaljivanjem, neka bude ispunjen  štovanjem, u duhu i istini, u srcu istinski cijelo vrijeme, neka svaka moja misao, neka svaka moja riječ, neka svaki moj trenutak čezne za Tvojom voljom Oče Dobri.
Amen

Mih 6,1-4.6-8
Čujte, dakle, riječ koju govori Gospodin: »Ustani! Povedi parnicu pred gorama, i neka bregovi čuju tvoj glas!« Slušajte, gore, parnicu Gospodinovu, čujte, temelji zemaljski, jer Gospodin se parbi s narodom svojim, on se parniči s Izraelom: »Narode moj, što sam ti učinio? Čime sam te zamorio? Odgovori mi. Ja sam tebe izveo iz zemlje egipatske, izbavio te iz kuće ropstva; poslao sam pred tobom Mojsija, Arona i Mirjam. »S čime ću doći pred Gospodina, hoću li pasti ničice pred Bogom svevišnjim? Hoću li doći preda nj sa žrtvom paljenicom, s teocima od jedne godine? Hoće li mu biti mile tisuće ovnova, tisuće tisuća potokâ ulja? Treba li prinijeti sina prvorođenog zbog svoga zločina, plod svoje utrobe zbog grijeha koji sam počinio?« »Objavljeno ti je, čovječe, što je dobro, što Gospodin traži od tebe: samo činiti pravicu, milosrđe ljubiti i smjerno sa svojim Bogom hoditi.«

Ps 50,5-6.8-9.16b-17.21-23
»Saberite mi sve pobožnike koji žrtvom savez sa mnom sklopiše!« Nebesa objavljuju pravednost njegovu: on je Bog sudac!
Ne korim te zbog žrtava tvojih – paljenice su tvoje svagda preda mnom. Neću od doma tvog uzet junca, ni jaraca iz tvojih torova:
»Što tumačiš naredbe moje,  što mećeš u usta Savez moj?
Ti, komu stega ne prija, te riječi moje iza leđa bacaš?
Sve si to činio, a ja da šutim? Zar misliš da sam ja tebi sličan? Pokarat ću te i stavit ću ti sve to pred oči.
Shvatite ovo svi vi koji Boga zaboraviste, da vas ne pograbim i nitko vas spasiti neće. Pravo me štuje onaj koji prinosi žrtvu zahvalnu: i onomu koji hodi stazama pravim – njemu ću pokazati spasenje svoje.«

Mt 12,38-42
Jednom zapodjenuše s njime razgovor neki pismoznanci i farizeji: »Učitelju, htjeli bismo od tebe vidjeti znak.« A on im odgovori: »Naraštaj opak i preljubnički znak traži, ali mu se znak neće dati doli znak Jone proroka. Doista, kao što Jona bijaše u utrobi kitovoj tri dana i tri noći, tako će i Sin Čovječji biti u srcu zemlje tri dana i tri noći. Ninivljani će ustati na Sudu zajedno s ovim naraštajem i osuditi ga jer se oni na propovijed Joninu obratiše, a evo, ovdje je i više od Jone! Kraljica će Juga ustati na Sudu zajedno s ovim naraštajem i osuditi ga jer je s krajeva zemlje došla čuti mudrost Salomonovu, a evo, ovdje je i više od Salomona!«

Komentar

Gospodine daj da vidim istinu o sebi, očisti moje srce!

Pokaži mi kako živjeti istinu. I kad mi bude teško slušati tvoje naredbe  molim te daj 

mi tada snage da pobjedim sebe. Učini me svojom, učini me blagom i dobrom. 

Ne daj da me srđba ili ljutnja toliko obuzme tako da uvijek sagriješim ili čak druge 

dovedem do toga da sagriješe. Pomozi mi da se oduprem toj ljutnji.

Blagoslovi me svojom blagošču i ljubavlju. 

Molim te i za trenutke kada mi drugi prilaze sa srđbom ili ljutnjom daj mi uvijek milost 

uzvratim ljubavlju i blagošću. Blagoslovi ih. Blagoslovi i sve one koji me okružuju a ne 

hode tvojim stazama i sve one koji ne znaju zahvaljivati, daj im srce zahvalno.

Sve je Tvoje u ovom svijetu. Ti si Gospodar svega. Molim Te daj da uvijek to imam

u svojim mislima, u svom srcu i da nikada to nezaboravim.

Pokaži mi koliko je važno imati u svemu granicu i koliko je važno uživati u svemu

umjereno. Želim imati nadzor nad svojim srcem molim te pomozi mi jer se bojim 

da ne sagriješim i time ne uvrijedim Tebe i Tvoju svetost.

Gal 5,18-25

Ali ako vas Duh vodi, niste pod Zakonom. A očita su djela tijela. To su: bludnost, nečistoća, razvratnost, idolopoklonstvo, vračanje, neprijateljstva, svađa, ljubomor, srdžbe, spletkarenja, razdori, strančarenja, zavisti, pijančevanja, pijanke i tome slično. Unaprijed vam kažem, kao što vam već rekoh: koji takvo što čine, kraljevstva Božjega neće baštiniti. Plod je pak Duha: ljubav, radost, mir, velikodušnost, uslužnost, dobrota, vjernost, blagost, uzdržljivost. Protiv tih nema zakona.
Koji su Kristovi, razapeše tijelo sa strastima i požudama.
Ako živimo po Duhu, po Duhu se i ravnajmo!

Ps 1,1-4.6-6

Blago čovjeku koji ne slijedi savjeta opakih,
ne staje na putu grešničkom
i ne sjeda u zbor podrugljivaca,

već uživa u zakonu Gospodinovu,
o zakonu njegovu misli dan i noć.
On je k’o stablo zasađeno
pokraj vódâ tekućica
što u svoje vrijeme plod donosi;
lišće mu nikad ne vene,
sve što radi dobrim urodi.

Nisu takvi opaki, ne, nisu takvi!
Oni su k’o pljeva što je vjetar raznosi.
Jer Gospodin zna put pravednih,
a propast će put opakih.

Lk 11,42-46

»Ali jao vama, farizeji! Namirujete desetinu od metvice i rutvice i svake vrste povrća, a ne marite za pravednost i ljubav Božju. Ovo je trebalo činiti, a ono ne zanemariti.«
»Jao vama, farizeji! Volite prvo sjedalo u sinagogama i pozdrave na trgovima. Jao vama! Vi ste kao nezamjetljivi grobovi po kojima ljudi ne znajući hode.«
Nato će neki zakonoznanac: »Učitelju, tako govoreći i nas vrijeđaš.« A on reče: »Jao i vama, zakonoznanci! Tovarite na ljude terete nepodnosive, a sami ni da ih se jednim prstom dotaknete.«

Komentar

Ako nas duh vodi, nismo pod zakonom, nego smo došli od zakona pod milost, milost nam se daje ali mi nismo u milosti jer ju teško primamo, tijelo je podložno zakonu, da smo podložni duhu a ne tijelu bili bi u milosti, u Tvojoj ljubavi Gospodine, Gospodine nauči me primati, Gospodine Isuse nauči me razmišljati o Tvojoj velikoj ljubavi, o Tvojoj velikoj dobroti, o Tvojoj velikoj slavi, Gospodine pomozi mi steći naviku o tome razmišljati, o tome razmatrati i neprestano vježbati pouzdavati se u Tebe, razgovarati s Tobom u vjeri u povjerenju, razmišljati o Tvojoj riječi, razmišljati o Tebi tijekom cijeloga dana.

Amen.

Gal 4,22-24.26-27.31-31; 5,1-1

Ta pisano je da je Abraham imao dva sina, jednoga od ropkinje i jednoga od slobodne. Ali onaj od ropkinje rođen je po tijelu, a onaj od slobodne snagom obećanja. To je slika. Doista, te žene dva su Saveza: jedan s brda Sinaja, koji rađa za ropstvo – to je Hagara. Onaj pak Jeruzalem gore slobodan je; on je majka naša. Pisano je doista:
Kliči, nerotkinjo, koja ne rađaš,
podvikuj od radosti,
ti što ne znaš za trudove!
Jer osamljena više djece ima
negoli udana.

Zato, braćo, nismo djeca ropkinje, nego slobodne.

Za slobodu nas Krist oslobodi! Držite se dakle i ne dajte se ponovno u jaram ropstva!

Ps 113,1-5a.6-7

Hvalite, sluge Gospodinove,
hvalite ime Gospodnje!

Blagoslovljeno ime Gospodnje
sada i dovijeka!

Od istoka sunca do zalaska
hvaljeno bilo ime Gospodnje!

Uzvišen je Gospodin nad sve narode,
slava njegova nebesa nadvisuje.

Tko je kao Gospodin, Bog naš,

i gleda odozgo nebo i zemlju?

Podiže iz prašine uboga,
iz gliba vadi siromaha

Lk 11,29-32
Kad je nagrnulo mnoštvo, poče im Isus govoriti: »Naraštaj ovaj naraštaj je opak. Znak traži, ali mu se znak neće dati doli znak Jonin. Doista, kao što je Jona bio znak Ninivljanima, tako će biti i Sin Čovječji ovomu naraštaju.«
»Kraljica će Juga ustati na Sudu s ljudima ovog naraštaja i osuditi ih jer je s krajeva zemlje došla čuti mudrost Salomonovu, a evo ovdje i više od Salomona! Ninivljani će ustati na Sudu s ovim naraštajem i osuditi ga jer se obratiše na propovijed Joninu, a evo ovdje i više od Jone!«

Komentar

Gospodine Isuse želi doći k Tebi i slušati Tebe, želim se silno truditi, mučim se, borim se, glava me zaboli i tada mislim da radim krivo, mislim da se trebam opustiti, mislim da se trebam prestati truditi, trebam prestati Tebe tražiti u silnom naporu, ja trebam Tvoju Milost da mi pomogne, ja trebam Tvoju Milost da me vodi, ja trebam Tvoju Milost da me podigne iz prašine uboga, ja trebam Tvoju Milost da me iz gliba vadi siromaha, ja trebam Tvoju Milost da me vodi snagom obraćenja do slobode, da slobode za koju si me Ti Isuse oslobodio, Gospodine Isuse molim Te za milost da se mogu opustiti, molim Te za milost da se mogu predati Tebi, molim Te za Milost da se mogu pouzdati u Tebe, molim Te za milost potpunog povjerenja.

Amen.

Gal 3,22-29

Ali je Pismo sve zatvorilo pod grijeh da se, po vjeri u Isusa Krista, obećano dade onima koji vjeruju.
Prije dolaska vjere, pod Zakonom zatvoreni, bili smo čuvani za vjeru koja se imala objaviti. Tako nam je Zakon bio nadzirateljem sve do Krista da se po vjeri opravdamo. A otkako je nadošla vjera, nismo više pod nadzirateljem.
Uistinu, svi ste sinovi Božji, po vjeri u Kristu Isusu. Doista, koji ste god u Krista kršteni, Kristom se zaodjenuste. Nema više: Židov – Grk! Nema više: rob – slobodnjak! Nema više: muško – žensko! Svi ste vi Jedan u Kristu Isusu! Ako li ste Kristovi, onda ste Abrahamovo potomstvo, baštinici po obećanju.

Ps 105,2-7

Pjevajte mu, svirajte mu,
pripovijedajte sva njegova čudesa!
Dičite se svetim imenom njegovim,
neka se raduje srce onih što traže Gospodina!

Tražite Gospodina i njegovu snagu,
tražite svagda njegovo lice!
Sjetite se čudesa koja učini,
njegovih čuda i sudova usta njegovih!

Abrahamov rod sluga je njegov,
sinovi Jakovljevi njegovi izabranici!
On je Gospodin, Bog naš;
po svoj su zemlji njegovi sudovi!

Lk 11,27-28

Dok je on to govorio, povika neka žena iz mnoštva: »Blažena utroba koja te nosila i prsi koje si sisao!« On odgovori: »Još blaženiji oni koji slušaju riječ Božju i čuvaju je!«

Gal 3,1-5

O bezumni Galaćani, tko li vas opčara? A pred očima vam je Isus Krist bio ocrtan kao Raspeti.

Ovo bih samo htio doznati od vas: jeste li primili Duha po djelima Zakona ili po vjeri u Poruku? Tako li ste bezumni? Započeli ste u Duhu pa da sada u tijelu dovršite? Zar ste toliko toga uzalud doživjeli? A kad bi doista bilo uzalud! Onaj dakle koji vam daje Duha i čini među vama silna djela, čini li to zbog djelâ Zakona ili zbog vjere u Poruku?

Lk 1,69-75.5-13; 11,5-13

Podiže nam snagu spasenja
u domu Davida, sluge svojega,
kao što obeća na usta svetih proroka
svojih odvijeka:
spasiti nas od neprijatelja naših
i od ruke sviju koji nas mrze;
iskazati dobrotu ocima našim
i sjetiti se svetog Saveza svojega,
zakletve kojom se zakle Abrahamu,
ocu našemu:
da će nam dati
te mu, izbavljeni iz ruku neprijatelja,
služimo bez straha
u svetosti i pravednosti pred njim
u sve dane svoje.
I reče im: »Tko to od vas ima ovakva prijatelja? Pođe k njemu o ponoći i rekne mu: ‘Prijatelju, posudi mi tri kruha. Prijatelj mi se s puta svratio te nemam što staviti preda nj!’ A onaj mu iznutra odgovori: ‘Ne dosađuj mi! Vrata su već zatvorena, a dječica sa mnom u postelji. Ne mogu ustati da ti dadnem ...’ Kažem vam: ako i ne ustane da mu dadne zato što mu je prijatelj, ustat će i dati mu što god treba zbog njegove bezočnosti.«
»I ja vama kažem: Ištite i dat će vam se! Tražite i naći ćete! Kucajte i otvorit će vam se! Doista, tko god ište, prima; i tko traži, nalazi; i onomu tko kuca, otvorit će se.«
»A koji je to otac među vama: kad ga sin zaište ribu, zar će mu mjesto ribe zmiju dati? Ili kad zaište jaje, zar će mu dati štipavca? Ako dakle vi, iako zli, znate dobrim darima darivati djecu svoju, koliko li će više Otac s neba obdariti Duhom Svetim one koji ga zaištu!«
I reče im: »Tko to od vas ima ovakva prijatelja? Pođe k njemu o ponoći i rekne mu: ‘Prijatelju, posudi mi tri kruha. Prijatelj mi se s puta svratio te nemam što staviti preda nj!’ A onaj mu iznutra odgovori: ‘Ne dosađuj mi! Vrata su već zatvorena, a dječica sa mnom u postelji. Ne mogu ustati da ti dadnem ...’ Kažem vam: ako i ne ustane da mu dadne zato što mu je prijatelj, ustat će i dati mu što god treba zbog njegove bezočnosti.«
»I ja vama kažem: Ištite i dat će vam se! Tražite i naći ćete! Kucajte i otvorit će vam se! Doista, tko god ište, prima; i tko traži, nalazi; i onomu tko kuca, otvorit će se.«
»A koji je to otac među vama: kad ga sin zaište ribu, zar će mu mjesto ribe zmiju dati? Ili kad zaište jaje, zar će mu dati štipavca? Ako dakle vi, iako zli, znate dobrim darima darivati djecu svoju, koliko li će više Otac s neba obdariti Duhom Svetim one koji ga zaištu!«

Komentar

Gospodine Isuse molim Te za milost da utišaš buku u mojoj glavi u mome srcu u mome duhu, utišaj buku, utišaj jeku, utišaj moj glas, utišaj moje molitve i vapaje i otvori moje srce i otvori moju dušu da može čuti Tvoj glas, Isuse molim Te za milost da mogu slušati i čuti Tebe kako mi govoriš, da mogu čuti Tebe što mi govoriš, da mogu Tvoje riječi razumjeti i prihvatiti, da se mogu u Tvoje riječi, da se mogu u Tebe pouzdati , da se prestanem tjeskobno brinuti, Isuse molim Te za milost da Ti budeš moja snaga, moja pjesma, moja radost, moja mudrost, moj razum, moja nada sadašnjeg života i budućeg neba, Isuse ispuni moju sadašnjost Tvojom slavom i pretvori ju u radost neba.

Amen.

Gal 1,13-24

Ta čuli ste za moje negdašnje ponašanje u židovstvu: preko svake sam mjere progonio i pustošio Crkvu Božju te sam u židovstvu, prerevno odan otačkim predajama, nadmašio mnoge vršnjake u svojem narodu.
Ali kad se Onomu koji me odvoji već od majčine utrobe i pozva milošću svojom, svidjelo otkriti mi Sina svoga da ga navješćujem među poganima, odmah, ne posavjetovah se s tijelom i krvlju i ne uziđoh u Jeruzalem k onima koji bijahu apostoli prije mene, nego odoh u Arabiju pa se opet vratih u Damask.
Onda nakon tri godine uziđoh u Jeruzalem potražiti Kefu i ostadoh kod njega petnaest dana. Od apostola ne vidjeh nikoga drugog osim Jakova, brata Gospodinova. Što vam pišem, Bog mi je svjedok, ne lažem. Zatim dođoh u krajeve sirijske i cilicijske. Osobno pak bijah nepoznat Kristovim crkvama u Judeji. One su samo čule: »Negdašnji naš progonitelj sada navješćuje vjeru koju je nekoć pustošio« i slavile su Boga zbog mene.

Ps 139,1-3.13-15

Gospodine, proničeš me svega i poznaješ,

ti znaš kada sjednem i kada ustanem,
izdaleka ti već misli moje poznaješ.
Hodam li ili ležim, sve ti vidiš,
znani su ti svi moji putovi.

Jer ti si moje stvorio bubrege,
satkao me u krilu majčinu.

Hvala ti što sam stvoren tako čudesno,

što su djela tvoja predivna.

Dušu moju do dna si poznavao,

kosti moje ne bjehu ti sakrite
dok nastajah u tajnosti,
otkan u dubini zemlje.

Lk 10,38-42

Dok su oni tako putovali, uđe on u jedno selo. Žena neka, imenom Marta, primi ga u kuću. Imala je sestru koja se zvala Marija. Ona sjede do nogu Gospodinovih i slušaše riječ njegovu. A Marta bijaše sva zauzeta posluživanjem pa pristupi i reče: »Gospodine, zar ne mariš što me sestra samu ostavila posluživati? Reci joj dakle da mi pomogne.« Odgovori joj Gospodin: »Marta, Marta! Brineš se i uznemiruješ za mnogo, a jedno je potrebno. Marija je uistinu izabrala bolji dio, koji joj se neće oduzeti.«

Hab 1,2-3; 2,2-4

Dokle ću, Gospodine, zapomagati,
a da ti ne čuješ?
Vikati k tebi »Nasilje!«
a da ti ne spasiš?
Zašto mi nepravdu iznosiš pred oči,
zašto gledaš ugnjetavanje?
Pljačka je i nasilje preda mnom.
Raspra je, razmirica bjesni!
Tada Gospodin odgovori i reče:
»Zapiši viđenje,
ureži ga na pločice,
da ga čitač lako čita.
Jer ovo je viđenje samo za svoje vrijeme:
ispunjenju teži, ne vara;
ako stiže polako, čekaj,
jer odista će doći i neće zakasniti!
Gle: propada onaj čija duša nije pravedna,
a pravednik živi od svoje vjere.«

Ps 95,1-2.6-9

Dođite, kličimo Gospodinu,
uzvikujmo Hridi, spasitelju svome!

Pred lice mu stupimo s hvalama,
kličimo mu u pjesmama!

Dođite, prignimo koljena i padnimo nice,
poklonimo se Gospodinu koji nas stvori!
Jer on je Bog naš,
a mi narod paše njegove, ovce što on ih čuva.
O, da danas glas mu poslušate:
»Ne budite srca tvrda kao u Meribi,
kao u dan Mase u pustinji
gdje me iskušavahu očevi vaši
premda vidješe djela moja.

2 Tim 1,6-8.13-14

Poradi toga podsjećam te: raspiruj milosni dar Božji koji je u tebi po polaganju mojih ruku.

Jer nije nam Bog dao duha bojažljivosti, nego snage, ljubavi i razbora.

Ne stidi se stoga svjedočanstva za Gospodina našega, ni mene, sužnja njegova.

Nego zlopati se zajedno sa mnom za evanđelje, po snazi Boga.

Uzorom neka ti budu zdrave riječi koje si od mene čuo u vjeri i ljubavi u Kristu Isusu. Lijepi poklad čuvaj po Duhu Svetom koji prebiva u nama.

Lk 17,5-10
Apostoli zamole Gospodina: »Um-noži nam vjeru!« Gospodin im odvrati: »Da imate vjere koliko je zrno gorušičino, rekli biste ovom dudu: ‘Iščupaj se s korijenom i presadi se u more!’ I on bi vas poslušao.«
»Tko će to od vas reći sluzi svomu, oraču ili pastiru, koji se vrati s polja: ‘Dođi brzo i sjedni za stol?’ Neće li mu, naprotiv, reći: ‘Pripravi što ću večerati pa se pripaši i poslužuj mi dok jedem i pijem; potom ćeš ti jesti i piti’? Zar duguje zahvalnost sluzi jer je izvršio što mu je naređeno? Tako i vi: kad izvršite sve što vam je naređeno, recite: ‘Sluge smo beskorisne! Učinismo što smo bili dužni učiniti!’«

Komentar

Prvo čitanje me upućuje na to koliko je bitno biti strpljiv u životu. Mnogo stvari želimo odmah ali nekad trebamo usporiti i promatrati najmanji detalj kojeg ne vidimo u ovom užurbanom svijetu. Mnogo je lijepih stvari oko nas, priroda, sunce, ptice, oblaci, slučajni osmijesi, vedra lica, sve odiše životom, niti jedan dan nije isti, svaki je poseban drugačiji novi. Rušenjem tih utvrda, zbog kojih ne vidimo male detalje koje čine velike stvari, možemo biti strpljivi i ustrajni. Bog nam je rekao da budemo strpljivi, ali nam je isto tako dao i materijale s kojima ćemo lakše uspijeti ostvariti tu traženu strpljivost.

Ne stidi se svjedočanstva za Gospodina našega.Za to vrijeme dok strpljivo čekamo, možemo raditi bezbroj lijepih stvari. Možemo osluškivati što Bog želi od nas, kojim nas putem šalje u život, koja je naša zadaća, svrha postojanja. Možemo učiti iz Knjige koja ima 1500 stranica (jako puno neiscrpnog materijala za učenje) te tako razvijati svoj autentični, jedinstveni način svjedočenja Evanđelja i svega ostalog što nam je potrebno za svjedočenje.

»Da imate vjere koliko je zrno gorušičino, rekli biste ovom dudu: ’Iščupaj se s korijenom i presadi se u more!’ I on bi vas poslušao.«
U prenesenom smislu s vjerom možemo sve! Što nam je potrebno za takvu vjeru? Sigurno je strpljenje jedna od stepenica ka dostizanju takve vjere. Upravo je zbog toga važno graditi se u Riječi Božjoj kako bi naša vjera rasla, kako bismo svjedočili za Boga te time potakli nekoga ka odnosu s Bogom te na kraju svega doživjeli spasenje, ono što Bog upravo želi za nas. Živimo u svijetu, te je uvijek prisutna sumnja, jer ne vidimo fizički Božja djela, pokušavamo se osloniti na vlastiti um te dokučiti sva ta Božja djelovanja te nekad i pokušati predvidjeti Boga, pročitati, ali nikada ne uspijevamo, uvijek na kraju ispadne i bolje od onoga što smo si mi zamislili da bi Bog mogao učiniti, te dobivamo jasniju sliku kada pogledamo unatrag. Možda je Isus zbog svega toga stalno upućivao na vjeru, da se ne oslanjamo previše na vlastiti ograničeni um te time da se ne opterečujemo nego da sve s vjerom prepustimo u Božje ruke, a mi da se skoncentriramo na druge stvari koje su nam potrebne za izgrađivanje vlastitog bića i izgrađivanje odnosa s Bogom.

Tako i vi: kad izvršite sve što vam je naređeno, recite: ’Sluge smo beskorisne! Učinismo što smo bili dužni učiniti!
I na kraju veliki nauk i jedna od tajni neba, ključeva..., ostati ponizan nakon velikog napretka. Ne uznositi se očekivanjima kako smo zaslužili nebo, jer jedino je Bog zaslužan za sve u našem životu, jedino njegovom milošću nakon svega ulazimo u zajedništvo s Bogom.

Kada malo razmislim velika je sreća što sam rođen u ovom vremenu, vremenu nakon Kristova života na zemlji, u vremenu kada je Biblija lako dostupna, isto tako i mise, zbilja to je jedan veliki dar.

Job 38,1-1.12-21; 40,3-5

Nato Gospodin odgovori Jobu iz oluje i reče:

Zar si ikad zapovjedio jutru,
zar si kazao zori mjesto njeno,
da poduhvati zemlju za rubove
i da iz nje sve bezbožnike strese;
da je pretvori u glinu pečatnu
i oboji je k’o kakvu haljinu?
Ona uzima svjetlost zlikovcima
i pesnicu im lomi uzdignutu.
Zar si ti prodro do izvora morskih,
po dnu bezdana zar si kad hodio?
Zar su ti vrata smrti pokazali;
vidje li dveri kraja mrtvih sjena?
Zar si prostranstvo zemlje uočio?
Govori, ako ti je znano sve to.
Koji putovi u dom svjetla vode,
na kojem mjestu prebivaju tmine,
da ih odvedeš u njine krajeve,
da im put k stanu njihovu pokažeš?
Ti znadeš to, ta davno ti se rodi,
tvojih dana broj veoma je velik!

A Job odgovori Gospodinu i reče:
»Odveć sam malen: što da odgovorim?
Rukom ću svoja zatisnuti usta.
Riječ rekoh – neću više započeti;
rekoh dvije – al’ neću nastaviti.«

Ps 139,1-3.7-10.13-14b

Gospodine, proničeš me svega i poznaješ,

ti znaš kada sjednem i kada ustanem,
izdaleka ti već misli moje poznaješ.
Hodam li ili ležim, sve ti vidiš,
znani su ti svi moji putovi.

Kamo da idem od duha tvojega
i kamo da od tvog lica pobjegnem?
Ako se na nebo popnem, ondje si,
ako u podzemlje legnem, i ondje si.

Uzmem li krila zorina
pa se naselim moru na kraj,
i ondje bi me ruka tvoja vodila,
desnica bi me tvoja držala.

Jer ti si moje stvorio bubrege,
satkao me u krilu majčinu.

Hvala ti što sam stvoren tako čudesno,
što su djela tvoja predivna.

Lk 10,13-16
»Jao tebi, Korozaine! Jao tebi, Betsaido! Da su se u Tiru i Sidonu zbila čudesa koja su se dogodila u vama, odavna bi već, sjedeć u kostrijeti i pepelu, činili pokoru. Ali Tiru i Sidonu bit će na Sudu lakše negoli vama.

I ti, Kafarnaume!
Zar ćeš se do neba uzvisiti?
Do u Podzemlje ćeš se strovaliti.

Tko vas sluša, mene sluša; tko vas prezire, mene prezire. A tko mene prezire, prezire onoga koji mene posla.«

Komentar

Gospodine Bože, Oče Svemogući, Stvoritelju neba i zemlje , stvoritelju svega vidljivoga i svega nevidljivoga, predivni su zakoni Tvoji, predivna su djela Tvoja, predivna je Ljubav Tvoja, predivna je Dobrota Tvoja, Ti me proničeš svega, Ti me prožimaš svega, Ti znaš sve o meni, Ti me poznaš bolje nego što se sam poznam, Ti znaš puno bolje što mi treba nego što ja mogu i zamisliti, Ti si me stvorio da živim u savezništvu s Tobom i što se više prepuštam Tebi, što sam više Tvoj, osjećam se hrabrijim, osjećam se punijim pouzdanja, osjećam se snažnijim za prepreke i kušnje koje dolaze, osjećam se spremnijim za život jer to savezništvo je istinska vrijednost u mome životu, Gospodine molim Te za milost da to savezništvo svakim danom bude sve veće i veće, sve jače i jače, sve čvršće i čvršće, pomozi mi Gospodine, molim Te.

Job 9,1-12.14-16

Job progovori i reče:
»Zaista, dobro ja znadem da je tako:
kako da pred Bogom čovjek ima pravo?
Ako bi se tkogod htio preti s njime,
odvratio mu ne bi ni jednom od tisuću.
Srcem on je mudar, a snagom svesilan,
i tko bi se njemu nekažnjeno opro?
On brda premješta, a ona to ne znaju,
u jarosti svojoj on ih preokreće.
Pokreće on zemlju sa njezina mjesta,
iz temelja njene potresa stupove.
Kad zaprijeti suncu, ono se ne rađa,
on pečatom svojim i zvijezde pečati.
Jedini on je nebesa razapeo
i pučinom morskom samo on hodao.
Stvorio je Medvjede i Oriona,
Vlašiće i zvijezđa na južnome nebu.
Tvorac on je djela silnih, nepojmljivih
čudesa koja se izbrojit’ ne mogu.
Ide pored mene, a ja ga ne vidim;
evo, on prolazi – ja ga ne opažam.
Ugrabi li što, tko će mu to priječit’,
i tko ga pitat’ smije: ‘Što si učinio?’
Pa kako onda da njemu odgovorim,
koju riječ da protiv njega izaberem?
I da sam u pravu, odvratio ne bih,
u suca svojega milost bih molio.
A kad bi se na zov moj i odazvao,
vjerovao ne bih da on glas moj sluša.

Ps 88,10b-15

Vapijem tebi, Gospodine, iz dana u dan,
za tobom ruke pružam.

Zar na mrtvima činiš čudesa?
Zar će sjene ustati i hvaliti tebe?
Zar se u grobu pripovijeda o tvojoj dobroti?
O vjernosti tvojoj u propasti?
Zar se u tmini objavljuju čudesa tvoja
i tvoja pravda u zaboravu?

Ipak ja vapijem tebi, Gospodine,
prije jutra molitvom te pretječem.
Zašto, Gospodine, odbacuješ dušu moju?
Zašto sakrivaš lice od mene?

Lk 9,57-62

Dok su išli putom, reče mu netko: »Za tobom ću kamo god ti pošao.« Reče mu Isus: »Lisice imaju jazbine, ptice nebeske gnijezda, a Sin Čovječji nema gdje bi glavu naslonio.«
Drugomu nekom reče: »Pođi za mnom!« A on će mu: »Dopusti mi da prije odem i pokopam oca.« Reče mu: »Pusti neka mrtvi pokapaju svoje mrtve, a ti idi i navješćuj kraljevstvo Božje.«
I neki drugi reče: »Za tobom ću, Gospodine, ali dopusti mi da se prije oprostim sa svojim ukućanima.« Reče mu Isus: »Nitko tko stavi ruku na plug pa se obazire natrag, nije prikladan za kraljevstvo Božje.«

Komentar

Gospodine, Zakon je Tvoj lagan, breme je Tvoje slatko, pa kako onda da se pred Tobom opravdavam za slabosti svoje, za pogreške svoje, za grijehe svoje, kako da pred Tobom branim sebe, to nije moguće, zato Tebe Bože molim za milost poniznosti, za milost skromnosti, za milost skrušenosti, za milost raskajanosti, da Te mogu moliti za oprost, da Ti se mogu diviti, da Te mogu slaviti, da Ti mogu vapiti, da Ti mogu svoje ruke pružati i za milost moliti, pomozi mi Bože u mojim slabostima, oprosti mi Bože na mojim pogreškama, oprosti mi moja lutanja i moje grijehe, ja ti Oče želim biti vjeran, ja Ti se Oče divim, ja se divim Zakonima Tvojim, ja se divim Djelima Tvojim, ja se divim Sinu Tvojemu, ja se divim žrtvi svetoj njegovoj, ja se divim zajednici Njegovoj Presvetom Tijelu Gospodina našega Isusa Krista, ja se divim Svetoj Crkvi Katoličkoj, ja Te molim Oče za milost poniznosti, za milost skromnosti, za milost skrušenosti, za milost raskajanosti, jer zakoni su Njeni lagani a breme je Njeno slatko.

Job 1,6-22

Jednoga dana dođu sinovi Božji da stanu pred Gospodina, a među njima pristupi i Satan. Gospodin tad upita Satana: »Odakle dolaziš?« – »Evo prođoh zemljom i obiđoh je«, odgovori on. Nato će Gospodin: »Nisi li zapazio slugu moga Joba? Njemu na zemlji nema ravna. Čovjek je to neporočan i pravedan, boji se Boga i kloni zla!« A Satan odgovori Gospodinu: »Zar se Job uzalud Boga boji? Zar nisi ogradio njega, kuću mu i sav posjed njegov? Blagoslovio si djelo njegovih ruku, stoka mu se namnožila po zemlji. Ali pruži jednom ruku i dirni mu u dobra: u lice će te prokleti!« »Neka ti bude!« – reče Gospodin Satanu. – »Sa svime što ima radi što ti drago; samo ruku svoju na nj ne diži.« I Satan ode ispred lica Gospodnjeg.
Jednoga dana, dok su Jobovi sinovi i kćeri jeli i pili vino u kući najstarijeg brata, dođe glasnik k Jobu i reče: »Tvoji su volovi orali a magarice pokraj njih pasle, kad iznenada Sabejci navališe na njih i oteše ih, pobivši momke oštrim mačem. Jedini ja utekoh da ti ovo javim.« Dok je on još to govorio, dođe drugi i reče: »Oganj Božji udari s neba, spali tvoje ovce i pastire te ih proždrije. Jedini ja utekoh da ti javim.« Dok je još govorio, dođe treći i reče: »Kaldejci navališe s tri čete na tvoje deve i oteše ih, pobivši momke oštrim mačem. Jedini ja utekoh da ti javim.« Dok je ovaj još govorio, dođe četvrti i reče: »Tvoji su sinovi i kćeri jeli i pili vino u kući najstarijeg brata. I gle, vjetar se silan diže iz pustinje, udari na sva četiri ugla kuće, obori je na djecu te ona zaglaviše. Jedini ja utekoh da ti javim.«
Tad ustade Job, razdrije haljinu na sebi, obrija glavu pa ničice pade na zemlju, pokloni se i reče: »Gol iziđoh iz krila majčina,
gol ću se onamo i vratiti.
Gospodin dao, Gospodin oduzeo!
Blagoslovljeno ime Gospodnje!«
Uza sve to, nije sagriješio Job niti je kakvu ludost protiv Boga izustio.

Ps 17,1-3.6-7

Počuj, Gospodine pravedni,
i vapaj mi poslušaj,
usliši molitvu iz usta iskrenih!

Od tebe nek’ mi dođe presuda,
tvoje oči vide što je pravo.

Istraži mi srce, pohodi noću,
ognjem me iskušaj,
al’ u meni nećeš nać’ bezakonja.
Ne zgriješiše usta moja
Zazivam te, Bože, ti ćeš me uslišit’:
prikloni mi uho i čuj riječi moje.
Proslavi na meni dobrotu svoju,
ti koji od dušmana izbavljaš
one što se utječu desnici tvojoj.

Lk 9,46-50

U njima se porodi misao tko bi od njih bio najveći.

Znajući tu misao njihova srca, uzme Isus dijete, postavi ga uza se

i reče im: »Tko god primi ovo dijete u moje ime, mene prima. A tko mene prima, prima onoga koji me je poslao. Doista, tko je najmanji među vama svima, taj je velik!«
Prihvati Ivan i reče: »Učitelju, vidjesmo jednoga koji u tvoje ime izgoni zloduhe. Mi smo mu branili, jer ne ide za nama.« Reče mu Isus: »Ne branite! Ta tko nije protiv vas, za vas je!«

Fil 3,8-14

Štoviše, čak sve gubitkom smatram zbog onoga najizvrsnijeg, zbog spoznanja Isusa Krista, Gospodina mojega, radi kojega sve izgubih i otpadom smatram: da Krista steknem i u njemu se nađem – ne svojom pravednošću, onom od Zakona, nego pravednošću po vjeri u Krista, onom od Boga, na vjeri utemeljenoj – da upoznam njega i snagu uskrsnuća njegova i zajedništvo u patnjama njegovim, ne bih li kako, suobličen smrti njegovoj, prispio k uskrsnuću od mrtvih. Ne kao da sam već postigao ili dopro do savršenstva, nego – hitim ne bih li kako dohvatio jer sam i zahvaćen od Krista. Braćo, ja nipošto ne smatram da sam već dohvatio. Jedno samo: što je za mnom, zaboravljam, za onim što je preda mnom, prežem, k cilju hitim, k nagradi višnjeg poziva Božjeg u Kristu Isusu.

Uzdah se u Gospodina uzdanjem silnim,
i on se k meni prignu i usliša vapaj moj.

U usta mi stavi pjesmu novu,
slavopoj Bogu našemu.

Nisu ti mile ni žrtve ni prinosi,
nego si mi uši otvorio:
paljenice ni okajnice ne tražiš.

Tada rekoh: »Evo dolazim!

U svitku knjige piše za mene:

Milje mi je, Bože moj, vršit’ volju tvoju,
Zakon tvoj duboko u srcu ja nosim.«

Tvoju ću pravdu naviještat’ u velikom zboru,
i usta svojih zatvoriti neću,
o Gospodine, sve ti je znano.

A ti, o Gospodine, milosrđa mi svog ne krati,
dobrota tvoja i vjernost neka me svagda čuvaju.

Lk 5,1-11

Dok se jednom oko njega gurao narod da čuje riječ Božju, stajaše on pokraj Genezaretskog jezera. Spazi dvije lađe gdje stoje uz obalu; ribari bili izašli iz njih i ispirali mreže. Uđe u jednu od tih lađa; bila je Šimunova pa zamoli Šimuna da malo otisne od kraja. Sjedne te iz lađe poučavaše mnoštvo.
Kada dovrši pouku, reče Šimunu: »Izvezi na pučinu i bacite mreže za lov.« Odgovori Šimun: »Učitelju, svu smo se noć trudili i ništa ne ulovismo, ali na tvoju riječ bacit ću mreže.« Učiniše tako te uhvatiše veoma mnogo riba; mreže im se gotovo razdirale. Mahnuše drugovima na drugoj lađi da im dođu pomoći. Oni dođoše i napuniše obje lađe, umalo im ne potonuše.
Vidjevši to, Šimun Petar pade do nogu Isusovih govoreći: »Idi od mene! Grešan sam čovjek, Gospodine!« Zbog lovine riba što ih uloviše bijaše se zapanjio on i svi koji bijahu s njime, a tako i Jakov i Ivan, Zebedejevi sinovi, drugovi Šimunovi. Isus reče Šimunu: »Ne boj se! Odsada ćeš loviti ljude!« Oni izvukoše lađe na kopno, ostaviše sve i pođoše za njim.

Komentar

Svaki posao može biti plodonosan ako u njega uključimo Krista, Sina Božjeg. On poznaje sve zakonitosti prirode i želi nam otkriti čudesan način na koji sve funkcionira, način na koji je Bog Otac posložio svijet.
I kada ono što je nama logično ne urodi plodom, Isus ima drugačiju, bolju logiku prema kojoj svaki rad koji obavljamo može biti izrazito plodonosan. Uključimo Ga, dakle, u svaki svoj posao, slušajmo što nam On ima za reći i na Njegovu riječ učinimo što traži, baš poput Šimuna Petra. Tada se događaju čuda u našim životima, u malomu i velikome.
Kada na Njegovu riječ, a našim posredstvom postane kako je rekao, shvaćamo vlastitu malenost i griješnost, a Njegovu veličinu i svemoć, te poput Petra padamo na koljena priznajući sve što jesmo i što nismo. U takvom stavu srca Isus nas hrabri i povjerava individualnu zadaću na koju nas poziva, ali tek kad priznamo da bez Njega ne možemo ništa!

Prop 1,2-11

Ispraznost nad ispraznošću, veli Propovjednik, ispraznost nad ispraznošću, sve je ispraznost!

Kakva je korist čovjeku od svega truda njegova kojim se trudi pod suncem?
Jedan naraštaj odlazi, drugi dolazi, a zemlja uvijek ostaje.
Sunce izlazi, sunce zalazi i onda hiti svojem mjestu odakle izlazi.
Vjetar puše na jug i okreće se na sjever, kovitla sad ovamo sad onamo i vraća se u novom vrtlogu.
Sve rijeke teku u more i more se ne prepunja; odakle teku rijeke, onamo se vraćaju da ponovno počnu svoj tok.
Sve je mučno. Nitko ne može reći da se oči nisu do sita nagledale i uši dovoljno naslušale.
Što je bilo, opet će biti, i što se činilo, opet će se činiti, i nema ništa novo pod suncem.
Ima li išta o čemu bi se moglo reći: »Gle, ovo je novo!«? Sve je već davno prije nas postojalo.
Samo, od prošlosti ne ostade ni spomena, kao što ni u budućnosti neće biti sjećanja na ono što će poslije doći.

Ps 90,3-6.12-14.17-17

Smrtnike u prah vraćaš
i veliš: »Vratite se, sinovi ljudski!«
Jer je tisuću godina u očima tvojim
k’o jučerašnji dan koji je minuo
i kao straža noćna.

Razgoniš ih k’o jutarnji san,
kao trava su što se zeleni:
jutrom cvate i sva se zeleni,
a uvečer – već se suši i vene.

Nauči nas dane naše brojiti,
da steknemo mudro srce.
Vrati se k nama, Gospodine! Ta dokle ćeš?
Milostiv budi slugama svojim!

Jutrom nas nasiti smilovanjem svojim,
da kličemo i da se veselimo u sve dane!
Dobrota Gospodina, Boga našega, nek’ bude nad nama!
Daj da nam uspije djelo naših ruku,
djelo ruku naših nek’ uspije.

Lk 9,7-9

Dočuo Herod tetrarh sve što se događa te se nađe u nedoumici jer su neki govorili: »Ivan uskrsnu od mrtvih«; drugi: »Pojavio se Ilija«; treći opet: »Ustao je neki od drevnih proroka.« A Herod reče: »Ivanu ja odrubih glavu. Tko je onda ovaj o kom toliko čujem?« I tražio je priliku da ga vidi.

Komentar

Gospodine Bože, Oče Svemogući, srce je moje ranjeno, rana je moja velika, boli me i duša i tijelo i ja tu ništa ne mogu. Previše sam slab . Trebam Tebe, trebam Tvoj glas, trebam Tvoje vodstvo, trebam Tvoju volju. Neka se misli moje utišaju, neka jadikovke moje utihnu, neka se glas moj smanji, neka molitve moje utihnu, molim Te Oče za milost tišine od moje buke, molim Te Oče za milost tišine od buke svijeta, molim Te za milost tišine u kojoj mogu čuti Tebe, molim Te za milost tišine u kojoj mogu čuti Tvoj Glas, molim Te za milost tišinu u kojoj mogu čuti Tvoju volju i još Te molim, što god  da se dogodi Isuse samo neka bude volja Tvoja, budi uz mene i pomozi mi i bodri me, uzdam se u Tebe Isuse.

Izr 3,27-34

Ne uskrati dobročinstva potrebitim
kad god to možeš učiniti.
Ne reci svome bližnjemu:
»Idi i dođi opet, sutra ću ti dati«, kad možeš već sada.
Ne kuj zla svome bližnjemu
dok on bez straha kod tebe boravi.
Ne pravdaj se ni s kim bez razloga
ako ti nije učinio nikakva zla.
Nemoj zavidjeti nasilniku
niti slijediti njegove pute,
jer su Gospodinu mrski pokvarenjaci,
a prisan je s pravednima.
Gospodnje je prokletstvo na domu bezbožnika,
a blagoslov u stanu pravednika.
S podsmjevačima on se podsmijeva,
a poniznima dariva milost.

Ps 15,2-5

Onaj samo tko živi čestito,
koji čini pravicu,
i istinu iz srca zbori,

i ne kleveće jezikom;

koji bližnjem zla ne nanosi

i ne sramoti susjeda svoga;

koji zlikovca prezire,
a poštuje one što se Gospodina boje;

koji se zaklinje prijatelju, a ne krši prisege,
i ne daje novca na lihvu,
i ne prima mita protiv nedužna.

Tko tako čini,pokolebat’ se neće dovijeka.
 
Lk 8,16-18

»Nitko ne užiže svjetiljke da je pokrije posudom ili stavi pod postelju, nego je stavlja na svijećnjak da oni koji ulaze vide svjetlost. Ta ništa nije tajno što se neće očitovati; ništa skriveno što se neće saznati i na vidjelo doći.«
»Pazite dakle kako slušate. Doista, onomu tko ima dat će se, a onomu tko nema oduzet će se i ono što misli da ima.«

1 Kor 15,35-37.42-49

Ali reći će netko: Kako uskršavaju mrtvi? I s kakvim li će tijelom doći? Bezumniče! Što siješ, ne oživljuje ako ne umre. I što siješ, ne siješ tijelo buduće, već golo zrno, pšenice – recimo – ili čega drugoga. Tako i uskrsnuće mrtvih: sije se u raspadljivosti, uskršava u neraspadljivosti; sije se u sramoti, uskršava u slavi; sije se u slabosti, uskršava u snazi; sije se tijelo naravno, uskršava tijelo duhovno.
Ako ima tijelo naravno, ima i duhovno. Tako je i pisano: Prvi čovjek, Adam, postade živa duša, posljednji Adam – duh životvorni. Ali ne bî najprije duhovno, nego naravno pa onda duhovno. Prvi je čovjek od zemlje, zemljan; drugi čovjek – s neba. Kakav je zemljani takvi su i zemljani, a kakav je nebeski takvi su i nebeski. I kao što smo nosili sliku zemljanoga, nosit ćemo i sliku nebeskoga.

Ps 56,10c-14

Ovo sigurno znam: Bog je za mene!

Božje obećanje slavim,
u Gospodina se uzdam i neću se bojati:
što mi može učiniti čovjek?

Vežu me zavjeti koje učinih tebi, o Bože:
prinijet ću ti žrtve zahvalne
jer si mi dušu od smrti spasio.
Ti si očuvao noge moje od pada,
da pred Bogom hodim u svjetlosti živih.

Lk 8,4-15

Kad se skupio silan svijet te iz svakoga grada nagrnuše k njemu, prozbori u prispodobi:
»Iziđe sijač sijati sjeme. Dok je sijao, jedno pade uz put, bî pogaženo i ptice ga nebeske pozobaše. Drugo pade na kamen i, tek što je izniklo, osuši se jer ne imaše vlage. Drugo opet pade među trnje i trnje ga preraste i uguši. Drugo napokon pade u dobru zemlju, nikne i urodi stostrukim plodom.« Rekavši to, povika: »Tko ima uši da čuje, neka čuje!«
Upitaše ga učenici kakva bi to bila prispodoba. A on im reče: »Vama je dano znati otajstva kraljevstva Božjega, a ostalima u prispodobama – da gledajući ne vide
i slušajući ne razumiju.«
»A ovo je prispodoba: Sjeme je Riječ Božja. Oni uz put slušatelji su. Zatim dolazi đavao i odnosi Riječ iz srca njihova da ne bi povjerovali i spasili se. A na kamenu – to su oni koji kad čuju, s radošću prime Riječ, ali korijena nemaju: ti neko vrijeme vjeruju, a u vrijeme kušnje otpadnu. A što pade u trnje – to su oni koji poslušaju, ali poneseni brigama, bogatstvom i nasladama života, uguše se i ne dorode roda. Ono pak u dobroj zemlji – to su oni koji u plemenitu i dobru srcu slušaju Riječ, zadrže je i donose rod u ustrajnosti.«

Komentar

Gospodine, hvala Ti na Rijeci koju mi stavljas u srce. Hvala ti na miru koji mi darujes, hvala na milosti kojom me grlis i ljubavi koju osjecam. Gospodine, daj da otajstvo Nebeskoga Kraljevstva cuvam u srcu, da se ne zabrinjavam sto sve ne razumijem i ne mogu logicki i razumski objasniti. Daj da cuvam tvoju Rijec, da razmisljam o njoj svakodnevno, da se s njom budim i da s njom lijegam. Otvori oci i usi moga srca da te ono uistinu primi i zavoli kako Ti zasluzujes, da te slavim kao svoga Kraja, svoga Stvoritelja. Amen.

Heb 5,7-9

On je u dane svoga zemaljskog života sa silnim vapajem i suzama prikazivao molitve i prošnje Onomu koji ga je mogao spasiti od smrti. I bî uslišan zbog svoje predanosti: premda je Sin, iz onoga što prepati, naviknu slušati i, postigavši savršenstvo, posta svima koji ga slušaju začetnik vječnoga spasenja –

Ps 31,2-6.15-16.20-20

Tebi se, Gospodine, utječem,
o, da se ne postidim nikada:
u svojoj me pravdi izbavi!

Prikloni k meni uho svoje,

pohiti da me oslobodiš! 

Budi mi hrid zaštite,

tvrđava spasenja.

Jer ti si hrid moja, tvrđava moja,
radi svoga imena vodi me i ravnaj.

Izvuci me iz mreže koju mi zapeše,
jer ti si moje utočište.

U tvoje ruke duh svoj predajem:

Otkupi me, Gospodine, Bože vjerni.

A ja se, Gospodine, u tebe uzdam;
govorim: Ti si Bog moj!
U tvojoj je ruci sudbina moja:
istrgni me iz ruke dušmana
i onih koji me progone!
O, kako je velika, Gospodine, tvoja dobrota,
koju čuvaš za one koji te se boje,
koju iskazuješ onima što se tebi utječu
naočigled sinovima čovječjim.

Iv 19,25-27

Uz križ su Isusov stajale majka njegova, zatim sestra njegove majke, Marija Kleofina, i Marija Magdalena. Kad Isus vidje majku i kraj nje učenika kojega je ljubio, reče majci: »Ženo! Evo ti sina!« Zatim reče učeniku: »Evo ti majke!« I od toga časa uze je učenik k sebi.

Komentar

Isuse daruješ mi svoju majku Mariju.
Daj da je uzmem kao zaštitnicu u svome životu, kraljicu neba.
Od prvoga dana prihvaća sve što joj Gospodin objavljuje i ne sumlja, nego prebire i vjera joj raste sve veća i veća .
Ide za svojim sinom kojega je začela po duhu sljedi ga i govori mu vina nemaju.
Učenicima njegovim govori slušajte ga i učinite kako vam kaže .

Marijo majčice dođi da te zagrlim budi mi učiteljica na putu, pokaži mi put.

1 Kor 12,12-14.27-31a

Doista, kao što je tijelo jedno te ima mnogo udova, a svi udovi tijela iako mnogi, jedno su tijelo – tako i Krist. Ta u jednom Duhu svi smo u jedno tijelo kršteni, bilo Židovi, bilo Grci, bilo robovi, bilo slobodni. I svi smo jednim Duhom napojeni. Ta ni tijelo nije jedan ud, nego mnogi. A vi ste tijelo Kristovo i, pojedinačno, udovi. I neke postavi Bog u Crkvi: prvo za apostole, drugo za proroke, treće za učitelje; onda čudesa, onda dari liječenja; zbrinjavanja, upravljanja, razni jezici. Zar su svi apostoli? Zar svi proroci? Zar svi učitelji? Zar svi čudotvorci? Zar svi imaju dare liječenja? Zar svi govore jezike? Zar svi tumače?

Čeznite za višim darima!

Ps 100,1b-5

Kliči Gospodinu, zemljo sva!

Služite Gospodinu u veselju!
Pred lice mu dođite s radosnim klicanjem!

Znajte da je Gospodin Bog:
on nas stvori, i mi smo njegovi,
njegov smo narod i ovce paše njegove.

Uđite s hvalama na vrata njegova,
u dvore njegove s pjesmama;
hvalite ga, ime mu slavite!

Jer dobar je Gospodin,
dovijeka je ljubav njegova,
od koljena do koljena vjernost njegova.

Lk 7,11-17

Nakon toga uputi se Isus u grad zvani Nain. Pratili ga njegovi učenici i silan svijet. Kad se približi gradskim vratima, gle, upravo su iznosili mrtvaca, sina jedinca u majke, majke udovice. Pratilo ju mnogo naroda iz grada. Kad je Gospodin ugleda, sažali mu se nad njom i reče joj: »Ne plači!« Pristupi zatim, dotače se nosila; nosioci stadoše, a on reče: »Mladiću, kažem ti, ustani!« I mrtvac se podiže i progovori, a on ga dade njegovoj majci. Sve obuze strah te slavljahu Boga govoreći: »Prorok velik usta među nama! Pohodi Bog narod svoj!« I proširi se taj glas o njemu po svoj Judeji i po svoj okolici.

Komentar

Gospodine napadaju me, napadaju me sa svih strana, od silnog jada zna me boliti glava, i tako me često iznenadi i napada tamo gdje ja ne mogu niti pomisliti a kamo li očekivati napad i priznajem slab sam i nisam spreman i moje oružje je slabo ili nije pripravno i tako mi se teško braniti i tada shvaćam pa ja se sam i ne mogu braniti, ja Tebe tada trebam, nikakav splet okolnosti me ne može odvojiti od Tebe, nikakva slabost ili kušnja me ne može odvojiti od Tebe, jer Ti si dobar, jet Ti si Dobrota, jer Ti si Istina, Jer Ti si Isuse moj Bog, Ti si me stvorio i ja sam Tvoj, ja sam ovca paše Tvoje i dovijeka je ljubav Tvoja za mene, Ti me brani, Ti me čuvaj, Ti se brini za mene u Tebe se uzdam, Tebi se predajem.

1 Kor 11,17-26.33-33
Kad već dajem ta upozorenja, ne mogu pohvaliti što se ne sastajete na bolje, nego na gore. Ponajprije čujem, djelomično i vjerujem: kad se okupite na Sastanak, da su među vama razdori. Treba doista da i podjelâ bude među vama da se očituju prokušani među vama. Kad se dakle tako zajedno sastajete, to nije blagovanje Gospodnje večere: ta svatko se pri blagovanju prihvati svoje večere te jedan gladuje, a drugi se opija. Zar nemate kuća da jedete i pijete? Ili Crkvu Božju prezirete i postiđujete one koji nemaju? Što da vam kažem? Da vas pohvalim? U tom vas ne hvalim.
Doista, ja od Gospodina primih što vama predadoh: Gospodin Isus one noći kad bijaše predan uze kruh, zahvalivši razlomi i reče: »Ovo je tijelo moje – za vas. Ovo činite meni na spomen.« Tako i čašu po večeri govoreći: »Ova čaša novi je Savez u mojoj krvi. Ovo činite kad god pijete, meni na spomen.« Doista, kad god jedete ovaj kruh i pijete čašu, smrt Gospodnju navješćujete dok on ne dođe. Zato, braćo moja, kad se sastajete na blagovanje, pričekajte jedni druge.

Ps 40,7-10.17-17

Nisu ti mile ni žrtve ni prinosi,
nego si mi uši otvorio:
paljenice ni okajnice ne tražiš.

Tada rekoh: »Evo dolazim!

U svitku knjige piše za mene:

Milje mi je, Bože moj, vršit’ volju tvoju,
Zakon tvoj duboko u srcu ja nosim.«

Tvoju ću pravdu naviještat’ u velikom zboru,
i usta svojih zatvoriti neću,
o Gospodine, sve ti je znano.

Neka kliču i nek’ se vesele u tebi
svi koji te traže!
Neka govore svagda: »Velik je Gospodin!«
svi koji spasenje tvoje ljube.

Lk 7,1-10
Pošto dovrši sve te svoje besjede narodu, uđe u Kafarnaum. Nekomu satniku bijaše bolestan sluga, samo što ne izdahnu, a bijaše mu veoma drag. Kad je satnik čuo za Isusa, posla k njemu starješine židovske moleći ga da dođe i ozdravi mu slugu. Kad oni dođoše Isusu, usrdno ga moljahu: »Dostojan je da mu to učiniš jer voli naš narod, i sinagogu nam je sagradio.« Isus se uputi s njima. I kad bijaše već kući nadomak, posla satnik prijatelje s porukom: »Gospodine, ne muči se. Nisam dostojan da uđeš pod krov moj. Zato se i ne smatrah dostojnim doći k tebi. Nego – reci riječ da ozdravi sluga moj. Ta i ja, premda sam vlasti podređen, imam pod sobom vojnike pa reknem jednomu: ‘Idi’ – i ode, drugomu: ‘Dođi’ – i dođe, a sluzi svomu: ‘Učini to’ – i učini.«
Čuvši to, zadivi mu se Isus pa se okrenu mnoštvu koje je išlo za njim i reče: »Kažem vam, ni u Izraelu na nađoh tolike vjere.«
Kad se oni koji su bili poslani vratiše kući, nađoše slugu zdrava.

1 Kor 10,14-22

Zato, ljubljeni moji, bježite od idolopoklonstva. Kao razumnima velim: sudite sami što govorim. Čaša blagoslovna koju blagoslivljamo nije li zajedništvo krvi Kristove? Kruh koji lomimo nije li zajedništvo tijela Kristova? Budući da je jedan kruh, jedno smo tijelo mi mnogi; ta svi smo dionici jednoga kruha. Gledajte Izraela po tijelu! Koji blaguju žrtve nisu li zajedničari žrtvenika? Što dakle hoću reći? Idolska žrtva da je nešto? Ili idol da je nešto? Naprotiv, da pogani vrazima žrtvuju, ne Bogu. A neću da budete zajedničari vražji. Ne možete piti čašu Gospodnju i čašu vražju. Ne možete biti sudionici stola Gospodnjega i stola vražjega. Ili da izazivamo ljubomor Gospodnji? Zar smo jači od njega?

Ps 116,12-13.17-18

Što da uzvratim Gospodinu
za sve što mi je učinio?
Uzet ću čašu spasenja
i zazvat ću ime Gospodnje.

Tebi ću prinijeti žrtve zahvalne,
zazvat ću ime Gospodnje.

Izvršit ću Gospodinu zavjete svoje
pred svim pukom njegovim,

Lk 6,43-49

»Nema dobra stabla koje bi rađalo nevaljalim plodom niti stabla nevaljala koje bi rađalo dobrim plodom. Ta svako se stablo po svom plodu poznaje. S trnja se ne beru smokve niti se s gloga grožđe trga.«
»Dobar čovjek iz dobra blaga srca svojega iznosi dobro, a zao iz zla iznosi zlo. Ta iz obilja srca usta mu govore.«
»Što me zovete ‘Gospodine, Gospodine!’, a ne činite što zapovijedam? Tko god dolazi k meni te sluša moje riječi i vrši ih, pokazat ću vam kome je sličan: sličan je čovjeku koji gradi kuću pa iskopa u dubinu i postavi temelj na kamen. A kad bude poplava, nahrupi bujica na tu kuću, ali je ne može uzdrmati jer je dobro sagrađena. A koji čuje i ne izvrši, sličan je čovjeku koji sagradi kuću na tlu bez temelja; nahrupi na nju bujica i umah se sruši te bude od te kuće razvalina velika.«

Rim 8,28-30

Znamo pak da Bog u svemu na dobro surađuje s onima koji ga ljube, s onima koji su odlukom njegovom pozvani. Jer koje predvidje, te i predodredi da budu suobličeni slici Sina njegova te da on bude prvorođenac među mnogom braćom. Koje pak predodredi, te i pozva; koje pozva, te i opravda; koje opravda, te i proslavi.

Ps 13,6-6

Ja se u tvoju dobrotu uzdam,
nek’ mi se srce raduje spasenju tvome!
Pjevat ću Gospodinu koji mi učini dobro,
pjevat ću imenu Gospodina Svevišnjeg!

Mt 1,1-16.18-23

Rodoslovlje Isusa Krista, sina Davidova, sina Abrahamova.

Abrahamu se rodi Izak. Izaku se rodi Jakov. Jakovu se rodi Juda i njegova braća. Judi Tamara rodi Peresa i Zeraha. Peresu se rodi Hesron. Hesronu se rodi Ram. Ramu se rodi Aminadab. Aminadabu se rodi Nahšon. Nahšonu se rodi Salma. Salmi Rahaba rodi Boaza. Boazu Ruta rodi Obeda. Obedu se rodi Jišaj. Jišaju se rodi David kralj.
Davidu bivša žena Urijina rodi Salomona. Salomonu se rodi Roboam. Roboamu se rodi Abija. Abiji se rodi Asa. Asi se rodi Jozafat. Jozafatu se rodi Joram. Joramu se rodi Ahazja. Ahazji se rodi Jotam. Jotamu se rodi Ahaz. Ahazu se rodi Ezekija. Ezekiji se rodi Manaše. Manašeu se rodi Amon. Amonu se rodi Jošija. Jošiji se rodi Jehonija i njegova braća u vrijeme progonstva u Babilon.
Poslije progonstva u Babilon Jehoniji se rodi Šealtiel. Šealtielu se rodi Zerubabel. Zerubabelu se rodi Abiud. Abiudu se rodi Elijakim. Elijakimu se rodi Azor. Azoru se rodi Sadok. Sadoku se rodi Akim. Akimu se rodi Elijud. Elijudu se rodi Eleazar. Eleazaru se rodi Matan. Matanu se rodi Jakov. Jakovu se rodi Josip, muž Marije, od koje se rodio Isus koji se zove Krist.

A rođenje Isusa Krista zbilo se ovako. Njegova majka Marija, zaručena s Josipom, prije nego se sastadoše nađe se trudna po Duhu Svetom. A Josip, muž njezin, pravedan, ne htjede je izvrgnuti sramoti, nego naumi da je potajice napusti. Dok je on to snovao, gle, anđeo mu se Gospodnji ukaza u snu i reče: »Josipe, sine Davidov, ne boj se uzeti k sebi Mariju, ženu svoju. Što je u njoj začeto, doista je od Duha Svetoga. Rodit će sina, a ti ćeš mu nadjenuti ime Isus jer će on spasiti narod svoj od grijeha njegovih.«
Sve se to dogodilo da se ispuni što Gospodin reče po proroku:
Evo, Djevica će začeti i roditi sina
i nadjenut će mu se ime Emanuel
– što znači: S nama Bog!

Komentar

Isuse, Isuse Ti si mir, ja se u Tvoje ime uzdam, ja se u Tvoju dobrotu uzdam, moje se srce raduje Imenu Tvojemu, moje se srce raduje spasenju Tvojemu, Tvoje Ime šapćem uzdajući se u spasenje Tvoje, Tvoje Ime šapćem tražeći pomoć Tvoju, Tvoje Ime šapćem da me zaštiti u napasti, Tvoje ime šapćem da me čuva u kušnji, Tvoje Ime Šapćem da mi pomogneš u problemu, Tvoje Ime šapćem jer Ti si moj Bog, Tvoje Ime šapćem jer Ti si moj mir, Tvoje  ime šapćem jer ti si moj spas, Tvoje Ime šapćem jer si se Ti rodio da nas spasiš, Tvoje Ime šapćem jer si se Ti rodio da nas otkupiš, da na pašu izvedeš svoje stado malo, silom Boga Oca našega, silom velikom, silom najvećom, silom ljubavi, silom dobrote, silom istine, silom Duha Svetoga svojega, da u miru živimo jer rasprostireš svoju vlast sve do na kraj svjetova zemaljskih i sve do na kraj dubina srdaca ljudskih i donosiš nam mir, Isuse Ti si moj mir.

1 Kor 6,1-11

Tko bi se od vas u sporu s drugim usudio parničiti se pred nepravednima, a ne pred svetima? Ili zar ne znate da će sveti suditi svijet? Pa ako ćete vi suditi svijet, zar niste vrijedni suditi sitnice? Ne znate li da ćemo suditi anđele, kamoli ne ono svagdanje? A vi, kad imate sporove o svagdanjem, sucima postavljate one do kojih Crkva ništa ne drži! Vama na sramotu govorim. Tako? Zar nema među vama ni jednoga mudra koji bi mogao rasuditi među braćom? Nego brat se s bratom parniči, i to pred nevjernicima? Zapravo, već vam je to nedostatak što se parničite među sobom. Zašto radije ne trpite nepravdu? Zašto se radije ne pustite oplijeniti? Nego vi činite nepravdu i plijenite, i to braću. Ili zar ne znate da nepravednici neće baštiniti kraljevstva Božjega? Ne varajte se! Ni bludnici, ni idolopoklonici, ni preljubnici, ni mekoputnici, ni muškoložnici, ni kradljivci, ni lakomci, ni pijanice, ni psovači, ni razbojnici neće baštiniti kraljevstva Božjega. To, evo, bijahu neki od vas, ali oprali ste se, ali posvetili ste se, ali opravdali ste se u imenu Gospodina našega Isusa Krista i u Duhu Boga našega.

Ps 149,1-6a.9b-9b

Aleluja!
Pjevajte Gospodinu pjesmu novu
i u zboru svetih hvalu njegovu!

Nek’ se raduje Izrael Stvoritelju svojem!
Kralju svom neka klikću sinovi Siona!
Neka u kolu hvale ime njegovo,
bubnjem i citarom neka ga slave!

Jer Gospodin ljubi narod svoj,
spasenjem ovjenčava ponizne!
Neka se sveti raduju u slavi,
neka kliču s ležaja svojih!

Nek’ im pohvale Božje budu na ustima,

nek’ bude na čast svim pobožnicima njegovim!  

Lk 6,12-19

Onih dana iziđe na goru da se pomoli. I provede noć moleći se Bogu. Kad se razdanilo, dozva k sebi učenike te između njih izabra dvanaestoricu, koje prozva apostolima: Šimuna, koga prozva Petrom, i Andriju, brata njegova, i Jakova, i Ivana, i Filipa, i Bartolomeja, i Mateja, i Tomu, i Jakova Alfejeva, i Šimuna zvanoga Revnitelj, i Judu Jakovljeva, i Judu Iškariotskoga, koji posta izdajica.
Isus siđe s njima i zaustavi se na ravnu. I silno mnoštvo njegovih učenika i silno mnoštvo naroda iz cijele Judeje i Jeruzalema, iz primorja tirskog i sidonskog nagrnuše da ga slušaju i da ozdrave od svojih bolesti. I ozdravljali su oni koje su mučili nečisti dusi. Sve je to mnoštvo tražilo da ga se dotakne jer je snaga izlazila iz njega i sve ozdravljala.

Komentar

Sveti su oni koji su sposobni činiti djela Božja vrijedna slave koju može dati samo Bog. Sva je slava Njegova.
Onaj tko je na putu svetosti, sposoban je radovati se i slaviti Gospodina. Koliko je nečije srce očišćeno, toliko je sveto, koliko je sveto, toliko je sposobno za radost i slavljenje Gospodina.

Dio našeg života, možda i cijeli život, može biti noć u kojoj ne vidimo dobro, ali kao Isus molimo Boga dok se ne razdani i dok od Boga ne dobijemo sposobnost razlučivanja. Onda kad su nam stvari jasne, možemo djelovati, činiti sveta, Božja djela. Dok ništa ne vidimo ili vidimo premalo, to nije moguće.
Molitva je nužna za dobra djela, ona stoji u pozadini svega što je plemenito, ona je pokretač.

Mudr 9,13-18

Jer tko može spoznati Božju namisao
i tko će se domisliti što hoće Gospod?
Plašljive su misli smrtnika
i nestalne su naše namisli.
Jer propadljivo tijelo tlači dušu
i ovaj zemljani šator pritiskuje um bremenit mislima.
Mi jedva nagađamo što je na zemlji
i s mukom spoznajemo i ono što je u našim rukama:
a što je na nebu, tko će istražiti?
Tko bi doznao tvoju volju
da ti nisi dao mudrosti
i da s visine nisi poslao duha svoga svetoga.
Samo tako su se poravnale staze ljudima na zemlji
i samo su tako naučili ljudi što je tebi milo
i spasili se tvojom mudrošću.

Ps 90,3-6.12-14.17-17

Smrtnike u prah vraćaš
i veliš: »Vratite se, sinovi ljudski!«
Jer je tisuću godina u očima tvojim
k’o jučerašnji dan koji je minuo
i kao straža noćna.

Razgoniš ih k’o jutarnji san,
kao trava su što se zeleni:
jutrom cvate i sva se zeleni,
a uvečer – već se suši i vene.

Nauči nas dane naše brojiti,
da steknemo mudro srce.
Vrati se k nama, Gospodine! Ta dokle ćeš?
Milostiv budi slugama svojim!

Jutrom nas nasiti smilovanjem svojim,
da kličemo i da se veselimo u sve dane!
Dobrota Gospodina, Boga našega, nek’ bude nad nama!
Daj da nam uspije djelo naših ruku,
djelo ruku naših nek’ uspije.

Flm 1,9b-10.12-17

Pavao, starac, a sada i sužanj Krista Isusa
molim te za svoje dijete koje rodih u okovima, za Onezima,

Šaljem ti ga – njega, srce svoje. Htjedoh ga zadržati kod sebe da mi mjesto tebe posluži u okovima evanđelja. Ali ne htjedoh preko tvoje volje da ne bi tvoja dobrota bila od nevolje, nego od dobre volje. Možda baš zato bî za čas odijeljen da ga dobiješ zauvijek – ne kao roba, nego više od roba, kao brata ljubljenoga, osobito meni, a koliko više tebi, i po tijelu i po Gospodinu. Smatraš li me dakle drugom, primi ga kao mene.

Lk 14,25-33
S njim je zajedno putovalo silno mnoštvo. On se okrene i reče im: »Dođe li tko k meni, a ne mrzi svog oca i majku, ženu i djecu, braću i sestre, pa i sam svoj život, ne može biti moj učenik! I tko ne nosi svoga križa i ne ide za mnom, ne može biti moj učenik!«
»Tko od vas, nakanivši graditi kulu, neće prije sjesti i proračunati troškove ima li čime dovršiti: da ga ne bi – pošto već postavi temelj, a ne mogne dovršiti – počeli ismjehivati svi koji to vide: ‘Ovaj čovjek poče graditi, a ne može dovršiti!’ Ili koji kralj kad polazi da se zarati s drugim kraljem, neće prije sjesti i promisliti da li s deset tisuća može presresti onoga koji na nj dolazi s dvadeset tisuća? Ako ne može, dok je onaj još daleko, poslat će poslanstvo da zaište mir.«
»Tako dakle nijedan od vas koji se ne odrekne svega što posjeduje, ne može biti moj učenik.«

1 Kor 4,1-5

Tako, neka nas svatko smatra službenicima Kristovim i upraviteljima otajstava Božjih. A od upravitelja iziskuje se napokon da budu vjerni. Meni pak nije nimalo do toga da me sudite vi ili bilo koji ljudski sud; a ni ja sam sebe ne sudim. Doista, ničega sebi nisam svjestan, no time nisam opravdan: moj je sudac Gospodin. Zato ne sudite ništa prije vremena dok ne dođe Gospodin koji će iznijeti na vidjelo što je sakriveno u tami i razotkriti nakane srdaca. I tada će svatko primiti pohvalu od Boga.

Ps 37,3-6.27-28.39-40

U Gospodina se uzdaj i čini dobro,
da smiješ stanovati u zemlji
i živjeti u miru.

Sva radost tvoja neka bude Gospodin:
on će ispuniti želje tvoga srca!

Prepusti Gospodinu putove svoje,
u njega se uzdaj i on će sve voditi.

Pravda će tvoja zasjati k’o svjetlost
i tvoje pravo k’o sunce podnevno.

Zla se kloni i čini dobro,
i ostat ćeš dovijeka.

Jer Gospodin ljubi pravdu
i pobožnika svojih ne ostavlja.
Zauvijek će biti zatrti zlikovci,
istrijebit će se potomstvo bezbožnika.

Od Gospodina dolazi spas pravednicima,
on im je zaklon u vrijeme nevolje.

Gospodin im pomaže, on ih izbavlja:
on će ih izbaviti od zlotvora i spasiti,
jer u njemu traže okrilje.

Lk 5,33-39

A oni mu rekoše: »Učenici Ivanovi, a tako i farizejski, počesto poste i obavljaju molitve, tvoji pak jedu i piju.« Reče im Isus: »Ne možete svatove prisiliti da poste dok je zaručnik s njima. Doći će već dani: kad im se ugrabi zaručnik, tada će postiti, u one dane!«
A kazivao im je i prispodobu: »Nitko neće otparati krpe s novog odijela da je stavi na staro odijelo. Inače će i novo rasparati, a starom neće pristajati krpa s novoga.«
»I nitko ne ulijeva novo vino u stare mješine. Inače će novo vino proderati mješine pa će se i ono proliti i mješine će propasti. Nego, novo vino neka se ulijeva u nove mješine!«
»I nitko pijuć staro, ne zaželi novoga. Ta veli se: ‘Valja staro!’«

Komentar

Suditi. Jako zanimljivo. U danasnjem evandelju postala sam svjesna da puno ocekujem od svojih nadredenih da budu pravedni i iskreni. Puno puta nisam ni ja pravedna ni iskrena. Puno puta osudim sama sebe svojim rijecima i druge ,al ponekad nisam ni svjesna toga, a ponekad i nekom zlom namjerom. Ja nemam pravo suditi nikome jer Bog je jedini i pravedni sudac koji zna tko i sto misli i sto nam je na srcu. Nasa srca su dosta tvrda kao kamen lako nas je povrijediti al tesko oprostiti. Molitva:
Neka mi Gospodin udjeli milost da ne osudujem nikoga ni samu sebe, neka mi podari srce od mesa, tako da mogu oprostiti onima koji su me povrjedili i neka me Bog pohvali. Amen.

1 Kor 3,1-9

I ja, braćo, nisam mogao govoriti vama kao duhovnima, nego kao tjelesnima, kao nejačadi u Kristu. Mlijekom vas napojih, ne jelom: još ne mogoste, a ni sada još ne možete jer još ste tjelesni. Doista, dok je među vama zavist i prepiranje, zar niste tjelesni, zar po ljudsku ne postupate? Jer kad jedan govori: »Ja sam Pavlov«, a drugi: »Ja Apolonov«, niste li odveć ljudi?
Ta što je Apolon? Što je Pavao? Poslužitelji po kojima povjerovaste – kako već komu Gospodin dade. Ja zasadih, Apolon zali, ali Bog dade rasti. Tako niti je što onaj tko sadi ni onaj tko zalijeva, nego Bog koji daje rasti. Tko sadi i tko zalijeva, jedno su; a svaki će po svome trudu primiti plaću.

Jer Božji smo suradnici:

Božja ste njiva,

Braćo, Božja ste građevina.

Ps 33,12-15.20-21

Blago narodu kojemu je Gospodin Bog,
Narodu koji on odabra sebi za baštinu!

Gospodin motri s nebesa
i gleda sve sinove čovječje.
Iz svoga prebivališta motri
sve stanovnike zemaljske:
on je svima srca stvorio
i pazi na sva djela njihova.

Naša se duša Gospodinu nada,
on je pomoć i zaštita naša.
Srce nam se u njemu raduje,
u njegovo sveto ime mi se uzdamo.

Lk 4,38-44
Ustavši iz sinagoge, uđe u kuću Šimunovu. A Šimunovu je punicu mučila velika ognjica. I zamole ga za nju. On se nadvi nad nju, zaprijeti ognjici i ona je pusti. I odmah ustade i posluživaše im.
O zalazu sunca svi koji su imali bolesnike od raznih bolesti dovedoše ih k njemu. A on bi na svakoga od njih stavljao ruke i ozdravljao ih. A iz mnogih su izlazili i zlodusi vičući: »Ti si Sin Božji!« On im se prijetio i nije im dao govoriti jer su znali da je on Krist.

Kad osvanu dan, iziđe i pođe na samotno mjesto. I mnoštvo ga tražilo. Dođoše k njemu i zadržavahu ga da ne ode od njih. A on im reče: »I drugim gradovima treba da navješćujem evanđelje o kraljevstvu Božjem. Jer za to sam poslan.« I naučavaše po sinagogama judejskim.

Komentar

Gospodine moje srce i moja duša Tebi se nada, Ti si pomoć i zaštita moja, srce mi se Tebi raduje, u Tvoje Sveto Ime se uzdam, želim biti Tvoja njiva, želim Biti Tvoja građevina, želim biti Tvoj suradnik, Ti me prati, Ti me vodi kroz moj život, a kada se dese pomutnje u mojim mislima, kada se uznemirim i uplašim, tada mi udijeli milost Gospodine da mogu zvati Tvoje Sveto ime u pomoć, da mogu izgovarati Tvoje Sveto Ime, koje me štiti u trenucima mojih slabosti, koje me čuva u trenucima mojih kušnji , Tada se tebi nadam, tada si Ti Gospodine moja pomoć i moja zaštita, moja snaga i moj mir.

Amen.

Jr 1,17-19

Ti bedra svoja sad opaši,
ustaj, pa ćeš im govoriti
sve što ću tebi zapovjediti.
Ne dršći pred njima, da ne bih morao
učiniti da uzdršćeš pred njima.
Danas te, evo, postavljam
kao grad utvrđeni,
kao stup željezni,
k’o zidinu brončanu
protiv sve zemlje:
protiv kraljeva i knezova judejskih,
svećenika i naroda ove zemlje.
I borit će se s tobom,
al’ te neće nadvladati,
jer ja sam s tobom da te izbavim«,
riječ je Gospodnja.

Ps 71,1-6b.15a-15b.17-17

Tebi se, Gospodine, utječem,
ne daj da se ikada postidim!

U pravdi me svojoj spasi i izbavi,
prikloni uho k meni i spasi me!

Budi mi hrid utočišta i čvrsta utvrda spasenja:
jer ti si stijena i utvrda moja.

Bože moj, istrgni me iz ruke zlotvora.
iz šake silnika i tlačitelja:
Ti si, o Gospode, ufanje moje,
Gospodine, uzdanje od moje mladosti!
Na te se oslanjam od utrobe;
ti si mi zaštitnik od majčina krila.

Ustima ću naviještati pravednost tvoju,
povazdan pomoć tvoju:

Bože, ti mi bijaše učitelj od mladosti moje,
i sve do sada naviještam čudesa tvoja.

Mk 6,17-29

Herod doista bijaše dao uhititi Ivana i svezati ga u tamnici zbog Herodijade, žene brata svoga Filipa, kojom se bio oženio. Budući da je Ivan govorio Herodu: »Ne smiješ imati žene brata svojega!«, Herodijada ga mrzila i htjela ga ubiti, ali nije mogla jer se Herod bojao Ivana; znao je da je on čovjek pravedan i svet pa ga je štitio. I kad god bi ga slušao, uvelike bi se zbunio, a rado ga je slušao.
I dođe zgodan dan kad Herod o svom rođendanu priredi gozbu svojim velikašima, časnicima i prvacima galilejskim. Uđe kći Herodijadina i zaplesa. Svidje se Herodu i sustolnicima. Kralj reče djevojci: »Zaišti od mene što god hoćeš i dat ću ti!« I zakle joj se: »Što god zaišteš od mene, dat ću ti, pa bilo to i pol mojega kraljevstva.« Ona iziđe pa će svojoj materi: »Što da zaištem?« A ona će: »Glavu Ivana Krstitelja!« I odmah žurno uđe kralju te zaište: »Hoću da mi odmah dadeš na pladnju glavu Ivana Krstitelja!«
Ožalosti se kralj, ali zbog zakletve i sustolnika na htjede je odbiti. Kralj odmah posla krvnika i naredi da donese glavu Ivanovu. On ode, odrubi mu glavu u tamnici, donese je na pladnju i dade je djevojci, a djevojka materi. Kad za to dočuše Ivanovi učenici, dođu, uzmu njegovo tijelo i polože ga u grob.

1 Kor 1,26-31

Ta gledajte, braćo, sebe, pozvane: nema mnogo mudrih po tijelu, nema mnogo snažnih, nema mnogo plemenitih. Nego lûde svijeta izabra Bog da posrami mudre, i slabe svijeta izabra Bog da posrami jake; i neplemenite svijeta i prezrene izabra Bog, i ono što nije, da uništi ono što jest, da se nijedan smrtnik ne bi hvalio pred Bogom. Od njega je da vi jeste u Kristu Isusu, koji nama posta mudrost od Boga, i pravednost, i posvećenje, i otkupljenje, da bude kako je pisano: Tko se hvali, u Gospodu neka se hvali.

Ps 33,12-13.18-21

Blago narodu kojemu je Gospodin Bog,
Narodu koji on odabra sebi za baštinu!

Gospodin motri s nebesa
i gleda sve sinove čovječje.
Oko je Gospodnje nad onima koji ga se boje,
nad onima koji se uzdaju u milost njegovu:
da im od smrti život spasi,
da ih hrani u danima gladi.

Naša se duša Gospodinu nada,
on je pomoć i zaštita naša.
Srce nam se u njemu raduje,
u njegovo sveto ime mi se uzdamo.

Mt 25,14-30

»Doista, kao kad ono čovjek, polazeći na put, dozva sluge i dade im svoj imetak. Jednomu dade pet talenata, drugomu dva, a trećemu jedan – svakomu po njegovoj sposobnosti. I otputova. Onaj koji je primio pet talenata odmah ode, upotrijebi ih i stekne drugih pet. Isto tako i onaj sa dva stekne druga dva. Onaj, naprotiv, koji je primio jedan ode, otkopa zemlju i sakri novac gospodarov.«
»Nakon dugo vremena dođe gospodar tih slugu i zatraži od njih račun. Pristupi mu onaj što je primio pet talenata i donese drugih pet govoreći: ‘Gospodaru! Pet si mi talenata predao. Evo, drugih sam pet talenata stekao!’ Reče mu gospodar: ‘Valjaš, slugo dobri i vjerni! U malome si bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti! Uđi u radost gospodara svoga!’«
»Pristupi i onaj sa dva talenta te reče: ‘Gospodaru! Dva si mi talenta predao. Evo, druga sam dva talenta stekao!’ Reče mu gospodar: ‘Valjaš, slugo dobri i vjerni! U malome si bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti! Uđi u radost gospodara svoga.’«
»A pristupi i onaj koji je primio jedan talenat te reče: ‘Gospodaru! Znadoh te: čovjek si strog, žanješ gdje nisi sijao i kupîš gdje nisi vijao. Pobojah se stoga, odoh i sakrih talenat tvoj u zemlju. Evo ti tvoje!’ A gospodar mu reče: ‘Slugo zli i lijeni! Znao si da žanjem gdje nisam sijao i kupîm gdje nisam vijao! Trebalo je dakle da uložiš moj novac kod novčara i ja bih po povratku izvadio svoje s dobitkom.’«
»’Uzmite stoga od njega talenat i podajte onomu koji ih ima deset. Doista, onomu koji ima još će se dati, neka ima u izobilju, a od onoga koji nema oduzet će se i ono što ima. A beskorisnoga slugu izbacite van u tamu. Ondje će biti plač i škrgut zubî.’«

Komentar

Kad nas je Bog Otac stvarao, jednog po jednog, znao je da će svakomu od nas dati različite sposobnosti, svaki će od nas moći nositi i primiti manje ili više - 5 ili 1 talent.
No, onome komu će dati više, od njega će se više i tražiti, da iskoristi svih 5 talenata služeći Onomu tko mu ih je i dao, Bogu svome, i tako će moći zadobiti spasenje po Isusu Kristu.  

Onaj komu je dano manje - 1 talent - također je stvoren da postigne spasenje i može to učiniti služeći Ocu tim jednim talentom. Od njega se manje traži, jer je i on manje tražio, ali ako zakopa i to malo što ima - dar Božji koji kržlja zakopan u zemlju - kako da mu Otac udijeli spasenje? Sam nije htio iskoraknuti prema Bogu koji mu je dao sve potrebno za spasenje - Jaganjca Božjeg i talent koji je trebao upotrebljavati, nego se radije držao lijenosti i kalkuliranja i svake prividne slatkoće koju nudi grijeh.

       Onaj kome je puno dano, koristeći to može steći duplo toliko, i još više, jer Bog dariva i obilno blagoslivlja čovjeka koji Mu ponizno služi i koji priznaje svoju potpunu ovisnost o Njemu, i koji je svjestan da sve što ima, ima poradi Boga i za Boga.
Dovoljno je iskoraknuti pola koraka prema Gospodinu s onime što imaš, s ono malo vjere i pouzdanja prema Gospodinu, i onda On ne čini jedan, nego dva koraka prema tebi, umnažajući ono što si Mu dao - vjeru i pouzdanje što je opet u početku bio Njegov dar koji sada koristiš. A ono što nemaš, ne možeš ni dati, pa zašto se uopće opterećivati time? Daj Mu što imaš i u tome Ga traži, a sve drugo će ti se nadodati.

Ako darove Gospodnje odbaciš, zanemariš - ne činiš dobro. Bit ćeš odgovoran za sve što ti je dano i pitat će se svakog od nas što si učinio za doprinos širenja Kraljevstva Nebeskog na zemlji?
Ništa nije stvoreno, rođeno ili dano - da bi se zagubilo, umrlo ili bilo zakopano i neiskorišteno, kako ljudski život, tako i Božji darovi. Otac nam je to dokazao u Osobi Isusa Krista vezano za život, a isto je i s Njegovim darovima, talentima - i pravedno je da nam se sudi prema našoj (ne)odgovornosti za njih.
Otac ne želi da Mu kažemo: ,,Evo Ti tvoje!'', već da mu reknemo: ,,Evo, Oče, pogledaj što sam učinio s Tvojim darom poslušnosti - on me doveo do poniznosti pred Tobom, do blagosti po kojoj su i drugi prepoznali Tebe u meni te se i oni obratiše.''
I to je svrha Božjeg milosrđa: kad već potpuno nezasluženo po njemu dobijemo - manje ili više - da time uzvratimo Ocu, malo iskoraknemo prema Njemu služeći Mu, i onda nas On oblikuje na nama nezamislive načine i pomaže nam na putu spasenja, jer smo Ga ovlastili za to da nas opet dovede i vrati u Svoje sigurno krilo.

1 Kor 1,1-9

Pavao, po Božjoj volji pozvan za apostola Krista Isusa, i brat Sosten Crkvi Božjoj u Korintu – posvećenima u Kristu Isusu, pozvanicima, svetima, sa svima što na bilo kojemu mjestu prizivlju ime Isusa Krista, Gospodina našega, njihova i našega.
Milost vam i mir od Boga, Oca našega, i Gospodina Isusa Krista!
Zahvaljujem Bogu svojemu svagda za vas zbog milosti Božje koja vam je dana u Kristu Isusu: u njemu se obogatiste u svemu – u svakoj riječi i svakom spoznanju. Kako li se svjedočanstvo o Kristu utvrdilo u vama te ne oskudijevate ni na jednom daru čekajući Objavljenje Gospodina našega Isusa Krista! On će vas učiniti i postojanima do kraja, besprigovornima u Dan Gospodina našega Isusa Krista. Vjeran je Bog koji vas pozva u zajedništvo Sina svojega Isusa Krista, Gospodina našega.

Ps 145,2-7

Svaki ću dan tebe slaviti,
ime ću tvoje hvaliti uvijek i dovijeka.

Velik je Gospodin i svake hvale dostojan,
nedokučiva je veličina njegova!

Naraštaj naraštaju kazuje djela tvoja
i silu tvoju navješta.

Govore o blistavoj slavi tvoga veličanstva
i čudesa tvoja objavljuju.

Kazuju strahovitu silu djela tvojih,
veličinu tvoju pripovijedaju.

Razglašuju spomen velike dobrote tvoje
i pravednosti tvojoj kliču.

Mt 24,42-51

»Bdijte dakle jer ne znate u koji dan Gospodin vaš dolazi. A ovo znajte: kad bi domaćin znao o kojoj straži kradljivac dolazi, bdio bi i ne bi dopustio potkopati kuće. Zato i vi budite pripravni jer u čas kad i ne mislite Sin Čovječji dolazi.«
»Tko li je onaj vjerni i razumni sluga što ga gospodar postavi nad svojim ukućanima da im izda hranu u pravo vrijeme? Blago onome sluzi kojega gospodar kada dođe nađe da tako radi! Zaista, kažem vam, postavit će ga nad svim imanjem svojim.«
»No rekne li taj zli sluga u srcu: ‘Okasnit će gospodar moj’ pa stane tući sudrugove, jesti i piti s pijanicama, doći će gospodar toga sluge u dan u koji mu se ne nada i u čas u koji i ne sluti; rasjeći će ga i dodijeliti mu udes među licemjerima. Ondje će biti plač i škrgut zubî.«

Komentar

U današnjem evanđelju Isus pred mene stavlja dvije mogućnosti. Prva je da izaberem mudro i da moja svjetiljka uvijek bude puna ulja. To ulje me posjetilo na Duha Svetoga. Jer kad imas Duha Svetoga u sebi i kad sarađujes sa njime sve je tako lako i imam osjećaj kao da letim.
U drugom djelu Isus me poziva da uvijek bdijem jer neznam ni  čas ni dan. Jer molitva je jako važna. Jer ako zakasnim, a bila sam upozorena moze mi reci da me ne poznaje jer i ja neki put zaboravim na njega.

Isuse molim te podari mi mudrost, da uvijek izaberem najbolji put prema tebi i neka budem uvijek budna i da bdijem da mogu doći u tvoje kraljestvo. Amen.

2 Sol 2,1-3a.14-17

A što se tiče dolaska Gospodina našega Isusa Krista i našeg okupljanja oko njega, molimo vas, braćo: ne dajte se brzo pokolebati u svom shvaćanju niti uznemiriti ni nekim duhom, ni nekom riječju, ni nekim tobože našim pismom, kao da će sad-na Dan Gospodnji. Neka vas nitko ne zavede ni na koji način.
Jer ako prije ne dođe onaj otpad i ne otkrije se Čovjek bezakonja, Sin propasti, Da, na to vas pozva po našem evanđelju – na posjedovanje slave Gospodina našega Isusa Krista. Stoga, braćo, čvrsto stojte i držite se predaja u kojima ste poučeni bilo našom riječju bilo pismom. A sâm Gospodin naš Isus Krist i Bog, Otac naš, koji nas uzljubi i koji nam po milosti dade trajno ohrabrenje i dobru nadu, neka ohrabri vaša srca i neka ih učvrsti u svakom dobru djelu i riječi!

Ps 96,10-13

Nek’ se govori među poganima: »Gospodin kraljuje!«

Svijet on učvrsti da se ne pomakne,

narodima pravedno upravlja.

Raduj se, nebo, i kliči, zemljo!
Neka huči more i što je u njemu!
Nek’ se raduje polje i što je na njemu,
neka klikće šumsko drveće
pred Gospodinom, jer dolazi,
jer dolazi suditi zemlji.
Sudit će svijetu u pravdi
i narodima u istini svojoj.

Mt 23,23-26

»Jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Namirujete desetinu od metvice i kopra i kima, a propuštate najvažnije u Zakonu: pravednost, milosrđe, vjernost. Ovo je trebalo činiti, a ono ne propuštati. Slijepe vođe! Cijedite komarca, a gutate devu!«
»Jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Čistite čašu i zdjelu izvana, a iznutra su pune grabeža i pohlepe. Farizeju slijepi! Očisti najprije nutrinu čaše da joj i vanjština bude čista.«

Komentar

Gospodine molim za milost da Tvoja riječ uđe u moje srce i da očisti moje tijelo i moju dušu od mojih slabosti , od mojih grijeha i da se napunim Duhom Tvojim Svetim , Duhom Snage, Duhom Jakosti , Duhom Razuma ; Duhom  Mudrosti Tvoje po milosti Tvojoj , po ohrabrenju Tvojemu i dobroj nadi , neka se ohrabri moje srce i neka se učvrsti u svakom djelu i riječi , Gospodine moli Te da mogu shvatiti i prihvatiti kakav povlašteni položaj imam od Tebe , po cijeni astronomskoj koju si za to platio, Krvi I Vodo što potekoste iz srca Isusovog , očistite nutrinu moje čaše i napunite ju , da bude čista i izvana , jer ja si to sam nikada ne bih mogao priuštiti ma koliko se trudio, Gospodine molim za milost  da svoj pogled , da svoje misli držim na Tebi dok hodam kroz današnji dan, brani me i čuvaj od mojih slabosti , brani me i čuvaj u kušnjama kroz koje prolazim, djela moja molim Te , Gospodine, milošću svojom preteci i pomoću prati da svaka moja molitva i radnja s tobom vazda počinje i početa da se s tobom dovrši. Po Kristu Gospodinu našemu.

Amen

Iz 66,18-21

Ja dobro poznajem
njihova djela i namjere njihove.
»Dolazim da saberem sve puke i jezike, i oni će doći i vidjeti moju slavu! Postavit ću im znak i poslat ću preživjele od njih k narodima u Taršiš, Put, Lud, Mošek, Roš, Tubal i Javan – k dalekim otocima koji nisu čuli glasa o meni ni vidjeli moje slave – i oni će naviještati slavu moju narodima. I dovest će svu vašu braću između svih naroda kao prinos Gospodinu – na konjima, na bojnim kolima, nosilima, na mazgama i jednogrbim devama – na svetu goru svoju u Jeruzalemu« – govori Gospodin – »kao što sinovi Izraelovi prinose prinos u čistim posudama u domu Gospodinovu. I uzet ću sebi između njih svećenike, levite« – govori Gospodin.
Ps 117,1-2

Aleluja! Hvalite Gospodina, svi puci,
slavite ga, svi narodi!

Silna je prema nama ljubav njegova,
i vjernost Gospodnja ostaje dovijeka!

Heb 12,5-7.11-13

Pa zar ste zaboravili opomenu koja vam je kao sinovima upravljena:
Sine moj, ne omalovažavaj stege Gospodnje
i ne kloni kad te on ukori.
Jer koga Gospodin ljubi,
onoga i stegom odgaja,
šiba sina koga voli.

Poradi vašega odgajanja trpite. Bog s vama postupa kao sa sinovima: a ima li koji sin kojega otac stegom ne odgaja? Isprva se, doduše, čini da nijedno odgajanje nije radost, nego žalost, ali onima koji su njime uvježbani poslije donosi mironosni plod pravednosti. Zato uspravite ruke klonule i koljena klecava, poravnite staze za noge svoje da se hromo ne iščaši, nego, štoviše, da ozdravi.

Lk 13,22-30

Putujući tako u Jeruzalem, prolazio je i naučavao gradovima i selima. Reče mu tada netko: »Gospodine, je li malo onih koji se spašavaju?« A on im reče: »Borite se da uđete na uska vrata jer mnogi će, velim vam, tražiti da uđu, ali neće moći.«
»Kada gospodar kuće ustane i zaključa vrata, a vi stojeći vani počnete kucati na vrata: ‘Gospodine, otvori nam!’, on će vam odgovoriti: ‘Ne znam vas odakle ste!’ Tada ćete početi govoriti: ‘Pa mi smo s tobom jeli i pili, po našim si trgovima naučavao!’ A on će vam reći: ‘Kažem vam: ne znam odakle ste. Odstupite od mene, svi zlotvori!’«
»Ondje će biti plač i škrgut zubi kad ugledate Abrahama i Izaka i Jakova i sve proroke u kraljevstvu Božjem, a sebe vani, izbačene. I doći će s istoka i zapada, sa sjevera i juga i sjesti za stol u kraljevstvu Božjem. Evo, ima posljednjih koji će biti prvi, ima i prvih koji će biti posljednji.«

Ez 37,1-14

I spusti se na me ruka Gospodnja i Gospodin me u svojem duhu izvede i postavi usred doline pune kostiju. Provede me kroz njih, svuda oko njih, i gle, bijaše ih u dolini veoma mnogo i bijahu sasvim suhe! Reče mi: »Sine čovječji, mogu li ove kosti oživjeti?« Ja odgovorih: »Gospodine Bože, to samo ti znaš!« Tad mi reče: »Prorokuj ovim kostima i reci im: ‘O suhe kosti, čujte riječ Gospodinovu!’ Ovako govori Gospodin Bog ovim kostima: ‘Evo, duh ću svoj udahnuti u vas i oživjet ćete! Žilama ću vas ispreplesti, mesom obložiti, kožom vas obaviti i duh svoj udahnuti u vas i oživjet ćete – i znat ćete da sam ja Gospodin!’«
I ja stadoh prorokovati kao što mi bješe zapovjeđeno. I dok sam prorokovao, nastade šuškanje i pomicanje i kosti se stadoše pribirati. Pogledah, i gle, po njima narasle žile i meso; kožom se presvukoše, ali duha još ne bijaše u njima.
I reče mi: »Prorokuj duhu, sine čovječji, prorokuj i reci: Ovako govori Gospodin Bog: ‘Od sva četiri vjetra dođi, duše, i dahni u ova trupla da ožive!’« I stadoh prorokovati kao što mi zapovjedi, i duh uđe u njih i oživješe i stadoše na noge – vojska vrlo, vrlo velika.
Reče mi: »Sine čovječji, te kosti – to je sav dom Izraelov. Evo, oni vele: ‘Usahnuše nam kosti i propade nam nada, pogibosmo!’ Zato prorokuj i reci im. Ovako govori Gospodin Bog: ‘Ja ću otvoriti vaše grobove, izvesti vas iz vaših grobova, narode moj, i odvesti vas u zemlju Izraelovu! I znat ćete da sam ja Gospodin kad otvorim grobove vaše i kad vas izvedem iz vaših grobova, moj narode! I duh svoj udahnut ću u vas da oživite, i dovest ću vas u vašu zemlju, i znat ćete da ja, Gospodin, govorim i činim’ – riječ je Gospodina Boga.«

Ps 107,2-9

Tako nek’ reknu svi otkupljenici
koje Gospodin otkupi iz ruke dušmanske
i koje skupi iz svih zemalja,
s istoka i sa zapada, sa sjevera i s juga.

Lutahu pustinjom, u samoći pustoj,
puta ne nalazeć’ do naseljena grada.
Gladni su bili, žeđu izmoreni,
duša je klonula u njima.

Tada zavapiše Gospodinu u svojoj tjeskobi,
i on ih istrže iz svih nevolja.
Pravim ih putem povede
da stignu ka gradu naseljenu.

Neka hvale Gospodina za dobrotu njegovu,
za čudesa njegova sinovima ljudskim!
Jer gladnu dušu on nasiti,
dušu izgladnjelu on napuni dobrima.

Mt 22,34-40

A kad su farizeji čuli kako ušutka saduceje, okupiše se, a jedan od njih, zakonoznanac, da ga iskuša, upita: »Učitelju, koja ja zapovijed najveća u Zakonu?« A on mu reče: »Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim, i svom dušom svojom, i svim umom svojim. To je najveća i prva zapovijed. Druga, ovoj slična: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga. O tim dvjema zapovijedima visi sav Zakon i Proroci.«

Ez 34,1-11

I dođe mi riječ Gospodnja: »Sine čovječji, prorokuj protiv Izraelovih pastira, prorokuj im i reci: Ovako govori Gospodin Bog: ‘Jao pastirima Izraelovim koji napasaju sami sebe! Ne moraju li pastiri napasati stado? Mlijekom se hranite, vunom odijevate, ovnove tovne koljete, a stada ne pasete. Nemoćnih ne krijepite, bolesnih ne liječite, ranjenih ne povijate, zalutalih natrag ne dovodite, izgubljenih ne tražite, nego nasilno i okrutno njima gospodarite. I tako se ovce raspršiše nemajuć’ pastira, i raspršene postadoše plijen zvijerima. Ovce lutaju po svim gorama i visokim bregovima; po svoj su zemlji raspršene ovce moje i nitko za njih ne pita, nikoga nema da ih traži.’
Zato, pastiri, čujte riječ Gospodinovu: ‘Tako mi života, riječ je Gospodina Boga: zato što ovce moje postadoše plijen i hrana zvijerima, nemajuć’ pastira, dok pastiri moji ovaca mojih ne traže, nego sami sebe pasu, a ne pasu stada mojega’ – Zato, pastiri, čujte riječ Gospodinovu: Ovako govori Gospodin Bog: ‘Evo me na pastire! Ovce svoje tražit ću iz ruku njihovih i neću im dati da mi više stado pasu ni da sami sebe pasu: istrgnut ću ovce iz usta njihovih, neće im više biti hrana.’
Jer ovako govori Gospodin Bog: ‘Evo me, sam ću potražiti ovce svoje i sam ću ih pasti!

Ps 23,1-6

Gospodin je pastir moj:
ni u čem ja ne oskudijevam;

na poljanama zelenim
on mi daje odmora.
Na vrutke me tihane vodi
i krijepi dušu moju.
Stazama pravim on me upravlja
radi imena svojega.

Pa da mi je i dolinom smrti proći,
zla se ne bojim, jer si ti sa mnom.
Tvoj štap i palica tvoja
utjeha su meni.

Trpezu preda mnom prostireš
na oči dušmanima mojim.
Uljem mi glavu mažeš,
čaša se moja prelijeva.

Dobrota i milost pratit će mene
sve dane života moga.
U Gospodinovu ću domu prebivati
kroz dane mnoge.

Mt 20,1-16a

»Kraljevstvo je nebesko kao kad domaćin rano ujutro izađe najmiti radnike u svoj vinograd. Pogodi se s radnicima po denar na dan i pošalje ih u svoj vinograd. Izađe i o trećoj uri i vidje druge gdje stoje na trgu besposleni pa i njima reče: ‘Idite i vi u moj vinograd pa što bude pravo, dat ću vam.’ I oni odoše. Izađe opet o šestoj i devetoj uri te učini isto tako. A kad izađe o jedanaestoj uri, nađe druge gdje stoje i reče im: ‘Zašto ovdje stojite vazdan besposleni?’ Kažu mu: ‘Jer nas nitko ne najmi.’ Reče im: ‘Idite i vi u vinograd.’«
»Uvečer kaže gospodar vinograda svojemu upravitelju: ‘Pozovi radnike i podaj im plaću počevši od posljednjih pa sve do prvih.’ Dođu tako oni od jedanaeste ure i prime po denar. Pa kada dođu oni prvi, pomisle da će primiti više, ali i oni prime po denar. A kad primiše, počeše mrmljati protiv domaćina: ‘Ovi posljednji jednu su uru radili i izjednačio si ih s nama, koji smo podnosili svu tegobu dana i žegu.’«
»Nato on odgovori jednomu od njih: ‘Prijatelju, ne činim ti krivo. Nisi li se pogodio sa mnom po denar? Uzmi svoje pa idi. A ja hoću i ovomu posljednjemu dati kao i tebi. Nije li mi slobodno činiti sa svojim što hoću? Ili zar je oko tvoje zlo što sam ja dobar?’«
»Tako će posljednji biti prvi, a prvi posljednji.«

Jr 38,4-6.8-10

Tada dostojanstvenici rekoše kralju: »Ovoga čovjeka valja ubiti: on zaista obeshrabruje ratnike koji su još ostali u gradu i sav narod kad takve riječi pred njima govori. Pa taj čovjek ne traži dobrobit ovoga naroda, nego njegovu propast.« A kralj Sidkija odgovori: »Eto, on je u vašim rukama, jer kralj ionako više nema nikakve vlasti nad vama.« Tada pograbiše Jeremiju i baciše ga u čatrnju kraljevića Malkije, što je bila u tamničkom dvorištu, i oni ga spustiše na užetima. Ali u čatrnji ne bijaše vode, već samo glib, tako da Jeremija propade u glib.
Tada Ebed-Melek izađe iz kraljevskog dvora te ovako reče kralju: »Gospodaru, kralju moj, zlo čine ovi ljudi kad tako postupaju s prorokom Jeremijom: bacili su ga u čatrnju, gdje će od gladi umrijeti, jer nema kruha u gradu.« Nato kralj zapovjedi Kušitu Ebed-Meleku: »Povedi trojicu ljudi te izvuci proroka Jeremiju iz čatrnje dok nije umro.«

Ps 40,2-4.18-18

Uzdah se u Gospodina uzdanjem silnim,
i on se k meni prignu i usliša vapaj moj.

Izvuče me iz jame propasti,
iz blata kalnoga;
noge mi stavi na hridinu,
korake moje ukrijepi.

U usta mi stavi pjesmu novu,

slavopoj Bogu našemu.

Vidjet će mnogi i strah će ih obuzeti:

uzdanje će svoje staviti u Gospodina.

Bijedan sam ja i nevoljan,
al’ Gospodin se brine za me.
Ti si pomoć moja i moj spasitelj;
o Bože moj, ne kasni!

Heb 12,1-4

Zato i mi, okruženi tolikim oblakom svjedokâ, odložimo svaki teret i grijeh koji nas sapinje te postojano trčimo u borbu koja je pred nama!

Uprimo pogled u Početnika i Dovršitelja vjere, Isusa, koji umjesto radosti što je stajala pred njim podnese križ, prezrevši sramotu te sjedi zdesna prijestolja Božjega. Doista pomno promotrite njega, koji podnese toliko protivljenje grešnika protiv sebe, da – premoreni – ne klonete duhom.

Ta još se do krvi ne oduprijeste u borbi protiv grijeha.

Lk 12,49-53
»Oganj dođoh baciti na zemlju pa što hoću ako je već planuo! Ali krstom mi se krstiti i kakve li muke za me dok se to ne izvrši!«
»Mislite li da sam došao mir dati na zemlji? Nipošto, kažem vam, nego razdjeljenje. Ta bit će odsada petorica u jednoj kući razdijeljena: razdijelit će se trojica protiv dvojice i dvojica protiv trojice – otac protiv sina i sin protiv oca, mati protiv kćeri i kći protiv matere, svekrva protiv snahe i snaha protiv svekrve.«

Ez 16,1-15.60-60.63-63

I dođe mi riječ Gospodnja: »Sine čovječji! Pokaži Jeruzalemu sve gadosti njegove! Reci: Ovako Gospodin Bog govori Jeruzalemu, nevjernici: ‘Podrijetlom i rodom iz zemlje si kanaanske, otac ti Amorejac, mati Hetitkinja. Kad si svijet ugledala, na dan rođenja tvojega pupka ti ne odrezaše niti te vodom opraše da te očiste; solju te ne osoliše niti te povojima poviše. Nijedno se oko na te ne sažali niti se tko smilova da ti to učini, nego te na dan rođenja tvojega gadnu baciše napolje.
A ja prođoh kraj tebe i vidjeh gdje se koprcaš u krvi. I rekoh ti dok si još u krvi bila: ‘Živi!’ U krvi ti tvojoj rekoh: ‘Živi! Razrasti se kao izdanak u polju!’ I umnožih te, i ti se razraste i velika postade, i dođe vrijeme da sazreš. Dojke ti se raspupale, kosa ti narasla, ali si još gola i naga bila. Prođoh kraj tebe i u te se zagledah: i gle, dob tvoja – dob je ljubavi!
Raširih na te skute svoje i pokrih ti golotinju. Prisegoh ti i sklopih savez s tobom’ – riječ je Gospodina Boga – ‘i ti moja postade. Okupah te u vodi, krv saprah s tebe i uljem te pomazah. Obukoh te u šarene haljine, na noge ti obuh sandale od fine kože; opasah te bezom i pokrih te prijevjesom svilenim. Uresih te nakitima: na ruke ti stavih narukvice, oko vrata ogrlice; prstenom ti nos uresih, uši naušnicama, a glavu ti ovjenčah vijencem najljepšim. I tako se sva u srebru i zlatu pojavi, u haljini od beza, svilom izvezenoj. Za hranu ti dadoh najfinije brašno, med i ulje. Bila si tako lijepa, prelijepa, za kraljicu podobna!
Glas o ljepoti tvojoj puče među narodima, jer ti bijaše tako lijepa u nakitu mojem što ga djenuh na tebe’ – riječ je Gospodina Boga. ‘Ali te ljepota tvoja zanijela, zbog glasa se svojega bludu podade: blud si svoj nudila obilno svakom prolazniku, njegova si bila. Ali ću se ja ipak spomenuti svojega saveza s tobom što ga sklopih u dane mladosti tvoje i uspostavit ću s tobom savez vječan. da se opomeneš i da se postidiš i da od sramote više ne otvoriš usta kad ti oprostim sve što učini!’ To je riječ Gospodina Boga.«

Iz 12,2-3.4b-6

Evo, Bog je spasenje moje,
uzdam se, ne bojim se više,
jer je Gospodin snaga moja i pjesma,
on je moje spasenje.«
I s radošću ćete crpsti vodu
iz izvorâ spasenja.

»Hvalite Gospodina,
prizivajte ime njegovo!
Objavite narodima djela njegova

razglašujte uzvišenost imena njegova!

Pjevajte Gospodinu, jer stvori divote,
neka je to znano po svoj zemlji!
Kličite i radujte se,
stanovnici Siona,
jer je velik među vama
Svetac Izraelov!«

Mt 19,3-12

Pristupe mu tada farizeji pa, da ga iskušaju, kažu: »Je li dopušteno otpustiti ženu s kojega god razloga?« On odgovori: »Zar niste čitali: Stvoritelj od početka muško i žensko stvori ih i reče: Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu; i dvoje njih bit će jedno tijelo? Tako više nisu dvoje, nego jedno tijelo. Što, dakle, Bog združi, čovjek neka ne rastavlja.«
Kažu mu: »Zašto onda Mojsije zapovjedi dati otpusno pismo i – otpustiti?« Odgovori im: »Zbog tvrdoće srca vašega dopusti vam Mojsije otpustiti žene, ali od početka ne bijaše tako. A ja vam kažem: Tko otpusti svoju ženu – osim zbog bludništva – pa se oženi drugom, čini preljub.«
Kažu mu učenici: »Ako je tako između muža i žene, bolje je ne ženiti se.« A on im reče: »Ne shvaćaju toga svi, nego samo oni kojima je dano. Doista, ima za ženidbu nesposobnih koji se takvi iz utrobe materine rodiše. Ima nesposobnih koje ljudi onesposobiše. A ima nesposobnih koji sami sebe onesposobiše poradi kraljevstva nebeskoga. Tko može shvatiti, neka shvati.«

2 Kor 9,6-10

Ta eno: tko sije oskudno, oskudno će i žeti; a tko sije obilato, obilato će i žeti. Svatko neka dade kako je srcem odlučio; ne sa žalošću ili na silu jer Bog ljubi vesela darivatelja. A Bog vas može obilato obdariti svakovrsnim darom da u svemu svagda imate svega dovoljno za se i izobilno za svako dobro djelo – kao što je pisano:
Rasipno dijeli, daje sirotinji,
pravednost njegova ostaje dovijeka.

A onaj koji pribavlja sjeme sijaču i kruh za jelo, pribavit će i umnožiti sjeme vaše i povećati plodove pravednosti vaše.

Ps 112,1-2.5-9

Aleluja!

Blago čovjeku koji se boji Gospodina

i koji uživa u naredbama njegovim:

moćno će mu biti na zemlji potomstvo,

blag, milosrdan i pravedan Gospodin.
Dobro je čovjeku koji je milostiv i daje u zajam,

koji poslove svoje obavlja pravedno.
Dovijeka neće on posrnuti:

u vječnome će spomenu biti pravednik.

Žalosne se vijesti neće bojati,

Stalno je njegovo srce uzdajuć’ se u Gospodina.

Hrabro mu je srce, ničeg se ne boji,

neprijatelje svoje prezire.

On prosipa, daje sirotinji:pravednost njegova ostaje dovijeka,
njegovo će se čelo slavno uzdići.

Iv 12,24-26

Zaista, zaista, kažem vam:
ako pšenično zrno, pavši na zemlju,
ne umre,
ostaje samo;
ako li umre,
donosi obilat rod.
Tko ljubi svoj život, izgubit će ga.
A tko mrzi svoj život na ovome svijetu,
sačuvat će ga za život vječni.
Ako mi tko hoće služiti,
neka ide za mnom.
I gdje sam ja,
ondje će biti i moj služitelj.
Ako mi tko hoće služiti,
počastit će ga moj Otac.«

Ez 1,2-5.24-28

Petoga dana istoga mjeseca – godine pete otkako odvedoše u izgnanstvo kralja Jojakima – riječ Gospodnja dođe Ezekielu, sinu Buzijevu, svećeniku u zemlji kaldejskoj, na rijeci Kebaru. Spusti se na me ruka Gospodnja.
Pogledah, kad ono sa sjevera udario silan vihor, velik oblak, bukteći oganj obavijen sjajem; usred njega, usred ognja, nešto nalik na sjajnu kovinu. Usred toga nešto kao četiri bića, obličjem slična čovjeku; Čuh lepet njihovih krila kao huk velikih voda, kao glas Svesilnog, kao silan vihor, kao graju u taboru. Kad bi se bića zaustavila, spustila bi krila. Sa svoda nad njihovim glavama čula se grmljavina.
Ispod svoda nad njihovim glavama bijaše nešto kao kamen safir, poput prijestolja: na tom kao prijestolju, gore na njemu, kao neki čovjek. I vidjeh kao sjajnu kovinu, iznutra i uokolo kao oganj; od njegovih bokova naviše i od njegovih bokova naniže nešto poput ognja i blijeska na sve strane. Taj blijesak na sve strane bijaše poput duge što se za kišnih dana javlja u oblaku. To bijaše nešto kao slava Gospodnja. Vidjeh, padoh ničice i čuh glas koji mi govoraše.

Ps 148,1-2.11-14

Aleluja!
Hvalite Gospodina s nebesa,
hvalite ga u visinama!

Hvalite ga, svi anđeli njegovi,
hvalite ga, sve vojske njegove!

Zemaljski kraljevi i svi narodi,
knezovi i suci zemaljski!
Mladići i djevojke,
starci s djecom zajedno:

nek’ svi hvale ime Gospodnje,
jer jedino je njegovo ime uzvišeno!
Njegovo veličanstvo zemlju i nebo nadvisuje,
on podiže snagu svom narodu,
on proslavlja svete svoje,
sinove Izraelove – narod njemu blizak. Aleluja!

Mt 17,22-27

A kad su se skupili u Galileji, reče im Isus: »Sin Čovječji ima biti predan ljudima u ruke i ubit će ga, ali on će treći dan uskrsnuti.« I ožalostiše se silno.
Kad stigoše u Kafarnaum, pristupe Petru oni što ubiru dvodrahme pa mu rekoše: »Učitelj vaš ne plaća dvodrahme?« »Plaća«, odgovori. A kad on uđe u kuću, pretekne ga Isus: »Što ti se čini, Šimune? Kraljevi zemaljski od koga ubiru carinu ili porez? Od svojih sinova ili od tuđih?« Kad on odgovori: »Od tuđih!«, reče mu Isus: »Sinovi su, dakle, oslobođeni. Ali da ih ne sablaznimo, pođi k moru, baci udicu i prvu ribu koja naiđe uzmi, otvori joj usta i naći ćeš stater. Uzmi ga pa im ga podaj za me i za se.«

Dn 7,9-10.13-14

Gledao sam:
Prijestolja bjehu postavljena
i Pradavni sjede.
Odijelo mu bijelo poput snijega;
vlasi na glavi kao čista vuna.
Njegovo prijestolje kao plamenovi ognjeni
i točkovi kao žarki oganj.
Rijeka ognjena tekla,
izvirala ispred njega.
Tisuću tisuća služahu njemu,
mirijade stajahu pred njim.
Sud sjede,
knjige se otvoriše.
Gledah u noćnim viđenjima
i gle, na oblacima nebeskim dolazi
kao Sin čovječji.
On se približi Pradavnome
i dovedu ga k njemu.
Njemu bî predana vlast,
čast i kraljevstvo,
da mu služe svi narodi, plemena i jezici.
Vlast njegova vlast je vječna
i nikada neće proći,
kraljevstvo njegovo neće propasti.

Ps 97,1-2.5-6.9-9

Gospodin kraljuje: neka kliče zemlja,
nek’ se vesele otoci mnogi!

Oblak i tama ovijaju njega,
 

Pravda i pravo temelji su prijestolja njegova.

Brda se tope pred Gospodinom k’o vosak,
pred vladarom zemlje sve.
Nebesa navješćuju pravednost njegovu,
svi narodi gledaju mu slavu.

Jer ti si, o Gospodine, Svevišnji – nad svom zemljom,
visoko, visoko nad bozima svima.

Lk 9,28b-36

I dok se molio, izgled mu se lica izmijeni, a odjeća sjajem zablista.
I gle, dva čovjeka razgovarahu s njime. Bijahu to Mojsije i Ilija. Ukazali se u slavi i razgovarali s njime o njegovu Izlasku, što se doskora imao ispuniti u Jeruzalemu. No Petra i njegove drugove bijaše svladao san. Kad se probudiše, ugledaše njegovu slavu i dva čovjeka koji stajahu uza nj. I dok su oni odlazili od njega, reče Petar Isusu: »Učitelju, dobro nam je ovdje biti. Načinimo tri sjenice: jednu tebi, jednu Mojsiju, jednu Iliji.« Nije znao što govori.
Dok je on to govorio, pojavi se oblak i zasjeni ih. Ušavši u oblak, oni se prestrašiše. A glas se začu iz oblaka: »Ovo je Sin moj, Izabranik! Njega slušajte!« I upravo kad se začu glas, osta Isus sam. Oni su šutjeli i nikomu onih dana nisu kazivali što su vidjeli.

Komentar

Isuse Ti si Svjetlo svijeta, Ti si Kralj kraljeva, Ti si Kralj vječne slave, Tebi je predana sva vlast, čast i kraljevstva, Tebi služe svi narodi, plemena i jezici , vlast Tvoja vlast je vječna , nikada neće proći , kraljevstvo Tvoje je kraljevstvo vječno, jer Ti si Sin ljubljeni, Gospodina našega, Oca vječnoga , Otac Te poslao nama na spasenje, Otac te poslao nama na otkupljenje, Otac Te poslao da nam budeš učitelj , Otac Te poslao da nam budeš put , istina i život, Otac Te poslao da nam svijetliš , Otac Te poslao da nam dadeš Duha Svetoga , na spas i otkupljenje svim narodima, Otac Te poslao da možemo u Tebe gledati kada nam je teško, da možemo u Tvoj sveti križ gledati svaki dan, svaki čas i svaki tren našega života. Slava Tebi Kralju vlasi vječne.

Jr 31,31-34

»Evo dolaze dani« – riječ je Gospodnja – »kad ću s domom Izraelovim i s domom Judinim sklopiti novi savez. Ne savez kakav sam sklopio s ocima njihovim u dan kad ih uzeh za ruku da ih izvedem iz zemlje egipatske, savez što ga oni razvrgoše premda sam ja gospodar njihov« – riječ je Gospodnja. »Nego, ovo je savez što ću ga sklopiti s domom Izraelovim poslije onih dana« – riječ je Gospodnja: »Zakon ću svoj staviti u dušu njihovu i upisati ga u njihovo srce. I bit ću Bog njihov, a oni narod moj. I neće više učiti drug druga ni brat brata govoreći: ‘Spoznajte Gospodina!’, nego će me svi poznavati, i malo i veliko« – riječ je Gospodnja – »jer ću oprostiti bezakonje njihovo i grijeha se njihovih neću više spominjati.«

Ps 51,12-15.18-19

Čisto srce stvori mi, Bože,
i duh postojan obnovi u meni!
Ne odbaci me od lica svojega
i svoga svetog duha ne uzmi od mene!

Vrati mi radost svoga spasenja
i učvrsti me duhom spremnim!
Učit ću bezakonike tvojim stazama,
i grešnici tebi će se obraćati.

Žrtve ti se ne mile,
kad bih dao paljenicu, ti je ne bi primio.
Žrtva Bogu duh je raskajan,
srce raskajano, ponizno, Bože, nećeš prezreti.

Mt 16,13-23
Kad Isus dođe u krajeve Cezareje Filipove, upita učenike: »Što govore ljudi, tko je Sin Čovječji?« Oni rekoše: »Jedni da je Ivan Krstitelj; drugi da je Ilija; treći opet da je Jeremija ili koji od prorokâ.« Kaže im: »A vi, što vi kažete, tko sam ja?« Šimun Petar prihvati i reče: »Ti si Krist-Pomazanik, Sin Boga živoga.« Nato Isus reče njemu: »Blago tebi, Šimune, sine Jonin, jer ti to ne objavi tijelo i krv, nego Otac moj, koji je na nebesima. A ja tebi kažem: Ti si Petar-Stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju i vrata paklena neće je nadvladati. Tebi ću dati ključeve kraljevstva nebeskoga, pa što god svežeš na zemlji, bit će svezano na nebesima; a što god odriješiš na zemlji, bit će odriješeno na nebesima.« Tada zaprijeti učenicima neka nikomu ne reknu da je on Krist.

Otada poče Isus upućivati učenike kako treba da pođe u Jeruzalem, da mnogo pretrpi od starješina, glavara svećeničkih i pismoznanaca, da bude ubijen i treći dan da uskrsne.
Petar ga uze na stranu i poče odvraćati: »Bože sačuvaj, Gospodine! Ne, to se tebi ne smije dogoditi!« Isus se okrene i reče Petru: »Nosi se od mene, sotono! Sablazan si mi jer ti nije na pameti što je Božje, nego što je ljudsko!«

Komentar

Gospodine, hvala Ti sto si ponio sve nase boli, bolesti, nesrece, teske osjecaje tuge, napustenosti, nedostatak samopuzdanja i sve nase grijehe na kriz. Daj mi Isuse krotko i ponizno srce da shvatim koliku si zrtvu podnio za mene i koliko me ljubis. Daj da i ja Tebe Isuse ljubim onako kako zasluzujes! Gospodine, zelim svaki dan, svaki trenutak svoga zivota tebi prepustiti i opustiti se znajuci da me vodi Tvoja cvrsta i sigurna desnica, tvoja ljubav prema meni. Isuse, daj da shvatim i razumijem tko si ti za mene i koliko si mi u zivotu potreban, koliko sam bez Tebe izgubljena. Isuse, Petar je osjecao svojim srcem da si Ti Krist, Sin Boga zivoga - daj da i ja taj osjecaj nosim u sebi svakog trenutka. Hvala Ti Gospodine na Tvoj Rijeci, koja daje vjecni zivot, koja pruza utjehu i podsjeca kako ti znas da sam samo covjek, cesto slaba i podlozna svjetovnim situacijama. Daj Gospodine da uvijek biram Tebe i da osluskujem Bozji glas u sebi. Amen.

Jr 30, 1-2. 12-15.18-22
Riječ koju Gospodin upravi Jeremiji:
Ovako govori Gospodin, Bog Izraelov:
Upiši u knjigu sve ove riječi koje ti govorim.
Uistinu, ovako govori Gospodin:
Neiscjeljiva je rana tvoja, neprebolan polom tvoj.
Nema lijeka rani tvojoj, i nikako da zaraste.
Zaboraviše te svi ljubavnici, više za te i ne pitaju!
Jer po tebi ja udarih ko što udara neprijatelj,
kaznom krutom za bezakonje i za mnoge grijehe tvoje.
Zašto kukaš zbog rane svoje?
Zar je neizlječiva tvoja bol?
Zbog mnoštva bezakonja i grijeha silnih tvojih to ti učinih.
Ovako govori Gospodin:
Evo, izmijenit ću udes šatora Jakovljevih,
smilovat ću se na stanove njegove:
na razvalinama njegovim bit će opet grad sazidan,
i dvori će stajati na starome mjestu.
Iz njih će se čuti hvalospjev, i glasovi radosni.
Umnožit ću ih, i više im se neće smanjiti broj,
ugled ću im dati, i više ih neće prezirati.
Sinovi njihovi bit će mi kao nekoć,
zajednica njina preda mnom će čvrsto stajati,
a kaznit ću sve njihove ugnjetače.
Glavar njihov iz njih će niknuti,
vladar njihov ispred njih će izaći.
Pustit ću ga k sebi da mi se približi —
jer tko da se usudi sâm preda me! — riječ je Gospodnja.
I vi ćete biti moj narod, a ja vaš Bog.

Ps 102, 16-21.29.22-23
Tad će se pogani bojati, Gospodine, imena tvojega, i svi kraljevi zemlje slave tvoje, kad Gospodin opet sazda Sion, kad se pokaže u slavi svojoj, kad se osvrne na prošnju ubogih i ne prezre molitve njihove.
Nek se zapiše ovo za budući naraštaj, puk što nastane neka hvali Gospodina. Jer Gospodin gleda sa svog uzvišenog svetišta, s nebesa na zemlju gleda da čuje jauke sužnjeva, da izbavi smrti predane.
Djeca će tvojih slugu živjeti u miru, i potomstvo će njihovo trajati pred tobom da se na Sionu navijesti ime Gospodnje i njegova hvala u Jeruzalemu, kad se narodi skupe i kraljevstva da služe Gospodinu.

Mt 14, 22-36
Pošto je nahranio mnoštvo, Isus odmah prisili učenike da uđu u lađu i da se prebace prijeko dok on otpusti mnoštvo. A pošto otpusti mnoštvo, uziđe na goru, nasamo, da se pomoli. Uvečer bijaše ondje sam.
Lađa se već mnogo stadija bila otisla od kraja, šibana valovima. Bijaše protivan vjetar. O četvrtoj noćnoj straži dođe on k njima hodeći po moru. A učenici, ugledavši ga kako hodi po moru, prestrašeni rekoše: »Utvara!« I od straha kriknuše. Isus im odmah progovori: »Hrabro samo! Ja sam! Ne bojte se!« Petar prihvati i reče: »Gospodine, ako si ti, zapovjedi mi da dođem k tebi po vodi!« A on mu reče: »Dođi!« I Petar siđe s lađe te, hodeći po vodi, pođe k Isusu. Ali kad spazi vjetar, poplaši se, počne tonuti te krikne: »Gospodine, spasi me!« Isus odmah pruži ruku, dohvati ga i kaže mu: »Malovjerni, zašto si posumnjao?« Kad uđoše u lađu, utihnu vjetar. A oni na lađi poklone mu se ničice govoreći: »Uistinu, ti si Sin Božji!«
Pošto preploviše, dođu na kraj, u Genezaret. I ljudi ga onoga kraja prepoznaju pa razglase po svoj onoj okolici. I donošahu mu sve bolesnike te ga moljahu da se samo dotaknu skuta njegove haljine. I koji bi se dotakli, ozdravili bi.

Komentar

"Ali kad spazi vjetar, poplaši se, počne tonuti..."

Ovaj dio mi daje jednu sliku kako su apostoli bili na razini (nedovoljno poznavanje Boga, nedovoljno pouzdanje u Boga, sumnja) kao što sam i ja danas +/-, daje mi sliku kako su oni prolazili put koji i ja danas prolazim. Put učenja, vježbanja, spoznavanja Boga, primjenjivanje Riječi u svakodnevnom životu. Lako je doma unutar 4 zida u miru čitati i razmišljati o evanđelju, ali kada se nađemo na "vjetru" onda dolazi ispit koliko smo naučili, koliko imamo pouzdanja u Boga, koliko imamo hrabrosti, jer često u tim trenutcima zaboravljamo na Boga i njegovu riječ, njegov nauk kako bi se trebali ponašati u tim vjetrovitim trenucima. Najlakše je pričati o vjeri, a "malo" teže je živjeti vjeru. Ako ne postupamo razborito mnogo toga dobroga propuštamo.

"Hrabro samo! Ja sam! Ne bojte se!"

Razmišljanje o ovoj rečenici:

Ukoliko nemamo hrabrosti i pouzdanja, Božji plan se ne može izvršiti na nama, ne možemo "hodati po vodi", ukoliko smo strašljivi stavljamo svoj razvoj i Božji plan za nas na "stand by". Uvijek iznova tonemo, netko godinu netko cijeli život, šteta, jer Božji plan je najbolji za nas i propuštamo jako mnogo ukoliko nismo hrabri.

"Hrabro samo!" Ova rečenica mi daje jednu veliku dozu poticaja, samopouzdanja. Bez Isusove nevjerojatne hrabrosti ne bi evanđelja bilo, ne bi spasa bilo, ne bi bezbroj velikih dobrih stvari bilo. Hrabrost i pouzdanje donosi ogromne plodove. Bog voli hrabre. Plašljivac nikome ne treba, ničim ne služi.

Ali na kraju svega najlakše je to napisati na papir, a najteže ući u "ring" i znanje sprovesti u djelo, ali opet s Bogom je sve lako :) i nema ljepše stvari nego osjetiti Božju ruku, Božja djela u svojem životu.

2 Kor 4,7-15
To pak blago imamo u glinenim posudama da izvanredna ona snaga bude očito Božja, a ne od nas. U svemu pritisnuti, ali ne pritiješnjeni; dvoumeći, ali ne zdvajajući; progonjeni, ali ne napušteni; obarani, ali ne oboreni – uvijek umiranje Isusovo u tijelu pronosimo da se i život Isusov u tijelu našem očituje. Doista, mi se živi uvijek na smrt predajemo poradi Isusa da se i život Isusov očituje u našem smrtnom tijelu. Tako smrt djeluje u nama, život u vama. A budući da imamo isti duh vjere kao što je pisano: Uzvjerovah, zato besjedim, i mi vjerujemo pa zato i besjedimo. Ta znamo: onaj koji je uskrisio Gospodina Isusa i nas će s Isusom uskrisiti i zajedno s vama uza se postaviti. A sve je to za vas: da milost – umnožena – zahvaljivanjem mnogih izobiluje Bogu na slavu.

Ps 126,1-6
Kad Gospodin vraćaše sužnjeve sionske, bilo nam je ko da snivamo.
Usta nam bjehu puna smijeha, a jezik klicanja. Među poganima tad se govorilo: »Velika im djela Gospodin učini!« Velika nam djela učini Gospodin: opet smo radosni!
Vrati, o Gospodin, sužnjeve naše k’o potoke negepske! Oni koji siju u suzama, žanju u pjesmi. Išli su plačući noseći sjeme sjetveno: vraćat će se s pjesmom, noseći snoplje svoje.

Mt 20,20-28
Tada mu pristupi mati sinova Zebedejevih zajedno sa sinovima, pade ničice da od njega nešto zaište. A on će joj: »Što želiš?« Kaže mu: »Reci da ova moja dva sina u tvome kraljevstvu sjednu uza te, jedan tebi zdesna, drugi slijeva.« Isus odgovori: »Ne znate što ištete. Možete li piti čašu koju ću ja piti?« Kažu mu: »Možemo!« A on im reče: »Čašu ćete moju doduše piti, ali sjesti meni zdesna ili slijeva – to nisam ja vlastan dati, to je onih kojima je pripravio moj Otac.« Kada su to čula ostala desetorica, razgnjeve se na dva brata. Zato ih Isus dozva i reče: »Znate da vladari gospoduju svojim narodima i velikaši njihovi drže ih pod vlašću. Neće tako biti među vama! Naprotiv, tko hoće da među vama bude najveći, neka vam bude poslužitelj. I tko god hoće da među vama bude prvi, neka vam bude sluga.« »Tako i Sin Čovječji nije došao da bude služen, nego da služi i život svoj dade kao otkupninu za mnoge.«

Gal 2,19-20
Ta po Zakonu ja Zakonu umrijeh da Bogu živim. S Kristom sam razapet. Živim, ali ne više ja, nego živi u meni Krist. A što sada živim u tijelu, u vjeri živim u Sina Božjega koji me ljubio i predao samoga sebe za mene.

Ps 34,2-11

Blagoslivljat ću Gospodina u svako doba, njegova će mi hvala biti svagda na ustima!

Nek se Gospodinom duša moja hvali:

nek čuju ponizni i nek se raduju!

Veličajte sa mnom Gospodina, uzvisujmo ime njegovo zajedno!

Tražio sam Gospodina, i on me usliša, izbavi me od straha svakoga.

U njega gledajte i razveselite se, da se ne postide lica vaša.

Eto, jadnik vapi, a Gospodin ga čuje, izbavlja ga iz svih tjeskoba.

Anđeo Gospodinov tabor podiže oko njegovih štovalaca da ih spasi.

Kušajte i vidite kako dobar je Gospodin: blago čovjeku koji se njemu utječe!

Bojte se Gospodina, vi sveti njegovi: ne trpe oskudice koji ga se boje.

Osiromašiše mogućnici i gladuju, a koji traže Gospodina ne trpe oskudice.

Iv 15,1-8
»Ja sam istinski trs, a Otac moj – vinogradar. Svaku lozu na meni koja ne donosi roda on siječe, a svaku koja rod donosi čisti da više roda donese. Vi ste već očišćeni po riječi koju sam vam zborio. Ostanite u meni i ja u vama. Kao što loza ne može donijeti roda sama od sebe, ako ne ostane na trsu, tako ni vi ako ne ostanete u meni. Ja sam trs, vi loze. Tko ostaje u meni i ja u njemu, taj donosi mnogo roda. Uistinu, bez mene ne možete učiniti ništa. Ako tko ne ostane u meni, izbace ga kao lozu i usahne. Takve onda skupe i bace u oganj te gore. Ako ostanete u meni i riječi moje ostanu u vama, što god hoćete, ištite i bit će vam. Ovime se proslavlja Otac moj: da donosite mnogo roda i da budete moji učenici.

Jr 2,1-3.7-8.12-13

I dođe mi riječ Gospodnja: »Idi i viči u uši Jeruzalemu:
Ovako govori Gospodin: ‘Spominjem se mladosti tvoje privržene,
ljubavi tvoje vjereničke:
ti pođe za mnom u pustinju,
po zemlji gdje se ne sije.
Izrael bijaše Gospodinu svetinja,
prvina plodova njegovih;
tko god od njih jeđaše, bijaše kažnjen;
zlo ga snađe’« – riječ je Gospodnja.

U zemlju vinograda i maslinika ja vas dovedoh,
da se hranite plodom i dobrotom njezinom.
Ali tek što uđoste,
zemlju moju oskvrnuste
i baštinu moju u gnusobu pretvoriste.
Svećenici ne govorahu: ‘Gdje je Gospodin?’
Tumači Zakona mene ne upoznaše,
pastiri otpadoše od mene,
a proroci prorokovahu u ime Baalovo
i iđahu za onima što im pomoći ne mogoše.

Zapanjite se nad tim, nebesa,
zgranite se i zaprepastite«,
riječ je Gospodnja.
»Jer dva zla narod moj učini:
ostavi mene,
Izvor vode žive,
te iskopa sebi kladence,
kladence ispucane
što vode držati ne mogu.

Ps 36,6-7.8-11
Do neba je, Gospodine, dobrota tvoja,
do oblaka vjernost tvoja.
Pravednost je tvoja k’o Božji vrhunci,
a sudovi tvoji k’o duboko more:
ljude i stoku ti, Gospodine, spašavaš.

Kako li je dragocjena, Bože, dobrota tvoja,
pod sjenu krila tvojih ljudi se sklanjaju;
site se pretilinom doma tvojega,
potocima svojih slasti ti ih napajaš.
U tebi je izvor životni,
tvojom svjetlošću mi svjetlost vidimo.

Zakrili dobrotom sve koji te štuju
i pravednošću svojom sve koji su srca čestita.

Mt 13,10-17
I pristupe učenici pa ga zapitaju: »Zašto im zboriš u prispodobama?« On im odgovori: »Zato što je vama dano znati otajstva kraljevstva nebeskoga, a njima nije dano. Doista, onomu tko ima dat će se i obilovat će, a onomu tko nema oduzet će se i ono što ima. U prispodobama im zborim zato što gledajući ne vide i slušajući ne čuju i ne razumiju.«
»Tako se ispunja na njima proroštvo Izaijino koje govori:
Slušat ćete, slušati – i nećete razumjeti;
gledat ćete, gledati – i nećete vidjeti!
Jer usalilo se srce naroda ovoga:
uši začepiše,
oči zatvoriše
da očima ne vide,
ušima ne čuju,
srcem ne razumiju
te se ne obrate
pa ih izliječim.
A blago vašim očima što vide, i ušima što slušaju. Zaista, kažem vam, mnogi su proroci i pravednici željeli vidjeti što vi gledate, ali nisu vidjeli; i čuti što vi slušate, ali nisu čuli.«

Komentar

Čemu služe usporedbe?
Gospodine ti dopuštaš da ti se približimo u svojoj zbunjenosti sa svojim nerazumijevanjem . Zašto tako govoriš? Uopće nisi uvrijeđen pitanjem.  ISUS : Vama je dano da upoznate tajne kraljevstva nebeskog , a njima nije. 
Nije to podjela po zasluzi slušatelja, nije to odbacivanje čovjeka sa strane Boga, ne nije to izbor neba ili sudbine to je izbor svakog slušatelja mene osobno.
Osobno vidim(o) Krista Spasitelja, Mesiju, onog koji liječi i oslobađa ali srcem odbijam. Osobno ćujem(o) Krista koji govori- Bog stvoritelj neba i zemlje tvoj  je dobar Otac koji te ljubi. Ali u srcu ne prihvaćamo (tada) tu novost .Danas smo toliko puta to čuli i vidjeli i u ravnodušnosti otvrdnuli srce.
Što uho čuje, oko vidi ako uđe u otvrdnjelo srce osobno ne možemo razumjeti.Tvrdo srce da li je to naš izbor?! 
Zbog tvrdoće srca ne možemo doprijeti o razumijevanja do obraćenja do ozdravljenja, Zbog tvrdoće srca ne možemo doprijeti do kraljevstva nebeskoga!
Gospodine Isuse predajem ti svoje srce da ga oblikuješ da ga liječiš da ga čistiš.
Predajem ti svoje srce koje si ti Gospodine izliječio i ispunio. Predajem ti Isuse svoje oči koje sa divljenjem gledaju čudesa što ih činiš.Predaje ti Isuse svoje uši koje žude da čuju tvoju Riječ što srce raduje. 
Hvala ti Gospodine Isuse što ja mogu gledati i vidjeti, čuti i radovati se onome što su proroci i pravednici stoljećima iščekivali. 
U tuzi gledam tolike koje volim, a ne žele čuti ne žele vidjeti jer su navezani na svoje sposobnosti i svoje planove. Kraljevstvo svijeta novca i politike je otvrdnulo njhova srca. U tebe Isuse ja upirem svoje oči i molim te pošalji snagu i silu svoga Duha i slomi  lance svake tlake zloga. 
Isuse blaga i ponizna srca učini srca naša po srcu Svome da jednom svi dospijemo u slavu Tvojega kraljevstva.

Mih 7,14-15.18-20
Pasi svoj narod svojom palicom, stado svoje baštine, koje osamljeno živi u šikarju, usred plodnih voćnjaka. Neka pase u Bašanu i Gileadu, kao u davne dane! Kao u dane kad si izašao iz Egipta, pokaži nam čudesa! Tko je Bog kao ti koji prašta krivnju, koji grijeh oprašta i prelazi preko prekršaja ostatka baštine svoje, koji ne ustraje dovijeka u svome gnjevu, nego uživa u pomilovanju? Još jednom, imaj milosti za nas! Satri naše opačine, baci na dno mora sve grijehe naše!
Udijeli Jakovu vjernost svoju, dobrotu svoju Abrahamu, kako si se zakleo ocima našim od dana iskonskih.

Ps 85,2-8
Zavolje opet Gospodin zemlju svoju, na dobro okrenu udes Jakovljev. Otpusti krivnju narodu svome, pokri sve grijehe njegove. Suspregnu svu ljutinu svoju, odusta od žestine gnjeva svoga.
Obnovi nas, Bože, spasitelju naš, i odbaci zlovolju prema nama! Zar ćeš se dovijeka gnjeviti na nas, prenositi srdžbu svoju od koljena na koljeno?
Zar nas nećeš opet oživiti da se narod tvoj raduje u tebi? Pokaži nam, Gospodine, milosrđe svoje i daj nam svoje spasenje.

Mt 12,46-50
Dok on još govoraše mnoštvu, eto majke i braće njegove. Stajahu vani tražeći da s njime govore. Reče mu netko: »Evo majke tvoje i braće tvoje, vani stoje i traže da s tobom govore.« Tomu koji mu to javi on odgovori: »Tko je majka moja, tko li braća moja?« I pruži ruku prema učenicima: »Evo«, reče, »majke moje i braće moje! Doista, tko god vrši volju Oca mojega, koji je na nebesima, taj mi je brat i sestra i majka.«

Komentar

Gospodine Isuse jutros mi treperi i tijelo i duša, glava mi je prepuna, misli samo nadiru, ja želim razmišljati o Tebi Isuse, ja želim skrušeno i ponizno i sabrano moliti, ali ne mogu, borim se ali sam slab i gubim , ne mogu bez Tebe, ja trebam Tebe  da se mogu opustiti, ja trebam Tebe da Ti predam svoje brige, ja trebam Tebe da Ti predam svoje probleme, Ja trebam Tebe da Ti predam svoje slabosti, ja trebam Tebe da Ti se potužim, ja trebam Tebe da porazgovaramo, ja trebam Tebe da te još jednom zamolim za milost, satri Gospodine moje probleme, satri Gospodine moje brige, satri Gospodine moje zabrinutosti i baci ih na dno mora zajedno sa svim mojim grijesima, zajedno sa svim mojim slabostima i udijeli mi Gospodine vjernost, udijeli mi povjerenje , udijeli mi jakost , udijeli mi upornost da mogu vršiti volju Očevu, da mogu imati milost biti prijatelj Tvoj, biti brat Tvoj Gospodine Isuse.

Amen.

Post 18,1-10a
Gospodin mu se ukaza kod hrasta Mamre dok je on sjedio na ulazu u šator za dnevne žege. Podigavši oči, opazi tri čovjeka gdje stoje nedaleko od njega. Čim ih spazi, potrča s ulaza šatora njima ususret. Pade ničice na zemlju pa reče: »Gospodine moj, ako sam stekao milost u tvojim očima, nemoj mimoići svoga sluge! Nek’ se donese malo vode: operite noge i pod stablom otpočinite. Donijet ću kruha da se okrijepite prije nego pođete dalje. Ta k svome ste sluzi navratili.« Oni odgovore: »Dobro, učini kako si rekao!« Abraham se požuri u šator k Sari pa joj reče: »Brzo! Tri mjerice najboljeg brašna! Zamijesi i prevrtu ispeci!« Zatim Abraham otrča govedima, uhvati tele, mlado i debelo, i dade ga momku da ga brže zgotovi. Poslije uzme masla, mlijeka i zgotovljeno tele pa stavi pred njih, a sam stajaše pred njima, pod stablom, dok su blagovali. »Gdje ti je žena Sara?« – zapitaju ga. »Eno je pod šatorom«, odgovori. Onda on reče: »Vratit ću se k tebi kad isteče vrijeme trudnoće; a tvoja žena Sara imat će sina.«

Ps 15,2-4.5a-5b
Onaj samo tko živi čestito, koji čini pravicu, i istinu iz srca zbori,
i ne kleveće jezikom;
koji bližnjem zla ne nanosi
i ne sramoti susjeda svoga;
koji zlikovca prezire, a poštuje one što se Gospodina boje;
koji se zaklinje prijatelju, a ne krši prisege, i ne daje novca na lihvu, i ne prima mita protiv nedužna. Tko tako čini,pokolebat’ se neće dovijeka.  

Kol 1,24-28
Radujem se sada dok trpim za vas i u svom tijelu dopunjam što nedostaje mukama Kristovim za Tijelo njegovo, za Crkvu. Njoj ja postadoh poslužiteljem po rasporedbi Božjoj koja mi je dana za vas da potpuno pronesem Riječ Božju – otajstvo pred vjekovima i pred naraštajima skriveno, a sada očitovano svetima njegovim. Njima Bog htjede obznaniti kako li je slavom bogato to otajstvo među poganima: to jest Krist u vama, nada slave! Njega mi navješćujemo, opominjući svakoga čovjeka, poučavajući svakoga čovjeka u svoj mudrosti da bismo svakoga čovjeka doveli do savršenstva u Kristu.

Lk 10,38-42
Dok su oni tako putovali, uđe on u jedno selo. Žena neka, imenom Marta, primi ga u kuću. Imala je sestru koja se zvala Marija. Ona sjede do nogu Gospodinovih i slušaše riječ njegovu. A Marta bijaše sva zauzeta posluživanjem pa pristupi i reče: »Gospodine, zar ne mariš što me sestra samu ostavila posluživati? Reci joj dakle da mi pomogne.« Odgovori joj Gospodin: »Marta, Marta! Brineš se i uznemiruješ za mnogo, a jedno je potrebno. Marija je uistinu izabrala bolji dio, koji joj se neće oduzeti.«

Komentar

Gospodine, hvala ti sto me opominjes kad te dozivljavam kao osobu koja je gost u mom zivotu. Hvala ti sto me podsjecas da sam ja u Tebi i Ti u meni, da sa tobom moj dan zapocinje i zavrsava, da bi trebao biti u mojim mislima svakodnevno. To me vodi prema vjecnom zivotu i spasenju. Ti si moj Gospodin i Stvoritelj, milosrdan i pravedan Otac koji me poznaje bolje od svih, i zato zelim slusati Tvoju Rijec, ziviti je i postivati. Pomozi mi da ustrajem u tome. Amen.