Škola molitve: Dar jezika (1)
U nastavcima objavljivati dijelove nove knjige Josipa Lončara o molitvi. Vjerujemo da će ona mnogima biti na veliku duhovnu korist
„Htio bih da vi svi govorite drugim jezicima“
A htio bih da vi svi govorite drugim jezicima (1 Kor 14,5). Hvala Bogu, ja govorim drugim jezicima većma nego svi vi (1 Kor 14,18). Zar svi govore jezike? (1 Kor 12,30)
Prema statistici Međunarodne službe katoličke karizmatske obnove (ICCRS), čije je sjedište u Vatikanu a osnovalo ju je Papinsko vijeće za laike s ciljem da koordinira, savjetuje i potpomaže djelovanje Katoličkog karizmatskog pokreta širom svijeta, danas preko sto milijuna katolika u svijetu ima karizmu koju najčešće nazivamo „dar jezika“ ili „molitva u drugim jezicima“.
Zbog nerazumijevanja važnosti toga dara, većina onih koji su ga primili koriste ga premalo, a mnogi vjernici nemaju ni potrebu moliti da ga prime. Osobno već preko dvadeset godina, prosječno nekoliko sati dnevno molim u drugim jezicima i zasigurno mogu, zajedno s apostolom Pavlom, zahvaliti Bogu što molim drugim jezicima više od mnogih drugih (usp. 1 Kor 14,18). Svrha ove knjižice istovjetna je Pavlovoj želji da svaki vjernik moli drugim jezicima (usp. 1 Kor 14,5). Ne mogu svi imati sve darove Duha pa tako ni dar jezika. I bez dara jezika može se biti dobrim kršćaninom. I bez mnogih drugih darova i karizmi može se postati svetim i može se ispuniti poslanje koje nam daje Bog. To je već uspjelo mnogima te mnogima uspijeva i danas. Dakle, dar jezika nikako nije neizbježan uvjet za rast u svetosti, ali je onome tko ga ima i onome tko se njime služi zasigurno velika pomoć. Posvijestimo si još jednom da je apostol Pavao imao taj dar, da ga je visoko cijenio, da ga je mnogo koristio i da je poželio svakome da slijedi njegov primjer. Mnogi su vjernici kroz stoljeća imali taj dar. Milijuni katolika širom svijeta i danas ima taj dar, te ga učiteljstvo Katoličke crkve ni na koji način ne osporava nego itekako podržava. Moje je iskreno obraćenje iz tradicionalnog vjernika u vjernika koji zaista vjeruje Bogu, a ne samo u Boga, započelo kad sam od jednog svećenika čuo kako javno govori o tome da je dar jezika primio na svojoj krizmi (poput mnogih koji su taj dar također primili na svome sakramentu krizme) te da danas mnogi vjernici diljem svijeta imaju taj i mnoge druge darove Duha Svetoga. Tada sam pomislio: „Ako je to istina, onda moje kršćanstvo može i treba imati sasvim novu i kvalitetniju dimenziju“. Provjerio sam njegovu tvrdnju, i silno poželio živjeti svoju vjeru na takav, nov način. Danas, u vrijeme Interneta, to isto može lako provjeriti svatko tko želi (v. www.iccrs.org). Odmah nakon što sam čuo za taj dar, htio sam čuti kako netko govori u drugim jezicima. Prije toga sam se raspitao pa nisam očekivao ni jedan strani jezik već neki govor koji nitko ne razumije. Zato nisam bio jako iznenađen kad sam čuo 'brbljanje'. Da sam se, naprotiv, u takovoj skupini ljudi kojim slučajem našao ne znajući da oni zapravo mole u drugim jezicima, pomislio bih da su pijani – baš kao što su pomislili mnogi Židovi koji su prisustvovali prvom izljevu Duha na Pedesetnicu (v. Dj 2,1-13).
Pedesetnica
Tada su u Jeruzalemu zbog blagdana boravili Židovi iz svakog naroda pod nebom. Kad su apostoli počeli govoriti drugim jezicima, mnoštvo se strčalo da vidi i čuje što se događa a među njima je bilo mnogo onih kojima hebrejski nije bio materinji jezik. Poznato je da su svi Židovi toga vremena, bez obzira gdje živjeli, poznavali svoj, hebrejski jezik na kojem su obavljali pobožnosti po sinagogama i po kućama. Dar jezika nije dân radi sporazumijevanja. Prisutni su čuli kako najmanje dvanaestorica apostola istovremeno govori drugim jezicima, a pisac Djela apostolskih, sveti Luka, nabraja nam petnaestak različitih nacija iz kojih su došli oni koji su apostole slušali kako govore njihovim materinjim jezicima. Oni koji su razumjeli bili su zadivljeni. Slušali su o veličanstvenim Božjim djelima o kojima je praktički govorio sam Duh Sveti nadahnjujući govor apostola u drugim jezicima. Možemo se i sami, u mašti diviti razmišljajući o onome što su apostoli i na koji način govorili. Zapanjujuće je bilo i to da je Bog govorio preko neukih ljudi, većinom ribara: prisutni su ih čuli kako savršeno govore njihovim materinjim jezicima iako te jezike nisu nikad učili. Ne znamo koliko je ondje bilo onih koji nisu razumjeli ništa i koji su mislili da čuju pijane ljude kako besmisleno brbljaju. Na taj se dan Pedesetnice u Jeruzalemu – nakon što je apostol Petar, prvi papa, održao prvu javnu propovijed – obratilo i krstilo tri tisuće ljudi. Židovi su tada još uvijek bili pod dojmom Isusova pogubljenja i progona njegovih sljedbenika, te su bili u velikom strahu od židovskih vlasti. Što ih je navelo da se javno odluče priključiti progonjenim kršćanima ako ne ono što su preko dara jezika čuli na svojim materinjim jezicima? Nije li im Bog progovorio osobno upravo na taj način? Nije li ih začudila činjenica da je Bog na taj način svoju poruku od nekih sakrio a nekima ju objavio? Ti su se novokrštenici vratili svojim kućama s nevjerojatnim iskustvom Duha Svetoga. Vraćajući se kući, sigurno su mnogima koje su susretali na putu bili prvi navjestitelji evanđelja, i prvi koji su svjedočili o djelovanju Duha Svetoga. Tako je dar jezika bio Božje sredstvo po kojemu se dogodilo prvo masovno obraćenje a po tome se obraćenju počela graditi Crkva. Po daru jezika Duh Sveti je objavio Crkvi da naviješta evanđelje na svim jezicima (materinjim), svakome stvorenju. Dar jezika je bio znak nevjernicima koji ih je doveo do toga da povjeruju.
Znak nevjernicima
Tako drugi jezici nisu znak vjernicima, nego nevjernicima (1 Kor 14,22)
Pedesetnica se događa i danas. Na susretima na kojima se govori ili moli u drugim jezicima, i danas se nađu neki koji na svom materinjem jeziku čuju i razumiju ono što se govori dok ostali ne razumiju ništa. Događa se i to da osobu koja govori drugim jezicima istovremeno savršeno, na svom materinjem jeziku, razumiju dvije ili više osoba iz različitih nacija koje govore različitim materinjim jezicima. Najčešći je pak slučaj da u grupi prisutnih (svi iz iste jezične skupine) u kojoj se govori ili moli drugim jezicima, ono što se govori razumiju samo neki pojedinci. To je tada govor upućen izravno njima. Te su osobe tada začuđene činjenicom da Bog progovara upravo njima. Kako objasniti fenomen da od npr. sto Hrvata koji slušaju govor u jezicima sve savršeno razumije samo jedan od njih, dok ostali ne razumiju ni jednu riječ? Mnogi ljudi širom svijeta mogu posvjedočiti da svoje obraćenje zahvaljuju upravo tom fenomenu – razumjeli su govor u drugim jezicima te su od nevjernika postali vjernicima. Osobno sam svjedočio različitim sličnim situacijama. Posebno mi je upečatljivo bilo svjedočanstvo koje sam čuo od misionara u Južnoj Americi čiji se je subrat rugao daru jezika, pogotovo kad je čuo da su u jednom selu potpuno nepismeni i neuki ljudi u maloj molitvenoj zajednici progovorili drugim jezicima. Na nagovor subrata otišao je u to selo da vidi o čemu se radi. Kad su počeli moliti u drugim jezicima, jedan je od urođenika počeo na savršenom materinjem jeziku tog misionara govoriti o njegovu životu onako kako ga Bog vidi. Naravno da taj urođenik nije nikad učio ni jedan strani jezik. Zanimljivo je također to da prijatelj koji je doveo misionara nije apsolutno ništa razumio, iako govori istim materinjim jezikom. To je bilo dovoljno da taj fratar misionar povjeruje kako Duh Sveti djeluje na taj način, iako nije bilo dovoljno da tako nešto poželi i sâm. Nadalje, događa se da propovijed koja se održava na stranom jeziku osoba počne iznenada slušati na svome, materinjem jeziku. To je relativno česta pojava. Događa se to kad je propovijed zaista nadahnuta Duhom Svetim. Osobno sam jednom prisustvovao takvom fenomenu. Na velikim molitvenim skupovima na kojima više tisuća ljudi pjeva u daru jezika mnogi budu zapanjeni skladnošću te pjesme, iako je ona u potpunosti spontana. Nekim je nevjernicima već to dovoljan znak da se radi o Božjoj prisutnosti jer taj fenomen ne mogu drukčije objasniti. Zaista je velika privilegija biti prisutan u crkvi ili u dvorani dok nekoliko tisuća ljudi pjesmom jednodušno slavi i štuje Isusa Krista. Zadivljujuće je kad razumsko slavljenje prijeđe u pjevanje drugim jezicima. Tad se događaju mnoga ozdravljenja, oslobođenja i nutarnja iscjeljenja. To se događa danas i ovdje, u Hrvatskoj i po svim zemljama svijeta u kojima ima kršćana.