Škola molitve: Dar jezika (2)
Dar jezika nikako nije nužnost, ali je svakako izvanredna Božja ponuda svakome. Ako pažljivo pročitate...
Dar jezika nikako nije nužnost, ali je svakako izvanredna Božja ponuda svakome. Ako pažljivo pročitate barem ono što vam o tom daru možemo reći samo mi, možda ćete o njemu početi razmišljati drukčije, a možda poželite i moliti za nj
Ni jedan ljudski jezik
Jer tko govori drugim jezikom, ne govori ljudima, nego Bogu: nitko ga ne razumije jer Duhom govori stvari tajanstvene (1 Kor 14,2).
Onaj tko govori drugim jezicima, ne govori ni jedan ljudski jezik. Duh Sveti u određenim situacijama nekima daje da govor u jezicima čuju na svom materinjem jeziku. Osoba koja moli ili govori drugim jezicima, ni sama ne razumije što govori ili moli.
Osnovna svrha tog dara je osobna komunikacija ljudskog duha s Bogom. To je razgovor nutarnjeg čovjeka s Bogom. Postoje razlozi zašto je Bog htio da razum ne razumije sve što ljudski duh treba govoriti Bogu, tj. zašto je ta komunikacija tajanstvena našem razumu.
Svoju vjeru ne živimo samo na razumskoj, nego daleko više na duhovnoj razini. Bog s čovjekom komunicira na razini razuma, ali i na razini duha. Biblija kao Božja riječ jednim je dijelom pisana za razum a jednim dijelom za duh. Vizije, snovi i proroštva čine velik dio sadržaja Biblije i namijenjeni su prvenstveno duhu.
Bog nam u jednoj molitvi može progovoriti na dvije razine. Sjetimo se kako je apostol Petar molio u Jopi, u kući Šimuna kožara. Bog je njegovu duhu tada progovorio vizijom koja se ponovila tri puta i o kojoj je Petar morao razmišljati kako bi shvatio njenu poruku; Bog je također sasvim jasno progovorio njegovu razumu šaljući ga u Kornelijevu kuću (v. Dj 10). Ljudski duh ne funkcionira po razumskim principima i logici; potrebno je naučiti osnove po kojima on komunicira. O tome sam više pisao u knjizi Sila odozgor pa ću se ovdje osvrnuti samo na dar jezika.
Dakle, kad molimo u daru jezika, naš ljudski duh moli pod nadahnućem Duha Svetoga (kako nam Duh daje govoriti - v. Dj 2,4).
Nije mi poznata ni jedna situacija u kojoj su svi prisutni razumjeli taj govor na svom materinjem ili na nekom drugom jeziku; naprotiv, uvijek barem netko ne razumije ništa.
Osobe koje ne razumiju, potvrdit će da su mogle razlikovati desetak ili čak manje riječi koje je osoba ponavljala dok je govorila u daru jezika, dok istovremeno oni kojima je dano da razumiju, sasvim normalno čuju mnogo više riječi u savršeno smislenim rečenicama.
Tu činjenicu može potvrditi gotovo svaka molitvena grupa koja prakticira taj dar.
Tko moli
Jer ako se drugim jezikom molim, moj se duh moli, ali um je moj neplodan. Što dakle? Molit ću se duhom, molit ću se i umom; pjevat ću hvalospjeve duhom, ali pjevat ću ih i umom (1 Kor 14,14-15).
Kad molimo drugim jezicima, molimo mi; doduše, ne molimo razumom, nego duhom, ljudskim duhom. Dakle, ne moli Duh Sveti, nego molimo mi; Duh Sveti nadahnjuje molitvu duha, priskače nam u pomoć.
Um je za to vrijeme neplodan i nije ni na koji način povezan s molitvom. To također znači da molitva duha ne ovisi o umu. Te su dvije molitve dvije različite realnosti i potrebne su nam obje te vrste. Apostol Pavao nas poziva da molimo i pjevamo hvalospjeve i duhom i umom. Rijetki primijete redoslijed. Naime on na prvo mjesto stavlja molitvu i pjevanje hvalospjeva duhom, a tek onda umom.
Sjetimo se da je čovječji duh vječan, a da tijelo propada. U današnje je vrijeme čovjek gladan duhovnosti i mnogi ju traže na krivim mjestima. Zbog nedostatka kvalitetnih i iskusnih duhovnika, mnogi izbjegavaju ulaziti u meditaciju i kontemplaciju jer je to za običnog čovjeka nepoznato područje u kojemu lako može doći do neželjenih situacija. U daru jezika duh je itekako aktivan, a svaka je neželjena situacija isključena.
Oni koji ozbiljnije prakticiraju dar jezika, mogu posvjedočiti plodove te komunikacije s Bogom. Koliko je taj dar važan za duh možemo zaključiti i po tome što mu je apostol Pavao posvetio toliko pažnje u Prvoj poslanici Korinćanima.
Molite uvijek, bez prestanka
Bez prestanka se molite! (1 Sol 6,17)
Molite u jedinstvu s Duhom u svakoj prigodi (Ef 6,18).
Budući da duh može moliti neovisno o umu, možemo duhom moliti i u situacijama u kojima je um zaposlen nečim drugim.
U daru jezika vrlo se rijetko molimo na glas, većinom molimo potiho, u sebi. Zbog toga možemo moliti u svim situacijama u kojima jezik ne služi umu, tj. kad ne moramo jezikom komunicirati na svjesnom nivou. Kad u daru jezika molimo u sebi, jezik se miče pa ne možemo istovremeno moliti u daru jezika i izgovarati ljudske razumske riječi.
Čovjek sâm, svjesno, svojom voljom počinje i završava molitvu u daru jezika. Duh Sveti nas često potiče da molimo u daru jezika, no mi se sami sasvim slobodno odlučujemo hoćemo li moliti ili ne, te koliko i kad ćemo moliti.
Iz osobnog iskustva znam da je moguće gotovo bez prestanka moliti u drugim jezicima. Osobito kad smo u velikim potrebama i kad nam je komunikacija s Bogom prioritet. Apostol Pavao se često nalazio u takvim situacijama. Sjetimo se da nas on upućuje da bez prestanka ili u svakoj prigodi molimo uz suradnju s Duhom Svetim.
U današnje vrijeme, kad smo toliko opterećeni životnim obvezama i kad rijetko nalazimo vremena za molitvu uma, dar jezika je silno potreban dar i velik blagoslov onima koji se njime služe.
Dar jezika nas neprestano čini svjesno povezanima s Božjom prisutnošću. Za razliku od ovisnika o nikotinu, koji je prisiljen u svakom mogućem trenutku staviti cigaretu u usta, mi sasvim slobodno koristimo svaki povoljan trenutak za zajedništvo s Bogom u Duhu Svetome tako da u sebi molimo u drugim jezicima. Pavao nas u svojim poslanicama poziva na ustrajnost, na postojanost u molitvama; poziva nas da stvaramo naviku moljenja bez prestanka.
Vjernik kršćanin živi od molitve. Kvaliteta našeg života ovisi o kvaliteti naše molitve. Molitva je susret, zajedništvo s Bogom. Dar jezika zato silno može unaprijediti naš molitveni život.
Ponavljam, u daru jezika molimo bez obzira na aktivnost svog uma. Zato možemo moliti gledajući televiziju, čitajući, radeći bilo koji posao koji ne iziskuje govorenje, šećući, odmarajući se... Veoma je važno napomenuti da moliti u jezicima možemo i kad smo u umu rastreseni, kad se ne možemo sabrati i kad ne znamo što i kako moliti.
Dar jezika je izvanredna Božja ponuda onima koji „previše rade, a premalo mole“, onima koji su toliko zaposleni radeći za Boga da ne stignu moliti.
Prečesto se prema Duhu Svetome koji živi u nama odnosimo kao prema bubrezima. Oni su tu, rade svoj posao i ne treba na njih obraćati pažnju dokle god dobro rade. Duh Sveti nije bubreg, nego osoba s kojom trebamo naučiti komunicirati i u kojeg se trebamo naučiti pouzdavati uvijek.
Dok to ne naučimo, svoje ćemo pouzdanje imati u ljudima oko sebe ili u samima sebi, tj. u vlastitoj pameti i snazi. Tko ignorira prisutnost Duha Svetoga, sam sebi uskraćuje najveću „blagodat Boga živoga“
Dar jezika (1) | Dar jezika (2) | Dar jezika (3)