Nedjelja 1.2.2015.
Pnz 18,15-20; Ps 95,1-2.6-9; 1 Kor 7,32-35; Mk 1,21-28
Pnz 18,15-20
Proroka kao što sam ja, iz tvoje sredine, od tvoje braće, podignut će ti Gospodin, Bog tvoj: njega slušajte! Posve onako kako si i tražio od Gospodina, Boga svoga, na Horebu, na dan zbora, kada si govorio: ‘Neću više da slušam glas Gospodina, Boga svoga, niti želim više gledati taj silni oganj da ne poginem!’ Nato mi reče Gospodin: ‘Pravo su rekli. Podignut ću im proroka između njihove braće, kao što si ti. Stavit ću svoje riječi u njegova usta da im kaže sve što mu zapovjedim. A ne bude li tko poslušao mojih riječi što ih prorok bude govorio u moje ime, taj će odgovarati preda mnom. A prorok koji bi se usuđivao govoriti što u moje ime što ja ne budem zapovjedio da govori i koji bi govorio u ime drugih bogova, takav prorok neka se pogubi.’
Ps 95,1-2.6-9
Dođite, kličimo Gospodinu,
uzvikujmo Hridi, spasitelju svome!
Pred lice mu stupimo s hvalama,
kličimo mu u pjesmama!
Dođite, prignimo koljena i padnimo nice,
poklonimo se Gospodinu koji nas stvori!
Jer on je Bog naš,
a mi narod paše njegove, ovce što on ih čuva.
O, da danas glas mu poslušate:
»Ne budite srca tvrda kao u Meribi,
kao u dan Mase u pustinji
gdje me iskušavahu očevi vaši
premda vidješe djela moja.
1 Kor 7,32-35
A rado bih da budete bezbrižni. Neoženjen se brine za Gospodnje, kako da ugodi Gospodinu. A oženjen se brine za svjetovno, kako da ugodi ženi, pa je razdijeljen. I žena neudana i djevica brine se za Gospodnje, da bude sveta i tijelom i duhom; a udana se brine za svjetovno, kako da ugodi mužu. Ovo pak govorim vama na korist, ne da vam postavim zamku, nego da primjerno i nesmetano budete privrženi Gospodinu.
Mk 1,21-28
I stignu u Kafarnaum. Odmah u subotu uđe on u sinagogu i poče naučavati. Bijahu zaneseni njegovim naukom. Ta učio ih je kao onaj koji ima vlast, a ne kao pismoznanci.
A u njihovoj se sinagogi upravo zatekao čovjek opsjednut nečistim duhom. On povika: »Što ti imaš s nama, Isuse Nazarećanine? Došao si da nas uništiš? Znam tko si: Svetac Božji!« Isus mu zaprijeti: »Umukni i iziđi iz njega!« Nato nečisti duh potrese njime pa povika iz svega glasa i iziđe iz njega.
Svi se zaprepastiše te se zapitkivahu: »Što li je ovo? Nova li i snažna nauka! Pa i samim nečistim dusima zapovijeda, i pokoravaju mu se.«
I pročulo se odmah o njemu posvuda, po svoj okolici galilejskoj.
Komentar (Škola molitve)
Iz čitanja Prve poslanice Korinćanima, posvijestile su mi se Pavlove riječi.
Već neko vrijeme zbog bolesti izbivam iz onog svakodnevnog života koji svi mi vodimo, kuća posao, kuća posao. Uglavnom.
U početku mi je to bio šok i nevjerica. Pa ja napokon živim. I sada to?!
Odmah su došla pitanja, kako sad, ti Gospodine znaš zašto, pa zar opet četiri zida, zar ponovno? I mnoga druga.
I tako su prolazili mjeseci. I da bih, naravno dobila Gospodinov odgovor jer naše vrijeme nije jednako njegovom. A on je vjeran Bog i uvijek daje odgovor. Samo treba osluškivati njegovu Riječ i biti strpljiv. I shvatila sam. Na strpljivosti još radim, priznajem.
Zapravo, ovo je za mene milosno vrijeme, sami dar od Boga, jer sam u svojoj bolesti mogla još bolje, još kvalitetnije, još postojanije graditi svoj odnos sa Gospodinom. I do tada sam bila u odnosu sa Gospodinom, ali ne u ovakvoj punini.
Shvatila sam da mi je Gospodin darovao ovo vrijeme, pa i vrijeme unutar moja četiri zida. Zida „ samoće.“ A sa Gospodinom nikada nismo sami. Vrijeme koje sam zapravo provodila je, kako čitam, prijanjala slobodnije uz Gospodina i njegovu Riječ.
To ne bih mogla u svojoj svakodnevnoj rutini. U buci i vrevi zemaljskog života gdje vrijeme ima cijenu i svoj vlastiti tempo.
Gospodinovo i naše vrijeme je nemjerljivo. On zna kada.
I zato sada shvaćam zašto sam ga dobila. Zašto mi je darovano. Kako kaže sv. Pavao:“Neoženjen se brine za Gospodnje, kako da ugodi Gospodinu. A oženjen se brine za svjetovno,...., pa je razdijeljen.“
Kada je bilo teških trenutaka sjetila sam se mnogih koji su u“ strci sa vremenom.“ Oni imaju tolike obaveze. Od obitelji, djece, škole, kućanstva, radnog mjesta, nemoćnih staraca, dodatnih aktivnosti koje su prisutne u životu i razdjeljuju ih da budu u većem ili sveobuhvatnom prisustvu sa Gospodinom.
Zato nije tragedija ako nismo u braku, bolesni, umirovljeni i ini. Ako to vrijeme koristimo za Gospodina. Jer biti sa njime nema ništa vrednijega, sretnijega, ispunjenijega i milosnijega od vremena provedenog u odnosu sa Njime.
Tražite to vrijeme u svome životu. Vrijeme sa Gospodinom.
Tu mi se nameće misao moga prijatelja M. Radića gdje kaže:“ Po našoj slobodi možemo svoje darovano vrijeme-kronos, pretvoriti u milosno vrijeme-kairos i tako svoju vječnost već sada započeti. To milosno vrijeme, sveto vrijeme je i onda kada činimo dobro bez prisile, kada ljubimo neljubivo, kada praštamo neoprostivo, kada imamo samo ono što smo dali. Samo takvo vrijeme postaje vječno vrijeme koje donosimo na posljednji susret s Ljubavi.“
Hvala ti Gospodine za ovo milosno vrijeme koje si mi dao. Na tome daru. Daru da mogu vrijeme provoditi sa tobom, u tvojoj prisutnosti, licem u lice kroz tvoju Riječ. Darovane ljude koje nose tvoje prisustvo u moj život, tvoju svjetlost. Mjesta i događaje navještanja Radosne riječi. Hvala ti na tebi što si moj Bog i sve moje za moj život. Hvala ti.