Pamtit ću ovaj život...

Pamtit ću ovaj život kao neizrecivi Božji dar i podjednako neizrecivo Božje povjerenje.
Pamtit ću ga po onome što mi je dano doticati rukom i po onome što mi je dano doticati dušom...
Pamtit ću ga po mnogim jednostavnim bićima i stvarima – po vodi i zraku, po tišini i svjetlosti, po blizinama i čežnjama...
...po suhom lišću i tolikim dobrim darovima prirode...
...po tragovima u kojima sam se u svako doba, ili barem gotovo u svako, mogao prepoznati
zakriljen ljudskom i Božjom brižnošću...
...po tome što sam s jednakom ljubavlju bio darivan i lišenošću i obiljem, i vedrinom i trpljenjem...
Pamtit ću ovaj život po mnogim ljudima...
...po onima s kojima se nisam morao gledati u oči, jer smo zajedno gledali u istom smjeru...
...po onima koji su bili kao svjetlo koje putuje kroz noć i na svom putu pali ugasle zvijezde...
...po onima koji su mi pomogli da spoznam kako jedino penjući se na brdo, usprkos svim mukama koje doživljavam, mogu okusiti djelić neba...
...po ljudima koji su mi bili darovani, dotaknuli me svojom prisutnošću, a nakon kojih više nisam bio isti...