Sveta Rita: Svetica nemogućeg

Gospodin po svetoj Riti čudesno podiže svakoga nevoljnika koji ju upozna i utekne joj se u iskrenosti svoga srca!

Sveta Rita Lotti rođena je 1381. g. u talijanskoj provinciji Umbriji, u selu Roccaporena pored Cascie, kao prvo dijete Antonija i Amate, bračnog para u poodmakloj dobi. Kako su joj roditelji bili predani katolici i sluge Božje, bila je normalna  Ritina želja da svoj život u potpunosti posveti Bogu. Oni se, međutim, nisu slagali s tom njezinom željom. Naprotiv, dogovorili su joj brak s Paolom Mancinijem.

Obraćenje supruga

Paolo je imao tešku narav i kameno srce te je Riti svojim ponašanjem zadavao velike boli. Unatoč tome, Ritino srce puno povjerenja u Boga i ljubavi za muža uspjelo ga je promijeniti i približiti Bogu. Obrativši se, postao je osvjedočenim i bogobojaznim vjernikom. Njihov je brak bio blagoslovljen dvojicom sinova, možda blizancima.
Paolo je često bivao uvučen u sukobe među suparničkim političkim strankama što može objasniti tragediju koja je pogodila obitelj Mancini. Kada se jednog dana vraćao s posla, bio je zaskočen i ubijen.

Smrt supruga, i sinova

Bol koju je Riti nanijela ta neočekivana i nasilna smrt bila je pomiješana sa strahom da će njezini sinovi pokušati osvetiti očevu smrt, jer bila je otkrila da su razmišljali o tome kako da ga osvete. No, uzvišenom je ljubavlju prema njihovim dušama molila Boga da im radije oduzme život, nego da dopusti da učine taj veliki grijeh.
Njezin uzor praštanja, njezine riječi pouke i zauzimanje, njezine molitve za obraćenje njihovih srdaca, bile su nemoćne dirnuti mladiće i odvratiti ih od odmazde pa je sve to povjerila i predala Bogu moleći ga da riješi tu situaciju koja je bila izvan njezine moći. Nedugo potom, obojica su umrla, nakon što su se pripravili za susret s Bogom.

Rita stupa u samostan

Ostavši sama, Rita se posvetila dobrotvornom radu i molitvi. Konačno je žudnja da uđe u samostan još jednom narasla u njoj, ali njezine molbe da uđe u red augustinskih redovnica iz Cascie, bile su odbijene ne jednom već tri puta. Redovnice su se bojale staviti na kušnju mir samostanskoga života, vjerojatno zato što je jedna od članica pripadala obitelji odgovornoj za Paolovo ubojstvo. Nakon trećega odbijanja, Rita je spoznala da ona sama mora umiriti njihove strahove. Pregovarala je s Paolovom te sa suparničkom obitelji i nagovorila ih da privedu kraju svoje neprijateljstvo i da žive u miru. Njezin praštajući duh bio im je nadahnuće te su se te obitelji pomirile. Nakon što se stanje smirilo, Rita je čudesno ušla u samostan.
Dane u samostanu provodila je u molitvi i razmišljanju, u služenju bolesnima i siromašnima. Život u samostanu bio joj je obilježen velikim milosrđem i strogim pokorama. Po njezinim molitvama, mnogi su zadobili ozdravljenje, izbavljenje od zla i druge osobite milosti od Boga.

Rana od trna iz Kristove krune

Nakon dvadeset i pet godina vjerskoga života, Rita je primila ono što je smatrala najdragocjenijim, i osobitim darom od Boga. Uvijek predana Raspetome Isusu, u njoj je neprekidno rasla želja da sudjeluje u njegovu velikom činu ljubavi za nju i cijelo čovječanstvo pomažući nositi mu križ. Jednoga dana, dok je klečeći molila, čelo joj probode trn iz krune koja je pokrivala samu Isusovu glavu. Nosila je tu ranu petnaest godina, sve do smrti. Da bi mogla dijeliti bol od trnja njegove krune, Gospodin je svetoj Riti udijelio ranu od trna na čelu. Rana je bila vrlo bolna i širila neugodan miris, no svetica ju je smatrala velikom milošću. Molila je: „O, voljeni Isuse, uvećaj moju strpljivost kako moja patnja raste“. Rana joj je ostala do kraja života.

„Dragocjeni biser Umbrije“

Zadnjih je nekoliko godina života Rita bila prikovana za krevet. 22. svibnja njezin je život na zemlji došao kraju. Veliko mnoštvo vjernika pohrlilo je u samostan da joj oda posljednju počast. Njezinim su se zagovorom dogodila nebrojena čuda.
Blaženom ju je 1627. g. proglasio papa Urban VIII. a svetom 1900. g. papa Leon XIII. nazvavši je „dragocjenim biserom Umbrije“. Tijekom obreda proglašenja blaženom, tijelo svetice samo je ustalo i otvorilo oči. Narod ju je odmah nakon smrti počeo štovati kao sveticu, a pobožnost prema njoj raširila se po mnogim zemljama. Njezino tijelo očuvalo se stoljećima posve nedirnuto, a s vremenom je počelo širiti ugodan miris.

Služiti Gospodinu u veselju

Sveta nam Rita želi poručiti da izgovorimo riječ koju je najteže izustiti, a to je – oprosti! Sveta Rita moli da oprostimo jedni drugima. Ona je oprostila ubojicama svoga muža, molila Gospodina da uzme njezinu djecu kako ne bi osvetili očevu smrt.
Potpunim pouzdanjem u Boga krenula je putem svetosti. U sebi gradimo mir i širimo mir oko sebe. Ona je svetica mira, izmirila je dvije zavađene strane rekavši da je Bogu sve moguće!
Pored oprosta i mira šalje nam poruku trpljenja. Dobila je trn s Gospodinove krune, jer je željela osjećati Isusovu patnju. Svjesno je i radosno prihvatila trpljenje i tako željela služiti Gospodinu u radosti što joj je ukazao tolike milosti. Služiti Gospodinu u veselju, bez obzira što nas u životu pogađa. Zato budimo apostoli mira, opraštanja, radosti i iznad svega ljubavi!

Svetica nemogućeg

Zazivaju je kod neplodnosti, osamljenosti, bolnih rana i bolnih tijela, očajnih stanja, naizgled nemogućih i nerješivih problema i slučajeva jer usprkos mnogim nedaćama i gubicima, nikada nije gubila vjeru u Svevišnjega. Zaštitnica je bolesnika, roditelja, udovica, majki, ranjenika, žrtava bračnog nasilja i pogrda, problematičnih brakova, očajničkih podviga, zaboravljenih i izgubljenih slučajeva te mnogih naselja, župa i crkava diljem svijeta. Crkva slavi njezin spomendan 22. svibnja.