Izabrala sam pobačaj
Donosimo pismo jedne djevojke. Svakoj djevojci preporučujemo da ga pročita. Ako ti se dogodi slično iskustvo, nikako nemoj misliti da te Bog odbacio. Smatramo da ovom pismu nije potreban nikakav komentar, osim našeg poziva da se pomolite Bogu za Mirnu i njoj slične
Zovem se Mirna, imam 21 godinu, studiram u Zagrebu. Prije otprilike dvije godine, ludo sam se zaljubila u nešto starijeg dečka. Priča je standardna: mladost, ljubav, strast, zajednički planovi za budućnost. Smatram se katolkinjom, iako baš i ne sudjelujem na misi, niti me vjerske stvari baš zanimaju. Bog? Vjerojatno postoji, ali ja imam svoj život i sama sam u njemu režiser i glumac. Nakon jedne lude zabave i spolnog odnosa, začela sam naše dijete. Ponovno standardna priča: očaj, panika, zbunjenost. Mogućnosti su bile sljedeće: roditi i patiti, trpjeti ogovaranja i sramotu, ne napredovati u karijeri, ili pobaciti (pa to je samo „nakupina stanica”) ili, možda, sebi oduzeti život. Moj je dečko hrabro izjavio: „Abortus ili zbogom”. Izabrala sam abortus.
Dakle, pobacila sam (za 1400 kuna), u gotovo trećem mjesecu trudnoće, a da mi nitko nije savjetovao suprotno. Nisam otišla svećeniku; Crkva bi, uostalom, bila posljednja kojoj bih se obratila. Moji roditelji nisu ni znali, a da jesu, mislim da bi me se odrekli. Moje današnje stanje: dečko me napustio („ljubav do smrti” je umrla), ja neprestano mislim na ono što sam napravila, stalno osjećam neku prljavštinu, stid, strah od svega i svih, umor i zasićenost svime, bezvoljnost i prazninu koja me guši. Mislim da mi Bog nikad neće oprostiti. Kad sam saznala da je moje dijete imalo gotovo sve organe, osjećalo bol, sisalo palac, a na kraju bilo raskomadano i bačeno u kanalizaciju, povratila sam od muke. Ništa nije kao prije. To nije bila obična operacija, to je bilo ubojstvo mog djeteta, koje sam ja htjela i dopustila. Sad mi se po glavi vrti i ona treća mogućnost o kojoj sam razmišljala prije abortusa... Ja više nisam ja. Sve je tako jadno i besmisleno... Potpuno sam sama, kao da sam već mrtva...
Bože, ako me čuješ i ako možeš pomoći, učini nešto, učini nešto!