Subota 16.08.2014.
Subota16.08.2014.
Ez 18, 1-10.13b.30-32; Ps 51, 12-15.18-19; Mt 19, 13-15
Ez 18, 1-10.13b.30-32
Dođe mi riječ Gospodnja: »Što vam je te o zemlji izraelskoj ponavljate poslovicu: Oci jedoše kiselo grožđe, sinovima trnu zubi! Života mi moga, riječ je Gospodina Boga: nitko od vas neće više u Izraelu ponavljati tu poslovicu, jer, svi su životi moji, kako život očev tako i život sinovlji. I evo, onaj koji zgriješi, taj će umrijeti. Tko je pravedan i poštuje zakon i pravdu, i ne blaguje po gorama i očiju ne podiže kumirima doma Izraelova, ne oskvrnjuje žene bližnjega svoga i ne prilazi ženi dok je nečista; nikomu ne nanosi nasilja, vraća što je u zalog primio i ništa ne otima; kruh svoj dijeli s gladnim, gologa odijeva, ne posuđuje uz dobit i ne uzima pridavka, ruku usteže od nedjela, po istini presuđuje, po mojim naredbama hodi i čuva moje zakone, postupajući po istini — taj je zaista pravedan i taj će živjeti, riječ je Gospodina Boga. Ali, porodi li on sina nasilnika, koji krv prolijeva, ili bratu takvo što učini, — ne, takav sin neće živjeti! Učinio je te gadosti i umrijet će, a krv će njegova na njega pasti. Zato, dome Izraelov, ja ću suditi svakome po njegovim putovima — riječ je Gospodina Boga. Obratite se, dakle, i povratite od svih svojih nedjela, i grijeh vam vaš neće biti na propast! Odbacite od sebe sva nedjela koja ste činili i načinite sebi novo srce i nov duh! Zašto da umirete, dome Izraelov? Ja ne želim smrti nikoga koji umre — riječ je Gospodina Boga. Obratite se, dakle, i živite!«
Ps 51, 12-15.18-19
Čisto srce stvori mi, Bože,
i duh postojan obnovi u meni!
Ne odbaci me od lica svojega
i svoga svetog duha ne uzmi od mene!
Vrati mi radost svoga spasenja
i učvrsti me duhom spremnim!
Učit ću bezakonike tvojim stazama,
i grešnici tebi će se obraćati.
Žrtve ti se ne mile,
kad bih dao paljenicu, ti je ne bi primio.
Žrtva Bogu duh je raskajan,
srce raskajano, ponizno, Bože, nećeš prezreti.
Mt 19, 13-15
U ono vrijeme: Doniješe Isusu dječicu da na njih stavi ruke i pomoli se. A učenici im branili. Nato će im Isus: »Pustite dječicu i ne priječite im k meni jer takvih je kraljevstvo nebesko!« I položi ruke na njih pa krene odande.
Komentar (Škola molitve)
U vizualizaciji promatram u nekoliko slika kako roditelji s djecom žele doći do Isusa. Isus sjedi pod nekim stablom i djeluje mi umorno. To mi bilo zanimljivo, jer mi se učinilo kao da oni zapravo Isusa žele poštediti od toga da mu ljudi dodijavaju. Ali Isus nitko nije dosadan, niti je on umoran za druge. Prvo mi je bilo baš bezveze, a onda mi se sve uzburkalo u razmatranju, izašle mi kojekave frustracije na površinu...
U meditaciji mi je bila posebno naglašena rečenica: Pustite dječicu i ne priječite im k meni. Ne priječite im...
Razmišljam o svom djetetu, o sebi kao roditelju i o Isusu. Iako je moje dijete jako malo, da li mu ja nekada priječim da dođe Isusu? Molim li dovoljno sa svojim djetetom i sa svojim suprugom? Molim li dovoljno za svoje dijete? Jesam li nekada prestroga prema svom djetetu? I na kraju: zašto me moje dijete više ne sluša? I to pitam Isusa - u čemu griješim da me on više ne želi slušat, a do prije mjesec dana je bio poslušan?!
Sjećam se dok sam bila trudna i kad mi se dijete tek rodilo da sam bila sigurna kako dijete poznaje Boga, kako se lako moliti uz svoje dijete (s njim). Kako je prolazila ta godina to mi došlo pod upitnik. Moje dijete nema strpljenja slušati o Isusu, a Crkva mu je kao igralište: samo bi trčao i igrao se s drugom djecom. Zadnjih dana sam ogorčena - koliko teško sudjelujem na sv. misi uz hiperaktivno dijete. Ogorčena. Prošli tjedan sam bila sa sinom na večernjoj misi i na kraju proplakala od muke. Ništa me nije slušao, trčao je okolo... bake iz zadnje klupe su me htjele razbit' jer im moje dijete uništava neke osobne pobožnosti za vrijeme mise (imala bih što reći o tome, ali što ćeš... okreni drugi obraz i šuti.) Na kraju mise sam ostala u crkvi plakat.
I sad mi tu Isus kaže ne priječite... Pa super Isuse! Bila bi sretnija da ti mom sinu kažeš da on meni ne priječi da dođem k tebi! NE mogu opisat sve jade koje su mi se skupili u srcu... Puna sam pitanja za Isusa, očajna i bespomoćna. Pitam se kakav je Isus bio Mariji? Da li je on slušao svoju majku ili je Marija prolazila ista tjeskobna razmišljanja kao ja sada? U molitvi sam se tako isplakala i izjadala Mariji, toliko sam ju stisnula da mislim da joj je cirkulacija stala :).
Marija je prava majka. Posve razumijem da ju je Crkva uzela za majku. Bolje nema! Uz nju uvijek osjećam mir, ljubav. Ona uvijek nađe načina da unese svoju radost u moje srce! Zanimljivo mi je da sam na kraju u razgovoru s Marijom vidjela nas dvoje kako razgovaramo, šetamo nekim vrtom... Ostala bih tamo cijeli dan uz nju!