Dosadna sjena
Bio jednom jedan čovjek koji se, kad bi ugledao svoju sjenu, toliko ljutio i bio zbog toga toliko tužan u životu, da se odlučio od nje odvojiti…
Čovjek reče sâm sebi: „Uspjet ću se od nje odvojiti“.
Tako ustade i počne trčati, ali svaki puta kada bi stavio nogu na zemlju, svoju sjenu bi ponovno ugledao. Reče tada sâm sebi: „Moram trčati brže“. Tako počne trčati brže, uvijek sve brže, i trčao je tako dugo dok nije iscrpljen pao na zemlju i umro.
Nije mislio da se te tako dosadne sjene mogao osloboditi bez ikakvoga napora jednostavnim odlaskom pod sjenu drveta…
Thomas Merton
Sjena koja spašava
Čovjek koji se sâm pokušava osloboditi svojih grijeha,
pogoršava vlastitu situaciju.
S mnogo manje napora, može se postići beskrajno više:
dovoljno je poći onamo kamo nas vode vjera i poniznost,
tj. u sjenu Kristovu.
U Njegovoj sjeni, nestat će naše „sjene“.
Teovizija