Osa i graškov žižak

Životinje su u stanju instiktivno izvršiti izvanredne stvari. Životinje možemo dresirati, ali životinje ne mogu misliti. One imaju samo nagon (instinkt): netko je drugi mislio umjesto njih. One same nisu izmislile plan prema kojemu žive.

Evo primjera:

Graškov žižak polaže jajašce u mladi plod graška. Ličinka koja izmili iz toga jajašca, prodire u meki grašak i dubi ga široko kao da zna da će ona porasti a grašak se stvrdnuti. Ličinka zatim buši kanal prema površini graška, u kori graška izrezuje poklopac (otvor) koji ostaje pokretan te sprječava da se izvana vidi izdubeni kanal. Ličinka izrađuje taj kanal i ta vrata kao da zna da će zrno graška jednom otvrdnuti i da joj tada iz njega neće biti izlaza.

Ličinka graškova žiška potrebna je za razmnožavanje osi najeznici koja „od rođenja zna” da postoji grašak s rupom, u koji može sakriti svoje ličinke. Osa, pipajući, nalazi mali otvor (poklopac što ga je napravila žiškova ličinka), otvara ga i svojom žaokom prodire u grašak. Osa žiškovu ličinku ne ubija, već je samo omamljuje – „točno zna” gdje mora ubosti da žiškova ličinka ne ugine, jer joj mrtva ili osušena nije od koristi. Nakon što ju je omamila, najeznica u ličinki odlaže svoja jaja. Ličinke ose najeznice žive na račun ličinke graškova žiška dok se ne izleže nova osa najeznica.

Sve je to obilje planskoga djelovanja. Tko je to sve isplanirao? Je li moguće da ta mala ličinka čini tako kompliciranu radnju jer je tu sposobnost razvila evolucijskim procesima? Možemo li zamisliti ljudsko novorođenče da čini takvo što? Možemo li vjerovati da se evolucijskim procesima mogu stvoriti tako komplicirano savršeni instinkti koji osi omogućuju da tako precizno omami ličinku graškova žiška?