Tri stabla

Tri stabla rasla na brdu u šumi. Razmatrali su svoje nade i snove, kada prvo stablo reče: „Jednoga dana, nadam se, postat ću kovčeg za blago. Možda ću biti ukrašen predivnom rezbarijom i svatko će vidjeti moju ljepotu.”

Tada drugo stablo reče: „Jednoga dana ja ću biti moćan brod. Nosit ću kraljeve i kraljice preko voda i plovit ću do krajeva svijeta. U meni će se svatko osjećati sigurnim zbog snage moga trupa.”

Oglasi se i treće stablo: „Ja želim narasti i biti najviše i najravnije stablo u šumi. Ljudi će me vidjeti kako rastem na vrhu brda, gledat će moje grane i mislit će na nebesa i na Boga, i kako sam im blizak. Bit ću najznačajnije stablo svih vremena i ljudi će me se uvijek sjećati.”

Nakon nekoliko godina, trojica drvosječa dođe do stabala. Jedan od njih dođe do prvog stabla i reče: „Ovo stablo izgleda snažno, mislim da ću ga moći prodati tesaru.” I počne sjeći stablo. Stablo bijaše sretno. Znalo je da će tesar od njega izraditi kovčeg za blago.

Drugi drvosječa kod drugog stabla reče: „Ovo stablo je čvrsto, prodat ću ga brodogradilištu.” Stablo bijaše sretno. Znalo je da će postati moćan brod.

Kada je treći drvosječa došao do trećeg stabla, ono bijaše uplašeno jer, ako ga posijeku, njegovi se snovi neće ostvariti. Drvosječa reče: „Ne trebam nikakvo posebno stablo, pa ću uzeti ovo. Neka se nađe.” I posiječe stablo.

Kada je prvo stablo dospjelo tesaru, napraviše od njega jasle za hranjenje stoke. Staviše ga u štalu i napuniše sijenom. To nije bilo ono za što je stablo molilo.

Od drugog je stabla bio izrađen mali ribarski brod. Stablu propadoše snovi o moćnom brodu koji će nositi kraljeve.

A treće stablo… njega su naprosto nasjekli u velike komade i ostavili usamljeno u nekoj mračnoj izbi.

Godine su prošle i stabla zaboraviše svoje snove. Jednoga dana, čovjek i žena dođoše do staje. Žena se porodi i oni staviše djetešce u jasle, izrađene od prvoga drveta. Čovjek je poželio da može napraviti kolijevku za dijete, no ove će jasle morati biti dostatne. Stablo je osjetilo važnost ovog događaja, znajući da u sebi čuva najveće blago svih vremena.

Godinama nakon toga događaja, grupa ljudi uđe u ribarski brod, izrađen od drugog stabla. Jedan od njih bijaše umoran pa ode spavati. Dok bijahu na vodi, podiže se velika oluja i stablo uvidje da neće biti dovoljno snažno da zaštiti svoje putnike. No, ljudi probudiše spavača, on ustade, izreče „MIR!” i oluja iznenada stade. Tada stablo uvidje da je nosilo samoga Kralja nad kraljevima.

Konačno netko dođe i uzme i treće stablo, ono godinama skriveno u tami. Bilo je nošeno kroz neke uske ulice, dok su se drugi ljudi rugali čovjeku koji ga je nosio. Kada dođoše do određenog mjesta, čovjeka pribiše na stablo i podigoše ga u zrak, ostavljajući ga da umre na vrhu toga brda. A kada je došla nedjelja, treće stablo uvidje kako je dovoljno snažno da bi moglo stajati na vrhu brda zauvijek i biti blizu, posve blizu Gospodinu. Jer, na njemu bijaše razapet sam Sin Božji, Isus Krist.

 

http://zrno.wordpress.com