Ono što oko nije vidjelo

Plemenski poglavica iz Nove Gvineje jednom je bio pozvan na sastanak UN-a u New Yorku. Kada se vratio u svoju zemlju, pokušao je objasniti svojim ljudima iz plemena što je vidio:

„Dospio sam u veliki kanu koji leti poput ptice. Ispod nas je bila voda šira od 10 000 rijeka, ali prešli smo je u jednom danu, i to bez veslanja. Došli smo u selo s milijun kuća, gdje ima mnogo ljudi svih boja, a neki su i normalne boje. Tada sam se vozio u kući koja trči i putovao bez da sam hodao, po putu od crnog kamenja. Stigli smo u vrlo veliku kuću u kojoj je zapravo poslagano sto kuća, jedna na drugu. Unutar nje smo ušli u malu kuću koja nas je nosila na svojim leđima dok se penjala uz zid velike kuće sa sto kuća u sebi. Kada smo izašli iz nje, mogao sam vidjeti iznad planina. Ondje, u oblacima, sjeo sam s poglavicama mnogih zemalja…”

Plemenski ljudi su rekli: „Nemoguće! Poludio si!” I tada su ga istukli.

Biblijski proroci opisali su svoje vizije Neba pomoću stvari koje su poznavali, ali su nas isto tako upozorili da je to zaista teško razumljivo: „Evo vam govorim tajnu…” i „Što oko ne vidje, i uho ne ču, i u srce čovječje ne uđe, to pripravi Bog onima koji ga ljube” (1. Kor 15,51; 2,9) Ipak, Bog im je pokazao nekoliko bljeskova koji potvrđuju da je Nebo stvarnost.

www.hrvatska-katolicka-mladez.de