Petak 24.5.2015.
Dj 9,1-20; Ps 117,1-2; Iv 6,52-59
Dj 9,1-20
(Dj 22, 6–16; 26, 1–18)
Savao pak, sveudilj zadahnut prijetnjom i pokoljem prema učenicima Gospodnjim, pođe k velikomu svećeniku, zaiska od njega pisma za sinagoge u Damasku, da sve koje nađe od ovoga Puta, muževe i žene, okovane dovede u Jeruzalem.
Kad se putujući približi Damasku, iznenada ga obasja svjetlost s neba. Sruši se na zemlju i začu glas što mu govoraše: »Savle, Savle, zašto me progoniš?«
On upita: »Tko si, Gospodine?«
A on će: »Ja sam Isus kojega ti progoniš! Nego ustani, uđi u grad i reći će ti se što ti je činiti.«
Njegovi suputnici ostadoše bez riječi: čuli su doduše glas, ali ne vidješe nikoga. Savao usta sa zemlje. Otvorenih očiju nije ništa vidio pa ga povedu za ruku i uvedu u Damask. Tri dana nije vidio, nije jeo ni pio.
U Damasku bijaše neki učenik imenom Ananija. Njemu u viđenju reče Gospodin: »Ananija!«
On se odazva: »Evo me, Gospodine!«
A Gospodin će mu: »Ustani, pođi u ulicu zvanu Ravna i u kući Judinoj potraži Taržanina imenom Savla. Eno, moli se; i u viđenju vidje čovjeka imenom Ananiju gdje ulazi i polaže na nj ruke da bi progledao.«
Ananija odgovori: »Gospodine, od mnogih sam čuo o tom čovjeku kolika je zla tvojim svetima učinio u Jeruzalemu. On ima od velikih svećenika i punomoć okovati sve koji prizivlju ime tvoje.«
Gospodin mu odvrati: »Pođi jer on mi je oruđe izabrano da ponese ime moje pred narode i kraljeve i sinove Izraelove. Ja ću mu uistinu pokazati koliko mu je za ime moje trpjeti.«
Ananija ode, uđe u kuću, položi na nj ruke i reče: »Savle, brate! Gospodin, Isus koji ti se ukaza na putu kojim si išao, posla me da progledaš i napuniš se Duha Svetoga.«
I odmah mu s očiju spade nešto kao ljuske te on progleda pa usta, krsti se i uzevši hrane, okrijepi se.
Nekoliko dana provede s učenicima u Damasku te odmah stade po sinagogama propovijedati Isusa, da je on Sin Božji.
Ps 117,1-2
Aleluja! Hvalite Gospodina, svi puci,
slavite ga, svi narodi!
Silna je prema nama ljubav njegova,
i vjernost Gospodnja ostaje dovijeka!
Iv 6,52-59
Židovi se nato među sobom prepirahu: »Kako nam ovaj može dati tijelo svoje za jelo?« Reče im stoga Isus:
»Zaista, zaista, kažem vam:
ako ne jedete tijela Sina Čovječjega
i ne pijete krvi njegove,
nemate života u sebi!
Tko blaguje tijelo moje
i pije krv moju,
ima život vječni;
i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan.
Tijelo je moje jelo istinsko,
krv je moja piće istinsko.
Tko jede moje tijelo
i pije moju krv,
u meni ostaje
i ja u njemu.
Kao što je mene poslao živi Otac
i ja živim po Ocu,
tako i onaj koji mene blaguje
živjet će po meni.
Ovo je kruh koji je s neba sišao,
ne kao onaj koji jedoše očevi
i pomriješe.
Tko jede ovaj kruh,
živjet će uvijeke.«
To reče Isus naučavajući u sinagogi u Kafarnaumu.
Komentar
Tko može promijeniti naša srca i stavove , nego Isus.
Savao je od gorljivog Isusovog progonitelja postao njegov propovjednik. Kršćani koji su čuli za Savlov naum sigurno su bili u strahu, ali su i bili dobri učenici koji su molili za svoje neprijatelje.
Isus nam ovdje jasno pokazuje kako je On taj koji svojom prisutnošću razoružava naše neprijatelje, tako da im On sam pođe u susret.
Naša ideja Isusovog djelovanja je da eliminira neprijatelja, ukloni i porazi, ali ne, On dotiče srce čovjeka i mijenja ga.
Zato molimo za svoje neprijatelje, osobe s kojima smo u konfliktu, koje su nam teške i Isus će im poći u susret.
Upravo se to danas dogodilo i meni.
Na izmaku vlastitih snaga, zbog raznih situacija…nazvala sam svog dragog da mu se požalim, ali naravno on je imao svoje razne situacije i nastao je "Šlus" preko telefona. Uobičajeno bi bilo da bude napetost u zraku kad se vrati doma, no tu sam zakoračila u nepoznato. Kratko nakon "Šlusa" odustala sam od daljnjih akcija i zaspala usred dana, on se vratio doma i bio neuobičajeno blag i nježan prema meni, (s obzirom na "Šlus".)
Pitala sam ga što se dogodilo u međuvremenu, jer je ovo koliko god bilo divno, ipak neuobičajeno. Tada mi je rekao da je na putu prema doma molio za nas oboje.
Isuse hvala ti za mog supruga i njegovo pouzdanje u Tebe! AMEN!