Sutra je već jučer
Možda i nismo tako daleko od ove priče nad kojom bismo se trebali itekako zamisliti. Iako ona danas djeluje kao teška nebuloza, možda će biti stvarnost našoj djeci koja će naše priče o prošlim vremenima slušati s nevjericom u očima
Evo zanimljive fikcije, naravno nemam pojma tko mi ju je ostavio u poštanskom pretincu, a slučajno sam je spalio čim sam prepisao. Ajme, rekoh, koja smijurija i nevjerojatna zatupljenost i bolesna mašta. Pa ipak, donosim je ovdje, samo zato jer i tako svašta čitamo u novinama, pa nek' se nađe i ovo, s čim ja nemam baš nikakve veze. „Godina je 2035. Nakon Velikog rata, koji je prepolovio svjetsku populaciju, a jedna je trećina nestala deset godina prije u izbijanju smrtonosne pandemije „ovčje hunjavice“, negdašnja je Hrvatska postala Dvadesetčetvrta Regija Nove Europe, podijeljena u sedam gradskih i jedanaest izvangradskih zona. Preostalih sto tisuća Hrvata raspodijeljeno je u gradskim zonama, dok su tzv. „radnici“ naseljavali područja oko gradova, hraneći urbano stanovništvo.
Nakon otvaranja granica, još početkom XI. stoljeća, a osobito nakon Rata, drugi su narodi naselili Dvadesetčetvrtu Regiju, doneseni su sasvim novi građanski zakoni, promijenjena je globalna svijest, osnovana Jedinstvena Vlada i uveden režim zvan „pozitivni demo-humanizam“. Pratimo život Connora, građanina Šestog grada ove Regije, porijeklom Hrvata, kojemu su roditelji dali ime Ivo, no odredbom Senata Regije iz 2021., ukinuta su nacionalna imena, zbog moguće diskriminacije ostalih doseljenika. Nakon što su mu biološki prvi preci (odavna se već nije govorilo „otac“ i „majka“) otišli („smrt“ je bila jedna od 999 zabranjenih riječi; „brak“ je zamijenjen pojmom „zajedništvo“ itd.), u „Ustanovi sretnog dovršetka“ (umjesto ružne riječi „eutanazija“) jer su po zakonu br. 1666 svi subjekti stari 70 godina morali u Ustanovu, razumljivo, da ne bi bili na teret zajednici - oženio se ponovno.
Prva mu je supruga nažalost nesretno završila, oboljevši od ultra-hiper-depresije, bolesti koja je pogađala svakog četvrtog stanovnika Nove Europe, iz nepoznatih razloga. Čudnovato, oduzela si je energiju (tako se sad kaže „život“), iako je 360 dana u godini vladao sistem „Pogače i igara“, uz mnoštvo zabave za sve uzraste i 24-satni zabavni TV program. Sada se Connor našao u teškom položaju, jer je s otišlom partnericom imao dvoje djece, a nova je izabranica (nađena preko posebne net agencije) silno htjela dijete.
No, to je nemoguće, jer Zakon zabranjuje više od dvoje djece. Razmišljajući o svojoj situaciji, u ona tri sata slobodnog vremena dnevno, tužno može konstatirati, da nema sreće. Sina su mu oduzeli, jer se mali nije htio seksualno opredijeliti u trećem razredu osnovne škole, te su iz „Službe narodne sigurnosti i praćenja“ procijenili da nije dobar prvi predak. Nije stvarao otpor, nekako nije imao snage, ali prije svega bojao se da ga ne pošalju na šesto-mjesečni tečaj u „Odgojni zavod za pornofobiju, homofobiju i ostale devijacije“. Naime, to si ne može financijski dopustiti, jer tečaj treba sam platiti, u suprotnom, oduzeli bi mu i kćerku zbog novčane nemoći.
No, ona je prolazila teške dane, nakon što su joj velikom mukom učinili abortus zbog „bolesnog ploda“, kojega je, po Zakonu, morala odstraniti, a opirala se. Doduše, mogli su Connor i njegova Elleona dobiti pravo na treće dijete, ako bi se obratili izrazito utjecajnoj Gospođi Voditeljici vjerske Organizacije, odgovorne za religioznu skrb naroda Regije. Ona je jedna divna osoba, koja je nedavno zaslužila ogromne simpatije puka. Zajedno sa svojom nevjenčanom partnericom, posvojila je dvije krasne djevojčice od surogat majke iz negdašnje Afrike. Donator sjemena, biznismen, nekadašnji glumac, pametan, mlad, uspješan, iz davnih skandinavskih krajeva, postao je i kum djevojčica, na „obredu inicijacije“ u negdašnjoj katedrali, danas Hramu Uma.
Objašnjenja radi, sve su vjere dekretom iz 2025. ukinute, opravdano, zbog svoga duhovnog despotizma i duševne tiranije. Nakon otkrića da je 99% katoličkih svećenika upleteno u pedofiliju, svi su locirani, uhićeni i transferirani (akcija kodnog imena „Via Crucis“) u specijalne logore preodgoja, gdje su, u izolaciji od drugih neprijatelja Novoga svijeta, nakon kemijske kastracije, nastavljali usvajanje odrednica demo-humanizma. Doduše, šaputalo se da je pokoji omraženi klerik pobjegao u izvangradsku zonu, gdje i dalje širi odbačeni teroristički nauk službeno nepostojećeg, raskrinkanog kršćanstva, no to je gotovo nemoguće, jer su i mještani tih zona bili čipirani i znao se svaki njihov pokret.
Uostalom, samo je Šesti grad Regije imao oko milijun kamera (zahvaljujući čemu je nestalo kriminala) i čovjek je bez čipa u podlaktici automatski otkriven. No vratimo se našim supružnicima. U srijedu su (u davnini je bila nedjelja, no velika je Reforma odobrila novo religiozno znakovlje i redefiniciju vjerskih obveza i datuma) prisustvovali tzv. svečanom hramskom okupljanju, na kojemu se čitalo ponešto iz velikih svjetskih književnosti, a onda je slijedila čajanka s krekerima i rasprava, kada su obični građani mogli izravno pitati časnu Voditeljicu sve što ih je zanimalo o životu i vjeri, prema principima Organizacije. Smiješni običaji molitve, ispovijedi i pričesti nestali su još i prije slavne Reforme, a običaj internetskog prakticiranja vjere uveden je već davnih dana, na sveopću korist onih 90% ljudi koji nisu stizali doći u Hram.
Nakon toga, pošli su u ured, gdje su dobili smjernice, ostavili svoje bar-kodove i čekali. Stigao je odgovor: previsoke godine, burna povijest života, buntovna djeca, te crna mrlja iz prošlosti (Connorovi su roditelji do kraja tvrdili da su „katolici“) nažalost ne odobravaju odluku supružnika, itd. Ne znam što se kasnije s njima događalo, no u posljednjem su pismu kćeri iz prvoga zajedništva javili da su ipak našli svoj mir, brinući se za klonirane kuniće i pazeći na uzgoje GMO-soje u izvangradskoj zoni.“
Eto, poruka je ove nepotpisane, uistinu nebulozne priče, valjda; ako će i mnogo toga u budućnosti nedostajati, soje će uvijek biti. Pa, dobar tek.