Kako prikazati svetu misu (II.)
Prečesto dolazimo na misu, a da nemamo gotovo nikakav osobni odnos s Isusom iz evanđelja. Štujemo ga usnama, a srce nam je daleko od njega. Nije to zato što mi to ne bismo htjeli, nije ni zato što to On ne bi htio. Najčešće se radi o neznanju.
U službi riječi očekujemo da nam Bog progovori po dnevnim čitanjima i homiliji svećenika.
Biblijska čitanja i homilija: Ako zaista želimo, Bog će nam progovoriti
Osobno me jako zanima u kojoj ću životnoj situaciji sresti Isusa u evanđelju: hoće li biti u Galileji gdje su ga svi prihvaćali i gdje je činio mnoštvo ozdravljenja i čudesa, ili u Judeji u kojoj su ga mrzili i gdje se gotovo nitko nije od njega usuđivao javno zatražiti bilo kakovo milosrđe; zanima me što će nam progovoriti, kako će se odnositi prema najrazličitijim vrstama ljudi. Uvijek ću iznova uživati u činjenici da nikad nikome nije solio pamet kad ga je taj nešto tražio, nego je ozdravljao, oslobađao, tješio, usmjeravao... bez prethodnih prekoravanja, a rijetko je kad kome održao bukvicu i nakon što mu je uslišao molbu. Svima je iskazivao milosrđe i onda im ostavljao slobodnu volju da se odluče za ili protiv. Iz dana u dan, čitajući ili slušajući misna čitanja, sve ga više upoznajem i sve ga više štujem srcem, a ne samo ustima. Primijetio sam da svećenikova homilija nikako ne ovisi samo o njemu nego uvelike i o želji prisutnih da im Bog zaista progovori. Ako takva želja postoji, Duh će svećenika nadahnuti da kaže ono što trebamo čuti.
Nakon homilije može slijediti Vjerovanje u kojemu iskazujemo i posvješćujemo, prvenstveno sami sebi, povjerenje u Boga koji ljubi čovjeka i koji je zato za nas i umro. Izražavamo svoje čvrsto uvjerenje da će Otac po žrtvi svoga Sina upotpuniti spasenje našega grješnika.
Sveopća ili vjernička molitva: za opće, ali i za svoje nakane
U sveopćoj molitvi u žrtvu priključujemo opće nakane za koje moli prisutna Crkva, ali dodajemo i druge svoje nakane.
Priprava darova: prikazujemo i svoj život, i život grješnika
Euharistijska služba započinje prikazanjem darova u kojemu i mi prikazujemo svoj život te život našega poznanika grješnika. To je trenutak kada na poseban način postajemo svjesni uloge Boga u svome životu te prikazujemo život našega grješnika Bogu da ga, u svoj punini, zahvati svojom milošću. To je trenutak davanja milostinje kada se zaista zapitamo kakvu ulogu ima novac u našim životima i je li nam on sredstvo za posvećenje ili nam je postao idol ili čak gospodar. Količina novca koju dajemo (postotak od onoga što trenutno imamo) pokazuje nam koliko cijenimo ono što primamo od Boga kroz Crkvu. Slijedi molitva u kojoj molimo da prikazana žrtva bude na hvalu i slavu Božjega imena te da bude na korist nama i čitavoj svetoj Crkvi. Naš obraćeni grješnik je svakako Božja slava i hvala a također molimo da to obraćenje bude na višestruku korist nama i Crkvi.
Euharistijska molitva: u samom središtu Božje nebeske vojske
Euharistijska molitva započinje priznanjem vjere da je Gospodin s nama i da su naša srca s njime. Molitvom predslovlja poziva nas da damo hvalu i slavu Bogu. Ona završava riječima: „I stoga s anđelima i arkanđelima, s prijestoljima i gospodstvima, i sa svom nebeskom vojskom pjesmu tvoje slave pjevamo bez prestanka: Svet, svet...“ Tada postajemo svjesni da smo okruženi anđelima sa svim razinama Božanske vlasti, sa svim svecima, tj. sa svom nebeskom vojskom. Kad dajemo slavu Bogu i kad ga priznajemo svetim, ulazimo u samo središte Božje nebeske vojske (v. Ps 100). S nama ulazi i naš grješnik. Ta nas okruženost oslobađa od svakoga đavolskog tlačenja i to je trenutak velikoga oslobođenja. To je posebno važno za one koji prikazuju misu za nečije oslobođenje. Slavljenje i štovanje Boga općenito nas 'uvlači' u okruženost njegovim vojskama i silno je sredstvo oslobođenja svih vrsta. Nažalost, u mnogim župama slavljenje je više pokušaj umjetničkoga dojma, nego stav srca prisutnih vjernika.
Pretvorba: naša molitva Ocu s podnožja križa
Slijedi pretvorba koja je prikazanje Isusove žrtve Ocu. To je naša molitva Ocu upućena s podnožja križa. Tu prikazujemo tijelo i krv, dušu i božanstvo Isusa Krista Ocu nebeskome. Donosimo sebe i našega grješnika pred križ, gledamo prema Ocu i u srcu molimo nešto poput: „Hvala ti, Oče, što si prihvatio žrtvu svoga Sina za moje grijehe i grijehe (navesti ime)! Privuci ga, Oče, snažno svome Sinu kako bi ga upoznao i uzljubio i tako se pribrojio zboru spašenih!“ Budimo u tim trenucima potpuno sabrani i donosimo i ostale nakane, no ostavimo dovoljno vremena za zahvaljivanje za našega grješnika. Vrijeme pretvorbe je i vrijeme obnove našeg saveza s Bogom u Isusovoj krvi. To se odnosi i na sve one naše zavjete koje smo dali Bogu u najrazličitijim situacijama. Božji je savez vječan, no mi svoje kršimo neprestano zbog slabosti, i zato ih uvijek iznova imamo mogućnost obnoviti u misnoj žrtvi. Posebno se to odnosi na savez krštenja, savez ženidbe ili svećeničkog reda. No o savezima drugom zgodom.
Očenaš: Ocu, koji je prihvatio našu žrtvu
Uključimo se zatim u molitvu koju svećenik moli u naše ime za opće potrebe! U tome trenutku postajemo svjesni Božje pobjede, tj. uskrsnuća Isusa Krista te upućujemo molitvu Očenaša Ocu nebeskome koji je prihvatio našu žrtvu. Više o Očenašu također nekom drugom prilikom.
Pružanje mira
Slijedi molitva za mir u kojoj molimo neka nas Duh Sveti ispuni mirom koji će biti rezultat potpunog pouzdanja u Božju ljubav i providnost te rezultat oproštenja grijeha. Zamolimo Isusa da ispuni srce našega grješnika – po svojoj providnosti, u svoje vrijeme i na svoj način – svojim mirom i zahvalimo mu za to odmah u tome trenutku. Pružimo ruku bližnjima u znak svoje želje da i njih Gospodin ispuni mirom kao znakom prihvaćanja njihovih žrtava, a i znakom naše želje da sa svima živimo u miru!
Jaganjče Božji: Smiluj nam se su svakoj potrebi
Slijedi molitva zaklanom i uskrslom Jaganjcu u kojoj je posebna pozornost usmjerena na Onog koji je umro za nas i koji nam se sada daje za jelo. On koji uzima naše grijehe neka nam se smiluje u svakoj našoj potrebi. Posebno neka se smiluje našemu grješniku kako bi nakon obraćenja ustrajao u rastu u svetosti dok ne dođe u vječnost.
Sveta pričest: intimna povezanost s Uskrslim, u koju dovodimo i grješnika
Blagovanjem euharistije ulazimo u intimnu povezanost s uskrslim Kristom. U tu povezanost dovodimo i našega grješnika. To su trenuci naše spontane molitve, zahvaljivanja, slavljenja... U svome srcu trebamo mislima biti povezani s Bogom u nama. Svećenik najavljuje Krista kao Jaganjca Božjeg koji oduzima grijehe svijeta. Ponekad je jednostavno dovoljno prepustiti se spoznaji da smo u njemu i On u nama, ne moleći ništa. Dopustimo mu neka čini s nama što god hoće. Naše misli u tim trenucima trebaju pripadati samo njemu. U tome nam može pomoći prigodna pričesna pjesma, no nastojmo također na vlastitoj povezanosti u tišini svoga srca. To su trenuci kada na čudesan način možemo biti oslobođeni ropstva grijeha koji su nas zarobili, možemo biti oslobođeni bilo kakve vlasti đavla, možemo biti ozdravljeni, i blagoslovljeni na svaki drugi način. Neka ta povezanost u duhu potraje što duže, a možemo je nastaviti i isti dan kod kuće. Katekizam nas uči da je Isus stvarno, tijelom, krvlju i dušom, prisutan u nama toliko dugo koliko u nama traju prilike kruha i vina. To može potrajati nekoliko minuta. Iskoristimo tih nekoliko minuta kako bismo Isusa susreli ne samo kao Boga već i kao čovjeka. Njegovi su suvremenici uživali blagodati ne samo njegova božanstva već i njegova čovještva. Neka trenuci nakon što smo primili pričest budu najposebniji trenuci našeg života. Tu nam je Bog najbliže pa budimo i mi njemu najbliže.
Blagoslov: znak prihvaćanja onoga za što smo molili
Misa završava završnim obredom u koji je uključen blagoslov i pozdrav. Taj blagoslov trebamo prihvatiti u vjeri kao rezultat našega sudjelovanja na misi, kao znak prihvaćanja onoga za što smo molili. Taj blagoslov Oca, Sina i Duha Svetoga prihvaćamo vjerom i za grješnika. Svećenikov pozdrav: „Idite u miru!“ znak je naše vjere da je naša molitva prihvaćena i da u vezi nje možemo imati potpuni mir i pouzdanje da će Bog, u svoje vrijeme i na svoj način, učiniti najbolje. Grješnik (naše prikazanje) može biti i bolesnik, ovisnik, siromah, zatvorenik, netko u strahu, samoći, depresiji, netko tko se nalazi u smrtnoj opasnosti, te bilo tko u najrazličitijim životnim iskušenjima...
Kraj.
