Svijet koji čovjek poznaje
Isus je izabrao obične ljude iz naroda kako bi taj isti narod evangelizirali. Crkva raznim dokumentima poziva nas vjernike da činimo to isto: da sebi sličnima donosimo istine evanđelja. Ponekad nam sam Bog mora pomoći da se ponizimo i budemo samo ono što zaista jesmo
Demos Shakarian (†1993.), biznismen (farmer), osnovao je 1952. godine Međunarodno udruženje poslovnih ljudi za širenje punog Evanđelja, i ono je u vrlo kratkome roku zaista zaživjelo u cijelome svijetu. U ovome se dijelu knjige Demos prisjeća početaka.
(..) Mislio sam na doba kad se naša grupa u Lancasteru u Pennsylvaniji mučila da zadobije povjerenje okolnog stanovništva... Čini se da je glavni prigovor bio da je Udruženje nešto što je došlo „izvana“, da su naše potrebe i problemi nekako drukčiji od njihovih.
Kad se zaboraviš
Kad smo Rose i ja jednom bili u Lancasteru, grupa je pozvala nekoliko desetaka mjesnih farmera da budu njihovi gosti na večeri, a ja sam nastupio kao čovjek koji je s njima jednak jer radi isti posao kao i oni. Pokušao sam ih potaknuti da se pridruže u izmjenjivanju iskustava. Mrtva tišina. Zna se kako to ide: što ti lošije ide, i sam si sve lošiji. Kako se moja samouvjerenost smanjivala, tako su pokreti postajali sve veći. Raširio sam ruke i širokim ih zamahom skupio. „Udruženje ovisi o sudjelovanju svih nas!“ No, sve što su moje ruke zahvatile bio je vrč s mlijekom koji je stajao na sredini stola. Vrč se prevrnuo i mlijeko se prolilo po mojem najboljem odijelu i cipelama. Previše zbunjen i posramljen da bih pazio što radim, stavio sam jednu nogu na stol i počeo bijelim stolnjakom otirati cipelu.
Jedan od nas
Rose je ostala bez daha: „Demose! Ma što to radiš?“ Spustio sam pogled na stol i shvatio što radim. Žurno sam maknuo nogu. Osjetio sam kako mi je lice zadobilo grimiznu boju i poželio da mogu nestati ispod stola. „Vjerojatno sam za trenutak pomislio da sam u staji, dečki“, ispričao sam se. „Je li tko od vas ikad muzao kravu a ona udarcem noge prolila punu kantu mlijeka po vama?“ Netko se zasmijuljio u stražnjem dijelu prostorije, a onda su svi prasnuli u smijeh. Blagovaonica je odzvanjala smijehom nekoliko minuta i cijeli je susret potpuno promijenio svoj tijek. Sjedokosi farmeri počeli su ustajati i pričati kako im je Bog pomogao u zimskim olujama i ljetnim sušama, i do kraja susreta, skupina u Lancasteru dobila je mnogo novih članova. „Znaš li zašto smo se predomislili?“ upitao me poslije jedan čovjek... „To što si stavio nogu na stol. Tada smo shvatili da ti zaista jesi farmer, baš kao i mi...“
{title} {text} {readmore}