Grupa različitih ljudi
Za napredovanje u duhovnosti, važno je pronaći grupu koja ide istim putem. Molitvene su zajednice nužne i one ne razbijaju jedinstvo župe već tom zajedništvu daju dublji smisao. Važno je drugima dopustiti da budu različiti, tj. jedinstveni
Terezija Avilska piše da prvo što čovjek treba učiniti kad se odlučio krenuti duhovnim putem jest da potraži sebi slične ljude. Htjeti ići putem potpuno sâm velika je drskost. „Velika je nesreća za dušu biti potpuno sama među tolikim opasnostima... Zbog tog razloga, savjetujem svima koji su se posvetili molitvi, pogotovo na početku, da si nađu prijatelje koji također mole i zajedno s njima o tome razgovarati. To je vrlo važna stvar, jer ne samo da nam mogu biti od pomoći kad je riječ o molitvi, nego zajednički razgovor donosi i mnoge druge dobitke i koristi.” „Velika je stvar za onoga tko je bolestan susresti drugog koji je pogođen istom bolešću. Spoznaja da nismo sami donosi nam mnogo utjehe.“
Ivan od Križa ima isto mišljenje: „Onaj tko padne sâm, ostaje i ležati sâm; nema posebno velikog poštovanja prema svojoj duši - jer ju je bio povjerio samom sebi. - Pa ako se i ne bojiš sâm pasti, kako si možeš umisliti da se sâm možeš dići? Razmisli da dvojica zajedno mogu više nego jedan koji je sâm“.
Ne nađemo li pratitelje među živima, možemo se okrenuti nekomu ili nekima od svetaca i krenuti „njihovim tragom ili primjerom”. Ivan od Križa tvrdi da „svatko trči svojim putem, na svoj način i prema duhovnoj naravi koju mu je Bog dao i prema životnoj situaciji u kojoj se nalazi. Velika je razlika između njihovih duhovnih nastojanja i duhovnih djela; ali svi slijede put vječnoga života, a to znači evanđeosku savršenost”. Kad se u Živom plamenu ljubavi obraća duhovnim vođama i želi one malo naivne osloboditi umišljaja da su sposobni voditi sve vrste ljudi, piše: „ Bog svakoga vodi različitim putovima i jedva da možemo naći jednog jedinog duha koji bi barem dopola bio sličan drugom duhu u svojem ponašanju“.
Mala Terezija piše na isti način: „Poučavajući druge, naučila sam i sama mnogo. Uglavnom sam vidjela da sve duše moraju proći kroz iste bitke, a s druge strane, tako su različite da mi nije uopće teško razumjeti ono što pater Pichon kaže: 'Nadaleko je veća razlika među dušama nego među licima'. Zato se s njima i ne može postupati na isti način”.
Različitosti su neizbježive. Svatko bi morao naći svojega prijatelja koji nam u neku ruku odgovara.
W.Stinisssen, Čeznem za susretom u Tvojoj ljepoti, Naklada sv. Antuna