Povratak
Donosimo isječak iz knjige Oslobođeni. Govori o mladiću kojemu je prijateljica posvjedočila svoju vjeru te ga je to navelo da potraži Boga. Bog po proroku Jeremiji kaže da će dopustiti da ga nađu oni koji ga potraže svim srcem. Bog je ovog mladića čudesno poslao na peti dan seminara Život u Duhu gdje se konačno vratio kući
U prvom sam poglavlju kratko spomenuo Mikea, dvadesetšestogodišnjaka koji se velikom brzinom uspinjao ljestvicom uspjeha, brojnim promaknućima u jednoj telekomunikacijskoj tvrtki. Jednog je dana bio na ručku s Betsy, bivšom kolegicom, koja je došla u posjet u grad u kojem je živio. Mike, koji je bio katolik, visoko je cijenio njezinu čestitost i život kršćanskog predanja kao pripadnice baptističke crkve. Kao suradnica, bila se zainteresirala za Mikea i s njime razgovarala o Gospodinu. Betsy je bilo vrlo izravna. Prije nego što su naručili jelo, uputila mu je izravan pogled dubokim smeđim očima i upitala ga: „Kako stojite ti i Isus?” Mike je inače smatrao kako mu ide sjajno. Posjedovao je novac, utjecaj i osobnost. Svima je bio drag, osim onima koji bi mu se našli na putu. No, ovo je pitanje prodiralo dublje. Mike se baš i nije najbolje odnosio prema Isusu. Pitanje je razotkrilo njegov život obilježen alkoholom, drogom i trčanjem za užicima.
„Ne baš najbolje”, odgovorio je iskreno, odjednom osjetivši duhovnu glad. „Kada bih imao tvoju vjeru, bio bih dobar katolik. Bio bih vrlo dobar katolik.” Desetak godina ranije, Mike se zakleo da neće biti licemjer. Ako ne bude živio životom koji je u skladu s njegovom vjerom, odlučio je da neće ići u crkvu. No sada, slušajući Betsy, bio je suočen s temeljnim pitanjem: Vjerujem li zaista u Isusa? Ako vjerujem, kako mogu biti siguran da nije posrijedi tek prazno obećanje, slijepa ulica? Možda bi i mogao pokušati živjeti kršćanski, ali gdje da započne?
„U redu. Shvatio sam”, rekao je Betsy. „Što trebam učiniti?”
„Zašto jednostavno ne zamoliš Isusa da dođe po tebe?” upitala ga je, osjećajući da bi nešto složenije u tom trenutku bilo previše za njega.
Mike je bio spreman učiniti taj prvi korak. Iskreno je ponovio: „Isuse, dođi po mene!”
„A što sad?” upitao je Betsy.
„Imaš li Bibliju? Čitaj je svake večeri kao Božju riječ upućenu tebi osobno, vjerujući da Isus uistinu jest ono što za sebe kaže da jest. Možeš početi s Ivanovim evanđeljem”, predložila mu je Betsy.
„Dobro, je li to sve?” želio je znati Mike.
„Nastavi moliti Isusa da dođe po tebe i vrati se u crkvu.”
Mike je pronašao nepročitanu Bibliju koju mu je djed bio poklonio za krizmu. Svake ju je večeri čitao, dok bi ujutro, ustavši iz postelje, odmah kleknuo moleći: „Dođi po mene, Isuse”, a zatim kratko nastavio: „U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.” Dva mjeseca kasnije, jedne srijede uvečer, čuo je u sebi unutarnji glas kako ga potiče: „Pođi u crkvu”. Sada još čujem i glasove, nasmijao se sâm sebi, upalivši rock glazbu na prijamniku svog automobila.
„Pođi u crkvu!” Ovoga je puta zvučalo kao zapovijed koju nije mogao zanemariti. Usmjerivši automobil u pravcu obližnje crkve, smatrao je kako nema razloga da ne ode jer tko bi mogao biti u katoličkoj crkvi u srijedu navečer?
No, bio je nemalo iznenađen kada je u prednjim klupama crkve zatekao sedamdesetak ljudi. Sjeo je u stražnji dio crkve. U tom je trenutku došao svećenik ispričavši se što kasni zbog kvara na automobilu. Činilo se kao da je Bog bio odgodio početak susreta, čekajući Mikeov dolazak. Svećenik je objasnio da se nalaze u petom tjednu seminara Život u Duhu. Molit će zajedno za ispunjenje Duhom Svetim, za one koji žele prihvatiti Isusa kao svog Gospodina. Budući da nije sudjelovao u dotadašnjem programu, Mike je ustao s namjerom da ode. Ali tada je čuo svećenika kako govori: „Čujete li me dobro vi otraga? Ako dođete bliže, neću morati govoriti tako glasno.” Sada više nije mogao otići.
Nekoliko minuta kasnije, otac John skrenuo je s planiranog redoslijeda govoreći: „Vidim nekoliko novih lica, a Gospodin mi je dao do znanja da barem jedan među novopridošlima zaista vapi – riječima: „Isuse, dođi po mene!'” Shvativši što to znači, Mikea je uhvatila panika: sâm Bog ga je poslao ovamo! Dogodit će se nešto što će imati upravo dramatičan utjecaj na njegov život; došlo je vrijeme za to. Počeo je pozorno slušati.
Kada je došao trenutak za javni čin predanja Gospodinu, Mike je istupio. „Ponavljaj za mnom”, rekao je svećenik. „Odričeš li se Sotone?”
„Odričem!” U tom je trenutku spoznao stvarnost zla u svom životu; postao je svjestan da je đavao stvaran i da to nisu tek prazne riječi.
„I svega sjaja njegova?”
„Odričem!”
„I svih djela njegovih?”
„Odričem!” Uvidio je promašaje i prazninu svoga grešnoga života.
„Vjeruješ li u Boga Oca, i u Isusa Krista, Sina njegova i u Duha Svetoga?”
„Vjerujem!”
Mike je javno ispovjedio vjeru koju je posljednjih nekoliko mjeseci počeo iznova pronalaziti. Dok se svećenik nad njim molio, snažno je osjetio prisutnost Duha Svetoga.
Na svetoj misi koja je uslijedila, primio je dar pokajanja. Osjećao je veliku žalost i grižnju savjesti, duboko se kajući za svoje pobunjeničke godine. Ponizila ga je spoznaja da mu se Bog obratio i doveo ga te večeri u crkvu, da bi ga upoznao kao svoga Gospodina.
Pisac: Neal Lozano
Naslov: Oslobođeni
Izdavač: Biblioteka Spiritus movens, Magnum Opus, Zagreb, 2011.