Što znači vršiti Božju riječ?

Velik broj ljudi ima pogrešan odgovor na ovo pitanje. Profesor Ivančić u svojoj knjizi „Budni budite i molite” svima nama daje odgovor koji nam može biti velik blagoslov samo ako ga poslušamo

Što znači vršiti Božju riječ? I to nam se čini nepoznanicom. Uvijek mislimo da vršiti Božju riječ znači isto što i vršiti neku pozitivnu zapovijed. Npr. ako nam netko naredi: Idi, pometi sobu! – mi je pometemo i kažemo da smo učinili. Kad nam se kaže: Idi na misu! – mi odemo i mislimo da smo napravili nešto veliko. Vršiti Božju riječ ne znači uzeti neko sredstvo, motiku, sjekiru, olovku, pa nešto činiti. Vršiti Božju riječ ne znači ni samo to da idemo odmah oko siromaha i bolesnika i da im pomažemo. Vršiti Božju riječ znači najprije prihvatiti njezin mentalitet, misliti onako kako misli Bog, vjerovati ono što kaže Bog. Tek tada nas zahvaća Božja snaga i tek tada možemo ići i bolesnicima i siromasima i svim ljudima, jer tada im možemo pomoći ne samo svojom nego i Božjom snagom, Božjom strpljivošću i ljubavlju. Zato vršiti Božju riječ znači i prihvatiti logiku Evanđelja. A logika Evanđelja često je suprotna našoj ljudskoj logici. Vršiti Božju riječ znači ujedno i vjerovati obećanjima koja Bog daje. Ako Isus kaže: Onima koji vjeruju, sve je moguće – onda je na meni da to vjerujem. Ako Isus kaže: Moli i dobit ćeš – onda je na meni da to vjerujem. Ako Isus kaže: Ako reknete ovoj gori da se baci u more, i ne posumnjate, dogodit će se – onda je na meni da to vjerujem. Ako nam Isus kaže da je došao da bismo mi imali život, i to u izobilju, onda je na nama da to vjerujemo. Ako Isus kaže da ljubimo neprijatelje, onda je na nama da to činimo. Vršiti Božju riječ znači ići činiti onako kako Isus kaže. Ako Isus kaže: Oprostite svojim dužnicima – onda trebamo oprostiti. Ako Isus kaže: Prije nego odeš na misu, pomiri se s ljudima protiv kojih nešto imaš, i koji protiv tebe nešto imaju – onda tako treba i činiti. Prihvaćanje Božje riječi znači izlazak iz našeg zakona i ulazak u zakon Duha. To je izlaženje iz svijeta, o kojem govori sv. Ivan, iz svijeta koji je oholost života, požuda očiju, požuda tijela, i ulaženje u Božji svijet. Vjerovati Božjoj riječi znači znati da Božja riječ ide iznad logike našeg razuma i svijeta. Naš razum ide samo do određene granice, jer on ne vidi dalje. Zato se može dogoditi da se struktura svijeta, naše pedagogije, naše logike, filozofije, naša iskustva suprotstave logici Evanđelja i da nas zadržavaju samo na ljudskoj razini. Ako se moj razum suprotstavlja Božjoj riječi, onda sam vjernik onog časa kad radije vjerujem Isusovoj riječi nego svome razumu. Dokazano je da je Isusova riječ uvijek ispravna, a naš razum prekratak. To su dakle dvije logike: logika razuma i svijeta i logika Evanđelja, Božjeg Duha. U logiku Duha ulaze rijetki, jer do nje vodi tijesan put. A na ovom svijetu široki su putovi. Uopće, pokušajte samo činiti Božju riječ, i vidjet ćete. Sjećam se tih predivnih trenutaka kad smo zajednički, ili osobno, rekli svakoj Božjoj riječi: Da, tako neka bude, hoću od sada tako, pristajem na tvoju riječ – kao da smo odškrinuli neka nova vrata i na nas se slijevao mlaz ljubavi i dobrote, kao da smo odvrnuli cijev koja je bila spojena s nebom da u nas teče blago neba. Zato, pravo molimo i pravo činimo onda kada prihvaćamo Božju riječ i nju vršimo. Molitvene skupine nisu neke teološke skupine koje bi trebale diskutirati i proučavati Božju riječ. To nisu ni moralističke skupine gdje treba ljude poučavati kako da budu moralni. Jer, čovjek će postati i velik teolog i dobar i plemenit čovjek tek onda ako najprije uđe u Božju riječ. Dakle, ako prihvaćam Božju riječ, onda u mene teče Duh i život. Kad ne primamo Božju riječ, onda možemo i cijele dane moliti, ali u nas nema što ulaziti. Nismo odvrnuli cijev. Nismo odškrinuli vrata. Ako nema benzina, možemo pritiskati gas ne znam koliko; automobil neće krenuti s mjesta. Od sada pokušajmo na taj način proučavati Božju riječ, prihvaćajući jednu po jednu. Tada ćemo vidjeti kako je to divno, veličanstveno blago. Svaki put kad je prihvatimo, obuzet će nas radost. Kao da smo pronašli prekrasan biser, i sretni smo zato. Najednom vidimo da možemo drugačije živjeti i da možemo drugima navijestiti Radosnu vijest.

prof. Tomislav Ivančić, Budni budite i molite, Kršćanska sadašnjost