Što govorimo svojoj djeci?
Ono što su nam govorili kad smo bili djeca:
budi miran; hodaj polako; požuri; nemoj to dirati!; pazi!; sve pojedi; operi zube; pazi da se ne zaprljaš; zaprljao si se; šuti!; govori kad ti kažem; moli za oproštenje; dođi ovamo; ne motaj se okolo; idi se igrati; ne smetaj; nemoj trčati; pazi da ne padneš; jesam li ti rekao da ćeš pasti?; pravo ti budi, nikad ne paziš; ne znaš ti to, još si premalen; daj, ja ću; već si velik; idi na spavanje; ustaj, zakasnit ćeš!; imam posla, snađi se sam; pokrij se; nemoj biti na suncu; izađi na sunce; punim ustima se ne govori…
Ono što smo željeli čuti kad smo bili djeca:
volim te; lijep/a si; drago mi je da te imam; razgovarajmo malo o tebi; nađimo malo vremena za sebe; kako se osjećaš?; jesi li tužan?; bojiš li se?; zašto ti se ne dâ?; sladak si; nježan si; ispričaj mi što si pronašao; ti si sretan; sviđa mi se kako se smiješ; možeš i plakati ako hoćeš; nisi baš zadovoljan; tko te naljutio?; možeš mi reći sve što želiš; imam povjerenja u tebe; sviđaš mi se; sviđam li se ja tebi?; što ti se ne sviđa kod mene?; što ti misliš o tome?; lijepo mi je biti s tobom; želim ti nešto reći; slušam te; sviđaš mi se takav kakav jesi; dobro da smo zajedno; reci mi ako sam pogriješio…
Pored tebe se nalaze odrasle osobe koje bi od tebe rado čule riječi koje su željele čuti u djetinjstvu.