Izvor žive vode

Znamo na primjeru prirode što za nju znači voda. Život! Sve buja, raste, zeleni, a žedna zemlja kada dobije toliko željenu vodu, od pustinje postaje oaza prebogata svim ljepotama za sva čula. Uzimamo da je naša duša, naš duh – zemlja a Gospodin i njegova milost i ljubav – voda. Kao što i u Bibliji piše: „Ja sam izvor žive vode i tko te vode bude pio, neće nikad biti žedan”. Budi mi se misao koja se čini zanimljiva. Eto, bili smo svjedoci snijega i leda. Kakvi su tada uvjeti za život, rast i cvjetanje? Pa gotovo nikakvi. Sve zamre, zaledi se, a bića s velikom mukom i naporom dolaze do hrane za preživljavanje. Česta su i ugibanja, kako životinja, tako i biljaka. Što je u svemu tome zanimljivo, čudno i pomalo mistično? Pa zar snijeg i led nisu voda? Pa ipak, uz sve to obilje vode, ona nije u takvu agregatnom stanju da bi kao što čini živa voda, poticala na rast, cvatnju i život sa svim svojim ljepotama. Provlači mi se kroz misli paralela s duhovnim životom. Kao što rekoh na početku, naša je duša zemlja žedna Krista, žive vode. Sad dolazimo do dijela gdje bih želio prikazati ono što sv. Ivan od Križa naziva tamnom noći Duha. To je taj paradoks u hodu s Gospodinom. Logično bi bilo da okruženi silnom vodom, milošću, naša duša cvate, raste, da se osjećamo blizu Krista uživajući u blagodatima žive vode. Ali ne! Kao većina stvari, duhovni život i hod s Gospodinom ponekad je izvan svake logike. Okruženi tolikom količinom i blizinom milosti, mi ipak osjećamo suhoću, zamrlost, tmurnu zimu i osamljenost. Patnja! E tu dolazi do iskušenja naša vjera, upornost u molitvi, predanje i spoznaja da je Krist s nama i u nama. Poniznom ustrajnošću, ne gubljenjem nade i hranjenjem „mrvicama”, kao što se ptice u snijegu pokušavaju prehraniti, moramo ustrajati u istini i činjenici da Svjetlo Svijeta i dalje sja i donosi toplinu koja će led pretvoriti u živu vodu koja je izvor života. Mrvice što sam ih spomenuo za nas su u suhoći i ledu molitva i riječ Božja, jer one to uistinu i jesu u usporedbi s doživljajem Boga Živoga koji kada nas dotakne, pa i na trenutak, budi u nama spoznaju veličine Svemogućeg i količinu njegove ljubavi koja daje našoj duši osjećaj ugode i hranu za rast u spoznaji. Osjećaj njegova dodira neopisiv je, nama samo dijelom jasan i beskrajno...?!?! Koju riječ upotrijebiti? Život!!! To je život pun radosti i mira. I zato ustrajati u suhoći, i ne shvaćajući koliko nam je tada Krist blizu, donosi osjećaj radosti! Kad poteku rijeke žive vode!