Naši neprijatelji ujedno su i naši dobročinitelji
Svi oni zbog kojih podnosimo pakao, najviše nam približavaju nebo.
Jakov nije lagao, niti se htio nekome svidjeti. Bio je to najteži susret u njegovu životu: susret s najgorim protivnikom, sa smrtnim neprijateljem. U noći u kojoj se borio s anđelom, i ostao šepav, malo je nedostajalo da umre od straha. Sada, susrećući svoga neprijatelja i brata, osjećao je prisutnost i blizinu Božju. Dessler piše o tome susretu: „U jednoj takvoj, sasvim običnoj ljudskoj situaciji, Jakov se izdigao na višu razinu ljudskog duhovnog života, ugledati najljućeg neprijatelja i njegovo oružje, a u svemu tome vidjeti prisutnost Božju, prisutnost Onoga koji odlučuje o tijeku povijesti! Iza svih ljudskih postupaka stoji Bog koji sve prilagođava svome planu.” Veliko je to otajstvo (tajna) kada brat, koji je smrtni neprijatelj, učini da u konkretnome događaju primijetimo prisutnost Božju!
Kako je to silna zagonetka, tajna, kada u ocu pijancu vidimo većega stranca nego u osobi ubojici, a ipak zahvaljujući takvoj osobi, ocu pijancu, možemo otkriti Božje očinstvo. Kakva je to velika zagonetka, tajna, kada žena ima muža koji joj je bliži od brata, pa ga izgubi ili biva prevarena, a onda radi siline tuge i osjećaja gubitka stojeći pred Isusovom slikom u crkvi, sva u suzama spozna Otkupitelja kao onoga koji joj je bliži i od muža. Kakva je silna tajna skrivena u situaciji kad majka svojim prijateljicama iznosi najintimnije tajne svoje kćeri, čak je i iz kuće tjera, a istovremeno sama kći doživljava istinsku brigu Majke Marije. Bez nesreća i razočarenja koje doživljavamo od najbližih, nemoguće bi bilo otkriti sreću koja dolazi s Neba! Sudeći prema tome, mržnja je potpuno nepotrebna jer se u konačnici pokazuje da oni koji su nas najviše ranili, istovremeno su otvorili naše duše za iskustvo Božje prisutnosti, i koje sigurno ne bismo doživjeli da nismo doživjeli nepravde s njihove strane. Psalmist piše da su naši neprijatelji ujedno i naši dobročinitelji. (...)
Ulomak iz knjige