Blagdan Presvetoga Srca Isusova
Što predstavlja pobožnost Presvetom Srcu Isusovu?
Svojom ranom na Srcu Gospodin kao da nam kaže, da je On za nas prolio svoju otkupiteljsku krv upravo do posljednje kapi, i da nam je sada slobodan ulaz do u dubine Njegova Presvetog Srca, gdje se razgorio živi oganj Božanske Ljubavi prema našim dušama.
Evanđelje po Ivanu 19,31-35
U ono vrijeme, budući da bješe priprava, pa da ne bi tijela ostala na križu u subotu (jer bijaše veliki dan ona subota), Židovi zamoliše Pilata, da im se prebiju golijeni, i da se skinu. Dođoše dakle vojnici, i prvomu istina prebiše golijeni i drugomu raspetomu s njim. A došavši do Isusa, kad ga vidješe, da je već umro, ne prebiše mu golijeni, nego jedan od vojnika otvori mu rebro kopljem; i odmah iziđe krv i voda. I onaj, koji vidje, posvjedoči, i svjedočanstvo je njegovo istinito.
Božansko srce
Da ne bi tijela raspetih ostala na križu u subotu, kaže sveti Ivan u današnjem svetom evanđelju, zamoliše Pilata, da im se prebiju golijeni, i da se skinu, i dođoše vojnici na Kalvariju, i prebiše golijeni onoj dvojici raspetih s Isusom. A kad dođoše do Isusa i kad ga vidješe, da je već umro, ne prebiše mu golijeni, nego jedan od vojnika otvori mu rebro kopljem, i odmah iziđe krv i voda.
Tako sveti Ivan Evanđelist upravo ističe ovu ranu na prsima Isusovim. Sveti Evanđelist vidio je u tom jedno značenje. To su isto vidjeli iza njega i crkveni Oci i svi ostali glasoviti tumači Svetoga Pisma.
Srce Isusovo kopljem probodeno jest početak pobožnosti Presvetomu Srcu. Srce Isusovo kopljem probodeno znači ljubav Isusovu prema nama ljudima. Dne 27. prosinca 1673., na dan svetog Ivana Evanđelista, objavio je Isus svojoj ljubljenoj učenici svetoj Margareti Mariji Alacoque svoje Božansko Srce s ranom. Sama svetica piše nam o tom ovako: »Na dan svetog Ivana Evanđelista, iza kako sam primila od svojega Božanskog Spasitelja milost sličnu onoj, koju je na Posljednjoj Večeri primio poljubljeni učenik Isusov, prikazalo mi se Božansko Srce kao na prijestolju od ognja i plamena. Na sve strane sijevalo je plamenim tracima, i sjajnije bilo od sunca, i kao bilo je prozirno. Rana, koju je primilo na križu, lijepo se vidjela.«
Sveti Bernard kaže, da je naš Gospodin Isus zato dopustio, neka Mu se rana otvori na Srcu, da tako po tjelesnoj rani izađe na vidjelo tajna Njegova Božanskog Srca. Drugim riječima: vidljiva rana otkriva nam nevidljivu ranu ljubavi. Svojom ranom na Srcu Gospodin kao da nam kaže, da je On za nas prolio svoju otkupiteljsku krv upravo do posljednje kapi, i da nam je sada slobodan ulaz do u dubine Njegova Presvetog Srca, gdje se razgorio živi oganj Božanske Ljubavi prema našim dušama.
Jest, kaže serafinski sveti Bonaventura, rana na Srcu Isusovu jest znak neiskazane ljubavi Isusove. Nijedno stvorenje ne može da shvati toliku ljubav, Anđeli i Sveci Božji ne mogu da se dosta nadive toj neizmjernoj Božanskoj ljubavi.
Isus nas ljubi
Isus nas ljubi. I samo poradi te ljubavi dopustio je, da Mu se kopljem probode Božansko Srce. Na ovu ljubav treba da mi uzvratimo ljubavlju prema Isusu. A ljube li ljudi Isusa? Prvi su Ga kršćani svim srcem ljubili. To nam dokazuju poslanice Isusovih apostola i učenika.
Evo što na pr. piše sveti apostol Pavao: »Ja nijesam mislio da znam što među vama osim Isusa Krista, i to Propetoga« (1 Kor 2,2). Ili: »Ja sve držim za štetu prema preznamenitoj poznaji Krista Isusa, Gospodina mojega, radi kojeg sve izgubih i smatram kao blato, da Krista stečem i da se nađem u Njemu« (Fil 3,8). Ili, kad isti Apostol, sav u ljubavi prema svojemu Kristu, kliče: »Sa Kristom sam propet na križu i ja više ne živim, nego živi u meni Krist« (Gal 2,19). I opet: »Imam želju umrijeti i biti sa Kristom« (Fil 1,23). »Jer je meni život Krist, a smrt dobitak.« (Fil 1,21)
A nemojmo misliti, da je ovako osjećao samo sveti Pavao. On je taj oganj ljubavi prema Isusu prenosio i na druge druge vjernike, i to sa velikim uspjehom. On govori u poslanici Efežanima ovako: »Pregibam koljena svoja pred Ocem Gospodina našega Isusa Krista, da budete u ljubavi ukorijenjeni i utemeljeni, te biste mogli razumjeti sa svima svetima, koja je širina i dužina i visina i dubina, i poznati ljubav Kristovu, koja nadilazi svako shvaćanje.« (Ef 3,14-19) I napokon sveti Pavao uime prvih kršćana pita: »Tko će nas rastaviti od ljubavi Božje?« Pa iza kako je nabrojio sve, što bi moglo jednu slabu dušu uzdrmati i otrgnuti od te ljubavi, svečano izjavljuje pred svim svijetom ispred svojih kršćana: »Siguran sam, da ni smrt, ni život, ni anđeli, ni poglavarstva, ni sile, ni sadašnjost, ni budućnost, ni visina, dubina, ni drugo kakvo stvorenje ne može nas rastaviti od ljubavi Božje, koja je u Kristu Isusu, Gospodinu našemu.« (Rim 8,35)
Posljednje spasonosno sredstvo
»Ja ne marim ni za vidljivo ni za nevidljivo. Ja samo idem za tim, da budem Isusov!« Tako kliče Ignacije, veliki učenik svetog Ivana Apostola, kad su ga ono vodili u Rim. na mučeničku smrt. I onda dalje u toj svojoj poslanici Rimljanima sv. Ignacije ovako govori: »Samo ako je uza me Isus Krist, onda me nije strah ni križa ni ognja ni divlje zvjeradi..., niti ikakve druge na svijetu muke. Za njim samo čeznem, za Njim, koji je za nas umro i uskrsnuo.« (...)
Dobri naš Spasitelj napokon je pokušao »posljednjim spasonosnim sredstvom«, da opet privuče k sebi pusta i studena ljudska srca. U jednom naime objavljenju svete Margarete Marije Alacoque nazvao je Božanski Spasitelj pobožnost k Presvetomu Srcu »posljednjim spasonosnim sredstvom«. I zbilja, ova je pobožnost unišla već u sav svijet, i razgrijala je milijune i milijune ljudskih srdaca za Isusa, i obratila je nebrojene grješnike k Isusu.
A šta je i šta zapravo znači »Srce Isusovo«? Šta znači pobožnost k Srcu Isusovu? Šta mi štujemo i ljubimo, kad kažemo: ja ljubim, ja štujem Presveto Srce Isusovo; ja se posvećujem i hoću da uvijek pripadam Presvetomu Srcu Isusovu; ja, Isuse, uvijek s Tobom, u Tvome Presvetom Srcu?
Pod imenom »Srce Isusovo« mi razumijevamo ne samo Srce od mesa i krvi, već i sve ono, što je u Isusu najljepše, najplemenitije, najsvetije, najdublje, najnježnije, najmilije; ukratko sve ono, što Apostol naziva »neistražljivo bogatstvo Kristovo«. (Ef 3,8) A u ovom bogatstvu i blagu Kristovu najdivniji je dragulj ljubav Isusova. Ona u Božanskom nutarnjem životu Isusovu stoluje i vlada kao kraljica. I stoga mi pod imenom »Srce Isusovo« razumijemo najprije ljubav Isusovu prema nama. Vidio sam pod jednom slikom Srca Isusova napisano »Ljubav Isusova«. I ne može što bolje napisati pod Srce Isusovo. I Božanski je Spasitelj rekao svetoj Margareti Mariji Alacoque, kad joj je ono pokazao svoje Srce: »Gle Srce, koje je toliko ljubilo svijet!«
Ovo je pobožnost ljubavi Isusovoj
Prema tomu i pobožnost k Srcu Isusovu jest pobožnost k ljubavi Isusovoj. I ova pobožnost stoji u tom, da mi Presvetomu Srcu Isusovu uzvraćamo žarku ljubav za Njegovu neizmjernu ljubav. Srce za Srce, ljubav za ljubav! U tom eto stoji pobožnost k Srcu Isusovu! I ova pobožnost k Srcu Isusovu jest posljednje spasonosno sredstvo, kojim će se mnogi grješnici spasiti, mnoga studena srca opet ugrijati žarkom ljubavi prema Isusu. Kraljevstvo ljubavi, Kraljevstvo Srca Isusova htio je tako da opet uspostavi naš dragi Spasitelj na ovoj zemlji među ljudima. I tko od nas ne će htjeti da bude član ovoga Kraljevstva? (...)
Srce Isusovo, kopljem probodeno, smiluj nam se! (Zaziv iz Litanija Srca Isusova)
Odabrao: Danijel Rajković
Iz knjige „Evanđelist - pouke po evanđelju u nedjelje i blagdane” u izdanju HKD sv. Jeronima, Zg 1935.