fbpx

book hr banner 130x1000px

Spašen

Ovaj je mladić imao sreće doći do dvaju svećenika koje ljudi ili vole ili mrze.

Donosimo jedno od mnogih predivnih svjedočanstava obraćenja kroz oslobođenje i ozdravljenje. Ovaj je mladić imao sreće doći do dvaju svećenika koje ljudi ili vole ili mrze. Jedni ih vole zbog onoga dobroga što Bog kroz njih čini, a drugi ih ne vole jer su im zavidni što sami nemaju hrabrosti nešto takvo činiti. Patera Smiljana mnogi optužuju kako radi nered, a mi smo čuli mnogo svjedočanstava ljudi kojima je baš on pomogao da dođu u red. Bravo, Marko, na svjedočenju!

Moje je ime Marko i želio bih s vama podijeliti svoje svjedočanstvo i posvjedočiti živoga Isusa Krista u svome životu.

Odrastao sam i odgojen u tradicionalnoj katoličkoj obitelji.
Kao dječak, osobito tijekom Domovinskog rata, imao sam priliku gledati i sudjelovati u molitvi koja je u to doba bila prisutna u mojoj obitelji. Moji su roditelji svakoga dana molili krunicu i čitali Sveto pismo. Kao djetetu, bio je to za mene prekrasan trenutak zajedništva i okupljanja cijele obitelji. Godinama je bilo tako.

Kako je vrijeme prolazilo a ja postajao sve stariji, krenuli su moji prvi koraci odvajanja s puta Jahvina. Zbog raznih teških situacija u obitelji, koje su se tijekom godina gomilale, zajedništvo se počelo gubiti a tako i oni divni trenuci okupljanja uz molitvu. Ja sam počeo gubiti svoj kompas a mir nisam nalazio u svojoj okolini, u obitelji.   
Polako sam se odvajao od Boga misleći kako mi On u životu nije potreban te kako sve mogu sâm!

Jako rano, sa svega 14 godina, počela su moja prva prepuštanja alkoholu i razulareno ponašanje. Roditelji su uočavali što se događa i na sve su načine pokušavali utjecati na mene, ali ja se nisam dao. Bio sam jako tvrdoglav, neposlušan i bezobrazan. Ubrzo sam došao u kontakt s raznim drogama, ponajviše s marihuanom. Vrijeme je prolazilo a ja sam padao sve dublje, ne pridajući tome preveliku pažnju. S vremenom sam prestao ići na svetu misu i moj se odlazak u Crkvu sveo na svega jednu misu u nekoliko mjeseci ili pola godine. Kad sam išao na misu, bilo je to više iz neke navike iz djetinjstva i zbog prisjećanja na ono što je bilo davno prije. Ubrzo sam pronašao djevojku s kojom sam proveo mnogo godina živeći u grijehu i daleko od Boga i Njegovih zapovijedi. Godine su prolazile a ja sam bio uvjeren kako mi je dobro i kako mi nije potreban Bog ni Njegova blizina. A u srcu je rasla gorčina, bol i tuga, kojoj u tim trenutcima nisam znao polazišnu točku.
Kad bi mi bilo jako teško, znao sam se pomoliti, ali se u suštini nisam mijenjao. Počeo sam sve više padati u grijeh bluda, tražeći svoj mir i utočište u krivim stvarima i na krivim mjestima, uzdajući se samo u sebe. S 19 godina, počeo sam primjećivati da se nešto drastično počelo događati sa mnom. Od dečka punog vedrine i optimizma postao sam osoba kojoj je sve crno! Čitav moj svijet postajao je svakim danom sve crnji. Tako su moja jutra počinjala i moje večeri završavale velikom tugom, ogorčenošću i depresijom. Ali ja sam se i dalje uzdao u sebe i ne pomišljajući na Boga. Vrijeme je jako brzo prolazilo a moja je duša svakim danom bila sve više mrtva. Tražio sam utjehu u djevojkama i griješio bludno. S vremenom se u meni počeo javljati glas kako ništa ne vrijedim i kako moj život nema smisla. Pokušavao sam to odbaciti od sebe, ali te su misli bile prisutne po cijele dane a noći su postajale sve teže i neprospavane. Nisam mogao funkcionirati i jedva bih čekao da dođe večer i da pokušam zaspati kako bi sve nestalo. No postajalo je sve gore! Pojavljivale su mi se razne misli o tome kako moj život ništa ne vrijedi te kako bi mi najbolje bilo da se ubijem. Svakim je danom bilo sve teže.
Velika gorčina i crnilo prekrili su moje srce i dušu. Pomisao na samoubojstvo bila je sve jača.

Jednoga dana, na nagovor roditelja, otišao sam na duhovnu obnovu u Tabor, kod fra Zvjezdana Linića.
Fra Zvjezdan me primio na razgovor i životnu ispovijed s puno ljubavi i razumijevanja. Bilo je to lijepo iskustvo, ali po povratku iz Tabora nastavio sam živjeti kao i prije. Nisam bio spreman pozvati Isusa u svoj život.
Međutim, nakon nekog se vremena u meni probudila velika potreba da idem na svetu misu i da se sve češće ispovijedam. Depresivne misli su i dalje bile prisutne i u 24. godini počeo sam shvaćati kako sotona upravlja mojim životom i svim mislima. Dotaknuo sam dno, uzdajući se sam u sebe, slomio sam se. Odlučio sam mnogo moliti i nastojao sam živjeti u čistoći. Ubrzo je Isus intervenirao i poslao jednu predivnu osobu u moj život, moju današnju prijateljicu.
Ona me dugo nagovarala da s njom odem na duhovnu obnovu kod fra Smiljana Kožula, u Siget u Crkvu Sv. Križa. Mislio sam si: Meni to ne treba, ne trebam tamo otići. Nakon nekog sam vremena ipak prihvatio poziv prijateljice i otišao. Kad sam došao tamo, vidio sam mnogo iscrpljenih lica, puno boli i tuge. Tamo sam se po prvi puta susreo s ljudima koji su bili pod utjecajem zla. Kad je fra Smiljan započeo molitvu otklinjanja, dogodio se ključan trenutak u kojem sam shvatio da zlo zaista postoji i da utječe na one koji su daleko od Boga. Čuvši krikove svih tih jadnih duša, rekao sam Isusu: Samo Ti mi možeš pomoći i samo Ti možeš otkloniti sve ovo od mene, samo Ti možeš satrti to zlo!
Pun gorčine, jada i tuge, moleći, u jednom sam trenutku, plačući i sav u suzama, iz dubine srca zavapio Isusu: ISUSE, NE MOGU VIŠE ŽIVJETI BEZ TEBE, MOLIM TE, POMOZI MI! SVOJ ŽIVOT PREDAJEM U TVOJE RUKE!

Fra Smiljan je na kraju susreta rekao: Vidjet ćeš da će se tvoj život promijeniti! Ja sam osjećao i čvrsto vjerovao da se to odnosilo na mene.
Nakon svega nekoliko dana, počeo sam primjećivati da se kod mene nešto počelo mijenjati. Isus je čuo moj vapaj i uslišao moju molitvu!
Sve je nestalo, sve crne misli, svaki oblik depresije, gorčine i tuge.
Moja su jutra postala vedra, puna radosti, puna mira.
Svaki je moj dan bio ispunjen mirom i predanjem mome Spasitelju.

Ubrzo sam se našao u situaciji da sam morao proći kroz jednu pustinju u trajanju od pola godine. Bili su to trenutci koje mi je Isus poslao da vidim hoću li se ponovno početi uzdati sâm u sebe ili ću ovoga puta zaista sve prolaziti s Njim. Koliko je taj period bio težak, toliko je bio i plodonosan, jer sam s Isusom iskusio prekrasne trenutke druženja u molitvi i prilikom klanjanja Presvetom. Vrijeme je prolazilo a moj je odnos s Isusom bio sve čvršći. On me liječio i davao mi snagu za sve. Polako je mijenjao moj život i pokazivao mi kakav mi je Prijatelj. To je bilo predivno iskustvo. Isus me vodi svaki dan i daje smisao mome životu.

Sad sam svjestan kako je Isus pazio na mene u svakoj situaciji koju sam proživljavao, kako je bio sa mnom i kako je ostavljao svoje tragove do mojih na svakome putu kojim sam u toj pustinji prolazio, kako me podizao svaki put kad sam pao i kad sam bio na rubu.

Isus liječi moje rane iz djetinjstva i popunjava svaku prazninu mog srca. Isus me vodi i daje mir mome srcu. O, hvala Ti, Isuse! Hvala Ti na svakom novom danu, na svakom članu moje obitelji, na svakom prijatelju i prijateljici. Hvala Ti na zajedništvu i na darovima Duha Svetoga. Hvala Ti, Isuse, što si slomio okove i lance kojima je bilo vezano moje srce. Hvala Ti što i dalje mičeš sve prepreke i zidove kako bih Ti mogao biti još bliže. Hvala Ti na životu! Isusu je sve moguće! Poslao je mnoge dobre ljude u moj život i moju je tugu pretvorio u veliku radost, i u posljednje je dvije godine promijenio moj život. Isus me sigurno vodi i blagoslivlja moje puteve i svaki moj dan.
Isus je sa svakime od nas, onda kada nam se čini da smo sami i da smo u situaciji iz koje ne možemo izaći. Isus je s nama! Naš nas Spasitelj čeka raširenih ruku s velikom željom da mu se obratimo i pozovemo ga u svoj život.

Ja svoj život dugujem Isusu! Volim Te, Isuse!



Pretplati se na Book!