Čuti i poslušati Božji glas

Jadni ovisnici su mi radili dobar promet

Dragi prijatelju i brate u Kristu, Josipe!

Tvoj tekst u posljednjem Booku o zlim i lijenim slugama potaknuo me da pošaljem svoje svjedočanstvo. Pišem u nadi da će moje iskustvo biti nekome na korist, da će mu pomoći u njegovoj životnoj situaciji, da će ga na njegovu putu prema Bogu opomenuti i potaknuti na osluškivanje. Želja mi je da se kroz ovo moje iskustvo Bog proslavi, i da ne zakopam taj talent kao onaj sluga u evanđelju.

Prekretnica u mome životu

Do zaokreta u mome duhovnom životu došlo je 2000. godine na susretu Jamesa Manjackala u Zagrebu. U to je vrijeme Isus našao put do moga srca kroz obiteljske kušnje, najviše kroz bolest. Nakon toga susreta bio sam na više karizmatskih susreta i upoznavao molitvu srca i osobni odnos s Isusom. Supruga i ja smo istovremeno krenuli na put povratka k Bogu...
Evo što se konkretno dogodilo.

„Riješite se, spasite se“

U to sam vrijeme bio razvojačeni branitelj. Imao sam svoju gostionicu od koje smo egzistirali ja i peteročlana obitelj. Iako je gostionica bila mala, posao je cvao. U gostionicu su svaki dan dolazili isti ljudi. Jadni ovisnici o alkoholu napili bi se i tako mi radili dobar promet. Uz čašicu više puno se psovalo Božje ime, prostačilo...
Što sam više spoznavao Boga, to sam se u gostionici počeo osjećati sve lošije. Osjećao sam nemir, krivnju, jer ti su ljudi bili uglavnom iz siromašnih obitelji. Progonilo me to što oni meni rade promet opijajući se a njihove obitelji zbog toga možda oskudijevaju i trpe tko zna kako i možda proklinju mene i gostionicu. Počelo mi je jako smetati strašno psovanje Božjeg imena. Gledao sam da što manje vremena provodim u tom prostoru; imao sam dvije djelatnice pa sam dolazio ujutro i navečer, na kraju radnog vremena. Gostionica je bila preko puta crkve. Svaki Veliki tjedan, na Veliki petak, kad su se u crkvi u tišini i skrušenosti održavali obredi muke Gospodnje, u gostionici je grupa istih ljudi donosila harmoniku i pijana pjevala i psovala. To me počelo doslovno raskidati.
Donio sam odluku i ukinuo rad nedjeljom, kao nekakvu zadovoljštinu Bogu misleći tako umiriti savjest. To je trajalo mjesec dana, ali nisam se osjećao ništa bolje. Cijela je obitelj počela osjećati teret gostionice preko mene. A onda jedan dan, kad smo uz ostale nakane molili za odgovor što napraviti s gostionicom, po supruzi su došle riječi: „Riješite se, spasite se“.
Tog trenutka nismo znali što bi to moglo značiti. Shvatili smo kasnije. Te su riječi bile izrečene vrlo jasno. Počeo sam razmišljati što učiniti. U tom sam poslu bio pet godina; prihod je bio pet-šest tisuća kuna. Tada nisam imao druga primanja dostatna za egzistenciju obitelji. Uoči Uskrsa 2004. godine, nakon mjesec dana nespavanja, nemira, strahova, donijeli smo odluku: izlazim iz tog posla. Prihvatio sam da nam je Bog progovorio u nadi da će se on pobrinuti za naše potrebe.

„Za života, sine, za života“

Na Veliku Gospu iste godine doživio sam težak izljev krvi u mozak. Supruga me brzo odvezla u bolnicu. Iako je bio blagdan, subota, u bolnici je bio dežuran tim najboljih liječnika u bolnici. Poduzeli su žurno sve što je bilo u njihovoj moći. Prognoza je bila neizvjesna, sve opcije otvorene. Taj dan, dok sam se ja borio za život, naše dvoje od troje djece bilo je na hodočašću u Međugorju, na susretu s Isusom.
Ostao sam u bolnici 23 dana. Prošao sam bez predviđene operacije mozga i polako sam se oporavljao; funkcije su mi se vraćale i dolazim u stanje s vrlo malim posljedicama, koje ne primjećuje nitko osim mojih najbližih. Živim normalno. Dobio sam odgovor da mi se Bog smilovao; ostavio me na životu da se još čistim i spremniji dođem pred njegovo lice, jer ovdje je to lakše. Kako sam negdje pročitao: „Za života, sine, za života“. Bog je blagoslovio našu obitelj obilno; u međuvremenu nam se i najstarija kći počela intenzivnije družiti s Isusom i naš Veliki i jedini Otac nebeski i dalje se ne umara izlijevati svoju milost na naš dom i obitelj.

Zaključujem: koliko je važno, ako dobiješ milost da čuješ, poslušati Božji glas te ne ostati sjediti na dvije stolice. Jer tada on okreće sve na dobro onima koji ga ljube.
Slava i hvala jedinom i vječnom Bogu Ocu Svetomu. Amen.

Napominjem da posjedujem svu liječničku dokumentaciju.

Svjedoči: Z. Ž. (Podaci poznati uredništvu)