INTERVJU: Fra Ivo Pavić
Evo intervjua s poznatim rimokatoličkim svećenikom, pripadnikom Katoličkoga karizmatskog pokreta, teologom s doktoratom papinskoga sveučilišta Gregoriana u Rimu, koji uz blagoslov svog biskupa okuplja u svojoj župi veliko mnoštvo ljudi. Njegova živa vjera kojom ga je obdario Gospodin očituje se u obraćenjima, oslobođenjima i ozdravljenjima
1. Što je katolički karizmatski pokret? Koji je njegov cilj?
Dr. fra Ivo Pavić: Katolički karizmatski pokret (KKP) je dar Duha Svetoga Crkvi. Došao je iz prvih kršćanskih vremena, dakle, prisutan je od samih početaka Crkve. Nastao je unutar Crkve. Službena Crkva ga je prihvatila kao i druge crkvene pokrete. Jedan je od puteva prema Bogu. Stavlja poseban naglasak na ulogu Duha Svetoga u životu vjernika i na osoban odnos s Bogom, našim Ocem i Isusom Kristom. Možemo reći da mu je cilj naviještanje Radosne vijesti svakom stvorenju. KKP je lijek protiv širenja sekti i praznovjerja. Želi iznutra obnoviti cijelu Crkvu.
2. Zar KKP nije protestantskog podrijetla?
Fra Ivo: Katolički karizmatski pokret u katoličkoj Crkvi nije protestantskoga podrijetla, iako mnogi misle da je tako. On je mnogo stariji; počeo je na Duhove (Pentecost) prije više od 2 000 godina i prisutan je više ili manje kroz cijelu povijest Crkve. U novijoj se povijesti KKP pojavio u Palermu 1947., ali ga je ugušio nadbiskup Palerma Ernesto Rufini (1888. – 1967.). Dvadeset godina potom, za vrijeme devetnice za Duhove 1967., dogodili su se ponovno Duhovi na najvećem katoličkom sveučilištu u Pittsburghu, na Duquesne University, koji vode oci Duha Svetoga. Čim se odande počeo širiti po Americi, stali su američki teolozi pisati o svim pojavama koje su iznenadile vjernike zahvaćene duhovskim događanjima. Objavljene su brojne katoličke teološke knjige o darovima Duha Svetoga i pojavama koje ih prate.
3. Što su pape rekli o KKP-u i što kaže službeno učiteljstvo Crkve?
Fra Ivo: Učiteljstvo nije nikad službeno osudilo karizmatski pokret, a članovi različitih grupa obično se pozivaju na pozitivne izjave papâ. Evo nekih mjesta: papa Pavao VI. gledao je karizmatsku obnovu kao šansu koju je Duh Sveti dao Crkvi i čitavom svijetu (1973.). Ivan Pavao II. dao je značajni poticaj za karizmatski pokret; smatrao je da pokret može odigrati značajnu ulogu u suprotstavljanju sekularizmu i materijalizmu, ali također u re-evangelizaciji krštenih. Papa Benedikt XVI. više se puta pozitivno izrazio o karizmatskom pokretu, a njegovo poslanje vidi u prvom redu kao crkveno poslanje u službi nove evangelizacije. Papa Franjo je nedavno u Vatikanu imao susret s predstavnicima KKP-a. Papa priznaje vrijednosti karizmatskog pokreta, potiče članove da budu „vjerodostojni svjedoci“. Izjavio je da je uvijek podržavao karizmatike.
4. Je li papa Franjo karizmatik? Što mislite o njegovim porukama o siromaštvu, o približavanju Crkve običnom čovjeku? Sluša li se ta poruka i provodi li ih u djelo Crkva u Hrvata, prije svega kardinal Bozanić i ostali nadbiskupi?
fra Ivo: Papa Franjo je karizmatik u širem i užem smislu te riječi. U širem smislu je karizmatična osoba koja je osvojila cijeli svijet, u užem smislu Papa Franjo je sudionik Katoličke karizmatske obnove. Bio je pastir i otac Katoličke karizmatske obnove u Argentini. On ima vremena i razumijevanja za svakoga. U tome je bit njegova siromaštva što ne živi sebi, već Bogu. Siromašan čovjek u duhovnom smislu je slobodan čovjek. Slobodan od svega što ima i što jest prema Načelu i temelju sv. Ignacija, utemeljitelja Družbe Isusove, koje se nalazi u Ignacijevim Duhovnim vježbama, a Papa ih je kao isusovac mnogo puta obavio. Važno je da sve što čovjek jest i što posjeduje stavi u službu Bogu prema načelu tantum quantum – toliko koliko, tj. toliko se služim stvarima koliko su u službi Njegova božanskog Veličanstva. Papa radi ono što je Isus radio: brine o običnim ljudima. Klerik koji nema vremena za običnoga čovjeka, nego se sastaje s velikodostojanstvenicima, znanstvenicima, časnicima, političarima i bogatašima, ne nasljeduje Krista. Nadam se da će kardinal Bozanić prenijeti poruku Papina života i karizmatskoga djelovanja u Hrvatsku. Međutim u vrijeme modernih komunikacija vjernici sami mogu vidjeti i čuti kako Papa živi, što radi i uči pa je na svima nama da nasljedujemo Krista.
5. Smiju li hrvatski biskupi i drugi poglavari zabranjivati KKP u svojim biskupijama, i karizmaticima da djeluju? Čini mi se da kod nas karizmatici nisu ni shvaćeni ni prihvaćeni.
fra Ivo: Iz onog već gore rečenog se može zaključiti da biskupi ne bi smjeli zabranjivati KKP i karizmatike da djeluju. Jer ako je Vatikan odobrio karizmatski pokret, lokalni biskup sigurno ne bi trebao to negirati. Ako pak biskup smatra da njegova biskupija to iz nekoga razloga ne smije prihvatiti, može moliti pismenu dozvolu od Pape za izuzeće svoje biskupije. Ono što je čudno da biskupi rijetko kad pozivaju karizmatske svećenike na razgovor (a kamo li svoje vjernike laike koji su u karizmatskom pokretu) da čuju iz prve ruke o čemu je riječ, nego radije stvaraju zaključke na temelju onoga što su čuli od drugih. Ima još jedan zanimljiv hrvatski fenomen. U Hrvatskoj od nekog vremena ne smiju propovijedati svećenici iz drugih zemalja. Ne znam je li to jedinstven slučaj u katoličkoj crkvi da biskupska konferencija donese takvu odluku. Najbolje bi bilo u nas da ima jedan biskup koji bi se brinuo za karizmatike a ne da ih zabranjuje.
6. Koliko Vas često pozivaju u Hrvatsku da održite duhovne obnove? Kad vas netko zove, mora li imati dopuštenje lokalnih župnika ili biskupa? Znam da ste imali problema u Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji koja Vam je zabranila održavanje misa i duhovnih obnova na njihovu području. Imate li takvih problema kad idete u inozemstvo? Koliko ste često u inozemstvu i kamo Vas najčešće zovu?
Fra Ivo: Prošle godine sam rijetko nastupao u Hrvatskoj. Župnici me zovu, ali onda ne mogu dobiti dopuštenje od mjesnoga biskupa. Ako nemam dopuštenje, ne idem. To mi i ne padne teško jer i kod kuće imam pune ruke posla. U Hrvatskoj jedino imam zabranu u Đakovačko-osječkoj biskupiji, od prošle godine. Meni je važno da službena Crkva na čelu s papom Franjom podržava duhovne obnove i karizmatike. U inozemstvu nisam nikad imao takvih problema. Do sada sam održao oko tristo duhovnih obnova po cijelome svijetu. Na svakoj je bilo mnogo ljudi. Isus je takve susrete popratio čudesima i ozdravljenjima raznih vrsta. Hvala mu i slava.