popusti banner 130x1000px

Mala Franka: hrvatski Nick Vujičić (3)

Majka: "Kad sam ju prvi puta vidjela, nisam mogla suspregnuti suze"

Majka: "Kad sam ju prvi puta vidjela, nisam mogla suspregnuti suze"


Rođenje: suze radosnice

Book +:Ana, kako je prošao porod, kakve su bile okolnosti prije i poslije? Kakvi su bili vaši dojmovi kad ste prvi put ugledali svoje dijete? Kako je reagirala obitelj?

Ana: Nakon što su se liječnici iznenadili da je dijete „izdržalo“ do 39. tjedna trudnoće, odlučili su me hospitalizirati do poroda. Sjećam se prekrasnih riječi doktorice Vesne Košec: „Kad ste već toliko čuvali to svoje djetešce, idemo do kraja“.

Ni dalje nisam dobivala nikakve nade od liječnika; želudac se ni dalje nije prikazivao na ultrazvuku i pripremali su me na najgore. Vidno dobrog raspoloženja, zbog duhovne potpore velikog broja molitelja - rodbine, prijatelja, zajednice Dobri Pastir, i Kristofora - ostavila sam na liječnike dojam „čudakinje“. Pretpostavljam da su smatrali kako nisam psihički spremna na ono što me čeka. To se dalo naslutiti po njihovim međusobnim pogledima tijekom pregleda.

Smjestili su me na odjel patologije gdje me u sobi dočekalo odlično društvo. U 40. tjednu odlučili su inducirati porod. Za bolne trudove pripremala sam se po knjizi Duhovni pristup rađanju, pjevušeći i zazivajući tako Svetog Duha prilikom svakog bolnog truda. Šećući tako po hodniku i pjevušeći, nitko mi nije vjerovao da imam trudove sve dok liječnici (nakon 12 sati trudova) nisu odlučili da sam potpuno spremna za porod. Nakon pregleda, babica mi je rekla: „Vi ste za pola sata gotovi“. No nakon tri sata u rađaonici više je nisam držala za riječ. Od ulaska u rađaonicu, sa mnom je bio suprug i pružao mi veliku podršku. U jednome trenutku, bol je postao toliko jak da smo morali pozvati doktora koji je ustanovio da je Franka u defleksijskom stavu čelom - bio je potreban hitan carski rez. Za nepunih sat vremena, Franka je rođena živa i zdrava. No to nisam znala sve do drugog dana poslijepodne jer nakon operacije (pod općom anestezijom) bila sam na intenzivnom odjelu bez mobitela i kontakta sa suprugom, a sestre mi ništa nisu htjele reći. Da mi je dijete rođeno živo i zdravo saznala sam tek od supruga kad su ga pustili k meni. Smještena je na odjel neonatologije gdje su je zadržali nepuna tri tjedna. Zbog nedostatka ekstremiteta, liječnici su sumnjali na niz pridruženih anomalija na unutarnjim organima: oštećenje sluha i vida, rascijepljeno nepce, nedostatke na srcu, plućima, kralježnici, mozgu, bubrezima, inkontinenciju, atreziju jednjaka a posebno na spomenuto nepostojanje želuca. Napravljen je niz pregleda i, na našu veliku radost, svaki je nalaz bio uredan. Najviše nas je radovalo što probavni trakt (jednjak, želudac) postoje i potpuno su funkcionalni, za što smo i najviše molili kroz cijelu trudnoću. Kad smo upitali liječnike kako je moguće da se prije poroda želudac nije prikazivao (a morao se), a nakon pregleda je sondiranjem utvrđeno da je ipak ondje, nisu nam znali odgovoriti. Tim djelom, Gospodin je iskušao našu vjeru i prvi puta se proslavio u njezinu životu.

Kad sam ju prvi puta vidjela, nisam mogla suspregnuti suze. Bilo ju je čudno vidjeti bez rukica i malformiranih nožica, no to su bile suze radosnice. Tek sam onda shvatila da sam postala majka. Nisam toliko gledala na njezin invaliditet, koliko na to da se rodila živa i sa želučićem. Bili smo presretni! Imala je tako bistar, prodoran pogled kad je otvorila oči, prekrasne male očice.

Franku je liječnički tim dobro prihvatio, medicinske sestre su uvijek bile pune hvale za nju kad sam ju došla podojiti. Uglavnom, nije bilo nikakvih loših komentara od medicinskog osoblja, već samo riječi hvale i ohrabrenja.

Silvio: Nikad neću zaboraviti kad sam prvi put ugledao Franku. Nakon što su usred poroda shvatili da položaj glave nije pogodan za prirodni porod, već da je potreban hitan kirurški zahvat, bolničko osoblje uputilo me natrag u čekaonicu. Bilo je to najneizvjesnijih sat vremena u mojem životu. Sve sam predao u Božje ruke, neka bude po volji Njegovoj. Kad je medicinska sestra napokon izašla s povijenim djetetom u naručju, pao mi je veliki kamen sa srca. Vidio sam je samo na trenutak, ali taj mi se bistar pogled duboko urezao u sjećanje. Gledala je ravno u mene kao da mi želi nešto reći.

Kad je Franka napokon otpuštena iz rodilišta, bila je doma vrlo kratko jer je već nakon četiri dana morala na hospitalizaciju u KDB-u Klaićeva radi fizikalne terapije i vertikalne trakcije kukova. No ta četiri dana bila su dovoljna da se bake i djedovi zaljube u svoju malenu unučicu.

S navršenih 15 mjeseci u KBC-u Šalata na Franki je obavljen operativni zahvat produljivanja tetiva na nožicama, kako bi se donekle poravnala stopala, što je bio uvjet da može samostalno stajati. Nakon operacije imunitet joj je oslabio i počele su se nizati razne „dječje“ bolesti, od kojih se potpuno oporavila tek nedavno.


Krštenje male Franke

Book +: Kako su ljudi oko vas reagirali? Jeste li imali poteškoća pri odabiru krsnih kumova?

Ana: Franku smo krstili kad je navršila tri mjeseca. Šira obitelj bila je već upoznata s tim da nema ruke, dapače, čini nam se da je baš zbog toga svima posebno prirasla srcu. Kumovi su s veseljem prihvatili svoju zadaću. Krstio ju je vlč. Branimir Budinski (još uvijek su nam dolazili svećenici iz Marije Bistrice na zamjenu) dok je Franka svojim gromkim plačem - kasnije će se potvrditi – dokazivala svoju sklonost pjevanju. Krstili smo je kao Franka Josipa zbog zagovora svetom Josipu.

Jednu smo stvar povezanu s krštenjem posebno zapamtili - otkad je došla iz rodilišta, imala je novorođenačke grčeve i znala je zbog toga plakati po nekoliko sati u komadu. Na dan kad smo je krstili, nestali su i grčevi. Možda je slučajnost, a možda i nadnaravna Božja intervencija koju je primila kao poklon u trenutku stupanja u Božje stado.


SUTRA: Frankin napredak i dolazak brace

Book +:Kako je Franka napredovala? Opišite njezin život, njezinu bistrinu i borbenost. Opišite rođenje drugog djeteta. Kakav je vaš sadašnji obiteljski svakodnevni život.

1. dio | 2. dio | Nastavak intervju pročitajte sutra na www.kristofori.hr ili potražite u Booku na svim kioscima.