fbpx

book hr banner 130x1000px

Svjedočanstvo: "Ozdravila sam!"

Bog ju je izliječio za vrijeme molitve na susretu u Globusu

Ova draga gospođa primila je ozdravljenje kuka na našemu susretu u Globusu. Slava Gospodinu!

Svi mi imamo svoj križ koji nosimo kroz život, baš kao što ga je i Isus nosio na Kalvariju. Iako je bio bičevan i izmučen, prigrlio ga je s ljubavlju - za mene, za tebe, za sve ljude! Ta mi je pomisao uvijek nekako davala snagu da se borim, da ne odustanem u najtežim trenutcima... Davala mi je vjeru. Vjeru u Boga, u spasenje, u vječni život. Na kraju krajeva, davala mi je vjeru i u ljude.

Strašni bolovi

Rođena sam u kršćanskoj obitelji i Bog je oduvijek bio dio moje svakodnevice - moj najbolji prijatelj, savjetodavac i netko u koga se mogu pouzdati. Redovito sam odlazila na svetu misu i molitvene susrete u obližnju župu. Uživala sam u crkvi, bila je moje utočište i vjerovala sam u snagu molitve.

Nakon jednog takvog susreta, prijateljica mi je slučajno u razgovoru spomenula kako se u nedjelju na Zagrebačkom velesajmu održava duhovna obnova koju predvodi gosp. Lončar. „Pokušaj otići, možda tvoja bol konačno nestane...“, rekla je kroz šalu.

Godinama sam patila od strašnih bolova u desnom kuku. Ujutro bih iznimno teško ustajala, moj hod bio je otežan, a o trčanju sam mogla samo sanjati. Moja malena unuka često me je zadirkivala: „Bako, stisle su te godine. Vidi kako čudno hodaš!“. Stanje se s vremenom pogoršavala, pa sam s liječnicima odlučila dogovoriti operaciju... A onda, onda me Bog izliječio!

Bog me izliječio!

Bio je 24. studeni, prohladna nedjelja u Zagrebu i dan mi nije krenuo onako kako sam isplanirala. Dok sam se vozila prema dvorani Globus na Zagrebačkom velesajmu, neprestano sam pogledavala na sat nadajući se da ću čim manje kasniti. „Pa propustit ću pola susreta! Neću stići ni na molitvu za ozdravljenje!“ mislila sam ogorčeno. No, stigla sam u pravi čas! Naime, u trenutku kad sam ušla u dvoranu, gosp. Lončar molio je Gospodina za ozdravljenje onih koji pate od problema s kralježnicom.

„Duše Sveti, daj da spomene i kukove...“, vapila sam u sebi. Svakim mojim vapajem, sve sam snažnije osjećala Božju prisutnost. Suze su mi navrle na oči i nisam ih mogla zaustaviti... Nekoliko trenutaka kasnije osjetila sam snažnu struju koja prolazi cijelim mojim tijelom i sakuplja se u predjelu desnog kuka. Pratila ju je toplina, neko neobično žarenje i znala sam da je Bog kraj mene, da me dotaknuo... Iz tog osjećaja blaženstva prenule su me riječi gosp. Lončara: „Neka se javi osoba koja je ozdravila na desnom kuku“, naredio je. Moja ruka 'instinktivno' je poletjela u zrak!

Otada su prošla gotovo tri mjeseca. Bol se nije vratila. Liječnici su otkazali operaciju, a ja hodam bez ikakvih poteškoća. Unuka me više ne zadirkuje. Nema ni zašto: sada bez problema skakućem i trčkaram s njome! Ozdravila sam! Gospodin je prepoznao moju vjeru i dogodile su se čudesne stvari... Moj križ je sada mnogo lakši i mnogo brže koračam s njime kroz život!


Svjedoči: Suzana Dananić
Priredila: Vedrana Videković