book hr banner 130x1000px

Ponovno uživam u proljeću!

Udišući prohladan proljetni zrak, primijetio sam da ne osjećam nikakve poteškoće. Iznenađen, prisjetio sam se da je...

 ...na susret je došao bez očekivanja, a s njega se vratio oduševljen – sada ponovno može voziti automobil otvorenih prozora!

Alergija me pratila posljednjih desetak godina. Prvi simptomi bili su blagi – povremeno bih kihao i svrbjele su me oči, međutim, posljednjih su se godina znatno pogoršali. Najgore mi je bilo početkom proljeća kada su šmrcanje i crvenilo očiju dolazili do vrhunca. Lijekovi koje sam koristio nisu mi pomagali. Izbjegavao sam boraviti vani koliko god je to bilo moguće, a u školi, u kojoj sam radio, nikada nisam otvarao prozor. Počeo sam samog sebe žaliti. „Proljeće je tako lijepo, a ja u njemu ne mogu uživati“, često sam se jadao supruzi.

Bog je tu!

Na karizmatskom susretu prvi sam puta sudjelovao u travnju prošle godine. Bilo je to u Osijeku.
Stigao sam pomalo umoran, bez ikakvih želja i očekivanja, ali i s velikom dozom znatiželje. Kada je gospodin Lončar počeo tumačiti Himan Duhu Svetome, osjetio sam snažno uzbuđenje. Poželio sam kolegici pored sebe reći koliko je Duh snažan, jedva sam se suzdržavao da ne ustanem i povičem svima okupljenima da je Bog tu, da je prisutan!
Tih nekoliko sekundi promijenilo me. Nakon tog dramatičnog Božjeg dodira, osjetio sam olakšanje, a na mom licu i u mom srcu pojavio se osmijeh...

Simptomi su nestali!

Neposredno nakon susreta, čim sam izašao iz dvorane, nazvao sam šogora kako bih s njime podijelio dojmove.
Udišući prohladan proljetni zrak, primijetio sam da ne osjećam nikakve poteškoće. Iznenađen, prisjetio sam se da je gospodin Lončar pred kraj susreta napomenuo kako nekoliko osoba ozdravlja od težih alergijskih problema premda za to nisu posebno molile. Je li moguće da sam ja u tih nekoliko?
Naredni dani bili su vjetroviti, a moje nosnice ostale su otvorene, moje oči nisu se zacrvenjele. Osjećao sam se čudesno i radosno – u duhu i tijelu. Mogao sam čak voziti automobil otvorenih prozora! Znao sam da je to to, da sam oslobođen, da me Bog ozdravio! Ipak, nikako nisam mogao natjerati samog sebe da svjedočim o svome iskustvu...

„Doživio si čudo! Zašto ne posvjedočiš?“

U sedmom mjesecu, na još jednom karizmatskom susretu, gospodin Josip je najavio svjedočenja. Trebam li ispričati svoju priču? Mogu li stati pred sve te ljude? pitanja su sama navirala. Moju unutarnju borbu prekinule su Josipove riječi; pokazao je rukom u mom smjeru i rekao: „Doživio si čudo! Zašto ne siđeš i ne posvjedočiš?“ Taj poziv nisam mogao zanemariti. Uz Božju pomoć, svoje sam iskustvo podijelio s nazočnima.

Moje ozdravljenje ojačalo je moju vjeru u Boga, povjerenje u Božju riječ, a moj odnos s Bogom postao je mnogo prisniji. Počeo sam učiti o Bogu čitajući knjige gospodina Lončara i moja molitva podigla se na novu razinu. Nakon što sam prošao Školu molitve, redovito molim za članove svoje obitelji i svoje bližnje... A Bog? Bog svakoga dana čini nova čudesa pokazujući mi koliko me ljubi!