Svjedočanstvo sa susreta u Splitu
Što mi je sve Isus učinio na susretima u Splitu
Lijep pozdrav!
Zovem se Kristina i želim u kratkim crtama napisati što mi je sve Isus učinio na vašim susretima.
Prije svega želim reći da se vjera u meni probudila onoga trenutka kad sam sjela u autobus za Šurkovac prije tri godine. Još satima prije nego što smo stigli tamo milosni osjećaji razlijevali su se cijelim mojim srcem, nikad ranije nisam osjetila takvo što.
Nakon toga saznala sam za vaše susrete u Splitu i „zaljubila“ se u svaki dio susreta, počevši od slavljenja, koje mi uvijek mnogo znači na početku, predavanja koje mi pruži odgovor na razna pitanja o vjeri i svakodnevnom životu te molitva koju slušajući upijam i zahvaljujem Isusu što ozdravlja tolike ljude na najrazličitije načine. Otada ne propuštam nijedan vaš dolazak. Na jednom od susreta prije dvije godine gospodin Lončar rekao je da Isus jednu osobu oslobađa od paničnog straha od psa. U tom trenutku postalo mi je neopisivo vruće, suze su mi potekle iako sam se suzdržavala da ne plačem - znala sam da sam to ja jer sam se bojala i najmanjeg psa koji mi priđe. Više od godinu dana poslije toga prvi put sam stala svojevoljno pokraj psa i malo po malo se opustila. Dapače, uživala sam biti s njim (iako je ogroman), trčati i igrati se kao maleno dijete koje obožava životinje, kao ono dijete koje sam i sama nekad bila. Hvala Isusu!
Također, dugo sam se mučila s traženjem posla u struci, agonija je trajala nekoliko godina. Kako imam pretplatu na Book, u jednom sam broju pročitala podnaslov „Kakve veze i poznanstva? Kakve velike face? Ta ON je Glavni direktor!“. Nakon što sam to pročitala znala sam da mi samo Isus može pomoći, da će On naći mjesto za mene, iako u tom trenutku nisam vidjela ni jednu jedinu šansu. Počela sam moliti Krunicu božanskog milosrđa na tu nakanu prihvaćajući i posao izvan struke ako je Božja volja takva. Nakon nekoliko mjeseci dobila sam posao o kakvom nisam mogla ni sanjati - u struci, na sasvim neobjašnjiv način, bez „poznanstva i velikih faca“, mjesto na kojem imam mogućnost svaki dan spojiti posao i molitvu.
Ono najvažnije što se dogodilo na vašim susretima jest da se potpuno promijenio moj pogled i odlazak na Svetu Misu; sada je želim, trebam, ne mogu bez nje. Želim i trudim se sve naučiti, želim sve čuti, doživjeti, osjećati, želim se koristiti svetom misom. Svjesna sam da mi mnogo toga nedostaje, znam koliko još uvijek ne čujem, ne vidim i ne osjećam, ali znam i da ne može sve odjednom.
Zato vam hvala na svakoj prenesenoj Riječi - kroz pjesmu, predavanje i molitvu, kroz časopise i knjige, hvala svima koji djeluju u vašoj zajednici na bilo koji način.
P.S. Djevojka koja pjeva u bendu ima prekrasan glas, dok pjeva i moli, meni srce brže zakuca.
Raspored karizmatskih susreta možete naći ovdje.