Svi me vole, samo tata ne

Ovo je priča za tate. A možda i za poneku mamu

Ovo je priča za tate. A možda i za poneku mamu

Nadamo se da će doprijeti do srca, jer u srcu ostaje, a iz glave prebrzo 'odlazi'

Moj je tata bio vrlo strog, autoritativan i krut, a to nije odgovaralo mom temperamentu jer me uvijek kočio, te sam bila u stalnom sukobu s njim. Da nije bilo blage i smirene majke, moj životni put bio bi pun neizvjesnosti. Majka me uvijek znala umiriti i utješiti, te ublažiti očevu krutost. Tata je radio u Zagrebu i dolazio je kući samo vikendom. Uvijek sam se trudila da mu ugodim, ali on nikada nije bio zadovoljan. Bila sam u trajnom sukobu s njim.

Od svog sam tate uvijek očekivala nešto, a činilo mi se da ne dobivam ništa. Danas sam shvatila da mi tata nije mogao dati ono što sam tražila, jer nije to ni imao. Iz lijepog vrča, u kojem nema vode, ne može se piti.
Tata je bio intelektualno vrlo jak. Baratao je 'masom' podataka i pravila, ali ih nije znao primijeniti u životu. Danas je poznato da su mnogi velikani imali problema u komunikaciji s okolinom. Kroz rad s odraslim osobama sa sličnim problemima, shvatila sam da moj otac spada u tu kategoriju.

Koje olakšanje! Sad, kad sam postavila dijagnozu, znala sam kojim putem trebam krenuti.

Prvi je korak bio OPROSTITI MU, jer spoznaja o njegovu ponašanju razjasnila mi je da mi on nije mogao pružiti ono što sam od njega tražila, jer to jednostavno nije mogao shvatiti. Rječnikom bismo struke rekli da je bio socijalno slijep. Na verbalnoj se razini s njim nije moglo komunicirati, i riječi ga uopće nisu doticale. Trebalo je na razini duha učiniti oproštenje uz pomoć Božje milosti. Spoznala sam da ja moram biti ta koja će mu pokazati da ga volim. Nije to bilo lako. Težak i trnovit je to bio put, jer kako pokazati ljubav onome koji mi nikad nije pokazao da me voli ili da mu je stalo do mene?!

Kad sam ocu u duhu oprostila, nestala su sva moja opterećenja koja su me pritiskala – osjećala sam se kao da mi je mlinski kamen pao sa srca.

Dok ovo pišem , moj otac tuguje za svojom ženom, a mojom majkom. Tek kad je naglo umrla, shvatio je da joj nikad nije odao neko priznanje ili joj rekao da je voli, a ona ga je bezuvjetno voljela. Takova ljubav prema mužu ne viđa se svaki dan. Preko supruge je komunicirao, disao, živio... Shvatio je to tek sad, kad je više nema. Promijenio je i odnos prema djeci. Shvatio je i priznao da je u odnosu prema njima mnogo griješio, i molio ih je za oproštenje. I mene je zamolio za oproštenje a ja sam mu već bila oprostila...



Pretplati se!