Na ulicama Londona
Povodnom nedavn oodržanog Nightfevera u Dubrovniku donosimo svjedočanstvo naše mlade Kristoforke koja je za vrijeme Olimpijade u Londonu aktivno evangelizirala građane i posjetitelje Londona.
Povodnom nedavno održanog Nightfevera u Dubrovniku donosimo svjedočanstvo naše mlade Kristoforke koja je za vrijeme Olimpijade u Londonu aktivno evangelizirala građane i posjetitelje Londona. Tko zna hoćemo li i mi u Zagrebu jednog dana imati Olimpijadu ili bismo takvo što mogli organizirati i bez nje!
Dva najuzbudljivija tjedna u životu
Paralelno s Olimpijskim igrama, odvijao se Joshua Camp u kojem se preko 200 mladih organiziranih u timove, pripremalo za evangelizaciju u predgrađima Londona.
Tijekom treninga, koji je trajao četiri dana, organizatori su najprije evangelizirali nas mlade preko predavanja koja su održavali iskusni govornici iz cijelog svijeta. To je razdoblje bilo vrijeme intenzivne molitve, slavljenja i klanjanja pred Presvetim Oltarskim Sakramentom. Isus nam se darovao svaki dan u Euharistiji i na razne je načine očitovao svoju presvetu prisutnost i ispirao nam srca svojom presvetom krvlju. Svakome od nas se podizala vjera i srca su nam se punila ljubavlju za ljude kojima smo narednih dana bili poslani i kojima smo morali posvjedočiti živu vjeru u živoga Boga.
Tako smo u prostoru škole, spavajući u učionicama, proveli dva najuzbudljivija tjedna u životu. Nakon jutarnje molitve, slavljenja i svete mise, raspoređeni u timove i ojačani u zajedništvu tijekom treninga, bili smo slani u crkve i ondje smo djelovali. U predgrađima Londona nudili smo svjetlo Kristovo koje je u nama, ljudima na ulici, a cijelo vrijeme nas je podupirala grupa ljudi iz crkve koja je molila za prostor i za svaku osobu koju ćemo zaustaviti.
Sve je započelo srdačnim pozdravom, spontanim razgovorom, riječima utjehe, a onda… Onda je trebalo evangelizirati, ponuditi svijeću, koja treba biti zapaljena pred Isusom na oltaru, koja nekome treba približiti Boga Oca koji nas nikad nije napustio i preko molitve zamoliti Duha Svetoga da u tim trenucima snažno djeluje i mijenja srca.
Dok sam molila za njega, grčevito mi je držao ruku
Mnogim smo osobama ponudili molitvu i mnogi su je zaista očajnički trebali.
Jednom sam prilikom tako, u predgrađu Soho, u župi svetog Patrika, klečala pred oltarom dok su mnogi ljudi ulazili i palili svijeće. Pored mene je kleknuo stariji čovjek, duh mu je klonuo, bio je usamljen i zaudarao je. Prošaptala sam: „Želite li da se pomolim za Vas?”, na što je on drhtavim glasom rekao: „Da, molim Vas!” Dok sam molila za njega, grčevito mi je držao ruku, bio je duboko potresen. Završila sam molitvu, a on je još neko vrijeme ostao klečeći, ruku raširenih prema oltaru. Nakon nekoliko minuta je ustao, dotaknuo mi rame, nasmijao se i od srca se zahvalio.
Dok smo djelovali u župi svete Katarine, Melita i ja smo se udaljile od crkve i odšetale do autobusne stanice koja je bila prilično daleko.
Ondje sam prišla ženi srednjih godina. Nakon nekoliko minuta razgovora, ponudila sam joj da se prošeće s nama do crkve i da zapali svijeću pred oltarom. Ponudila sam joj i da se pomolim za nju, na što je ona odgovorila: „Da, pomolite se za mene, prestala sam ići u crkvu i želim dati otkaz jer imam problema na poslu koji trenutno radim!”
Bila je, dakle, spremna propustiti autobus i šetati se s nama do crkve! Zajedno smo ušle u crkvu, ona je zapalila svijeću i sjela na klupu. Dugo je ostala u crkvi u koju je izbjegavala ući. Nakon nekog vremena, ustala je, poklonila se i, otirući suze, uputila se prema izlazu gdje mi se zahvalila.
Ondje i tada smo, mi mladi, bili svjedoci Božje ljubavi i pažnje. Bog nas je doista koristio i po nama i u nama djelovao, jer je htio ući u život otuđenih, klonulih, napuštenih i izgubljenih stanovnika Londona i usmjeriti im pogled na križ svoga Sina. Isto tako, želi ući u život svakoga čovjeka.