book hr banner 130x1000px

Oslobođenje: Zbogom, alergije

Oslobođen od alergije: "Dok su svi bili u dvorani, ja sam ostao sjediti sam na platou u kafiću s kojeg sam promatrao i slušao što se događa..."

Neka nas ovo svjedočanstvo ozdravljenja na ekumenskom karizmatskom susretu u Zagrebu (na MES-u), podsjeti da je Isus uskrsnuo i da je njegovo obećanje da će biti s nama do svršetka svijeta – itekako istinito. (Ovo se ozdravljenje dogodilo prije dvije godine.)

Tijekom moje bolesti, koja je trajala više od deset godina, dokazana mi je alergija na niz nutritivnih i inhalacijskih alergena: na raznu hranu, konzervanse, gazirana pića, kućnu prašinu, vunu, metal itd. Alergijske reakcije manifestirale bi se tako da bi mi otekli očni kapci, obrazi, usne, jezik, vrat (larinks) ... ponekad bi mi otekle šake i stopala, izbijali bi mi crveni plikovi po koži kao da je ošinuta koprivom (urtikarija), otežano sam disao i nedostajalo mi je zraka. Često bih završio na hitnoj otorinolaringologiji Kliničke bolnice Sestara Milosrdnica (Vinogradska), gdje bih se ponavljano liječio od akutnih alergijskih reakcija (dg. Oedema Quincke rec., Utricaria chr.). U jednoj sam godini gotovo svaki mjesec imao otok lica, očiju, nogu, ruku itd.

Tako sam jedne noći zbog pritiska i stezanja u grlu, otežanog disanja… primljen na hitnu u Vinogradskoj jer mi se taj put oteklina spustila u grlo. Doktorica je u dva sata ujutro zvala starijeg kolegu profesora kako bi se s njime konzultirala oko mog stanja jer sam imao sve manje zraka. Propisala mi je intravenoznu terapiju i naredila sestri da me stalno obilazi kako se ne bih ugušio. Poslije dobivene intravenozne terapije bio sam u stanju halucinacije. Nakon 15 dana boravka u bolnici pustili su me za vikend kući. Te subote, nakon ručka, opet sam imao strašne alergijske reakcije. Morao sam se hitno vratiti u bolnicu te sam ostao još 15 dana. U bolnici bih obično dobivao intravenoznu terapiju, visoke doze kortikosteroida, nakon koje bi mi se stanje poboljšalo te bi me otpustili kući.

Nakon otpusta uzimao sam propisane lijekove, ali oni nisu imali učinka na nepredvidive reakcije moga organizma sve dok me nije doc. dr. sc. Teodora Gregurek-Novak uputila svome kolegi prof. dr. sc. Branimiru Čvoriščecu. Profesor mi je propisao lijek letizen koji se u konačnici pokazao kao jedini dobar za mene i preporučio mi da nabavim injekcije iz inozemstva koje ću stalno nositi sa sobom u slučaju potrebe do dolaska u prvu bolnicu.

Propisani lijek morao sam striktno uzimati svaki dan da bih mogao koliko-toliko funkcionirati. S obzirom da sam puno radio, brinuo o obitelj, nisam svoj život mogao staviti pod „stakleno zvono“ pa bi mi se dogodilo da lijek ne uzmem i odmah bi mi se javljale opisane manifestacije. Moja agonija trajala je više od deset godina. Hvala Bogu da mi je krunica i molitva bila radost i da sam pokušavao živjeti, iako teški grješnik, prema Isusovim riječima „Tražite najprije Božje kraljevstvo i njegovu pravdu, a sve ostalo će vam se nadodati“. To mi je bila misao vodilja tako da nikad nisam tražio i vapio: Bože, oslobodi me i ozdravi me. Moja je svagdanja molitva bila i bit će do konca moga života, molitva zahvaljivanja Gospodinu: Hvala Ti, vječni Oče, za život koji si mi darovao. Hvala Ti što me oslobađaš od svih sila zla, zastora tame, svih grijeha, bolesti duha, duše i tijela. Hvala Ti što blagoslivljaš moje ekonomske aktivnosti i moj novac da mogu pomoći sebi i drugima po Kristu Gospodinu našemu. Amen.

Sve moje molitve krunice, molitve zahvaljivanja, moje teške alergijske reakcije, sve poteškoće moga života, iz dana u dan, sve su me više približavale mome Gospodinu i njegovoj neizmjernoj ljubavi.

„Gospodin će sada osloboditi čovjeka od teške alergije...“

Za vrijeme jedne teške alergijske reakcije, krajem prošle godine, na ulici sam slučajno susreo prijatelja. Ne znam kome je u tome trenutku susreta bilo gore, meni ili njemu. Njemu zbog straha što me vidi takvoga ili meni od muke. Tada mi reče: „Čuj, ja sam ti bio kod jednoga karizmatika koji drži seminar u dvorani na Jelenovcu i mogu ti reći da mi je sada kralježnica sasvim u redu. Zašto i ti ne bi pošao onamo?“ Pitao sam ga: „Kako se zove taj karizmatik“, a on mi je odgovorio: „Josip Lončar“. Kazao sam mu da ga poznajem. Kroz glavu mi je prošlo sjećanje na njegov seminar, prije mnogo godina, na kojemu mi je Bog bio toliko milostiv. Naime, moja kći Anamarija spomenula mi je da u crkvi sv. Antuna Padovanskoga na Sv. Duhu predavanje ima neki karizmatik pa sam iz čiste radoznalosti pošao s njom.

Gospodin me je na tome seminaru oslobodio od onoga najgorega, od grijeha psovke u kojoj sam bio ogrezao, zbog kojeg me je i dandanas sram.

Nakon sjećanja na taj događaj i susreta s prijateljem, odlučio sam poći na seminar u dvoranu na Jelenovcu i to se dogodilo jedne subote prije sedam mjeseci. Dok su svi bili u dvorani, ja sam ostao sjediti sam na platou u kafiću s kojeg sam promatrao i slušao što se događa. Dok je Josip molio za ozdravljenje i oslobođenje, razmišljao sam: „E moj brate Josipe, kud ti baš ovdje imaš seminar bez svećenika, u ovoj sportskoj dvorani u kojoj je bilo više psovke nego molitve“. U tome je trenutku, brat Josip, po Božjoj volji, izgovorio ove riječi: „Evo, Gospodin će sada osloboditi čovjeka od teške alergije, koji nije tu među nama, nego na platou“. U to sam se počeo neobično osjećati i znao sam da se to odnosi na mene. Nakon molitve, Josip je tražio da ljudi svjedoče, a ja sam pomislio: „Bože, oprosti mi moju nevjeru, a blagoslovi moju vjeru“. Znajući kakav sam, jadan i grešan, te znajući što se sa mnom događalo svih ovih godina, ostao sam sjediti, šutjeti te sam pomislio: „Gospodine, ako me Ti večeras ozdravljaš, ja ću to velikodušno posvjedočiti na slavu Tvoga svetoga i uzvišenoga imena“.

Otada sam dva tjedna uvijek imao tablete uza se – iako ih nisam uzimao – ne da provjerim Boga, jer Bogu je sve moguće, nego da provjerim sama sebe. Narednih pet mjeseci nisam imao nijedan napad alergije, o čemu sam posvjedočio na seminaru brata Josipa, o istini koja se dogodila. Vjerujem da me Gospodin one večeri na Jelenovcu oslobodio od moje dugogodišnje, teške alergije. Hvala mu i slava!

Hvala Mu!

Draga braćo i sestre, koji ovo čitate želim da shvatite i prihvatite u potpunosti molitvu u kojoj je neizmjerna snaga Presvetoga Trojstva koju nam Gospodin daje po našoj nebeskoj Majci koja nas nikad nije odbacila takve kakvi jesmo, nego čeka da joj se prepustimo, kako bi nam velikodušno donijela Krista, u svako srce, da On bude Gospodar svakoga života, a na poseban način duha i duše.

Evo danas, sedam mjeseci nakon oslobođenja od teške alergije, završavajući ovo svjedočanstvo, želim zahvaliti Gospodinu na svakome srcu koje je otvoreno Njemu, a na poseban način na bratu Josipu Lončaru koji se toliko žrtvuje sa svojim suradnicima na putu Isusa Krista, u ovoj dolini suza, želeći da svako Božje stvorenje doživi radost svoga Stvoritelja i Otkupitelja. A sada tebe, brate Josipe, i svu braću odanu Isusu Kristu, stavljam u svoje skromne molitve, pred licem Svevišnjega, u poniznosti, skromnosti i strahu Božjem po kojem želim živjeti, da budu na slavu Presvetog Trojstva i Nebeske Majke Marije, i zahvaljujem joj što nas je ogrnula svojim plaštem ljubavi.

Hvala Ti, Presveto Trojstvo, jedini Bože, Oče neizmjerne ljubavi i dobrote!