popusti banner 130x1000px

Kako mi je Isus nadoknadio...

Ugledao sam plavo svjetlo, koje me blago odgurnulo prema natrag. Tada sam shvatio kako mi Isus daje znak da se to odnosi na mene...

Bilo je to 2012. godine u jedanaestom mjesecu; na karizmatskom susretu u Dugom Selu. Za vrijeme molitve, gosp. Josip je spomenuo da se ondje među nama nalazi nekoliko mladih kojima otac radi izvan Hrvatske, a zatim je rekao: „Molim Te, Isuse, nadoknadi im tu ljubav“.

Kad sam čuo te riječi, nisam ni pomislio na sebe; valjda sam mislio da mi ništa ne nedostaje. Međutim, žmireći (cijelo vrijeme molitve držao sam oči zatvorene), ugledao sam plavo svjetlo, koje me blago odgurnulo prema natrag. Tada sam shvatio kako mi Isus daje znak da se to odnosi na mene, i zaplakao sam pred svojim prijateljima. Jednostavno sam postao svjestan da Isus svakodnevno gleda situaciju u kojoj živim, i to me jako dirnulo.Nakon molitve, mislio sam da je u meni zacijelila neka rana, i da je tu kraj priče. Međutim, prevario sam se...

Isus mi je nadoknadio očevu ljubav!

Moj otac je u to vrijeme, zbog velikih obiteljskih dugova, radio u Njemačkoj (njegova je plaća u građevinskoj tvrtci iznosila oko dvije tisuće eura a mama je radila u Hrvatskoj za tri tisuće kuna; uz sav taj novac, jedva su isplaćivali dugove). Kad sam im ispričao što mi se dogodilo na susretu, blijedo su me gledali; tata je tada bio u Hrvatskoj, i upravo se spremao za odlazak u Njemačku. Pozdravili smo se s njim i on je krenuo. Međutim, nakon nekoliko sati, vratio se i rekao da su ga vratili s granice u Sloveniji. Naime, dobio je zabranu ulaska u EU u trajanju od tri mjeseca, jer su u njegovoj putovnici vidjeli da je ondje boravio više od tri mjeseca što tada nije bilo dopušteno. Svi smo bili u šoku. U tom mi trenutku Slovenci baš i nisu bili dragi.

Moj odnos s tatom inače nije bio dobar, ali tada se promijenio; tata je odjednom počeo značajno manje psovati, i na licu sam mu vidio da uživa provoditi vrijeme sa mnom. Meni je srce doslovno gorjelo kad bih čuo da se njegov automobil zaustavlja ispred kuće; kada bih pomislio da bih mogao poći prijatelju, jednostavno nisam mogao... tako sam se dobro osjećao u tatinu društvu.

Međutim, svi smo bili jako zabrinuti zbog situacije u kojoj smo se nalazili; nismo znali što da učinimo s mamine tri tisuće kuna. Nedugo zatim, došao je stric sa sela i donio nam nekoliko punih vreća povrća i krumpira! Sjećam se da je baka tada rekla kako imamo toliko da ne trebamo brinuti za hranu.

Prošla su tri mjeseca mog uživanja s tatom, i došao je dan kada je mogao poći u Njemačku. Već sam bio zaboravio karizmatski susret, i sve što se ondje dogodilo, sve do trenutka kad je tata otišao. Nekoliko sati nakon tatina odlaska, sjetio sam se Josipovih riječi: „Molim Te, Isuse, nadoknadi im tu ljubav“, i zaprepastio se... Kad sam vraćao film unatrag, nisam mogao vjerovati što je sve Isus učinio za mene; učinio je da se ta tri mjeseca odviju tako da meni bude nadoknađeno ono što mi je nedostajalo. Otada se ne sjećam kad sam se posljednji put posvadio s ocem dok prije nijedan njegov povratak nije prošao a da nije došlo do sukoba između nas. I dan-danas uživam u njegovoj prisutnosti, i on se počeo mijenjati na bolje; jedino više ne osjećam da mi srce gori kao što sam osjećao u tom razdoblju.

Slava i hvala Isusu koji mi je dao sve što mi je trebalo; i više nego što sam se usudio tražiti. Nikada mi ne bi palo na pamet zamoliti ga za takvo nešto, jednostavno ne bih imao vjere...

Slava Isusu!