fbpx

book hr banner 130x1000px

Više ne mucam!

Oni koji mucaju, vrlo će dobro razumjeti radost ovoga sudionika naših susreta, kojega je Gospodin oslobodio toga problema!

Rano djetinjstvo proživio sam kao normalno dijete; trčao sam livadama, naganjao loptu, igrao se skrivača s prijateljima – radio sve što i svi dječaci te dobi. I – bio sam potpuno zdrav, bez ikakvih tjelesnih nedostataka. A onda je došao rat... Zvuk sirene za uzbune, panika, trčanje u obližnja skloništa, pucnjevi u daljini i osjećaj straha, nemoći promijenili su moj svijet.

Traume zbog rata

Neki će reći, pa dobro si prošao; imaš glavu na ramenima, zdrave ruke i noge... Ipak, psihičke traume koje su ratne strahote i stradanja ostavila na mene, tek dvanaestogodišnjeg dječaka – bile su goleme. Zbog straha za sebe i svoje bližnje, koji sam tada proživio, slikâ razrušenih kuća, spaljenih gradova i uništenih ljudskih života nisam noćima mogao sklopiti oka. Moje unutrašnje stanje manifestiralo se i fizičkim problemom – počeo sam mucati.

Godine su prolazile, donosile sa sobom uspone i padove, stekao sam određenu sigurnost, znao sam da su svi oni strašni dani iza mene, no moja govorna mana nije nestala. U pubertetu sam se morao suočavati s brojnim zadirkivanjima, no kao ozbiljniji čovjek polako sam se naučio nositi s time. Moje mucanje postalo je dio mene.

Govorim tečno

U ožujku sam prisustovao susretu koji su Kristofori održali u Rijeci. Tijekom molitve za ozdravljenje, pao sam u Duhu. Dok sam tako ležao na podu dvorane, moje je srce postajalo sve veće i veće, puno topline... Kao da sam pustio sve one strahove koje sam godinama potiskivao sve dublje u sebe, kao da je onaj grč koji je toliko godina bio u meni jednostavno popustio... I osjetio sam istinski, neuništivi mir! Mir koji mi je dao snage da se u nekoliko sekundi suočim sa svojim najvećim traumama, da ih ponovno proživim i da ih napokon pustim...

Nakon što sam ustao, osjećao sam se neusporedivo lakše i poletnije. S mojih je leđa skinut golem teret... A to moje stanje uma, stanje srca i duše – odrazilo se i na moje govorne sposobnosti – prvu riječ koju sam izustio nakon molitve, izustio sam bez mucanja! Ali ne samo prvu, svaku iduću riječ, svaku iduću rečenica izgovorio sam potpuno tečno. I tako govorim i danas!

Gospodin je izliječio moju dušu i moje tijelo, hvala mu!

Priredila: Vedrana Videković