Više ne mucam!
Oni koji mucaju, vrlo će dobro razumjeti radost ovoga sudionika naših susreta, kojega je Gospodin oslobodio toga problema!
Rano djetinjstvo proživio sam kao normalno dijete; trčao sam livadama, naganjao loptu, igrao se skrivača s prijateljima – radio sve što i svi dječaci te dobi. I – bio sam potpuno zdrav, bez ikakvih tjelesnih nedostataka. A onda je došao rat... Zvuk sirene za uzbune, panika, trčanje u obližnja skloništa, pucnjevi u daljini i osjećaj straha, nemoći promijenili su moj svijet.
Traume zbog rata
Neki će reći, pa dobro si prošao; imaš glavu na ramenima, zdrave ruke i noge... Ipak, psihičke traume koje su ratne strahote i stradanja ostavila na mene, tek dvanaestogodišnjeg dječaka – bile su goleme. Zbog straha za sebe i svoje bližnje, koji sam tada proživio, slikâ razrušenih kuća, spaljenih gradova i uništenih ljudskih života nisam noćima mogao sklopiti oka. Moje unutrašnje stanje manifestiralo se i fizičkim problemom – počeo sam mucati.
Godine su prolazile, donosile sa sobom uspone i padove, stekao sam određenu sigurnost, znao sam da su svi oni strašni dani iza mene, no moja govorna mana nije nestala. U pubertetu sam se morao suočavati s brojnim zadirkivanjima, no kao ozbiljniji čovjek polako sam se naučio nositi s time. Moje mucanje postalo je dio mene.
Govorim tečno
U ožujku sam prisustovao susretu koji su Kristofori održali u Rijeci. Tijekom molitve za ozdravljenje, pao sam u Duhu. Dok sam tako ležao na podu dvorane, moje je srce postajalo sve veće i veće, puno topline... Kao da sam pustio sve one strahove koje sam godinama potiskivao sve dublje u sebe, kao da je onaj grč koji je toliko godina bio u meni jednostavno popustio... I osjetio sam istinski, neuništivi mir! Mir koji mi je dao snage da se u nekoliko sekundi suočim sa svojim najvećim traumama, da ih ponovno proživim i da ih napokon pustim...
Nakon što sam ustao, osjećao sam se neusporedivo lakše i poletnije. S mojih je leđa skinut golem teret... A to moje stanje uma, stanje srca i duše – odrazilo se i na moje govorne sposobnosti – prvu riječ koju sam izustio nakon molitve, izustio sam bez mucanja! Ali ne samo prvu, svaku iduću riječ, svaku iduću rečenica izgovorio sam potpuno tečno. I tako govorim i danas!
Gospodin je izliječio moju dušu i moje tijelo, hvala mu!
Priredila: Vedrana Videković