O BOLESNIČKOM POMAZANJU

Učinkovito primanje

KKC 1128 Kad se neki sakrament slavi u skladu s nakanom Crkve, u njemu i po njemu djeluje moć Krista i njegova Duha, neovisno o osobnoj svetosti službenika. Ipak, plodovi sakramenta ovise i o raspoloženju onoga koji ga prima.
KKC 1516 Samo su svećenici (biskupi i prezbiteri) djelitelji bolesničke pomasti. Njihova je dužnost vjernike poučavati o blagodatima ovog sakramenta. Neka vjernici ohrabre bolesnike u traženju ovog sakramenta. Bolesnici neka se priprave kako bi ga primili u dobrom raspoloženju, uz pomoć svoga pastira i cijele crkvene zajednice, koja je pozvana da bolesnike na poseban način okruži svojim molitvama i bratskom pažnjom.

Poznajem svećenika koji posebnu pažnju posvećuje podjeli sakramenata, pa tako i sakramenta bolesničkog pomazanja. On poznaje svoje župljane i često ga ne treba pozivati ako je netko potreban primiti sakrament. Sam kaže da mu je dužnost obići teškog bolesnika i ponuditi mu taj sakrament. Teški su bolesnici u smrtnoj pogibelji i on zna da će jednog dana morati položiti račun za svakog povjerenog mu župljanina. Bolest je osobita životna prigoda u kojoj se čovjek susreće sa svojim Bogom. Mnogi za taj susret, na žalost, nisu pripremljeni i on se ne dogodi na onaj način na koji bi se mogao dogoditi kad bismo samo malo više ljubili jedni druge.

Kad dođe u kuću bolesnika, svećenik naglasi da je za njega odvojio dovoljno vremena i da trenutno u njegovoj župi ne postoji ništa što bi bilo važnije od njegova spasenja. Potom mu potanko objasni čemu taj sakrament služi te mu ispriča nekoliko vrlo upečatljivih iskustava djelovanja Božjeg milosrđa po tom sakramentu. Tako će u detalje ispričati pojedinosti o slučajevima kad su određene osobe bile ozdravljene od vrlo teških bolesti nakon što su primile sakrament.

Drugi su opet dobili izvanrednu snagu i milost da svoju bolest u ljubavi nose do smrti. Neki su dobili utjehu Duha Svetoga koja im je omogućila da svima oproste, da se sa svima izmire, da se sveto ispovjede i u miru umru. U svim tim svjedočanstvima prikazan je Krist koji nas je svojom ljubavlju otkupio i spasio i koji po djelovanju Crkve kroz sakramente čini ono što je za bolesnika u tom trenutku najbolje.

Nakon toga, svećenik potanko objasni sam tijek sakramenta, osobitu moć posvećenog ulja, te snagu riječi koje se u sakramentu izgovaraju.
Sve riječi i čine koji su svojstveni podjeli sakramenta izgovara i radi na bolesniku jasan i razumljiv način. Riječi će, kaže on, pasti u srce bolesnika kao sjeme koje će izniknuti Božje milosrđe, a ulje će osloboditi snagu Duha koje će bolesnika ili ozdraviti ili mu dati snagu da bolest nosi u zajedništvu s Kristom.

Nakon pomazanja, svećenik ne briše ruke, već savjetuje bolesniku da će ulje svojim pomazanim rukama nanijeti na bolesni dio tijela, radujući se milosrdnom djelovanju Duha Svetoga po njemu.
Nakon svega, svećenik bolesniku obećava da će moliti dokle god ne ozdravi ili dokle ga Krist ne pozove k sebi. Često zamoli određene svoje župljane koji imaju ljubavi Božje u sebi za svoje bližnje da zajedno s njime sudjeluju u molitvi.

Naravno, to je ponekad teško ili nemoguće napraviti – ali mnogo puta je itekako moguće. Ako ću biti u potrebi sakramenta bolesničkog pomazanja, tražit ću baš njega.
Kad smo u situaciji u kojoj možemo očekivati smrt, svećenik nam tada predstavlja milosrđe i ljubav Kristovu kroz svoju Crkvu. Što ako bolesnik to isto ne prepozna?

Ukoliko želite doći do tog svećenika, javite se redakciji pismom!