7. nedjelja kroz godinu B (Mk 2,1-12)
Popričesna meditacija
“Videći njihovu vjeru...” (Mk 2,5)
Slika četvorice koji nose uzetoga... Upornost kojom su se probili do Isusa zadivila je sve. Isus u tome prepoznaje vjeru nosača toga nemoćnog čovjeka. Videći njihovu vjeru Isus uzetoga oslobađa od grijeha i potom ga pridiže, ozdravljena od njegove uzetosti. Vjera drugih pomogla je čovjeku koji za taj čin nije sam bio sposoban.
I mi smo dionici takvog blagoslova. Crkva nas kao zajednica obogaćuje iskustvom koje nam je potrebno.
Gospodine! Molim Te za sve one koji su pritisnuti životnim tegobama: udijeli im nadu koja životne izazove pretvara u blaženstvo Tvojih izabranika. Probudi u svakome odgovornost za spasenje drugih, te odgovornost za kršćansko lice svijeta u kojemu živimo!
..................................................................................................................................
6. nedjelja kroz godinu B (Mk 1,40-45)
Popričesna meditacija
“Ako hoćeš, možeš me očistiti!”
“Hoću, budi čist!”
Gubavac dolazi k Isusu. To nije bilo zakonski dopušteno. On je već time prekršio zakon. Vjerojatno je tada svu svoju nadu stavio u ovaj susret s Isusom. Isus se ne ograđuje od tog čovjeka. Dotače ga se. Dakle, ni Isus ne poštuje zakonske propise.
U ozračju čudesne ljubavi i dobrote, Isus svojom čistoćom zahvaća u čovjeka koji je bio nečist. Tako će biti i u sljedećim situacijama koja će nam evanđelja donositi: Isus blaguje s grešnicima, prihvaća bludnice, ne bježi pred carinicima, razgovara s farizejima. Ne boji se zaraze grijeha. No, od tog časa, mnoštvo ide k Isusu. Tako će Isus na križu uzeti mjesto grešnika, uzeti na sebe svu bol svijeta, da bi sve ljude privukao k sebi.
Danas Isus kaže meni i tebi: “Dajem ti čistoću. Povjeruj da sam jači od tvoje gube, da svojom čistoćom mogu oprati svaku tvoju nečistoću. Bogu je sve moguće. Ljubav je moja bolja od života. I neka pokraj tebe i drugi postaju čišći.”
Gospodine! Daj mi shvatiti da je spasenje u Tebi. I daj da onda, po čudesnom obraćenju moga srca, ja doprinosim svijetu pravde i ljubavi.
..................................................................................................................................
5. nedjelja kroz godinu B (Mk 1,29-39)
Popričesna meditacija
“...povuče se na samotno mjesto.” (Mk 1,29-35)
Duhovna samoća je prijateljevanje s Bogom - onime koji jedini može ispuniti i odnjegovati čovjekovu dušu. Čovjeka koji ne moli - život će slomiti - sa svojim izazovima i nesrećama. Tako: njegujemo samoću da ne budemo osamljeni. Njegujemo li ovakvu samoću s Bogom - neće nas moći slomiti jadi svijeta.
Isus se povlači u samoću, a nakon molitve u osami počinje djelovati, obilaziti mjesta i propovijedati. I mi ćemo u povučenosti na samotnom mjestu nalaziti hrabrost slijediti Božju volju umjesto svoje, i vršiti Božja djela umjesto svojih. Otac koji je u meni tada će činiti svoja djela.
“Svi te traže”, govore učenici Isusu. I mi ga tražimo, u potrebi da stavi ruku na nas kao nekoć na Petrovu punicu.
Gospodine! Podari mi mudrost da Te uvijek prepoznajem kao svoga Učitelja! A Ti me prepoznaj kao svoga učenika!
Čisto srce stvori mi, Bože! I daruj mi milost da slijedim Tvoju volju umjesto svoje!
..................................................................................................................................
4. nedjelja kroz godinu B (Mk 1,21-28)
Popričesna meditacija
Isusova riječ nas neprestano ispituje, provjerava, ispravlja, obnavlja i uznemiruje. I danas on, koji je čist, ne želi da pored njega itko bude nečist. On, koji je dobar ne želi da pored njega budemo zli.
Možemo pretpostaviti da su zločini koje čini čovjek tragovi oca laži, neprijatelja čovjekova od početka. Još je sigurnija činjenica da je Isus s nama, da je Emenuel – “Bog s nama”, da je snažnije prisutan od svakog drugog duha.
Gospodine! Dovoljno je biti pokraj Tebe, u Tvojoj blizini, u dodiru s Tobom pa da se osjetimo slobodni od zla koje želi uništiti čovjeka.
Stoga nas, Gospodine i danas svojim riječima neprestano uznemiravaj, ne dopusti da budemo robovi nečistih sila, nego nas obrani, sačuvaj i za sebe spasi.
..................................................................................................................................
3. nedjelja kroz godinu B (Mk 1,14-20)
Popričesna meditacija
“Gospodin je sama dobrota i pravednost:
grešnike na put on privodi.
On ponizne u pravdi vodi
i uči malene putu svome.” (Ps 25,8-9)
Gospodine!
Znaš svu moju ljudsku ograničenost i slabost, znaš padove, znaš što mogu i što ne mogu pružiti. Ti imaš toliko povjerenja u čovjeka...
Ipak, znam: od mene očekuješ samo ono što mogu dati. Drugo ćeš učiniti Ti. Od mene očekuješ da krenem, a Ti ćeš proslaviti svoju dobrotu. Jer, što sam slabiji, to će se Tvoja dobrota jače očitovati; znat će se – to je Tvoje spasiteljsko djelo; nipošto djelo ljudskog nastojanja.
Proslavi se, Gospodine Isuse Kriste, i po pozivu kojim mene pozivaš. Neka se taj Tvoj poziv oživotvori na dobro čovjeka i Crkve!
..................................................................................................................................
Krštenje Gospodinovo godine B (Mk 1,7-11)
Popričesna meditacija
Isus dolazi na Jordan, rijeku koja dijeli pustinju od Obećane zemlje, ondje gdje je oslobođeni narod uveden u zemlju obećanja.
Pri svakom krštenju djeteta ponavlja se isti prizor i čuje isti glas - za tjelesna osjetila na nevidljiv način - koji je govorio Isusu pri njegovom krštenju: “Ti si sin moj, Ljubljeni! U tebi mi sva milina!” To bi se još moglo izreći kao: “Ti si moj ponos, ti si moja radost!” Na svakom našem krštenju, koje – možda - premalo ozbiljno shvaćamo, Bog je i nama rekao: “Ti si moje ljubljeno dijete, ti si moja radost, moja ljubav!”
To je rečeno i meni. Ja sam dijete Božje ljubljeno, subaštinik neba.
Neka me te riječi uvjeravaju da je ova zemlja ljepša jer ja postojim, da je nebo ljepše jer sam za nebo određen. I daj da, po čudesnom obraćenju moga srca, ja doprinosim svijetu pravde i ljubavi.
..................................................................................................................................
Tri kralja - Bogojavljenje godine B (Mt 2,1-12)
Popričesna meditacija
ogani su prepoznali Zvijezdu i ispunjenje proroštva, a njegov je narod ostao slijep pred pojavom Mesije. U kraljevima se tako dade prepoznati Bog kao Bog svih ljudi, svih naroda, jer su, prema staroj kršćanskoj tradiciji, mudraci koji dođoše izdaleka predstavnici ljudskih rasa. Oni su ovdje slika novog Božjeg naroda, Crkve, koja okuplja sve ljude, a u koju se stupa po vjeri i pokonstvu.
Zlato, tamjan i pomast u istočnoj su kulturi puni simbolike: prineseno zlato simbolizira da novorođenoga priznaju kraljem, tamjan da ga priznaju Bogom, pomast da ga priznaju čovjekom.
A što sam ja spreman darovati Tebi? Jesam li spreman darovati svoje zlato? Jesam li spreman barem što žrtvovati za Tebe? Vide li ljudi da pripadam Tebi? Da je moj život osmišljen u predanju Tebi? Širi li se oko mene miris čežnje za Tobom?
A po meni se Bog danas objavljuje budućem naraštaju. Ljudi oko mene slavit će “Oca našega na nebesima” ako vide moja dobra djela koja proizlaze iz predane ljubavi. No, nije smisao vjere tek “biti dobar”, nego: svojom dobrotom proslavljati Boga. To je autentičan znak Isusovog učenika.
Želim se danas pokloniti Zvijezdi, Kristu, koji kao “Svjetlo istinsko koje dođe na svijet” neka obasja moj životni put i prosvjetli moj život. Daj, od danas pa nadalje, da cijeli moj život bude neprestano poklonstvo pred Tobom.
..................................................................................................................................
Sveta Marija Bogorodica - Nova godina - godina B (Lk 2,16-21)
Popričesna meditacija
“Neka te slave narodi, Bože,
svi narodi neka te slave!” (Ps 67,4)
Jedna je godina prošla. Unatoč svim teškoćama imali smo razloga pjevati “Tebe Boga hvalimo”.
Počinje nova godina. Zasigurno neće nedostajati poteškoća u svijetu, u domovini, ali i u našem osobnom životu. No, obasjani licem Gospodnjim, unatoč svim teškoćama možemo vjerovati da je za nas najbolje upravo ono što nam se događa.
U današnjem evanđelju pastiri hite u Betlehem. Izabrani narod čvrsto je ukorijenjen u pastirsku tradiciju svojih praotaca koji su sa svojim stadima na Božji poziv krenuli prema Obećanoj zemlji.
Tom narodu, koji je bio “kao ovce bez pastira” najavljen je dolazak Dobroga pastira. Pastir dobri objavio se najprije pastirima. Mudraci s istoka još su daleko, k Isusu dolaze najprije oni koji nemaju darovati što drugo osim svoga poklonstva. Tako poklonstvo siromašnih pastira objavljuje da je Isus Dar onima koji dolaze pokloniti mu se.
Gospodine! S pouzdanjem u Tvoju dobrotu danas započinjemo novo vrijeme koje nam darivaš. Po porodu Svete Marije Bogorodice darovan je novi smisao našem vremenu i našem životu.
“Marija u sebi pohranjivaše sve te događaje i prebiraše ih u svom srcu.” (Lk 2,19) Nadahni i nas da poput Marije umijemo Tvoju riječ čuvati u srcu kako bi ona bila put i svjetlo našem životu!
.....................................................................................................................................
Božić godine B
Jedna godina prolazi. Unatoč svim teškoćama imat ćemo razloga pjevati “Tebe Boga hvalimo”.
Uskoro započinje još jedna godina. Zasigurno neće nedostajati poteškoća u svijetu, u domovini, ali i u našem osobnom životu. No, obasjani licem Gospodnjim, unatoč svim teškoćama možemo vjerovati da je za nas najbolje ono što nam se upravo događa.
Mudraci s istoka još su daleko, k Isusu dolaze najprije oni koji nemaju darovati što drugo osim svoga poklonstva. Tako poklonstvo siromašnih objavljuje da je Isus Dar onima koji dolaze pokloniti mu se.
Gospodine! S pouzdanjem u Tvoju dobrotu započinjemo novo vrijeme koje nam daruješ. Nadahni nas da Tvoju riječ čuvamo kako bi ona i u godini koja je pred nama bila put i svjetlo našem životu!
..................................................................................................................................
4. nedjelja došašća godine B (Iv 1,6-8.19-28)
“Kako će to biti?” “Sila će te Svevišnjega osjeniti...” Još dok su Izraelci bili pustinjski putnici, usred tabora bio je Šator sastanka. Pri Božjim pohodima i susretima s Mojsijem, nad njega se spuštao oblak. Šator, prekriven oblakom, tako je bio osijenjen. Kršćanska će tradicija potom Mariju nazvati Škrinjom zavjetnom.
Božić je blizu. Marijine riječi priprave bile su: “Neka mi bude po Riječi Tvojoj!” I mi se pripravljamo. Mnogo se toga nabavlja, kupuje, sređuje. Najbolja priprava ipak bi bila: srce skrušeno, predano volji Božjoj, srce koje Gospodinu spremno kaže: “Evo me! Računaj sa mnom!”
Za svoje djelo spasenja Ti trebaš suradnju čovjeka. U povijesti spasenja sveti su Ti ljudi često davali svoje sposobnosti da čine ono što si od njih tražio. Mnogo je divnih primjera ljudi koji su Ti rekli i ostvarili svoj: “Evo me!”
Gospodine! Hvala Ti za svaki trenutak koji mi govori da još uvijek računaš sa mnom, da imaš planove sa mnom i da sam Ti važan. Želim biti suradnik Tvoje milosti. Daj mi snage da i ja kažem: “Evo me!”
..................................................................................................................................
3. nedjelja došašća godine B (Iv 1,6-8.19-28)
Popričesna meditacija
Rečenica u današnjem evanđelju navodi na razmišljanje: “Među vama stoji koga vi ne poznate!” Koliko smo mi sposobni otkriti, prepoznati Isusovu prisutnost u svojoj sredini? On i među nama stoji, a ipak tako malo utječe na naš život, naša raspoloženja, naše planove.
A Ti si, Gospodine, među nama! Tako su Te i proroci navijestili: Tvoje ime je Emanuel, što znači S nama Bog. Izgleda da Te slabo poznajemo i zaboravljamo Tvoju prisutnost, blizinu, Tvoju želju da izgubljeno nađeš, ranjeno poviješ, griješno spasiš.
Svako vrijeme treba svoje preteče, ljude poniznosti koji će dati svoje svjedočanstvo - kao što ga je dao Ivan. To je poslanje kršćana svih naraštaja. Hoće li Te današnji svijet upoznati, hoće li otkriti Tvoje lice i ljubav - to ovisi o nama.
Možda će netko i nama, kao onda Ivanu, doći s pitanjem “Tko si ti”. Odgovor bi trebao uputiti na Onoga za kojim svaki čovjek čezne. Jer, Ivan Krsitelj nije Svjetlo, nego - onaj koji svjedoči za Svjetlo. Jer ja nisam Svjetlo, nego - onaj koji svjedoči za Svjetlo. A, Isus je Svjetlo svijeta. Isus treba mene i svakog kršćanina - da raznosimo Svjetlo do nakraj zemlje.
Emanuel... S nama Bog... Želim to nositi ovih dana u svom srcu. Pa, ako smo otkrili onoga koji je jači, ako smo otkrili onoga koji se nalazi među nama, znajmo velikodušno tu radost posvjedočiti drugima. Neka i po meni, neka i po nama, Svjetlo svijeta bude razneseno do nakraj zemlje!
..................................................................................................................................
2. nedjelja došašća godine B (Mk 1,1-8)
Gospodine! I danas trebaš preteče! Trebaš ljude koji će pripravljati put za Tvoj dolazak. Trebaš mene i svakog kršćanina.
Za Ivana Krstitelja bilo je jasno: on se umanjivao, a Ti si, Gospodine, bivao sve prisutniji u srcima ljudi koji su Te čekali. Bojim se, Isuse, da Te ljudi često ne mogu vidjeti kroz moju osobu, da Te ne mogu dokučiti preko mojih riječi. Bojim se da ljudi, zbog moje slabosti, često ne požele ići naprijed, da im ja kakav jesam priječim da dođu k Tebi. Očisti moje nakane, moje želje, operi moj govor i moje srce!
Ivan je bio glas koji viče, glas koji se nije dao nadjačati od drugih ponuda svijeta. Kako ću, Isuse, pozivati ljude da poravnavaju staze i prokrče put kroz pustinju, ako su i staze moga života krivudave i grbave? Kako ću pomoći drugima da Te otkriju i nađu, kada i sam često lutam daleko od Tebe?
Nisam dostojan odriješiti Ti remenje na obući, ali ipak Te molim, učini da budem od neke koristi za Tvoje kraljevstvo. Neka se u meni dogodi život obraćenja, da bih i ja bio glas koji će ljude upućivati na Tebe!
..................................................................................................................................
1. nedjelja došašća godine B (Mk 13,33-37)
Bdijenje je iščekivanje susreta s onim koga se ljubi, susreta koji više neće biti ugrožen rastankom. To je iščekivanja srca koje ljubi - poput čekanja majke na povratak sina, žene na povratak muža, poput iščekivanja prijatelja kojem se obojica raduju kao novom obogaćenom susretu: Tako Crkva čeka Krista.
A Crkva smo: ti, ja. Bdijmo, jer ne znamo dana ni časa!
Gospodine, koji dolaziš kao onaj koji hrani svoj narod, kao onaj koji oprašta grijehe, kao onaj koji rađa na novi život! Dolaziš da nas spasiš! Želim da me Tvoja Riječ vodi, a moje srce ostaje u nadi da ćeš me prepoznati kao svoga – u času konačnog susreta s Tobom!
..................................................................................................................................
Krist Kralj godine A (Mt 25,31-46)
Gospodine! Otkako si ušao u ljudsku povijest, ona postaje mjesto gdje čovjek postaje za čovjeka odgovoran; i mjesto gdje čovjek svoj život zadobiva ili ga proigrava. Pri tome čistunska pravovjernost i zakonski ispravan moral, koji računa s plaćom ne vrijede, ako nema spontane, neproračunate brige za čovjeka.
Tvoja rečenica “Zaista, kažem vam, što god učiniste jednom od ove moje najmanje braće, meni učiniste”, treba svakom kršćaninu biti pravilo života. Rečeno je što će se pitati na ispitu na Dan suda. Ni za jedan ispit nemamo već odavno znana pitanja kao za ovaj.
Poput apostola i ja tražim gdje stanuješ, a ti odgovaraš: “Dođi i vidi!” I s Tobom mogu biti koliko hoću. Čovjek lišen Tvoje milosti i prijateljstva gol je, prepušten udarcima okoline. Zaogrni me svojom ljubavlju!
Daj da Te prepoznam u svima koje mi stavljaš na put života. Želim se na času Suda naći među Tvojim izabranima. Dođi, Gospodine Isuse!
..................................................................................................................................
33. nedjelja kroz godinu A (Mt 25,14-30)
Talent uključuje odgovornost djelovanja. Ako Gospodar i odlazi daleko, on ipak ostaje i dalje gospodar talenata. Sve ako se i produljuje vrijeme njegova povratka, on će jednom ipak doći.
Sadašnji čas nam je darovan. Ali on je u isto vrijeme i vrata u budućnost. O odluci u sadašnjosti ovisi naš život za budućnost, i - za vječnost. Kad jednom dođe čas da se dadne račun o upravljanju, tada će se otkriti jesmo li bili za ili protiv Gospodara.
Prva dvojica možda riskiraju sve što imaju, ali i inače živimo u kontekstu životnih nesigurnosti.
Treći ima odnos prema Gospodaru prožet strahom. Strogom Bogu ljudi se pokoravaju samo koliko naređuje slovo zakona. Takva se poslušnost nikada neće razviti u stvarateljsko predanje. Taj zadnji vraća što je tvoje; on nema ništa dati od svoga. Ispunjava pravednost farizeja; ne otvara se riziku predanja.
Gospodine, učini da shvatim da Ti daruješ talente - darove Duha Svetoga - da obogaćen njima učinim svijet ljepšim. I da shvatim da od mene očekuješ takvu novu, udvostručenu ljubav.
..................................................................................................................................
32. nedjelja kroz godinu A (Mt 25,1-13)
Crkva je zaručnica i čezne da bude sa svojim Zaručnikom. Ulje za svjetiljke, to je otvoreno srce za dobro djelo. To znači imati srce za drugoga. Srce za drugoga je takve naravi da se ono ne može drugome posuditi ili ustupiti.
Poziv na ljubav ne može se ostvariti tuđom uslugom. To je osobni poziv, nenadomjestiv, i nitko drugi ne može svojom ljubavlju ispuniti ono na što sam ja pozvan i što se od mene u planu Božjem očekuje. To ulje ljubavi je neposudivo, jer je to prilika svakog čovjeka da ostvari svoje poslanje na ovom svijetu.
Isus nam daje priliku da prikupimo dovoljno ulja za svoje svjetiljke. Pa da u noći kada On bude odlučio doći - svi imamo dovoljno ulja za svoje svjetiljke.
Zoveš nas da s upaljenim svjetiljkama znademo dočekati Tvoj dolazak. Darovao si nam svjetlo da i mi budemo svjetlo ovome svijetu.
Umor života često nadvlada želju da neprestano bdijemo. Ono što tražiš, to je posjedovanje svjetla i svega onoga čime se svjetlo uzdržava da se ne ugasi. Svjetlo vjere može doći u pitanje ako se ne hrani u drugovanju s Tobom, ako se ne vrše djela ljubavi - jer je vjera bez djela mrtva.
Neće Te znati dočekati s upaljenim svjetiljkama oni koji nisu znali budno i revno u životu otkrivati prostore za ostvarivanje djelotvorne ljubavi.
Gospodine! Pozvao si me da budem svjetlo ovome svijetu. Nisam uvijek opravdao Tvoj poziv. Hvala Ti što se vrata Tvoje dvorane - Tvoga srca još nisu zatvorila. Još uvijek imam vremena ići nabaviti ulja.
Molim Te neka nikoga na ovom svijetu Tvoj dolazak ne zateče bez kapi ulja u svjetiljci njegova srca.
.....................................................................................................................................
31. nedjelja kroz godinu A (Mt 23,1-12)
Govoriš li to meni, Gospodine? Od drugih tražim da čine ono što sam nisam spreman činiti. Govorim, i ne činim. Danas: tolike riječi opomene! ...Počasna mjesta svima su važna briga. Osjetljivi smo na naslov kojima nas ljudi oslovljavaju. A Ti želiš da jedni drugima budemo maleni i - poslužitelji. Želiš da se pretječemo u poniznosti...
Skloni smo zamišljati da se naše zasluge očituju na ljudima oko nas i očekujemo da nas ljudi takvima priznaju. U nerazboritosti tako mislimo da mi uvjetujemo ono što je zapravo pridržano samo nebeskom Ocu - od kojega je svako očinstvo na zemlji.
Gospodine! Svima koji na bilo koji način obavljaju nešto od Tvoje službe, udijeli da žive i čine ono što govore. A meni, ćudljivom djetetu svome, budi Učitelj po svom Duhu i upućuj me u svu istinu Tvoje Riječi u svakoj prigodi života. I udijeli mi milost da Riječ živim.
.....................................................................................................................................
30. nedjelja kroz godinu A (Mt 22,34-40)
Gospodine! Svaki se puta na početku mise kajemo i taj pokajnički čin posvješćuje nam činjenicu da smo daleko od ideala istinskog čovjeka kako si ga jedino Ti, Kriste, proživio.
Sveti Augustin je kazao: “Ljubi i čini što hoćeš!”. Jer, istinska ljubav može činiti samo ono što je dobro. Trebali bismo se otvoriti životu drugih, uživiti se u situaciju brata i ponuditi se za svaku pomoć, za prisutnost koja ohrabruje.
No, podložni smo slabostima i žalostima. Trebali bismo biti radosni u ljubavi prema Tebi. A žalosni samo stoga što “Ljubav nije dovoljno ljubljena!”
Gospodine, znam da Te ne ljubim dovoljno. To je najveća zapovijed, a opet je tako nesavršeno obdržavam. Pomozi mi da Te savršenije ljubim!
Ti veliš: “Što god ste učinili jednome od ove moje najmanje braće, meni ste učinili!” Kažeš da je druga zapovijed jednaka onoj prvoj. Stoga: pomozi mi da otkrijem ljubav prema Tebi upravo u ljubavi prema bratu čovjeku.
..................................................................................................................................
29. nedjelja kroz godinu A (Mt 22,15-21)
Gospodine! Ljudsko biće nije tek podanik vlastodržaca, nego je dragocjena osoba u stvarnosti Tvojih planova. A moguće je da između jednog i drugog dolazi do napetosti. Čovjek se teško snalazi u tom prostoru napetosti i nejasnoća između ljudskih smicalica u težnji za zaradom, i zahtijevnosti novoga života u slobodi djeteta Božjeg.
Danas Te molim i za pastire Crkve i sve odgovorne u ravnanju Tvojim narodom: da uvijek jasno razlikuju što je carevo, a što Božje.
Molim Te i za mene: ne dopusti da me od Tebe odijele zamamnosti ovoga svijeta. Ne dopusti da ja - dakle ono što pripada Tebi, što je Tvoje - srcem prione za drugo. Tebi povjeravam svoj život, svoje sposobnosti, u Tvoju se službu stavljam. Tvoj sam: Bogu Božje.
Pa dok obavljam svoje poslove dana, daj da se stalno sjećam da je na meni Tvoja slika i natpis! Daj da hodam kao da pripadam Tvome kraljevstvu. I dok živim u ritmu ljudi ovoga svijeta, neka se osjeti da je moje blago na nebesima. Neka to vide i ljudi oko mene. Neka moj život, neka svaki naš život - bude na veću slavu Tvoju!
................................................................................................................................
28. nedjelja kroz godinu A (Mt 22,1-14)
Gospodine! Najprije pozivaš Židove. Njima prvima upućuješ poziv spasenja. Kad su oni odbili poziv na svadbenu gozbu, onda sluge dobivaju novu zapovijed - ići k drugima: zlima i dobrima - grješnicima i poganima.
Gospodine, a što znači to svadbeno ruho? Ljude se gotovo prisiljava da uđu u svadbenu dvoranu, a nisu upozoreni niti su imali vremena dolično se obući. Čini mi se da je ovdje riječ poruke slična onoj o deset djevica s upozornjem: Bdijte dakle jer ne znate dana ni časa! (Mt 25,13)
Mnogo je zvanih, a malo odabranih. Živimo u katoličkoj domovini. Mnogo je onih pozvanih na svadbenu gozbu. Ipak, mnogi nemaju svadbeno ruho. A svadbena haljina - to je sam Isus. Sveti Pavao će to reći riječima: “Kristom se zaodjenuste! (Gal 3,27)
Stojim pred tajnom Tvoga poziva! Taj poziv je dar, milost, počast! No, izgleda da je nekima teret, nepoželjna obveza.
Taj poziv Dođite na gozbu vrijedi i danas. A i danas čovjek traži isprike kako bi se oteo toj obvezi.
Gospodine Isuse Kriste, koji zoveš Dođite k meni na vodu života, ostavite se presahlih bunara, udijeli mi srce sposobno da shvati da nema druge vode života osim Tvoje i druge svadbene gozbe osim stola Tvoje ljubavi!
..................................................................................................................................
27. nedjelja kroz godinu A (Mt 21,33-43)
Gospodine! Slušaju Te glavari svećenički i starješine narodne. Oni misle da su vlasnici Saveza i zato iz njega isključuju sve grješnike, a pogani uopće nemaju pristup u Savez spasenja. Budući da se u tom smislu Ti drukčije ponašaš od njih, oni će i Tebe izbaciti.
Plod trsa - krv je prolivena za mene, a prouzrokovali su to nevjerni vinogradari koji postadoše ubojice.
Danas se trebam upitati: Tvoji su protivnici uspjeli čuti Tvoju riječ kao sebi osobno upravljenu. A ja, prijatelj Tvoj, tako često slušam iste riječi, a one prolaze mimo mojih ušiju i mimo moga srca.
Radnici očekuju plaću za svoj rad, ali Gospodar očekuje plodove rada. Primio sam milost djetinjstva, otvorila su mi se vrata Crkve, član sam Božjega naroda. Donose li te milosti svoj rod?
Kad bi Ti danas došao i zatražio plodove moje berbe života, kako bih Te primio? A doći će čas kad ćeš to tražiti.
Neka me ovo evanđelje neprestano upozorava da nisam gospodar primljenih darova, nego samo upravitelj povjerenih mi dobara.
..................................................................................................................................
26. nedjelja kroz godinu A (Mt 21,28-32)
Gospodine, žeže Tvoja riječ. Prispodoba o dva sina i danas snažno govori. Svaki je čovjek kao prvi ili drugi sin, ili - tijekom života malo prvi, malo drugi sin. A Ti si onaj koji neprestano zoveš u svoj vinograd - u svako doba, u svako vrijeme života.
Često sam prvi sin. Učinio je Tvoju volju, premda mu je prvi odgovor bio grub. Ti si kazao: Neće se spasiti oni koji samo govore Gospodine! Gospodine!, nego oni koji vrše volju Božju. Utješen sam što ne računaš moje buntovne misli, krive riječi, i što mi još uvijek vjeruješ.
A još sam češće drugi sin. On je odgovorio: Evo me, a nije otišao u vinograd. Koliko sam puta kazao: odričem se grijeha, a onda iznevjerujem zadanu vjernost Tebi. Moje predanje je tako slabo. Želio bih biti svjedokom Tvoje ljubavi u svijetu... a tko pored mene tu ljubav osjeća?
Mogao bih nizati cijeli život: život obećanja i nevjere, čekanja i praznih riječi... Ono jedino što smijem reći s pouzdanjem u Tvoju dobrotu je hvala što primaš i obraćenog grješnika. S tom nadom iščekujem svaki, pa i onaj posljednji Tvoj poziv, vjerujući da će Tvoja milost pobijediti.
..............................................................................................................................
25. nedjelja kroz godinu A (Mt)
Gospodine, koji uvijek iznenađuješ - iznenađuješ i ovom prispodobom. Iznenadio si i tada. Oni koji su cijeli dan radili, dobili su istu plaću kao i oni koji su zatečeni na trgu u opisanoj – posljednjoj - jedanaestoj uri. Sve si izjednačio u nagrađivanju... Zar oni prvi nisu privrijedili više od onih posljednjih?
Više? Pitam se što znači taj Tvoj denar, moj Gospodine? Je li to nagrada Tvoje božanske ljubavi, dakle - stoga - nagrada koja nadilazi svaku ljudsku zaslugu? Tko onda smije posmisliti da je više zaslužio?
Dao si prvima denar, čistu nagradu svoga srca! Dao si posljednjima denar, čistu nagradu svoga srca! ...Dar je Tvoj poziv za rad u vinogradu. Dar je radno mjesto kod Tebe! Muka je čekati na suncu da te tko opazi, primijeti, da iskaže povjerenje. To je muka; a dar je biti dionikom milosti Tvoga poziva.
I oni koje si u zadnji čas pozvao... svi su dobili svoju mogućnost. One prve izvukao si u njihovoj neizvjesnosti već na početku njihova dana. Darovao si im milost redovitoga vjerničkoga života. To nije razlog za zaslugu... - nego za zahvaljivanje!
Smijem li tražiti više, smijem li misliti da sam zaslužio više? Hvala Ti, moj Gospodine, jer si dobar, jer si Ti moja jedina prilika u ovoj - jedanaestoj uri mojega života!
.............................................................................................................................
24. nedjelja kroz godinu A (Mt 18,21-35)
Tamo gdje ljudi skupa žive ima napetosti, sukoba, povreda, pa je onda potrebno i praštanje. No, čovjeku izgleda da je nemoguće uvijek iznova praštati. Naravni osjećaj za pravdu ne dopušta da se čovjek pomiri s mnogim nepravdama, s mnogim ranjavanjima u svakodnevnom životu. Ipak, Isus od kršćana, svojih učenika, zahtjeva potpuno praštanje.
Otkriva nam se novost Božjega svijeta. To nije novost koja bi zanemarila pravednost, nego novost koja ističe ljubav. Ovdje je na djelu velikodušnost i povjerenje u brata. Umjesto da se teretom prošlosti pogubi grješnik, njemu se opraštanjem daje nada novoga života. Bog nas ovdje želi ohrabriti da se usudimo, nasuprot razočaranju, okrenuti stranicu i započeti u novosti života. Tako nasljedujemo Boga.
Budući da smo iskusnici obilja Božjeg praštanja, i na nama je da praštamo i tako svakom čovjeku kraj nas dademo nadu novog radosnog življenja. Praštanjem nasljedujemo Onoga koji je uništio snagu grijeha i čovjeku dao nadu Kraljevstva nebeskoga.
Nadahni, Gospodine, kršćane, da budu svjedoci Tvoje blizine i nositelji Tvoje ljubavi!
..............................................................................................................................
16. nedjelja kroz godinu A (Mt 13,24-43)
Popričesna meditacija
Ova je prva prispodoba u evanđeoskom nizu o neprijatelju – koji, dok drugi spavaju, posred žita posije kukolj - bliska svakodnevnom životu. Čovjek često doživi neprijateljstvo, čak i od onih koji mu izgledaju bliski.
Kukolj, o kojemu je riječ, nije lako prepoznatljiv. Točno ga se može razlučiti tek u vrijeme žetve. Zato Isus poziva da se na taj trenutak čeka, da se ne ugrozi ono dobro sjeme koje donosi zdrav urod. Mi bismo brzo prelomili trstku koja je napuknuta i ugasili stijenj što tek tinja.
U ovom evanđeoskom odlomku važan je razgovor između gospodara i radnika. Riječ je o činjenici da su dobro i zlo na neki način uvijek pomješani. To je činjenica našeg zemaljskog života; ljudi su dobri i zli, svatko od nas osjeća i u samome sebi da ima i dobrih i loših postupaka. Već radi takvih naših iskustava moramo prepoznati i svu mudrost poruke ovih prispodoba. Naši prebrzi sudovi i sankcije mogli bi često učiniti više zla nego li dobra.
Isus upozorava: ne bi bilo dobro odmah čupati. Bog je strpljiv. Bog daje vremena svakom čovjeku. Želi da se svi ljudi spase. Psalmist Staroga zavjeta ovako je pjevao: “Ako se, Gospodine, grijeha budeš spominjao, Gospodine, tko će opstati?”
Nitko od ljudi nije ni potpuno dobar, ni potpuno zao. Svećenik Ananija iz Djela Apostolskih vidi pred sobom Savla, A Gospodin već vidi Pavla. Dok je prema ljudskoj prosudbi taj Savao bio kukolj kojeg treba spaliti, Krist u njemu vidi posudu za Božji plan.
Gospodine, molim Te da nam ove Tvoje riječi budu na rast prema nebu. Probudi u svima nama odgovornost za spasenje drugih, te za kršćansko lice svijeta u kojemu živimo.
..............................................................................................................................
15. nedjelja kroz godinu A (Mt 13,1-23)
Popričesna meditacija
Moje je srce tlo na koje padaju Tvoje riječi. A moje je srce nekad zemlja, nekad kamen, nekad plodno tlo, a nekad trnjem obrasla njiva.
Koliko Tvojih riječi, Gospodine, padne uz put... Ima riječi koje ni ne zamijetim. Ima i onih koje ne želim čuti. Moje je srce često nepropusno za Tvoju riječ, Gospodine. K tome, nemam vremena pozabaviti se Tvojim riječima, jer mislim da imam toliko drugih stvari koje mi se čine važnijima.
No, ima i časova u kojima bih krenuo za Tobom kamo god Ti hoćeš. Ipak, oduševljenje brzo nestane. Jer, kao da u srcu nema dubokih korijena. Sve ostaje na površini i htio bih da me ne stoji previše.
Gospodine Isuse Kriste! Učini da moje srce bude plodna zemlja. Želim da sve što u nj posiješ donese stostruki plod. Da nadoknadim obilnim plodovima ono što sam proigrao. Proslavi se u meni; neka iz moga srce nikne plod Tvoje ljubavi.
..............................................................................................................................
14. nedjelja kroz godinu A (Mt 11,25-30)
Popričesna meditacija
U današnjem se evanđelju susrećemo s Isusom koji zadivljeno kliče jer je upravo malenima povjerena tajna da Bog nije Bog daleki nego Bog neizrecive blizine.
U Isusu Bog pristupa čovjeku, da ga potraži i pozove u svoju slobodu.
Taj Božji plan koji "silne zbaci s prijestolja, a uzvisi neznatne" i "gladne napuni dobrima, a bogate otpusti prazne" (Lk 1,52) potiče Isusa, koji je na zemlji kao "sin drvodjelje" pripadao malenima, da zahvalno kliče... i možemo mu se i mi pridružiti u ovoj zahvali: stojimo pred Bogom u stavu siromaha koji zna da ga Bog hoće obdariti, jer samo Bog može ispuniti srce.
Bog je onaj koji ljubi, nosi teret opterećenih i naš životni mučni put vodi prema dobrom kraju, punom smisla. Neka ova poruka i nas zadivi kao Isusa, tako da složnije i zahvalnije molimo predslovlje:
"Uistinu je dostojno i pravedno,
Tebe, Oče, Gospodaru neba i zemlje, slaviti,
jer si nas po Isusu, našem Spasitelju i bratu,
pozvao iz tmine u svjetlo, iz daljine u svoju blizinu!"
Slavim Te, Oče, što si to sakrio mudrima i umnima, a otkrio malenima…
..............................................................................................................................
Tijelovo godine A (Iv 6,51-58)
Popričesna meditacija
Osjetljivi smo na prisutnost. Često doživljavamo krize zbog pomanjkanja prisutnosti osoba koje bi nam trebale biti blizu.
Isus je čovjeku bio blizu. Ljudi su za Isusova zemaljskog hoda osjetili njegovu raspoloživost za drugoga. Nikoga nije površno slušao.
U Isusovom životu susrećemo brojne primjere njegove djelatne prisutnosti za čovjeka i brojne primjere čovjekove potrebe za osobom povjerenja koja ima vremena i ljubavi za drugoga.
Gospodine Isuse Kriste!
Danas Te molimo da Tvoja Crkva bude kruhom koji se lomi za život svijeta. Molimo Te za svakog našeg brata i sestru koji osjete duhovnu glad: neka u Tebi nađu kruh života.
..............................................................................................................................
13. nedjelja kroz godinu A (Mt 10,37-42)
Popričesna meditacija
Ove se riječi nalaze u evanđelju: “Tko ljubi oca ili majku više nego mene, nije mene dostojan...” Znam da Te ne ljubim dovoljno.
Učenici su toliko puta iskusili da su, radi čuvanja vjernosti Kristu, morali prihvatiti prekid najdubljih obiteljskih i prijateljskih veza. Isus traži da njegov učenik bude spreman živjeti bez oslonaca, bez potpore i zaštite. To je temeljna odlika proroka: biti spreman žrtvovati sve. No, to je način oslobođenosti i nenavezanosti do mjere koja relativizira svaku zemaljsku vrijednost koja bi se suprotstavila istinitosti vječnoga.
Danas u evanđelju čujemo: s jedne strane nešto neobično – proročko i pomalo nedohvatljivo, a s druge strane nešto sasvim obično, svima nadohvat ruke – čaša vode. Nedostaje nam i jedno i drugo. Pružena čaša vode koja nije nošena proročkom snagom gubi svoju vrijednost. No, isto tako, i proroci koji nisu sposobni svoju riječ s neba pretočiti u ljudski govor i ispuniti čašu za najžednije, ostaju glas izgubljen u suhoći pustinje.
Gospodine, nisam dostojan da uđeš pod krov moj! Nisam dostojan, i neću ni biti. No Ti si Isuse, u svojoj dobroti, htio prihvatiti malenost moje ljudske naravi. Prihvati nedostojnost moga bića. Nisam dostojan da uđeš pod krov moj, ali samo reci riječ i ozdravit će duša moja...
Priredio: Dario Miletić
..............................................................................................................................
Duhovi godine A (Iv 20,19-23)
Popričesna meditacija
Na blagdan Duhova, 2003. godine, Sveti Otac je, na misi na Delti, citirao Ezekijela i kazao: “Od sva četiri vjetra dođi, Duše, i dahni u ova trupla da ožive!” (Ez 37,9)
Duhovi – rođendan Crkve! Nije rođena ni voljom većine ni zalaganjem ljudi. Crkva je rođena kao dar Uskrsloga Krista. Apostoli osjećaju silnu povezanost... Treba nam Duh Sveti. “Bez Božanstva Tvojega čovjek je bez ičega!”
Jednom je u jeruzalemskom hramu Isus uskliknuo: “Ako je tko žedan neka dođe k meni i neka pije: i iz njegove će utrobe poteći potoci žive vode!” (Iv 7,37-38) Čovjek i čovječanstvo žedni su Duha. Čovjek - stvoren na sliku Božju, Bogu sličan - prožet Duhom može radosno služiti, ustrajati u požrtvovnosti, iskreno praštati, strpljivo prihvaćati brige svijeta.
Stoga:
“Rijeke žive vode potecite,
neka Duh se razlije,
svakom žednom srcu donesite
Božju ljubav zauvijek.”
Stoga:
“Ti zapuši sa sve četiri strane svijeta,
neka suhe kosti ožive,
cijela zemlja nek zbog Tebe bude sveta,
Tvoja vatra nek zapali sve.”
..................................................................................................................................
Uzašašće godine A (Mt 28,16-20)
Četrdeset dana nakon uskrsnuća slavimo blagdan Uzašašća Kristova ili Spasovo. Ta svetkovina označuje svršetak Isusova ukazivanja apostolima, a broj od »četrdeset dana« znači puninu njegova djelovanja na zemlji, ispunjenje svega što je donio za spas čovječanstva. Uzašašće pak znači da je on sada i kao čovjek uzdignut u božanske sfere, da je i kao čovjek postao gospodar neba i zemlje, da je sjeo zdesna Bogu. Sjediti zdesna Bogu biblijski je izraz koji označuje da netko ima Božju vlast u rukama. Krist, dakle, ima vlast nad svima, posebno nad zlom i Zlim. Na njemu je da podloži zlo i Zloga Očevoj volji, da onda konačno bude Bog sve u svima. (dr. Tomislav Ivančić)
Popričesna meditacija
“Pođite i učinite mojim učenicima sve narode, govori Gospodin;
ja sam s vama u sve dane – do svršetka svijeta” (usp. Mt 28,19a. 20b)
Uskrsli susreće jedanaestoricu u Galileji, ondje gdje je i sam započeo djelo spasenja. U tom polupoganskom kraju Isus “ostavlja” učenike; poslanje koje im daje nije naznačeno samo riječima: “Pođite i učinite sve narode mojim učenicima”, nego i samom “ostavljenošću” među polupoganskim narodom. Galileja nam je ovdje slika svijeta. A uzašašće nije rastanak, jer: “Ja sam s vama u sve dane – do svršetka svijeta”.
Gospodine! Ti si iz trpljenja i smrti uzašao na novi život. Svima koji trpe rasvjetli smisao križa.
Ti si učenike poslao da budu svjedoci velikih djela Tvoje ljubavi. Probudi u svima nama odgovornost za spasenje drugih, te za kršćansko lice svijeta u kojemu živimo.
..............................................................................................................................
7. vazmena nedjelja godine A (Iv 17,1-11a)
Popričesna meditacija
“Objavio sam ime tvoje ljudima koje si mi dao od svijeta.” (Iv 17,6)
“Ja za njih molim, za one koje si mi dao jer su tvoji.” (Iv 17,9)
Isuse, hvala Ti što si molio za mene na Posljednjoj večeri. Da! - nisi molio samo za one apostole, nego i za sve koji će na njihovu riječ povjerovati. Veseliš se što sam Tvoju riječ sačuvao. Premda ima toliko toga upitnog u načinu mojeg postupanja i ponašanja, Ti mi iskazuješ povjerenje.
Molim Te za Duha Svetoga kojim želiš obogatiti svoju Crkvu i ispuniti je i mirom i poletom. Pohodi mene, iznenadi me i ispuni Duhom koji je sposoban preobraziti lice zemlje, i lice moje. Neka mi preobrazi lice i srce i učini me Tvojim učenikom u potpunosti!
..............................................................................................................................
6. vazmena nedjelja godine A (Iv 14,15-21)
Popričesna meditacija
Gospodine!
Suočenje sa svijetom upozorava na činjenicu da je protivljenje, čak i progonstvo, sastavni dio evanđeoskog života. Uvijek je Tvoja riječ takva da ne da mira. Kada Crkva ili kršćani svojim životom više nikoga ne izazivaju, ničim ne iznenađuju, postoji opasnost da se posumnja u životvornost vjere. Kao i u prvim kršćanskim stoljećima, tako i danas, kršćani su pozvani pred sudištem svojih bližnjih “dati razlog nade” koja je u njima.
Zašto bih se trudio da svojim stavovima ne izazovem protivljenje? Nisam li tada premalo evanđeoski? Isus mi kazuje o Branitelju koji će pomoći nadići prepreke koje stoje na putu Riječi. Bitno je da kršćanina ništa ne odvoji od ljubavi Kristove: “ni nevolje, ni progonstvo, ni mač!”
Gospodine! Treba mi Branitelj, Branitelj milosnog života, Onaj koji će dati riječ kada bude trebalo svjedočiti za Riječ.
“Neću vas ostaviti siročad!” Hvala ti, Isuse, za utjehu ovih riječi. “Šaljem vam Duha Branitelja!”
..............................................................................................................................
4. nedjelja kroz godinu (Mt 5,1-12)
Popričesna meditacija
“Radujete se i kličite! Velika je plaća vaša na nebesima!” (Mt 5,12)
“Isus, ugledavši mnoštvo, uziđe na goru.” “Mnoštvo” su svi ljudi u potrazi za blaženstvom. Svatko je od nas tražitelj “blaženstva” u smislu težnje za puninom života. Neprestano čeznemo i gubimo. Čak i kad bi netko dostigao sreću na zemlji, čeka ga smrt pa mu sreća brzo izmiče.
Isus, započinjući svoje propovijedanje, govori o blaženstvu. Čini to odmah nakon poziva na obraćenja zbog blizine Kraljevstva nebeskoga te nakon izbora nekolicine učenika. Govor na gori prve su njegove riječi koje evanđelist donosti u cjelosti. One otkrivaju koje vrijednosti čovjek treba u sebi razvijati ako želi ići za Kristom i biti dionik njegova blaženstva.
Gledano iz aspekta “svijeta”, teško bi bilo naći više “ludosti” u tako malo riječi. Kako može biti “blago” gladnima, žednima, progonjenima, žalosnima? No, “lude svijeta izabra Bog da posrami mudre”. Kristov učenik morat će prihvatiti da ga, kao i njegovog Učitelja, svijet smatra ludim, jer nasljeduje “ludost Božje ljubavi”. U toj je “ludosti” Bog postao čovjekom, živio i umro za čovjeka. Uistinu, vjera nas stavlja u oprječnost sa svijetom koji ima svoju “mudrost” - svijetu, u kojem vladaju oholost, laži i prijevare. “Ludost” je Božji poziv na poniznost. No, Kristovi će učenici biti “zaštićeni u Dan gnjeva Gospodnjega.” Stoga ostaje pitati se: Tko je luđi – svijet koji ulaže u prolaznost ili oni koji ulažu u vječnost?
Isusov Govor na gori jamči da je Bog uvijek uz one koji su ugroženi i imaju jedino Njega za uzdanje. A spremnost da Njega prepoznamo u tim ljudima – “cijena” je našega vječnog blaženstva.
..............................................................................................................................
2. nedjelja kroz godinu (Iv 1,29-34)
Popričesna meditacija
“Evo dolazim, Gospodine, vršiti volju tvoju!” (Ps 40)
Dragovoljni pristanak na ulogu žrtvenog jaganjca i spremnost da prihvati odbačenost, krivnju naroda, te najzad i smrt - što će se dogoditi na koncu Isusova puta – već odzvanjaju u Ivanovim riječima na samom početku služenja.
“Evo Jaganjca Božjega koji odnosi grijeh svijeta!” (Iv 1,29) Grijeh svijeta je okrenutost svijeta od svoga Stvoritelja.
Gospodine! Pohodi nas svojom milošću da uvijek umijemo čuti Tvoju riječ i prepoznati Tvoje lice! I raspoloži nas da te u radosnom služenju vjerno slijedimo.
..............................................................................................................................
Sveta Tri kralja - Bogojavljenje godine 2011. (Mt 2,1-12)
Popričesna meditacija
“Vidjesmo gdje izlazi zvijezda njegova,
pa dođosmo pokloniti se Gospodinu!” (Mt 2,2)
Postoje oni koji su u toplome, u kući – kao što je to Herodova palača. S druge su strane oni koji su krenuli na put prema spilji i štali, suočavajući se s hladnoćom. S jedne strane ravnodušnost, koja dobiva obrise straha i sumnje, s druge strane traženje i klanjanje. Postoje oni koji su zadovoljni lagodnosti koju posjeduju, postoje i oni koji su otvoreni prema izvanrednom događaju i nude ono malo što posjeduju.
Vjera je ponajprije rizik, a vjernik nije smješten u neku vrstu duhovne udobnosti, nego njega trajno izaziva Božja riječ.
Dobro je to imati na umu i ne zaboraviti da Božje kraljevstvo ne pripada onima koji mirno čekaju, već onima koji odlučno kreću, uvijek onim putem koji se ne može nadzirati, koji čuva novost.
Gospodine! Molim Te za sve nas koji vjerujemo: da u poniznosti shvatimo da nam je vjera nepotpuna i slaba, i da budemo dovoljno hrabri da sa svom ustrajnošću nastavimo svoje traganje za Bogom.
Želim se danas pokloniti Svjetlu istinskom koje dođe na svijet da obasja moj životni put. Daj da cijeli moj život bude neprestano traženje i poklonstvo pred Tobom.
..............................................................................................................................
Sveta Marija Bogorodica - Nova godina 2011. (Lk 2,16-21)
Popričesna meditacija
“Neka te blagoslovi Gospodin i neka te čuva!
Neka te Gospodin licem svojim obasja, milostiv neka ti bude!
Neka pogled svoj Gospodin svrati na te i mir ti donese!” (Br 6,24-26)
Jedna je godina prošla. Unatoč svim teškoćama imali smo razloga pjevati “Tebe Boga hvalimo”.
Počinje nova godina. Zasigurno neće nedostajati poteškoća u svijetu, ali i u našem osobnom životu. No, obasjani licem Gospodnjim, unatoč svim teškoćama možemo vjerovati da je za nas najbolje ono što nam se upravo događa.
U današnjem evanđelju pastiri hite u Betlehem. Izabrani narod čvrsto je ukorijenjen u pastirsku tradiciju svojih praotaca koji su sa svojim stadima na Božji poziv krenuli prema Obećanoj zemlji.
Tom narodu, koji je bio “kao ovce bez pastira” najavljen je dolazak Dobroga pastira. Pastir dobri objavio se najprije pastirima. Mudraci s istoka još su daleko, k Isusu dolaze najprije oni koji nemaju darovati što drugo osim svoga poklonstva. Tako poklonstvo siromašnih pastira objavljuje da je Isus Dar onima koji dolaze pokloniti mu se.
Gospodine! S pouzdanjem u Tvoju dobrotu danas započinjemo novo vrijeme što nam ga darivaš. Po porodu Svete Marije Bogorodice darovan je novi smisao našem vremenu i našem životu.
“Marija u sebi pohranjivaše sve te događaje i prebiraše ih u svom srcu.” (Lk 2,19) Nadahni i nas da poput Marije umijemo Tvoju riječ čuvati u srcu kako bi ona bila put i svjetlo našem životu!
..............................................................................................................................
Sveta Obitelj godine A (Mt 2,13-15.19-23)
Popričesna meditacija
Sveta Obitelj bila je posve okrenuta Bogu, otvorena za ostvarenje Božje volje, zauzeta za dobro. Pred nama je danas kao izazov i poziv na hrabrost.
U današnjega čovjeka kao da se uvukao neki pesimizam i razočaranost pred križevima i poteškoćama života, pa se mladi teško odlučuju za sklapanje braka, kao odgovorne veze. Život svake ljudske obitelji ima svoje radosti i žalosti, svjetlosti i tame. No, moguće je u Bogu ljubiti do kraja, do kraja ljudskih snaga, do sedamdeset puta sedam.
Gospodine! Daj da otkrijemo milost i blagost - jer onima koji Tebe ljube sve okrećeš na dobro! U Svetoj Obitelji dao si nam uzor krjeposnog života i uzajamne ljubavi. Daj da je naše obitelji nasljeduju, te i same budu Tvoj dostojan dom.
..............................................................................................................................
DODIJAVANJA STAROG PROFESORA: Traženje i poklonstvo
“Vidjesmo gdje izlazi zvijezda njegova,
pa dođosmo pokloniti se Gospodinu!” (Mt 2,2)
Postoje oni koji su u toplome, u kući – kao što je to Herodova palača. S druge su strane oni koji su krenuli na put prema spilji i štali, suočavajući se s hladnoćom. S jedne strane ravnodušnost, koja dobiva obrise straha i sumnje, s druge strane traženje i klanjanje. Postoje oni koji su zadovoljni lagodnosti koju posjeduju, postoje i oni koji su otvoreni prema izvanrednom događaju i nude ono malo što posjeduju.
Vjera je ponajprije rizik, a vjernik nije smješten u neku vrstu duhovne udobnosti, nego njega trajno izaziva Božja riječ.
Dobro je to imati na umu i ne zaboraviti da Božje kraljevstvo ne pripada onima koji mirno čekaju, već onima koji odlučno kreću, uvijek onim putem koji se ne može nadzirati, koji čuva novost.
Gospodine! Molim Te za sve nas koji vjerujemo: da u poniznosti shvatimo da nam je vjera nepotpuna i slaba, i da budemo dovoljno hrabri da sa svom ustrajnošću nastavimo svoje traganje za Bogom.
Želim se danas pokloniti Svjetlu istinskom koje dođe na svijet da obasja moj životni put. Daj da cijeli moj život bude neprestano traženje i poklonstvo pred Tobom.
..............................................................................................................................
4. nedjelja došašća godine A (Mt 1,18-24)
Popričesna meditacija
“Tko će uzići na Goru Gospodnju,
tko će stajati na svetom mjestu njegovu?
Onaj u koga su ruke čiste i srce nedužno:
duša mu se ne predaje ispraznosti.” (Ps 24,3-4)
Sveti Josip je Gospodina ljubio poput Marije. On zauzima istaknuto mjesto među svetima i odabranima, jer je prihvatio postati Isusov otac pred zakonom, dati mu ime i zahvaljujući njemu, može Davidova loza prihvatiti u tom sinu – Boga s nama.
Gospodin uzima tijelo čovjeka da učini djelo spasenja svijeta i da posveti čovjeka. Isus je potomak Davidov iz Jesejeva korijena, On je znak narodima, ključ koji nama sužnjima otvara vrata tamnice i onda vrata vječnoga života.
Gospodine! Okrijepi nas milošću da Božić dočekamo otvorena srca - i Tebe prihvatimo kao Put svojega života!
..............................................................................................................................
30. nedjelja kroz godinu C (Lk 18,9-14)
Popričesna meditacija
“A carinik, ostajući daleko, ne usudi se ni oči podignuti prema nebu...” (Lk 18,13)
Čovjek je u svojoj biti pozvan služiti Bogu i slaviti ga svojom molitvom. To je ono najdublje čovjekovo određenje. Međutim, farizej slavi sebe, uzvisuje sebe i svoja “dobra djela”. Druga njegova zabluda jest odnos prema ljudima. Farizejevo srce ostaje zatvoreno za čovjeka. On je sposoban osuđivati, prezirati.
Carinik je pred Bogom skrušen. Jedino je Bog pravedan i svet. Čovjek to nije, svaki je čovjek pred Bogom slab. Carinik osjeća silnu potrebu da moli za oproštenje i smilovanje.
Gospodine Isuse, pomozi mi danas shvatiti da je najvažnije pred Tobom se naći u istini svoga bića. Podari mi milost da u jednostavnosti prihvatim nezasluženi dar Tvoje ljubavi i da, zadivljen pred Tvojom dobrotom, otkrijem da je Tvoja ljubav izvorište moje ispravnosti, pravednosti i svetosti.
Dolazim k tebi, Gospodine. Nisam dostojan, no Ti mi trebaš. A Tebi istinski zahvaljujem što si tajne kraljevstva objavio malenima.
Bože, milostiv budi meni grješniku!
Priredio: Dario Miletić
.
grafički dizajn web dizajn: www.adadizajn.com