VI. svjetski susret obitelji:
Svjedočenje za Katoličku karizmatsku obnovu
Mexico City, 14-18. siječnja 2009. godine
Oreste Pesare, direktor

Vaša Uzvišenosti i vaša ekscelencijo, predraga braćo i sestre u Gospodinu,
s ovim kratkim nagovorom, pozvan sam kazati vam o tome kako životno iskustvo protjecanja duhovne milosti Katoličke karizmatske obnove pomaže našim obiteljima da budu mjesto na kojem se mogu naučiti i širiti ljudske i kršćanske vrijednosti.

Mi smo jako svjesni koliko se zanemaruje svaka vrsta "vrijednosti", štoviše diskriminira se u ovom vremenu "diktatorskog relativizma" kako je to opisao Sveti otac Benedikt XVI. Duh svijeta se mora savladati, prije svega, obnavljanjem "vrijednosti Duha Božjega" unutar naših obitelji i širenjem nove kulture Pedesetnice u svijetu.

Dopustite mi da istaknem da, prema našoj duhovnosti, obitelji nemaju drugačiji duhovni put od drugih kategorija ljudi koji su uključeni u naše skupine i zajednice. Usprkos svemu, u Obnovi diljem svijeta, postoje mnoga iskustva specifičnih formacija za obitelji.

Počet ću ističući da je cijeli duhovni život Katoličke karizmatske obnove – ili Obnove u Duhu – skoncentriran na specifično duhovno iskustvo koje mi nazivamo "krštenje u Duhu" ili "izlijevanje Duha". Ovo izlijevanje o kojem ću govoriti nije drugi sakrament! To je prije svega duhovno iskustvo … konkretno … stvarno … koje, počevši od potpunog predanja Bogu u našim srcima, pokreće, oslobađa i ostvaruje svu onu duhovnu snagu i nebeske darove koje smo mi već u potpunosti primili sa svojim krštenjem.

Ovi darovi su "vrijednosti" koje ljudi današnjeg vremena očajnički trebaju da bi ozdravili, da bi se vratili natrag u život. I zbog ovoga, Katolička karizmatska obnova može biti čudesan instrument u služenju Svetoj Crkvi Božjoj.

Spomenut ću 3 kategorije darova/vrijednosti koje svi mi slobodno primamo sa sakramentom Krštenja i koji se oslobađaju u nama, u svoj svojoj ljepoti, kada doživimo izlijevanje Duha. Govorim o vrijednostima koje su povezane s činjenicom da smo mi sinovi Božji, o vrijednostima koje su povezane s našom ljubavlju prema bližnjima i sa svjedočanstvom života u Duhu.

Stoga, prvi dar je konkretno doživljavanje Očinske ljubavi Božje, kao što apostol Ivan kaže: "A onima koji ga primiše podade moć da postanu djeca Božja: onima koji vjeruju u njegovo ime" (Iv 1, 12) a sv. Pavao nadodaje: A budući da ste sinovi, odasla Bog u srca vaša Duha Sina svoga koji kliče: "Abba! Oče!" (Gal 4, 6)
Ovaj usklik "Abba! Oče!" je upravo isti onaj usklik kojim se na dan kada je Isus bio kršten na Jordanu, izražava što predstavlja Isusovo srce, kada "glas se s neba zaori: "Ti si Sin moj, Ljubljeni! U tebi mi sva milina!" (Lk 3, 22)
Draga braćo i sestre, osjećaj duboke ljubavi je najdublja želja skrivena u svačijem srcu. Koliko nas je samo silno poželjelo – još dok smo bili djeca – čuti: ti si sin moj ljubljeni … u tebi mi sva milina … dragocjen si mi, vjerujem ti? Kako li je samo velika žeđ za Ljubavlju koja postoji u svakom muškarcu i ženi! Ako ne doživimo ovakvu vrstu ljubavi, to će nas spriječiti da živimo život ljubavi!

Obnova sa sobom nosi svjedočanstvo da su ovakvu vrstu ljubavi već doživjeli milijuni muškaraca i žena diljem svijeta. To je doista slobodni dar Božji i on dolazi iz novog "izlijevanja Duha Svetoga" u "novoj osobnoj Pedesetnici". Ono stavlja naša srca u oganj, ono daje novu radost, žarku želju za molitvom i razgovorom sa Gospodinom, za čitanjem i razmatranjem Pisma, za približavanjem sakramentima Pomirenja i Euharistije. Novi život u Duhu Svetomu počinje protjecati kroz nas i u nama …

Kada vas ovaj novi život zahvati, u vama i oko vas se sve mijenja: žalost, malodušnost, muka, usamljenost, štoviše i mnogi oblici depresije nestaju, baš kao kada se rastjera magla kada sunce zasja. Vjera, ljubav prema životu i zahvaljivanje i klicanje vraćaju se u život.
Sve poprima novu boju. Nada se nanovo rađa! Današnji svijet doista treba ponovno otkriti Očinsku ljubav Božju, odakle izvire svako drugo očinstvo … i naša djeca mogu biti oni koji će biti prvi izravni korisnici te ljubavi.
Živo doživljavanje, živo iskustvo Duha sa sobom donosi drugi temeljni dar – sa svojim ljudskim i kršćanskim vrijednostima – za svakoga: istinsku ljubav naših bližnjih, što podrazumijeva sposobnost i radost opraštanja. Ovaj dar može doista preobraziti živote pojedinaca i obitelji i uspostaviti nove međuljudske odnose … jer, kao što sv. Pavao piše: "Ta ljubav je Božja razlivena u srcima našim po Duhu Svetom koji nam je dan!" (Rim 5, 5).
Istinska ljubav i opraštanje su, draga braćo i sestre, vrijednosti koje mogu preokrenuti sudbinu cijeloga čovječanstva. Sam Isus ih je koristio da nam otvori vrata vječnoga života. Ljubav je izvor života … opraštanje je izvor mira … Svijet koji bi bio sposoban s radošću, objeručke prihvatiti kulturu i vrijednosti ljubavi i opraštanja, svakako bi bio sasvim drugačiji od onoga u kojem živimo. U Obnovi imamo primjer mnogih obitelji koje su se u ovom smislu potpuno preobrazile: gdje je jednom bio individualizam, ljutnja, vrijeđanje a ponekad i mržnja, sada je radost a istinski međuljudski odnosi se nanovo rađaju; ljudi razgovaraju i imaju strpljenja s drugima. Ljudi mole jedni za druge, a iznad svega, uče kako opraštati …pravi melem za život bračnih parova.

Treći dar/vrijednost koju nam donosi Duh Sveti je radost svjedočenja za Krista. Doista, ako je istina da ne možete dati ono što nemate, također je istina da ste sposobni dati ono što ste primili. Stoga, ljubav koju primamo od Boga osposobljava nas da ljubimo druge i stvara od nas svjedoke i učitelje koji poučavaju o vrijednostima Duha za našu djecu i naše bližnje. U svezi s ovim, poznajemo mnoge ljude koji mogu posvjedočiti da su nam se pridružili na našim molitvenim susretima potaknuti jednostavnim svjedočanstvom koje su primili od svojih bližnjih, štoviše, ponekad i od nekoga tko je neuk.

Ja osobno moram posvjedočiti kako je obnovljeni život mojih roditelja – neobrazovanih ljudi (moja majka je naučila dobro čitati samo kroz čitanje Biblije) – donio Gospodina mnogim mojim rođacima i rodicama; dotakla iz je promjena navika i radost koja je vladala u domu mojih roditelja. Među njima je bio netko tko je stvarao neprijateljstva po pitanju nasljeđa, ali, uzajamno opraštanje je čudesno djelovalo … i sa svim se upravljalo tiho, silom i snagom Duha Svetoga.

Predragi Oci, braćo i sestre u vjeri, znam da ovim što sam upravo rekao nije iscrpljen veliki problem obiteljskog života i njihove odgovornosti u obrazovanju, o čemu će "stručnjaci" dublje diskutirati tijekom sljedećih nekoliko dana. Ja se samo nadam da sam napravio mali ali bitan doprinos ovoj konferenciji, kako bi se obiteljski život mogao obnoviti i obnavljati, ne samo ljudskim naporima, nego silom i snagom Duha Svetoga.
Hvala vam!