U meni se dogodio nevjerojatan preokret

Po polasku sam samo razmišljao kad ću se vratiti kući, ali onda se u meni dogodio nevjerojatan preokret

Mislio je da hodočašća nemaju nekakvog smisla, i smišljao je izlike kako ne bi otišao u Svetu Zemlju kad je supruga na putovanje prijavila njega, sebe i svoju svekrvu. Ali u Svetoj Zemlji u njemu je došlo do preokreta: „Tu se u meni budi velika radoznalost te u meni dolazi do preokreta od 90 stupnjeva (neću reći 180, jer sam ipak i prije putovanja bio u vjeri). Jake emocije izbijaju sa…”

Svjedoče Dražen Markuš i Olga Markuš

Moje prvo hodočašće

„Djeca će ostati sama; neću moći dobiti godišnji; za taj bismo novac…”

Moram priznati da kad sam čuo da me je supruga prijavila na putovanje u Svetu Zemlju, najprije sam to odbijao iznoseći svaki mogući razlog koji mi je pao na pamet: „Djeca će ostati sama; za taj bismo novac mogli otići kod moje sestre u SAD; neću moći dobiti godišnji odmor u 9. mjesecu…” No na kraju sam ipak pristao na putovanje, najviše zbog moje mame. Naime, njoj je to bio, kako se kaže, „zadnji voz” za odlazak na takav put koji je oduvijek željela. Dakle, ženski dio ekipe (supruga i mama) me tako ipak nadglasao.

„Koliko košta pivo i vino u Izraelu a koliko u palestinskoj samoupravi? ”

Kako se približavao datum odlaska, tako je rasla moja znatiželja o mjestima na koja idemo pa sam satima na Internetu proučavao: koliko košta pivo i vino u Izraelu a koliko u palestinskoj samoupravi; kakve su tamo plaže i bi li se moglo surfati (dakle, samo svjetovne stvari). Moja sestra me pak bombardirala mejlovima o tome koja su područja opasna („na Zapadnoj obali je obavezna garderoba pancirni prsluk”), o tome kako Američka vlada apelira na svoje državljane da izbjegavaju put u Izrael…

„Na mom se licu napokon pojavio smiješak”

I evo nas! 11. rujna. Aerodrom u Zagrebu. Došao sam ravno s posla i ne stižem niti popiti koju čašicu žestice da razbijem svoj strah od letenja. Onako mrzovoljan moram odgovarati na 101 pitanje koje postavljaju židovski agenti, i samo razmišljam kad će doći dan povratka u Zagreb, u moju „svetu zemlju”.

U Tel Aviv slijećemo u jutarnjim satima. Na mom se licu napokon pojavio smiješak jer se avion nije srušio negdje u Sredozemnom moru.

„U meni dolazi do potpunog preokreta”

Dolazimo u Nazaret. Spavanje. Nakon doručka evo nas u bazilici Marijina naviještenja – prvom svetom mjestu koje smo posjetili, mjestu gdje su se susreli anđeo Gabrijel i Djevica Marija. Tu se u meni budi velika radoznalost te u meni dolazi do preokreta od 90 stupnjeva (neću reći 180, jer sam ipak i prije putovanja bio u vjeri). Jake emocije izbijaju sa svakog mjesta u crkvi. Osjećao sam takvu radost i blizinu, kao da je to moja župna crkva u kojoj sam svake nedjelje na misi. I, na čuđenje svojih suputnika, izjavljujem da želim ići na večernju molitvu Krunice.

Nakon toga svako sam mjesto na koje smo se uputili očekivao s velikim nestrpljenjem a umor od cjelodnevnog hodanja i spavanja od samo pet sati nisam osjećao nimalo, nego sam se budio i prije zvona budilice znatiželjno provjeravajući koje nas destinacije očekuju tog dana.

Teško mi je izdvojiti mjesto koje me najviše dirnulo – jer baš me svako taknulo na svoj način. A najviše je emocija iz mene ‘izašlo’ na mjestu Isusova rođenja. No, kao što rekoh, svako mjesto koje smo posjetili ostavilo je u mom srcu dubok trag i mislim da sam na svakom tom mjestu primio Duha Svetog.

„Bog je otključao okove oko moga srca i pustio Duha Svetoga…”

U ovako sveto okruženje izvrsno se uklopila i ekipa iz autobusa – divne osobe na kojima se vidi dobrodušnost i spremnost da pomognu u svakom trenutku. Je li na ovakvo duhovno preobraženje u meni utjecao fenomenalni i bogomdani svećenik Darko Tomašević – koji je na svakom mjestu znao što točno treba reći i kako nam približiti sve događaje koji su se dogodili prije 2000 godina kao da se pred nama odigravaju upravo sad? Ili možda Nediljko sa Školom molitve, koji me u 44. naučio kako se treba prekrižiti? Ili legendarni vlč. Robi, čiju ću ispovijed na benzinskoj pumpi pored WC-a, kao i njegove propovijedi koje kao da je govorio za moju dušu i tijelo, pamtiti cijeli život? Mislim da su svi oni bili posrednici a da je dragi Bog otključao okove koji su se nalazili oko moga srca i pustio Duha Svetoga da nesmetano uđe a mjesto gdje je takvo nešto najlakše napraviti upravo je Sveta Zemlja.

„Ja zasigurno nisam isti! ”

Vjerovali ili ne pivo nisam popio niti mi je trebalo, a jedino što žalim je to što zadnji dan nisam još jednom posjetio Kristov grob nego sam to vrijeme izdangubio tražeći plišanu devu za svog sina. Ali dobro, možda i bolje tako jer sad znam da ću barem još jednom doći u Svetu Zemlju a moja je molitva da to opet bude sa svim ovim divnim ljudima s kojima sam proveo nezaboravnih sedam dana.

I za kraj citiram vlč. Darka: „Ako ste se iz Svete Zemlje vratili isti kakvi ste bili, onda niste ni trebali ići u Svetu Zemlju.” Ja zasigurno nisam isti!

Bog vas blagoslovio!

Moje putovanje snova s Kristoforima

75 mi je godina. Cijeli sam život imala veliku želju otići u Izrael i obići Svetu Zemlju.

Snovi su mi se ostvarili 11. rujna 2017., kada sam, radosna, na to putovanje krenula sa sinom i snahom. Putovali smo s Kristoforima. Bila sam – kao sigurno i svi ostali sudionici puta – ispunjena Duhom Svetim i impresionirana svim mjestima vezanima za začeće, rođenje i život Isusa Krista, za Majku Božju i Svetu obitelj.

Obogaćena sam poznanstvom s 55 ljudi s kojima smo putovali. Ne mogu im svima nabrojati imena pa ću izdvojiti samo neke.

„Moja je duša obogaćena! ”

Vođa puta, svećenik Darko Tomašević, teolog i povjesničar, bio je izvanredan turistički vodič. Sve je to vrhunski obavljao jer je cijelim tijelom i dušom ispunjen ljubavlju i Duhom Svetim i zato se na njemu nije mogao vidjeti umor.

Pohvalila bih duhovnika Nediljka, koji se također trudio da nam približi i nauči nas kako razmišljati dok se molimo dragome Bogu.

Spomenula bih i svećenika Roberta, koji je svojim vedrim duhom i humorom pomagao da zaboravimo umor, kao i Josipa koji je svojom brigom i strpljenjem vodio brigu o nama i o tome jesmo li svi na okupu u zadano vrijeme.

Cijela grupa hodočasnika je pokazala da ima veliko srce i ljubav a to je najvažnije. Zato svim sudionicima zahvaljujem na tome. Sretna sam što sam ih sve upoznala i zahvalna što su svi ti dragi ljudi obogatili moju dušu.

Galeriju fotografija pogledajte na portalu book.hr