fra Ivo Pavić: Razlika između krštenja u Duhu i krštenja vatrom

Krštenje vatrom dolazi izravno od Gospodina 

Krštenje u Duhu obično dolazi po molitvi polaganjem ruku onih koji su već doživjeli to iskustvo. Krštenje vatrom dolazi izravno od Gospodina. Ta su dva krštenja neraskidivo povezana sakramentom krštenja. 

Proroštvo kaže kako će krštenje vatrom dobivati oni koji slave i časte Boga Isusa Krista, koji se okupljaju na molitvu. Gdje god su dvojica ili trojica u molitvi, silazit će vatra Duha pa i na one koji to ne žele, koji su sami u svojim sobama, a otvoreni su prema Božjem Duhu. 

Primili smo krštenje u Duhu! Treba da se spremamo za krštenje vatrom! Ne pjevamo uzalud pjesmu: „Dođi, Duše Sveti, sa vatrom! Neka vatra siđe! Duše ognja, zapali nas!“ Ovdje ne propagiram neko novo krštenje. Radi se o novoj akciji milosti, vidljivom ili nevidljivom poslanju Duha o kojem govori Toma Akvinac: „On, (Isus) će vas krstiti u Duhu Svetom i vatri“ (Mt 3,7-12). Primjećujete li kako u tekstu piše i vatri. Ovo pokazuje razliku krštenja Duhom i krštenja vatrom. Kao što se konji razlikuju od kola koja vuku, ova su krštenja odvojena i funkcioniraju različito, ali su i neraskidivo povezana. Ne može se primiti krštenje vatrom, ako nismo već svjesno iskusili krštenje u Duhu. Krštenje u Duhu samo je priprava za krštenje vatrom! Kao što smo spomenuli, krštenje vatrom primio je Isus (Jordan i Kalvarija), apostoli, Marija i učenici (Pedesetnica), Pavao iz Tarza (Damask) i mnogi sveci, redovnici i laici. 

Navodim primjer svetoga Filipa Nerija. U životopisu stoje njegove riječi: „Nekoliko dana prije Duhova 1544. godine molio sam se Duhu Svetom u katakombama svetog Sebastijana u Rimu. Najedanput je nešto poput okrugle vatre ušlo u moja usta, nastanilo se u mome srcu. Zatim sam osjetio kako mi se grudi naglo šire. Osjećaj nutarnje vatre bio je toliko snažan da sam se bacio na zemlju i uzviknuo: 'Dosta, Gospode, dosta; ne mogu više podnijeti!'“ To je bio oganj Duha ljubavi koji se nikad više nije gasio.

Slično je iskustvo doživio i francuski filozof Blaise Pascal. Budući da se zbilo kasno u noći, on to zove Noć Vatre!

„Godina 1654., ponedjeljak, 23. studenoga, na dan svetog Klementa, pape i mučenika i drugih, uoči svetog Krševana, mučenika i drugih, od oko 10 i pol sati navečer do oko pola noći i pol, VATRA, Bog Abrahamov, Bog Izakov, Bog Jakovljev, a ne bog filozofa i učenjaka. Izvjesnost. Izvjesnost. Osjećaj. Radost. Mir. Bog Isusa Krista. Svome Bogu i vašem Bogu. Tvoj Bog, moj je Bog. Zaborav svijeta i svega osim Boga. On se nalazi samo na putovima naučavanima u Evanđelju. Veličina ljudske duše. Bože pravedni, svijet te nije upoznao, a ja sam te upoznao. Radost, radost, radost, suze radosnice. Odvojio sam se od Njega: Napustili su mene, izvor vode žive. Bože moj, zar ćeš me ostaviti? Neka ne budem od njega vječno odvojen. Bože, ovo je vječni život: spoznati tebe, jedinoga pravog Boga, i onoga koga si poslao, Isusa Krista. Isus Krist. Isus Krist. Odvojio sam se od njega; izbjegavao sam ga, odrekao ga se, razapeo ga. Neka ne budem od njega nikada odvojen. On se čuva samo putovima naučavanim u Evanđelju. Potpuno i slatko odricanje. Potpuno podavanje Isusu Kristu i mojem ravnatelju. Vječno u radosti za jedan dan kušnje na zemlji. Riječi tvojih neću zaboraviti. Amen (B. Pascal, Misli, Zora, Zagreb, 1969).

Odmah nam je jasno kako Pascalovo krštenje vatrom nije bilo proizvod razumskog promišljanja i ne može mu se suditi po logici razuma. To je bilo svjesno iskustvo srca. Dokaze vidimo u tome što je točno zabilježio datum i vrijeme događaja, stavljajući nam na znanje kako nije riječ o mašti ili snu. Iskustvo koje je neprestano nosio uz sebe, želeći ga očito u svako doba prizvati u sjećanje.

Počevši riječju VATRA ispisanom velikim slovima, pokazuje jasan odnos prema Mojsijevu viđenju u obliku gorućega grma, u kojem se objavio Bog Abrahamov, Bog Izakov, Bog Jakovljev, ne bog filozofa i učenjaka, već Bog Isusa Krista koji se nalazi samo na putovima što ih naučava Evanđelje. Važno je spomenuti također kako se vatrom nerijetko nazivao vjerski zanos i vjerski žar.

Mnogi katolički svećenici i laici-evangelizatori, danas svjedoče o sličnim iskustvima krštenja vatrom Duha koje je došlo bez polaganja ruku.