Kako moliti za nerođeno dijete
Kako se odnositi prema djeci dok su još u majčinoj utrobi?
Tužno je što tako malo kršćanskih roditelja shvaća koliko mogu pomoći svojoj djeci (i sebi) moleći za djecu koja se imaju roditi. Ovaj nedostatak molitve samo upućuje na veću sliku, a ta je da kršćanski roditelji gotovo nikad ne mole sa svojom djecom u bilo kojem razdoblju njihova života.
U Molitvi koja liječi (Francis Macnutt, Prayer that heals, Hodder & Stoughton, London, 1982.), navodim da se samo oko 3% od gotovo stotinu tisuća ljudi koje sam upitao (osobe kojima sam govorio o temi molitve u obitelji) mogu sjetiti da su njihovi očevi ikad molili s njima. I samo se oko 20% moglo sjetiti da su njihove majke ikad molile s njima. U razdoblju od šest godina otkad sam napisao tu knjigu, ovi se postotci nisu promijenili.
Rezultati su još jadniji kad roditelje upitam tko je od njih ikad molio zajedno za svoju nerođenu djecu koja su još bila u majčinoj utrobi. Zajednička molitva muža i žene za nerođenu djecu je tako prirodna stvar da očekujemo da većina kršćanskih roditelja to provodi (osobito s obzirom na to da ne znam ni za jednu crkvu ili župnika koji bi podržavao takvu prekrasnu aktivnost). Ipak, ispitali smo više od deset tisuća roditelja, i samo je oko 1% onih koji su prisustvovali nedjeljnoj misi izjavilo da moli zajedno za svoju djecu koja se tek imaju roditi!
Uvjereni smo da će se izvanredne promjene u zdravlju i sreći djece dogoditi ukoliko doista vjerujete da Isus (ta molitva) može donijeti stvarnu promjenu. Psiholozi, kao što je dr. Thomas Verny (Thomas Verny, The secret life of the unborn child, Summit Books, New York, 1981.), govore da nerođeno dijete prima osjećaje i misli roditelja na neuobičajen način te da najveća pomoć ili šteta pri određivanju djetetova emotivnog i fizičkog zdravlja, jest majčin stav prema fetusu. Ovo dijete koje čeka da se rodi nije samo fizičko tijelo, već odmah osjeća je li voljeno ili odbačeno. Važan je i očev odnos prema svom nerođenom djetetu. On majci pruža ljubav i sigurnost čvrstog odnosa i ta se sigurnost na neki tajanstveni način prenosi na to malo dijete, koje u mraku čeka da se rodi.
Nema boljeg načina za usmjeravanje ljubavi majke i oca prema tom djetetu od toga da zajedno mole!
Shvaćamo, naravno, da se neki porodi odvijaju putem carskog reza, ili je, zbog medicinskih razloga, potreban porod uz pomoć forcepsa (porođajna kliješta). Zasigurno ne želimo da parovi osjećaju krivnju jer misle da im nedostaje vjera ili da nisu molili dovoljno dugo. I u takvim slučajevima sve može biti u redu: nedavna studija u Sjedinjenim Državama navodi da djeca rođena prijevremeno, carskim rezom, ostvaruju bolji uspjeh u školi od svojih vršnjaka. Zašto je tako, možemo samo nagađati. Možda zbog toga jer su tu djecu roditelji obasipali s više ljubavi.
Ono što vjerujemo jest da molitva smanjuje rizike od takvih poroda.