Teolozi o krštenju vatrom

Neki biblijski komentatori i egzegete govore kako se izraz „krštenje u vatri“ odnosi na Isusovu muku i smrt na Kalvariji. Isto tako, na sve one koji će nakon Isusa umrijeti mučeničkom smrću. Tome učenju u prilog ide i pitanje Jakova i Ivana postavljeno Isusu mogu li sjesti u njegovu kraljevstvu s desna i s lijeva, Isus im odgovara: „Možete li piti kalež koji ću ja piti? (Euharistija). Ili primiti krštenje koje ću ja primiti?“ „Možemo, odgovore mu. Ali im Isus reče: „Pit ćete kalež koji ću ja piti; primit ćete krštenje koje ću ja primiti“ (Mk 10,38-39).

Znamo kako su apostoli pili iz kaleža na Posljednjoj večeri i nakon Isusove smrti primili krštenje vatrom kao i Isus - umrijevši mučeničkom smrću. Rekao bih kako je Isus doživio dva krštenja: Krštenje Duhom i vatrom na Jordanu, koje ga je osposobilo za trostruku službu: propovijedanja, ozdravljenja, izganjanja zloduha, a drugo u smrti i uskrsnuću. „Jer od njegove punine svi mi primismo“. Drugo krštenje vatrom bilo mu je važnije od prvoga. Nije sišao s križa, nije učinio čudo, a mogao je, samo zato da bismo primili krštenje u Duhu i vatri. Vatra Duha probudila ga je iz mrtvih. U ovom kontekstu smatram kako se krštenje vatrom, koje prolazi kroz trpljenje, muku i uskrsnuće, odnosi najprije samo na Isusa. Bez njegove muke, smrti i uskrsnuća, Duh Sveti ne bi mogao sići na apostole ni na nas. Apostoli će primiti krštenje vatrom od samoga Isusa, tek na dan Duhova. Gospodin je u jednom proroštvu rekao o svome narodu kako smo poput mudrih i ludih djevica. Jedne su napunile svoje svjetiljke uljem, a druge nisu. Zaspale su dok su čekale Zaručnika.

Pet mudrih ili pametnih djevica sa sobom su ponijele dovoljno ulja, a lude djevice nisu. Svjetiljka predstavlja svakoga od nas. Fitilj u svjetiljci naš je duh, a ulje je simbol Duha Svetoga. Vatra koja dolazi od Duha Svetoga pali fitilj - naš duh. Međutim, ako je fitilj prekratak, ili ako u svjetiljci nema dovoljno ulja, svjetiljka ne može gorjeti. Ova oznaka kratkoga fitilja i nedostatka ulja označava potrebu našega duha za dubljim obraćenjem, unutarnjom promjenom, kajanjem, pokorom, ispovijedanjem grijeha, potpunim predanjem.

Prema tome, potrebno je ući u dublji i intimniji odnos s Kristom i Riječju Božjom po Duhu Svetom, kako bismo mogli evangelizirati svijet koji se nalazi oko nas, kako bismo mogli djelotvorno u sili i snazi istoga Duha obraćati grešnike. Svakako, bez snage Duha Svetoga nema nikakve evangelizacije ni svetosti.

 Krštenje Duhom Svetim i vatrom | Što znači biti kršten vatrom?