Mladi ljudi - Crkva današnjice

Jedna od najuzbudljivijih stvari u Karizmatskoj obnovi jest način na koji Bog djeluje na živote mladih ljudi. Danas više nisu neobične priče o mladićima i djevojkama koji odbacuju vrijenosti ovoga svijeta te stavljaju svoju vjeru u Isusa Krista

Često sam čuo da mlade ljude opisuju kao „Crkvu sutrašnjice“, ili, riječima II. vatikanskog koncila, kao „nadu Crkve“. Naravno da shvaćam da će oni voditi glavnu ulogu u oblikovanju svijeta u trećem tisućljeću - u njihovim će rukama biti budućnost svijeta. Ali u mnogim zemljama oni već predstavljaju polovicu cijeloga pučanstva. Dakle, nije dovoljno da o njima mislimo samo u kontekstu sutrašnjice. Mladi su ljudi Crkva DANAŠNJICE. Njihova nazočnost u Crkvi u ovom trenutku jednako je važna kao i nazočnost svih drugih, te i oni mogu doprinijeti kao i ostali. 

Jedna od najuzbudljivijih stvari u Karizmatskoj obnovi jest način na koji Bog djeluje na živote mladih ljudi. Danas više nisu neobične priče o mladićima i djevojkama koji odbacuju vrijednosti ovoga svijeta te stavljaju svoju vjeru u Isusa Krista. Na to ne utječe čovjek. To je milost Božja i snaga Duha Svetoga. Ali vrlo je teško živjeti dan za danom po Evanđelju u neprijateljskom okružju i pod intenzivnim pritiskom. Jedva da iznenađuje što toliki drugi mladi ljudi još uvijek u velikom broju okreću leđa Crkvi. Što možemo poduzeti s tim u vezi? Kako ih možemo ohrabriti i pomoći im da dožive sebe kao dio Crkve? 

„Širom otvorite svoja srca Isusu“ (Ivan Pavao II.)

Prvo što bismo se mogli upitati jest: jesu li oni ikad bili ispravno evangelizirani, istinski pozvani živoj vjeri u Isusa Krista? Ili su samo kod kuće, u crkvi i u školi poučavani u vjeri i vjerskim običajima te su postali „kršćani po kulturi“, „kršćani“ koji se nikad nisu susreli sa živim Bogom. Netko će se pitati je li takav susret potreban. Papa Ivan Pavao II. misli da jest! Za vrijeme pastoralnog posjeta Brazilu 1991. godine, pozvao je mlade ljude „na odlučan susret o kojemu će ovisiti njihovi planovi i smisao života“. To smatram da je bitno. „Vi ste već shvatili“, rekao im je, „da vam namjeravam govoriti o vašem susretu s Kristom, koji bi svakim danom trebao biti sve potpuniji i autentičniji. Pozivajući vas na autentičan susret s Kristom, evo što tražim od vas: širom otvorite srca Isusu! S povjerenjem otvorite duše riznicama kršćanske istine! Ustrajno tražite naobrazbu po kojoj će vaša vjera sazreti! Neka vaša srca gore poput srca učenika iz Emausa (usp. Lk 24,32), blizu Krista, živoga Kruha i Riječi života. Dopustite mu da živi u vama, da budete u stanju ljubiti svijet, i cijelo čovječanstvo onako kako ih je on ljubio.“ (usp. Iv 15,12-13) 

Stvaranje partnerstva 

U vrlo se malo naših župa ili crkvenih škola jasno poziva na obraćenje. Mladi ili stari, neovisno o godinama, jedino mogu živjeti evanđelje ako su u stalnom živom odnosu s Isusom Kristom. Bitan je susret sa živim Kristom. Ništa to ne može zamijeniti. Ali dolazak živoj vjeri nije kraj priče. Svatko treba zauzeti svoje mjesto u Crkvi. Često ćemo naći ljude koji vole Isusa, ali ne žele biti dio župe i crkvenog života. Zašto? Možda treba da promotrimo vlastite stavove i upitamo se želimo li doista te ljude u Crkvi? Hoćemo li im mi, stariji ljudi, dopustiti da obogaćuju župu ili smo ljubomorni zbog njihova entuzijazma, nadarenosti i ideja? Mislimo li da oni smiju doći samo uz NAŠE uvjete i da moraju prihvatiti NAŠE ideje i NAŠ način rada? Ako je tako, potrebna je promjena. 

Treba da ih želimo prihvatiti, skrbiti za njih, učiti od njih, poučavati ih, disciplinirati i služiti im. Umjesto da lamentiramo kako nema mladih ljudi u našim crkvama i grupama, treba da se za njih molimo, da ih ohrabrujemo i ponudimo im praktičnu pomoć. Mladi će ljudi donijeti entuzijazam, energiju, izazove i predanje. Stariji imaju sredstva, mudrost i iskustvo, potrebno da se mlađe podrži. I to je partnerstvo! 

Molitva, ohrabrenje, podrška 

Sve više i više molitvenih grupa pozdravlja, ohrabruje i moli se za uključivanje mladih ljudi. Često su takve grupe osiguravale obrazovanje za mlade muškarce i žene koji su sada voditelji evangelizacije među svojim suvremenicima. Da se i opet poslužimo citatom iz nagovora Ivana Pavla II. mladima iz Brazila: „Hodajte s Isusom“, rekao im je, „ujedinjeni u zajednicama, pokretima te ostalim crkvenim grupama i bit ćete obnovljeni kvasac evangelizacije na Zemlji.“ Jedno od mjesta gdje se to događa, jest Karizmatska obnova. 

Neće svaka molitvena grupa biti u mogućnosti mlađima ponuditi obrazovanje, ali većina može ponuditi pomoć u molitvi i sredstvima, što će omogućiti pohađanje posebnih tečajeva za voditelje. To zacijelo možemo SVI ponuditi. A dok to traje, mlade trebaju poduprijeti grupe i zajednice svojim prihvaćanjem i ohrabrivanjem. Doći će i vrijeme kada će se oni osjetiti pozvanima da osnuju vlastite molitvene grupe ili zajednice, usmjerene prema potrebama s kojima se susreću. Kad se to dogodi, bit ćemo u iskušenju da ih odvraćamo, ali ih moramo pustiti da odgovore na Božji poziv te im i dalje pružati podršku i povjerenje. Od sad ćemo biti partneri na nov način. 

Plodovi Karizmatske obnove 

Voditeljima koje su grupe ili zajednice mladih, uključeni u aktivnu evangelizaciju, suočit će se s golemim pastoralnim potrebama. Pokatkad je lakše hvatati ribe, nego čistiti ih. Mladi-voditelji trebaju znati koji su im laici i svećenici dostupni za pomoć u radu, konzultacije ili aktivno uključivanje kadgod je to potrebno. Problemi, s kojima će se suočiti, pokazat će im koliko su potrebiti iskustva i podrške drugih voditelja, i mladih i starih. 

Gospodin čini predivnu stvar među mladim muškarcima i ženama. On je dobrostivo izlio na njih svoga Svetog Duha, pozvao ih u svoju službu i poslao u svijet. Oni su plodovi Karizmatske obnove i znak nade za sve nas. U svojoj prvoj poslanici Ivan kaže da piše mladićima jer su pobijedili Zloga, a malo dalje, jer su jaki i riječ Božja ostaje u njima (usp. 1 Iv 2,13-14). 

Danas to isto možemo napisati grupama i zajednicama mladih. Dakle, slavimo Gospodina zbog svega što čini preko njih, ali se istodobno posvetimo i pomaganju tim mladima u svojim molitvama, svojim novcem i sredstvima, te se aktivno uključimo kad god nas trebaju i kad od nas nešto traže. Svi možemo ponešto doprinijeti i svi trebamo jedni druge za izgradnju Kraljevstva Božjega. Partneri smo u poslanju. Radimo ZAJEDNO. SVI smo dio Crkve današnjice.

Preuzeto iz Glasila ICCRS-a (1993.)