fbpx

book hr banner 130x1000px

Misa za početnike 2

Nastavljamo sa serijalom o Misi. Budući da je tema izazvala velik interes, autor je odlučio napisati knjigu o toj temi te ju objavljivati u nastavcima. U knjizi, za razliku od članaka u Booku, daje mnogo više referenci. Vjerujemo da će ova tema probuditi veći interes za Misu 

Zašto neki vjernici ne idu na Misu?

Zato jer smatraju da od Mise ili uopće nemaju koristi ili nemaju dovoljno koristi. No, ne radi se samo o tome da misle kako na Misi ne primaju nešto dovoljno korisno nego se radi o tome što oni na Misi ništa ne daju. Dakle, ne dolaze na Misu jer im nedostaje dovoljno dobar motiv. Ova je knjiga namijenjena prvenstveno njima.

Statistika, ako iskoristimo priliku

Sedamdesetogodišnji vjernik koji je za života išao na Misu redovito, svake nedjelje, prisustvovao je na Misi otprilike 4 000 puta, a onaj koji je išao i u obične dane – više od 15 000 puta. Nedjeljni i blagdanski će polaznik Mise tijekom svog života tako 4 000 puta imati priliku oprati svoju dušu od grijeha u pokajničkom činu, 4 000 puta imati priliku pjevati Slava Bogu na visini, 4 000 puta imati priliku čuti dijelove Biblije, 4 000 puta imati priliku čuti tumačenje Riječi Božje na propovijedi; 4 000 puta imati priliku stvarno sudjelovati u otajstvu muke, smrti i uskrsnuća Isusa Krista, 4 000 puta imati priliku u pričesti osobno susresti Isusa Krista s dušom i božanstvom (v. KKC #1374, KKC #1377), 4 000 puta imati priliku... Ipak, neki koji redovito prisustvuju Misi, koriste rijetko ili nedovoljno prilike koje im se ondje pružaju. Ova je knjiga i za njih.

Misa je susret, ali ne bez pripreme

O Misi nam Crkva daje nauk koji možemo čitati u Katekizmu Katoličke Crkve, u koncilskim dokumentima, u papinskim enciklikama; o Misi nam progovaraju liturgičari, crkveni Oci, sveci, mistici, ali i najobičniji vjernici s vlastitim iskustvima. Misa je susret između čovjeka i neba, čovjeka i Boga, čovjeka i čovjeka*. To je susret koji svoj vrhunac ima u sjedinjenju s Isusom čovjekom i Isusom Bogom*. Koliko ćemo u tim susretima primiti od Boga i koliko ćemo dati od sebe drugima,* uvelike ovisi o tome kako se pripremamo za Misu*. Što o toj pripremi kaže Crkva? KKC #1098 Zajednica se na susret sa svojim Gospodinom mora pripraviti, mora biti „narod prikladno raspoložen“. Ta priprava srdaca zajedničko je djelo Duha Svetoga i zajednice, posebno njezinih službenika. Milost Duha Svetoga ide za tim da pobudi vjeru, obraćenje srca i prianjanje uz Očevu volju. Ta je priprava pretpostavka za prihvaćanje drugih milosti što će ih samo slavlje ponuditi, i za plodove novog života kojim ono treba da naknadno urodi. (Podebljao autor.) Držeći seminare o Misi, saznao sam mnogo o odnosu vjernika prema Njoj. Prvo želim konstatirati da se mnogi vjernici gotovo nikad ne pripremaju za Misu. Pod pripravom mislim na neposrednu pripravu, kojom se pripremamo za svaku pojedinu Misu, i na općenitu pripravu, u kojoj na najrazličitije načine produbljujemo svoj odnos prema Misi, poput čitanja ove knjige. Bez priprave Misa je, često, samo susret prolaznika u kojem ponekad ni ne primjećujemo one koje susrećemo. Navest ću primjer koji to zorno potvrđuje. Za većinu vjernika, pretvorba je najsvetiji dio Mise za vrijeme kojeg klečimo i pažljivo slušamo svećenikove riječi. Do sada sam više puta u različitim zemljama pitao vjernike koji na Misu idu redovito, znaju li kojoj se Božanskoj osobi svećenik obraća u toj molitvi. Iako bi odgovor na to pitanje trebao biti lagan, točan je odgovor znalo njih manje od tri posto. Većina njih nije ni primijetila da na Misi uglavnom komuniciramo (susrećemo se) s Ocem*. On je taj kojemu upućujemo većinu misnih zaziva* i kojega u pretvorbi molimo da izlije svoga Duha po kojem nam dolazi Isus u Tijelu*. Također sam saznao da mnogi, pričešćujući se, nikad nisu ni pomislili da je Tijelo koje blagujemo u pričesti pomazano Duhom Svetim kao što je Isus bio pomazan za svojeg ovozemaljskog života. To je moguće jer mnogo toga činimo automatski, bez zadovoljavajuće pripreme. Sam sam se svojedobno nemalo iznenadio kad sam nakon mnogo godina svakodnevnog moljenja molitve Anđeo Gospodnji ili Pozdravljenja Gospi, primijetio da u toj molitvi ne susrećem samo Gospu nego i Boga Oca, kojemu je upućen završni dio molitve. On je mene susretao svaki put kad bih molio tu molitvu, a ja sam njega počeo susretati tek kad sam postao svjestan kome izgovaram te riječi. Pa kako ćemo susresti nekoga koga uopće ne primjećujemo?!

Susret rađa iskustvo

Ako nekoga želimo motivirati da krene na Misu, nije dovoljno da mu samo damo znanje o Misi, nego mu je potrebno prenijeti (posvjedočiti) iskustvo Mise: ono koje sami imamo, ono koje su imali sveci a pogotovo mistici, a ponajviše – ono koje se događa svakodnevno, mnogima oko nas*. Pod „iskustvom“ ne mislim prvenstveno na mistična iskustva, iako se ona događaju mnogima na Misi*; ni na iskustva izvanrednih uslišanja, koja se također događaju i koje također možemo i trebamo očekivati, nego prvenstveno mislim na – iskustvo žive vjere po kojoj Bog i danas živi i djeluje među nama, iskustvo mira koje ovaj svijet niti poznaje niti može dati, i iskustvo ljubavi koje mijenja naša srca i sve nas više usmjerava prema Bogu i bližnjemu*. Misa svoj istinski smisao ima kad nas i one za koje ju prikazujemo mijenja u bolje ljude, usavršavajući nas u bogoslovnim krepostima i plodovima Duha Svetoga.* Vjera, ljubav, radost, mir, blagost, nježnost, postojanost, istinoljubivost, uzdržljivost, krotkost, poniznost, hrabrost, zdravlje, sloboda... Sve su to plodovi Mise koji bi nas trebali motivirati da u Misi zaista sudjelujemo. Ako nekoga želimo motivirati, ispričajmo mu vlastito iskustvo – inače nam neće vjerovati.

O čemu ovise plodovi Mise?


Cijeli članak pročitajte u novom Booku (na svim kioscima).