Vračari i mačke
Donosimo odlomak iz knjige koju svakako preporučamo svakome vjerniku, a posebno svećeniku. Sadržaj teksta koji slijedi zvuči nevjerojatno, a ipak nam je iz vlastitih iskustava dobro poznat. Knjiga nas uvodi u stvarnost koju ponekad želimo zaobići ne želeći ništa znati o duhovnom svijetu, no mi u tom svijetu živimo i, htjeli mi to priznati ili ne, đavla se ne pobjeđuje ignoriranjem već…
Životinje kao kućni duhovi
Prije nego što završimo s ovom temom, spomenut ćemo da čarobnjaci i vještice mogu iskorištavati životinje, posebno mačke i tzv. kućne duhove, koji se razlikuju od kućnog duha osobe ili obitelji. Kućni duh, kojim se koriste vještica ili vještac, životinja je posjednuta od duha, ili životinja koju čarobnjaštvom kontroliraju vještice ili čarobnjaci. Ti su kućni duhovi prijenosnici poruka ili špijuni. Njihov kontrolor nekako gleda i sluša kroz oči i uši kućnog duha, čak i na daljinu, koristeći se lokalnom životinjom za ‘špijuniranje’ buduće žrtve ili neprijatelja.
Dopustite da ispričam krajnje neobičan slučaj. Paula i ja pripremali smo se s molitvenom ekipom poći u samostan sv. Marije u Victoriji, na otoku Vancouveru u Kanadi. Ondje smo trebali održati nagovor i molitvu iscjeljenja. Prije polaska imali smo pripremnu molitvu u kući Johnnie Bisaro u Kellogu, u Idahu. Molili smo u velikoj podrumskoj prostoriji, u kojoj je bilo nekoliko stolaca i kauč postavljen uz zid. Dok smo molili zagovornu molitvu za skori sastanak, dobili smo nadahnuće da pročitamo odlomak o tome kako se Pavao suprotstavio vračaru Elimu u Salamini na Cipru (usp. Dj 13, 4-12). Gospodin nam je rekao da ćemo u našoj misiji ići protiv čarobnjaka i grupe vještica, tako da smo počeli moliti protiv čarobnjaka i njegove družine.
Iznenada se ispod kauča pojavila jedna mačka, mijaučući i cvileći, pa se zaletjela na zid grebući po njemu pandžama kao da se namjeravala popeti na strop. Zatim je skočila na leđa Dawni Mattmiller, koja se od užasa napola okrenula, pa se opet još nekoliko puta zaletjela na zid. Kad smo je na kraju uhvatili, puhala je i režala na nas. Držeći je oprezno za vrat, iznijeli smo je iz kuće. Johnnie je ispričala kako tu mačku do tada nikad nije vidjela, a da ju je tog dana ulovila kako se šulja oko kuće, no nikako se nije dala uhvatiti. Nije imala pojma kako se mačka uvukla unutra, a još manje kako je sišla u podrum. Znali smo da nas je pohodio kućni duh i molili smo još gorljivije!
Čim smo stigli u samostan u Victoriji, pristupila nam grupa je kršćanki. „Tako nam je drago što ste došli”, rekle su. „Ovdje u bolnici je dječak koji umire od rijetke bolesti krvi, koju liječnici ne mogu dijagnosticirati, no mi znamo da se na obližnjem otoku nalazi čarobnjak i njegova družina koji ga smrtno mrze.” Prije nego što smo započeli s molitvom, saznali smo da je dječak umro. Tada smo zaronili u bitku, koja je trajala nekoliko mjeseci. Na koncu je čarobnjak ranjen u automobilskoj nesreći, a njegova se družina lišena moći razišla.
Neki kršćani svjedoče da znaju za različite ptice kojima se koriste čarobnjaci i vještice, naročito vrane. Mnogi su uvjereni da su zmije pod utjecajem demona. Sumnjam u to, ali znam da povremeno mogu biti iskorištene kao instrument nečistih sila. Kako ne biste u strahu zaobilazili svakog nepoznatog psa ili mačku, zbog opasnosti da su nečiji kućni duh, zapamtite da su takvi događaji rijetki. Većina životinja bezazleni su kućni ljubimci, upravo onakvi kako i izgledaju. Potreban je dar razlikovanja duhova da otkrijemo kad se takva životinja upotrebljava na nečist način. U više od trideset godina duhovne prakse, spomenuti slučaj jedini je u kojem sam doživio da je životinja bila korištena kao kućni duh. Ako postoji sumnja da je neka životinja kućni duh, kršćani se trebaju okupiti, poslušati Gospodina, a onda jednostavno osloboditi takvu životinju od kontrole čarobnjaka ili vještice.
Demoni u predmetima
Nečiste sile mogu se nastaniti i u predmetima. Potkraj 1984. godine Paula i ja žurili smo da u roku, koji nam je postavio izdavač, završimo knjigu Iscjeljenje ranjenog duha. Budući da smo dobili na dar tjedan dana, pošli smo u jedan stančić u većoj zgradi, sagrađenoj na krasnom jezeru sjeverno od mjesta u kojem smo živjeli. Sa sobom smo ponijeli novi električni pisaći stroj. S nama je došla, da nam pomogne, i naša prijateljica Bonnie Crouch, profesionalna tajnica i izvrsna tipkačica, koja je također sa sobom donijela novi električni pisaći stroj. Nismo bili spremni za ono što se dogodilo. Naime, dok smo ispisivali konačnu verziju poglavlja o uključenosti u okultno, spiritizam i egzorcizam, nijedan stroj nije htio raditi kako treba. Pregledali smo ih i nismo našli nikakav tehnički kvar. Oba su bila potpuno nova, bez ikakva oštećenja i trebali su raditi savršeno, pa ipak su zablokiravali, ili ih se uopće nije moglo uključiti, ili bi otipkavali nešto drugo od onoga što je bilo utipkavano. Napokon nam je sinulo da nije riječ o slučajnosti jer zli očito ne želi te odlomke u tisku. Tada smo, osjećajući se očajnima, ali i smiješnima sami sebi, položili ruke na te pisaće strojeve, izmolili molitvu oslobođenja i oba su stroja odmah počela besprijekorno raditi.
Nedugo nakon toga Paula i ja nabavili smo dva računala, i ponovno se našli u vremenskom škripcu s dovršenjem knjiga. Ovaj smo put radili svatko na svojoj knjizi, pa smo ponijeli računala u stančić na jezeru, kako bismo pobjegli od telefonskih poziva i ostalih prekidanja rada. Već pogađate da su oba potpuno nova računala odbijala ispravno raditi. Dok sam radio na poglavlju, koje otkriva prijevare tijela i sotonine klopke nesvjesnim kršćanima, koje ih navode na razvrat i preljub, štampač je izbacio dvije stranice psovki, tj. znakova kojima se karikaturisti i crtači stripova koriste kad njihovi likovi psuju (!*!*!*). Štampač nije stao ni kada sam dao naredbu stop printing (prestani tiskati), pa sam bio prisiljen izvući kabel iz strujnog voda. Ovaj smo put bili iskusniji. Obavili smo egzorcizam nad računalima i više nije bilo problema. Drugi su nam pričali o automobilima koji se ne žele pokrenuti dok ih se ne egzorcira, o strojevima za pranje rublja, pa čak i o tiskarskim i drugim golemim strojevima u tvornicama. Sotona uvijek gnjavi kako zna i umije.
Darovi koje treba uništiti
Prije nekoliko godina, na sjeveroistoku zemlje predavao sam na seminaru o nutarnjem iscjeljenju. Nakon seminara, voditelj me pozvao da prenoćim kod njega. Dok smo uživali u jesenskoj večeri i ugodnom razgovoru uz vatru u kaminu, zazvonilo je zvonce. Otvorio sam vrata, a pred njima je stajao čovjek, koji je bio na seminaru, držeći neke predmete u ruci.
„Samo sam pomislio da vam moram donijeti ove stvarčice kao dar”, rekao je.
Iznenađen, rekao sam: „Hvala”, i uzeo ih, a čovjek se okrenuo i otišao bez ijedne riječi.
Pokazalo se da je riječ o gumbima za manšete u obliku minijaturnih Budinih kipića. Kad sam zapitao Gospodina što da činim s njima, odgovorio je: „Spali ih”. Obojica smo shvatili da me onaj čovjek, iako je mislio kako mi samo želi dati dar, podsvjesno tražio zato da uništim te idole. Stavili smo ih na cjepanicu pokraj plamena. Znam kakvim sjajem mogu gorjeti i plastika i metali, ali ovi su gumbići gorjeli neuobičajenim intenzitetom. Osjetili smo veliku radost dok ih je plamen proždirao.
U to vrijeme nisam to čak ni povezivao s Božjom zapovijedi u Starom zavjetu kako se takve stvari mora spaliti (usp. Pnz 7, 5 i 12, 3). Evo još jednom: „Likove njihovih kumira spali! Ne hlepi za srebrom i zlatom što je na njima; ne uzimlji ga da ne budeš njime zaveden; jer bi to bilo gadno Jahvi, Bogu tvome. Ne unosi gnusobe u svoju kuću da ne budeš udaren prokletstvom kao i ona; duboko je prezri i grozi se od nje jer je prokleta” (Pnz 7, 25-26).
Od iskustva s gumbima obično pitam Gospodina što da napravim sa sličnim darovima. Odgovor je uvijek bio: „Spali ih”. Savjetovao sam i drugima da tako učine. Ljudi često daju vjernicima darove, koji su stvarno ‘predmeti obožavanja’ ili idoli, ponekad s namjerom da ih namame u stupicu, no najčešće s najboljim namjerama. Ironija je da engleska riječ „dar” (gift) na njemačkom znači „otrov” (Gift). Nečisti duh i misli da takvi darovi trebaju biti otrov i sredstvo za njihovu invaziju.
Mnogi kršćani vjerojatno mogu ispričati daleko dramatičnija iskustva nego što su naša o oslobađanju životinja i predmeta, ali siguran sam kako će tih nekoliko biti dostatno da ilustrira problematiku. Ovdje nam nije cilj prikazati iscrpno, nego samo pomoći onima koji vide znakove postojanja takvih pojava, a oklijevaju o tome govoriti zbog straha da ne budu proglašeni čudacima. Moramo hoditi blizu Gospodina tako da nam on otkrije kad su životinje ili predmeti napadnuti ili korišteni od demonskih sila. Dakle, životinje i predmete treba osloboditi od demonizacije, ali i izvršiti nutarnje iscjeljenje i oslobođenje. I jedno i drugo.
Iz knjige: John and Paula Sandford: Priručnik za nutarnje iscjeljenje i oslobođenje
