Iskoristi dan
Nešto je trulo u državi Danskoj! A možda i u našim glavama. Kako smo se mi kršćani dali zavesti da tražimo sreću ondje gdje je nema. Kao da smo poludjeli!
Naši paradoksi:
visoke zgrade, niska tolerancija,
široke autoceste, uski pogledi.
Trošimo više, ali imamo manje.
Sve više kupovine, sve manje radosti.
Imamo velike kuće, ali male obitelji,
više komfora, ali manje vremena…
...više obrazovanja, manje razuma,
više znanja, manje razumijevanja,
više stručnjaka, ali i više problema…
...više medicine, ali manje zdravlja.
Punopušimo, puno pijemo i izgledamo sve neodgovornije.
Suviše malo se smijemo, brzo se uzbudimo, u krevet idemo suviše kasno, ustajemo umorni, premalo čitamo, previše gledamo TV, suviše se rijetko odmaramo.
Umnogostručili smo svoje posjede, ali reducirali istinske vrijednosti.
Previše govorimo, rijetko živimo, a često mrzimo.
Znamo kako čovjek zarađuje za život, ali više ne znamo kako čovjek živi.
Stigosmo i na mjesec, ali sve rjeđe idemo na susjedova vrata.
Osvajamo svemir, ali ništa ne znamo o duši.
Radimo velike stvari, ali ne bolje.
Trudimo se očistiti zrak, ali zaprljati duše.
Naučili smo kako razbiti atom, ali ne i kako razbiti svoje predrasude.
Pišemo više, a znamo sve manje; planiramo više, ali postižemo manje.
Naučili smo biti brzi, ali ne i strpljivi.
Izrađujemo računala koja pohranjuju sve više podataka, ali sve manje međusobno komuniciramo.
Živimo u vrijeme brzih jela i loše probave, velikih osobnosti isitnihduša, lakih profita i loših odnosa.
Ovo je vrijeme visokih obiteljskih prihoda i razvoda, ljepših kuća, i razorenih domaćinstava.
Ovo je vrijeme brzih putovanja, vrijeme pelena za jednokratnu upotrebu, morala za jednokratnu upotrebu, odnosa za jednu noć, i gojaznosti.
Vrijeme pilula koje mogu sve: uzbuditi nas, smiriti nas, čak i trajno nas uspavati.
Vrijeme u kojem je bitnije što imaš u izlogu nego u radnji.
Ne zaboravite pokloniti više vremena onima koje volite, jer s njima nećete biti uvijek.
Kaži lijepu riječ nekome tko te gleda odozdo s oduševljenjem, jer će ta mala stvorenja uskoro odrasti i otići.
Daruj čovjeku pored sebe jedan topao zagrljaj, jer to je rijetko bogatstvo koje dolazi od srca, a ne stoji ništa.
Kaži dragom biću „volim te“ i pritom to misli…
Jedan poljubac i zagrljaj koji dolaze od srca mogu popraviti sve zlo.
Idite ruku pod ruku i cijenite zajedničke trenutke jer jednog dana biće uz koje si živio neće više biti pored tebe.
Nađite vremena da se volite, nađite vremena za razgovor, dijelite kroz razgovor sve ono što vam je zajedničko jer „život se ne mjeri po broju udisaja, nego po broju trenutaka koji su nam oduzeli dah.”
Kažu da je ovaj tekst napisao George Carlin u povodu smrti svoje supruge...
Njegova je želja bila da sve ove riječi ostave trag na našim životima.
Ne zaboravi: Carpe diem (iskoristi dan)!
