Napetost i stres - uzrok ili posljedica neplodnosti?

Smatra se da u svijetu 15-20% parova pati od problema neplodnosti. Neplodnost se definira kao nemogućnost postizanja začeća tijekom godine dana redovitih spolnih odnosa bez zaštite. Moramo naglasiti da je ovo ipak individualan problem, te se to vremensko razdoblje može odužiti i na dvije ili čak tri godine

Dugo se smatralo da je psihička napetost, ili ono što danas, uz ostalo, smatramo stresom, glavni i jedini uzrok neplodnosti. Danas se to smatra mitom, a neplodnost jednim prvenstveno fizičkim problemom. Pritom moramo spomenuti da je i sama „neplodnost” jedna nespecifična dijagnoza, jer je nemogućnost, odnosno, poteškoće postizanja začeća, zapravo pokazatelj da postoji problem koji treba prvenstveno istražiti i dijagnosticirati, i onda na odgovarajući način liječiti. Drugi problem termina „neplodnost” je taj što on zvuči kao jedno konačno stanje koje bi značilo da uopće ne postoji mogućnost postizanja začeća, te onima kojima se daje takva dijagnoza stvara još i dodatno opterećenje. No, svatko od nas poznaje barem jedan par koji je imao poteškoće postizanja trudnoće, ili neke kojima nisu davane ni najmanje šanse za postizanje trudnoće, pa su je postigli prirodnim putem. Tzv. neplodnost zapravo je jedna zaista nesigurna dijagnoza koju nijedan čovjek ne može sa sigurnošću kontrolirati.
Stres, napetost i neplodnost čine jedan začarani krug. Fiziološki mehanizmi koje uzrokuje stres stvaraju u organizmu takvo stanje da remete mogućnosti postizanja začeća. Tako, dokazano, stres može dovesti do visokih razina prolaktina, poremećaja veze hipotalamus – hipofiza – nadbubrežna žlijezda, te do poremećaja rada štitnjače. Također, promjene do kojih dovode stres, depresija ili anksioznost mogu utjecati na funkciju reproduktivnog sustava. Danas postoji sve više spoznaja o utjecaju mentalnog zdravlja pa čak i ponašanja čovjeka na opće zdravstveno stanje, a posebno na neurološki, endokrinološki i imunološki sustav što rezultira određenim fiziološkim i fizičkim promjenama u organizmu čovjeka. Žene koje prate svoju plodnost mogu točno prepoznati utjecaje stresa na svoj ciklus i svoju plodnost; da ne spominjemo očiti potpuni izostanak menstruacije kod teškog stresa, kao što su prekomjerno vježbanje ili izgladnjivanje. Poznato je da u muškaraca stres smanjuje broj spermija, a postoje i brojni dokazi o manjem broju spermija u općoj populaciji muškaraca čiji se uzrok prvenstveno pridaje zagađenju okoliša. Također, stres dokazano utječe na libido, može izazvati erektilnu disfunkciju, što sve stvara probleme plodnosti.
Bilo kako bilo, veza između stresa i neplodnosti još uvijek nije dovoljno i sa sigurnošću razjašnjena. Parovi koji se susreću s ovim problemom imaju dokazano veću razinu anksioznosti i depresije od ostale populacije. To je jedna normalna reakcija na abnormalnu situaciju. Na veliku žalost, još uvijek mnogi ljudi okrivljuju parove koji se susreću s ovim problemom, a mnogi se partneri okrivljuju međusobno smatrajući da je stres glavni uzrok njihova problema. Stres i neplodnost zaista mogu pojačati jedno drugo, stvarajući tako jedan začarani krug. Parovi kojima „ne ide za rukom” postići trudnoću počinju se okrivljavati za svoj problem. To pojačava njihov stres i povećava njihov problem. Jedan je poznati stručnjak koji proučava veze između uma i tijela rekao „Stres uzrokuje bolest koja uzrokuje više stresa koji uzrokuje još veću bolest”.

Neplodnost kao uzrok stresa i anksioznosti

Dok većina ljudi proživljava razdoblje začeća i trudnoće kao radosno i uzbudljivo životno iskustvo, život parova s problemom neplodnosti biva ispunjen strepnjom i anksioznošću. Uobičajene reakcije na neplodnost uključuju:

• anksioznost
• depresiju
• žaljenje
• ljutnju/frustraciju
• sumnju u sebe
• sram
• krivnju
• okrivljavanje drugih
• ljubomoru
• osjećaj izoliranosti
• osjećaj manje vrijednosti

Istraživanja su pokazala da žene koje se liječe od neplodnosti imaju slične, a katkad i veće razine stresa nego žene suočene sa smrtonosnom bolešću kao što je rak, a duševna bol može biti tako jaka kao ona kod gubitka voljene osobe.
Zbog prirode problema neplodnosti, veza između bračnog para može biti ugrožena ako brige i reakcije nisu primjereno usmjerene. Kod ovih je parova svaki mjesec prisutan kroničan stres, najprije nadajući se da će postići začeće, a zatim suočavajući se s razočaranjem ako začeće ne postignu. Jedan supružnik može osjećati ljutnju ili čak krivnju zbog dijagnosticiranog uzroka neplodnosti. Oboje mogu osjećati frustraciju ako je uzrok nepoznat. Kada im se dijagnosticira neplodnost, mnogi se parovi osjećaju nemoćnima i bez kontrole nad svojim tijelom ili životnim planovima. Neplodnost može biti jedna velika kriza jer je tu narušen važan životni cilj – biti roditeljem. Mnogi su ljudi naviknuti na planiranje svojih života, a iskustvo i današnji mentalitet ukazuju na to da, ukoliko se jako trudimo oko nečega, možemo to i postići. Kod neplodnosti to nije slučaj!
Nije svaki stres – kojem su neplodni parovi izloženi – emocionalni ili psihološki. Razni dijagnostički i terapijski postupci također im stvaraju fizički stres: krvni testovi, injekcije, te brojni drugi dijagnostički i terapijski postupci koji mogu biti izrazito bolni i neugodni. Neki lijekovi mogu izazvati promjene raspoloženja i uzrujanost, što još više otežava nošenje s problemom. Da ne spominjemo financijski stres, koji situaciju posebno otežava siromašnijim parovima. Ono što bi trebalo nastajati u najopuštenijoj i najljepšoj atmosferi, nastoji se postići u velikom grču i napetosti fizičke boli i iščekivanja.

Sve ovo itekako ima utjecaja na vezu i intimnost, što još više pogoršava situaciju, a osiromašuje društveni život, čime se gube izvori potpore.

Neke situacije koje su kod neplodnih parova posebno stresne su:

• ciljanje odnosa po preporuci liječnika
• čekanje menstruacije. To iščekivanje može biti ubitačno a postaje još gore ukoliko menstruacija zbog bilo kojeg razloga kasni
• pitanja članova obitelji i prijatelja koja su mnogo puta neosjećajna i povredljiva
• istovremeni pritisci poslovnih obveza i liječenja neplodnosti
• donošenje odluke: ići liječniku ili ne
• odlučivanje o vrsti liječenja
• čekanje rezultata, bilo pretraga ili nekih zahvata

Između bračnog para također može postojati neslaganje o načinima liječenja, što može dovesti do konflikata. Jedan od partnera može agresivno zahtijevati neku vrstu liječenja, a sveukupno se, kada prestane liječenje, mogu razilaziti u mišljenju. Može doći i do problema u seksualnom životu, jer sam seks može postati stresan, usmjeren samo na cilj postizanja trudnoće, te tako izostaje sav užitak vođenja ljubavi.

Načini pomoći

Neka su istraživanja pokazala da parovi koji su pod manjim stresom imaju bolje ishode postizanja trudnoće. Međutim, takvih je istraživanja još uvijek malo. Ne postoji jedinstvena formula kako se riješiti stresa, te svatko za sebe, kao i kod svakog drugog problema, mora pronaći odgovarajuće načine.

Kako smo mi ljudi sazdani od tijela, psihe i duha – tri područja koja se uzajamno isprepliću – uzroci i posljedice neplodnosti mogu se nalaziti u sva tri područja, te se mogu ispreplitati pojačavajući ukupan „nered” u našem suočavanju s problemom. Danas postoji termin tzv. prekoncepcijske skrbi (engl. preconception care – skrb za osobe koje žele postići začeće, bilo da imaju problem neplodnosti ili ne). Koncept prekoncepcijske skrbi usmjeren je na stvaranje što boljih uvjeta u organizmu kako bi se poboljšali uvjeti za zdravu trudnoću i zdravo dijete. Prekoncepcijska se skrb tako odnosi na fizičku, psihičku i duhovnu pripravu za začeće barem 2-4 mjeseca prije planirane trudnoće. Fizička se priprava odnosi na usvajanje zdravog načina života uz uvođenje što prirodnije prehrane, prilagodbu tjelesne težine i fizičke aktivnosti, izbjegavanje zagađenih područja, prestanak pušenja, pijenja alkohola, itd. Sama fizička priprava pogoduje fiziološkim zbivanjima u organizmu dovodeći do hormonalnog balansa te tako može ublažiti i stres. Psihološka i duhovna priprava isprepliću se te ovise o potrebama i stavovima svakog pojedinog para. Tehnike često uključuju vježbe opuštanja i tehnike koje ljudima pomažu modificirati načine razmišljanja koje dovode do negativnog raspoloženja i neželjenih ponašanja. Osobito valja naglasiti važnost međusobne komunikacije između bračnog para, pri čemu je zaista potrebno da se oboje trude međusobno iznijeti sve svoje brige i strahove, stavove i mišljenja, nadanja i želje. Poznato je koliko učinkovito djeluju vjera i molitva na smanjenje stresa, napetosti i depresivnosti. Za otvaranje partnera jednog prema drugom izuzetno učinkovita može biti zajednička molitva para, jer potiče komunikaciju te izgrađuje ljubav i poštivanje. Time molitva djeluje na smanjenje psihološkog stresa, a duhovno nam može pomoći prihvatiti nama teške životne situacije, izliječiti traume i kočnice koje nosimo u sebi, te nam dati smisao u našoj situaciji i hrabrost za ustrajanje. Duhovna priprava uključuje i odricanje od praznovjerja, svake magijske prakse, gatanja, psovke; ona uključuje opraštanje, te odluku za donošenje dobrih i pozitivnih izbora u životu. Molitvu ne smijemo pak smatrati samo nekom psihološkom tehnikom, nego jednim živim „alatom” i poveznicom s našim Izvorom, Vječnom Ljubavlju, našim Ocem koji je dobar, svemoguć i koji nas beskrajno ljubi. Naš nas duh tako može podići iznad naših problema, prožeti naše biće nadom i snagom, a naš život ispuniti smislom.

Koncept prekoncepcijske skrbi dobar je i koristan za svakoga, osobito za buduću djecu. U slučaju problema sa začećem, ovakva priprava može poboljšati plodnost ili, da tako kažemo, izliječiti neplodnost. Neke knjige, iskreni razgovori s prijateljima i iskustva drugih također mogu biti od pomoći.
Uz sav naš trud da nadiđemo svoje probleme, nekad ipak treba potražiti stručnu pomoć psihologa, psihijatra ili nekog tko će nam duhovno pomoći (dobar svećenik ili duhovni asistent). Savjetovanje može parovima pomoći u razrađivanju njihovih osjećaja krivnje, gubitka, anksioznosti, tuge, ljutnje i osjećaja manje vrijednosti. Osobito je teško donositi dobre odluke kada su misli zamagljene ovim spektrom osjećaja. Savjetovanje može također ojačati vještine rješavanja problema i olakšati donošenje odluka. Ono olakšava komunikaciju i dovodi do uzajamne potpore. Savjetovanje ne bi trebalo smatrati još jednim naporom da se postigne trudnoća, nego načinom da se razumije neplodnost i njezini učinci. Ono svakome može pomoći razviti mehanizme suočavanja i omogućiti izbjegavanje uobičajenih problema vezanih za neplodnost. Kao i mnoge druge teške situacije u životu, nemogućnost ostvarivanja roditeljstva veliki je izazov i prilika da se supružnici međusobno još više zbliže, ojačaju svoju ljubav i da se osobno izgrade.

U kojoj je mjeri i do koje granice stres uzrok neplodnosti i dalje ostaje upitno. No, ono što je neupitno jest činjenica da poteškoće u postizanju trudnoće uzrokuju itekakav stres. U suočavanju s njihovim problemom, takvim parovima mogu, i trebaju, pomoći prijatelji, stručnjaci i okolina.
Žalosno je ipak da još uvijek mnogo ljudi, čak i zdravstvenih djelatnika, smatra napetost i stres osnovnim uzrokom neplodnosti ili misli da je „sve u glavi”. Iz takvog je kuta gledanja nemoguće biti podrška jednom paru koji ne uspijeva postići trudnoću. Druga je žalosna stvar osuđivanje okoline koje često prati takve parove – često su ljudi skloni „kopati po njihovoj prošlosti” i tražiti razloge njihove „osude” na život bez djece. Treća žalosna stvar je ta da su obilježeni jednom dijagnozom osuđujućeg prizvuka (neplodnost), i često ih se nepotrebno gura u metode potpomognute oplodnje bez valjano istraženog uzroka problema (kako se on istražuje kod ostalih bolesti). Instant visokotehnološki (high-tech) pristup koji se danas stavlja na prvo mjesto kako bi parovi koji neko vrijeme ne mogu začeti dobili dijete postavlja brojna etička pitanja, ima nisku stopu uspjeha, rizičan je za zdravlje žene, a sve više istraživanja ukazuje na štetnost medicinski potpomognute oplodnje na zdravlje tako začete djece.

Neka ovaj članak posluži tomu da mi, kao društvo, imamo više razumijevanja i suosjećanja za parove s problemom neplodnosti, i neka bude uvodnik u sljedeću temu koja će htjeti svima nama posvijestiti da skrb kakvu osobe koje ne uspijevaju začeti dijete danas dobivaju u zdravstvenim ustanovama diljem svijeta nije ni blizu dobroj i humanoj skrbi za takve parove i njihovu djecu.

---