fbpx

book hr banner 130x1000px

Klub sretnih brakova

O čemu ovisi sreća u braku? Dorotea je pronašla supruga čiji se pogledi na život u potpunosti poklapaju s njezinima. Tako je njezin brak neprestana suradnja u ostvarivanju zajedničkih ciljeva. Čini se da kvaliteta bračnih odnosa ne ovisi samo o tome kako nam supružnik izgleda, već i o tome kako nam izgledaju životni ciljevi

Slažu li se naše čitateljice sa sljedećim dvjema tvrdnjama?

Najljepši trenutak u mome životu – kada sam upoznala njega

Najsretniji dan u mome životu – dan mojega vjenčanja

Nedavno sam bila na manikuri. Nasuprot mene sjedila je jako simpatična i draga djevojka i, s obzirom da postupak traje prilično dugo a ja, priznajem, volim razgovarati s ljudima, započele smo razgovor. Djevojka je bila pred diplomom i nedavno je upoznala jednog krasnog mladića i, riječ po riječ, načela se priča o braku. Ne razmišljajući previše, počela sam svoju priču o braku. Nisam ni primijetila da je djevojka prestala uređivati moje nokte i da su se i ostale djevojke približile i slušale moju priču – kao da im pričam neku znanstvenu fantastiku. Kada sam završila, jedna od njih mi je rekla – nitko mi nikada nije tako pričao o braku – uvijek su to bile negativne asocijacije.

I tada sam zapravo spoznala s koliko predrasuda mladi ljudi gledaju na brak, a nisu ga još ni počeli živjeti. Sjetila sam se svoje mladosti – i tada je bilo tako: pri spomenu braka, većini 'se dizala kosa na glavi'. Svima su nam poznate fraze o braku pa ih ovdje ne želim ponavljati. Zato i propagiram brak gdje god mi se pruži prilika. Govorim o braku iz svoje perspektive, itekako svjesna kako postoje i drukčije 'priče', kada se život pretvori u pakao.

Ja govorim o braku u kojem vlada mir, u kojem se problemi rješavaju molitvom, u kojem se razgovara, u kojem nema podčinjenih, u kojem se slavi život.

Naravno, u braku nije uvijek sve ružičasto i bajkovito; kao uostalom i općenito u životu. No, upravo su ti u prvi mah nesavladivi problemi zapravo začini braku – nakon njih se izlazi još jači, još povezaniji. Brak je prostor u kojemu caruje uzajamno davanje i primanje. U njemu nema mjesta sebičnosti. U njemu cvate prijateljstvo. U njemu se zajedno raste. U njemu je sloboda. U njemu se osjeća savršena ljubav. U njemu je i mistika i kontemplacija. U njemu se ostvaruje raj na zemlji. U njemu je Bog. Nekada pomislim kako je zemaljski raj zapravo bio u prvom odnosu, braku, u neokaljanom odnosu muža i žene.

Ljuti me sadašnji javno negativan odnos prema braku i upravo mi zato dođe da iz sveg glasa viknem: Meni je u braku super! Ja sam sretna u svome braku, realizirana kao žena, u potpunosti, voljena i, da - ja sam SLOBODNA!

Ljudi, ja sam sretna, i nakon dvadeset i pet godina braka, imam faze u kojima se osjećam zaljubljena poput šiparice. Znate one leptiriće u trbuhu…

Zaljubljena sam i volim jako, jako. I sada dok ga gledam kako sjedi udubljen u svoju knjigu, promatram njegove sjede i mislim kako je zapravo divno starjeti zajedno. Uh, kako ga volim. Najljepša glazba je ona kada diše pored mene.

I stvarno me ljuti svakodnevno 'pljuvanje' po braku. Razvod braka počeo se podrazumijevati.

Iako sam svjesna činjenice svoje pristranosti, smatram kako i o dobrom i sretnom braku treba javno progovoriti. Zašto da samo negativnosti budu top-teme.

Zašto nije „in” javno govoriti o sretnim brakovima, a jako je „in” promovirati preljube, rastave...? Sretan brak temeljni je kamen sretne obitelji. Sretna obitelj temelj je sretnog društva. Sretnog braka nema bez ljubavi i vjernosti, „u dobru i u zlu, zdravlju i bolesti”. A takvog braka nema bez Božje prisutnosti.

Možda se u tome nalazi odgovor na moja retorička pitanja: Osjećate li u današnjem svijetu svijest o Božjoj prisutnosti? Borimo li se za vječno ili za svakodnevno? Za što živimo? Koji je konačni cilj života?

Je li brak samo zajedništvo tijela, kreveta, kuhinje, kredita…? Ne! Brak je mnogo više od svega navedenog. Brak je jedan od svetih sakramenata, a njih nema bez naše raspoloživosti za sakramente i nema ih bez Božje prisutnosti. Držim da se ovdje krug pitanja i odgovora zatvara. Zapadna civilizacija sve više postaje civilizacija bez Boga. U takvim prilikama sotona caruje, ne onaj s rogovima, nego onaj koji dolazi umiljato, gotovo neprimjetno. On podilazi našem tjelesnom, on hrani naš ego, pohlepu. On nam šapće: u se, na se i poda se.

Zato sotona mrzi sretan i svet brak. Zato se u medijima slave preljubi, veličaju druge, treće, pete zaruke ili brakovi. Zato su primitivni oni koji imaju samo jedan brak i koji nemaju barem jednu izvanbračnu vezu…

Mogu, čini mi se, zaključiti, da je sretan (svet) brak moguć samo uz punu ljubav, vjernost, prijateljstvo, razumijevanje. Brak je i svakodnevna borba s raznim iskušenjima, borba za egzistenciju, odgoj i školovanje djece, on je vrlo često i borba s bolešću i siromaštvom. To sve nadići nije moguće samo našim ljudskim snagama, nego osloncem na Božju ljubav i prisutnost. Kako u današnjem svijetu postoji čitava strategija i ideologija o svijetu bez Boga, a te snage postaju dominirajuće, tada je posve jasno da je svet i sretan brak 'crvena krpa'. To je opasan protivnik, treba ga uništiti svim sredstvima.

U razgovorima s ljudima različitih generacija, obrazovanja, svjetonazora… spoznala sam kako u dubini duše svatko zapravo teži prema životu u jednom svetom i blagoslovljenom braku.

Nikada neću moći dovoljno zahvaliti svome Stvoritelju na daru koji mi je dan - ovaj sveti sakrament ljubavi, koji nisam ničime zaslužila.

Nažalost, nekad se po pitanju braka osjećam poput čudaka, kao usamljeni otok u ovome svijetu. No, veseli me što sam okružena prijateljima i ljudima koji su podjednako sretni u svojim oazama i to mi daje nade kako postoji spas za ovaj naš svijet.

Ovaj je mjesec Valentinovo i, kako je moja prijateljica rekla: Neka svaki dan bude Valentinovo.

I, na kraju:

Dobrodošli u klub sretnih i blagoslovljenih brakova!

I tako trideset godina i, uz Božju pomoć, još najmanje toliko.

Vaša Dorotea